Peziza vesiculosa - created on October 2022 in Nentershausen, Germany by Dirk Petersmann

MJEHURASTA ZDJELIČARKA

Peziza vesiculosa Bull.

Etimologija: vesiculosus (lat.) = s malim mjehurićima. Po ornamentaciji.

Engleski naziv: Blistered Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 (12) cm je širok, dosta je promjenljivo i nepravilno, najprije je kuglasto i zdjelasto s vrlo kratkim stalkom, skoro uvijek je lateralno stisnuto zbog busenastog načina rasta, kasnije je zvonoliko, na kraju je u obliku manje ili više otvorene čašice ili mjehura; unutarnja je himenijalna površina glatka, oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa, vanjska je strana oker do svijetlosmeđa, ljepljiva, rub je uvijen prema unutarnjoj strani, valovit i neujednačeno nazubljen.

Stručak: Skoro je nepostojeći ili vrlo kratak, samo u začetku, bjelkasti do svijetlosmeđ.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, prozirne, 20-22 x 10-13 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano, gotovo je prozirno ako je vlažno, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, obično po više pojedinačnih primjeraka zajedno (spljoštenih sa strane) po svim tipovima šuma, po dobro pognojenim poljima i vrtovima, u lončanicama s cvijećem, na lišću, gnoju, te na zemlji s organskim, prvenstveno drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je slabo probavljiva. Sirova u većim količinama izaziva probavne smetnje pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po voštanoj i lomljivoj konzistenciji. U skupini je mješinarki čašastog oblika u kojoj postoji mnoštvo vrsta koje je međusobno gotovo nemoguće razlikovati bez mikroskopske analize spora. Slična doratasta zdjeličarka (Legaliana badia), koja je 3-8 cm široka, na unutarnjoj površini nije kestenjastosmeđa, a vanjska joj je površina svjetlija i sitnozrnasta. Nema stalak već samo snop bijelih vlakanaca.

Phylloscypha boltonii - created in Netherlands by Kees van den Dungen

TAMNOZRNATA ZDJELIČARKA

Phylloscypha boltonii (Quél.) Van Vooren & Hairaud

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 cm široko, čašasto bez stručka, unutarnja je himenijalna površina glatka, tamnoljubičasta, kasnije smeđa, vanjska je površina svjetlije ljubičasto-smeđe boje, potpuno je prekrivena malim ljubičasto-crnkastim dlačicama karakterističnim za ovu vrstu, rub je valovit i nepravilan.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, bradavičave, 16-18 x 8.3-9.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ljubičasto; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće i jesen, u studenom i prosincu kao saprotrof na primorskim obalnim dinama i bušicima (vegetacija Cistus spp.) na pjeskovitom tlu, te u ožujku i travnju na pjeskovitim prirodnim obalama rijeke Save, kao i po opožarenim površinama. U Hrvatskoj je pronađena na 4 lokaliteta: dva uz rijeku Savu na području grada Zagreba, jedan na otoku Braču i jedan na otoku Biševu.

Doba rasta: 3, 4, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po ljubičasto-crnkastim dlačicama na vanjskoj strani apotecija.

DORATASTO-ZBUNJUJUĆA ZDJELIČARKA

Phylloscypha phyllogena (Cooke) Van Vooren

Engleski naziv: Common Brown Cup

Plodno tijelo (apotecij): 4-13 cm široko, u mladosti je pravilnog oblika dublje šalice, kasnije je prošireno u obliku zdjelice bez stalka, unutarnja je himenijalna površina tamno ljubičasto-smeđa, tamno crveno-siva ili tamnosmeđa, relativno je glatka, vanjska je strana slična boji unutarnje površine, crveno-smeđa ili tamno crveno-siva, zrnasta, ljepljiva, rub je tanak, oštar, savijen, raspucava se na lapove, sušenjem postaje crn.

Mikroskopija: Askospore su pravilno eliptične do vretenaste, sitno bradavičave, prozirne, 13.8-23 x 6.4-13 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Tanko, 2-4 mm debelo, lomljivo, bjelkasto do ružičasto, u starosti je crvenkasto-smeđe, na prerezu curi vodenasta tekućina; miris je oštar, odbojan, a okus nije izražen, ne smije se kušati jer je sirova otrovna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po ravničarskim krajevima, u svim tipovima šuma, po parkovima, šljunčarama, šumskim stazama i uz puteve, na pjeskovitom ili pjeskovito-glinenom tlu, prvenstveno građevinskom, a često i na smeću gdje ima papira, voli toplija staništa, češća je u mediteranskim područjima. Prve tri slike snimio je Mladen Matišić, početkom travnja, a ostale Safet Omerović - Basso, u drugoj polovici ožujka, na lokalitetu Šišan kod Pule.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sirova je vrlo otrovna i mora se termički obrađivati najmanje 8 minuta, a oštar miris tijekom termičke obrade brzo iščezava.

Napomena: Ova je vrsta nastala zbog konfuzije oko dosta slične dorataste zdjeličarke (Legaliana badia) od koje se razlikuje po tamnijoj unutarnjoj himenijalnoj površini s crvenkastom nijansom, oštrom odbojnom mirisu, rastu na ruralnim mjestima i crveno-smeđem mesu, dok je meso dorataste zdjeličarke crvenkasto-smeđe i raste u šumama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1724. Doratasto-zbunjujuća zdjeličarka (Peziza badioconfusa Korf.)

LJUBIČASTOSMEĐA ZDJELIČARKA

Purpureodiscus subisabellinus (Le Gal) Van Vooren

Etimologija: sub (lat.) = pod, manje nego + isabellinus (lat.) = blijedo žućkasta ili žućkasto-sivkasta nijansa. Po svjetlijoj dekoraciji od boje apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 cm širok, isprva je diskolik, kasnije je u obliku čašice bez stalka, izravno je učvršćeno na supstrat s bjelkastim micelijem, rub je zakrivljen, unutarnja himenijalna površina je prvo žućkasta, žućkasto-sivkasta do crvenkasto-smeđa, kasnije je crvenkasta, crvenkasto-ljubičasta do ljubičasto-smeđa, vanjska površina je svijetlosmeđe zrnasta.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, s mnogo sitnih žuto-zelenih uljnih kapljica, osobito na krajevima, amiloidne, 17-28 x 9-16 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, lomljivo, bjelkasto do svijetlo crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće ljeto i jesen na vlažnim staništima, riječnim otocima, i obalama, tresetištima i močvarama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće topole, te na prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Slike je snimio Mladen Matišić, krajem svibnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Samo po izgledu se ne može sa sigurnošću determinirati, a jedina sigurna metoda je mikroskopska analiza spora. Najsličnija je mješinarka Geoscypha violacea, koja je s vanjske strane glatka, a ne izraženo zrnasta.

LJUBIČASTA KRUNAŠICA

Sarcosphaera coronaria (Jacq.) J.Schröt.

Etimologija: coronarius (lat.) = dio krune. Po obliku i rascijepljenom rubu.

Engleski naziv: Violet Crowncup

Plodno tijelo (apotecij): 3-18 cm široko, isprva je u obliku poluukopane zatvorene šuplje kugle, zatim je  otvoren i polukuglasto ili čašast, kasnije se zvjezdasto raspuca na trokutaste lapove, poput krune, unutarnja je himenijalna površina mesnatoružičasta ili ljubičasta, u starosti je ljubičasta ili ljubičasto-smeđa, skoro je glatka ili lagano baršunasta, vanjska je strana prekrivena kožastim ovojem bijele ili svijetloljubičaste boje, stručak ne postoji ili jedva izražen, u obliku je korijena.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 11.9-22 x 5.2-9 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, tvrdo, krhko, voštano, hrskavičavo, slabo je elastično, žilavo, debelo je 0.5 cm; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće ili uglavnom ljeti, u većim skupinama, ali ne u velikoj množini, po nizinskim predjelima, a u višim planinskim predjelima tek u kolovozu, kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama (bor, smreka). Primjerci na slici pronađeni su polovicom svibnja, na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi bora, u sloju iglica.

Doba rasta: 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog tvrdog mesa i teške probavljivosti, a sirova je jako otrovna i uzrokuje teške gastrointestinalne poremećaje kao i rani hrčak (Gyromitra esculenta). Kuhanjem toksini ispare pa je prije upotrebe treba kuhati najmanje 20 minuta, odliti vodu i gljive oprati čistom vodom. Nije preporučljiva za konzumiranje.

Napomena: Nedovoljno iskusan sakupljač mogao bi je zamijeniti s drugim smeđim krunašicama ili s praznom puharom. Karakteristična je ljubičasta boja trusišta na unutarnjoj površini čašice. Smatra se najvećom gljivom čašastog oblika i obično se lako identificira.

Terfezia arenaria - created on April 2018 in Provincia di Carbonia-Iglesias, Italy by Davide Puddu

SREDOZEMNA GOMOLJAČA

Terfezia arenaria (Moris) Trappe

Engleski naziv: Moroccan Desert Truffle

Plodno tijelo: 3-8 cm široko, kuglasto ili kruškoliko, na bazi je s kratkim sterilnim produžetkom, glatko, najprije je bjelkasto, poslije postane žuto-smeđe, u starosti je crno-smeđe, peridij je često ispucan.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, grubo bradavičave ili tupo zvjezdaste, 25-46 x 25-40 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso (gleba): Inicijalno je bjelkasto, a poslije smećkasto, isprepleteno je s bjelkastim žilicama, mramorirano, fertilne zone su nepravilno ograničene; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od ožujka do srpnja, podzemno, u priobalnim mediteranskim područjima i na polupustinjskim terenima u unutrašnjosti, u sjevernoj Africi i Španjolskoj, osobito ispod hrastova i borova te u blizini biljaka iz roda sunčanica (Helianthemum spp.).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Sredozemna ili pješčana gomoljača poznata je iz antičkih vremena. Sakuplja se osobito na Cyrenaiki i na otoku Lesbosu, a dobro je poznata u islamskim zemljama pod imenom Terfaz. Primjerci ove gomoljače su se pojavili na determinaciji gljiva u gljivarskom društvu "Kamilo Blagaić" u Zagrebu, a doneseni su iz Maroka. Po staništu i boji su najsličnije sardinijska gomoljača (Terfezia olbiensis), koja ima bijelo-ružičasto meso, borchijev tartuf (Tuber borchii), kojem meso miriše na češnjak i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), koji miriše na gljive ili gorke bademe.

Terfezia olbiensis - created in Spain by Críspulo Toledano Botella

SARDINIJSKA GOMOLJAČA

Terfezia olbiensis (Tul. & C.Tul.) Sacc.

Etimologija: Olbia. Po mjestu na Sardiniji, gdje je prvi put pronađena.

Plodno tijelo: 2-5 cm široko, prilično je pravilno, može biti kuglasto ili gomoljasto, peridij je isprva bjelkast i sitno bjelkasto maljav, kasnije je svijetloružičast, oker, ružičasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do crvenkasto-crn, tanak, ne odvaja se.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, sa šiljcima visokim 1-2 µm, 16-19 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, poslije je sivkasto-ružičasto, u starosti je maslinastozeleno s bijelo-ružičastim žilicama; miris je slab, karakterističan, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u proljeće i kasno ljeto podzemno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, osobito ispod nakupljenog lišća u šumama hrasta i šumama bora, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po staništu i boji su slične sredozemna gomoljača (Terfezia arenaria), kojoj je meso prošarano bijelim, a ne ružičastim žilicama, te borchijev tartuf (Tuber borchii), kojem meso slabo miriše na češnjak.

NARANČASTOCRVENA ZDJELIČARKA

Aleuria aurantia (Pers.) Fuckel

Etimologija: aurantio (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

Engleski naziv: Orange Peel Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 1-12 cm široko, tanko, prvo je zdjeličasto, zatim nepravilno i valovitia ruba, na osnovi gotovo da nema stalka, unutarnja strana je žuta, žuto-narančasta, svijetlonarančasta ili narančasto-crvena i glatka, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija, svijetloružičasta i zrnasta.

Stručak: Vrlo kratak ili ne postoji, već je samo u obliku korijenčića.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, mrežasto ornamentirane, 17-25 x 9-11 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, čvrsto, voštano, ružičasto ili žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag ili nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u svežnjićima, kao saprotrof tla u šumama, vrtovima, parkovima, uz ceste, na travnjacima, na golom suhom tlu, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Nema nikakvog okusa, ali je jestiva sirova, a pomiješana sa šećerom i likerom predstavlja pravi gljivarski specijalitet.

Napomena: Po obliku i boji je veoma slična chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri), koja do 2 cm široka, vanjska i unutarnja površina su iste boje, a rub je sa sitnim dlačicama, sjajna pozelenka (Caloscypha fulgens), koja naraste do 15 cm široko, vanjska je površina svjetlija, maljava i zrnasta, te zvjezdani tanjurić (Pulvinula convexella), koji do 3 cm širok, a vanjska je strana glatka i nešto svjetlija.

Aleuria boudieri - created in Spain by Mikel Tapia

JARKOCRVENA TANJURICA

Aleuria boudieri (Höhn.) J.Moravec

Klobuk (apotecij): 0.5-1.2 cm je širok, u obliku zdjelice, unutarnja strana je crvena do crna, crveno-narančasta, a vanjska strana je približno iste boje, odmah ispod ruba se nalazi tanki prsten crno-smeđih dlačica koje ne prelaze rub.

Stručak: Gotovo da i ne postoji, raste izravno iz tla.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, prozirne, 16-17 x 9.5-10.5 µm, askusi 250-290 x 14-16 µm, valjkasti, 8-sporni, sužavaju se prema bazi; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, krhko, narančasto do crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u kontinentalnim gorskim krajevima, a na sredozemnom području u siječnju, samo na golom šumskom tlu, uz rubove puteva i staza na obalama slatkovodnih površina u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Delnica.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su boje chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri), koja je mnogo većih dimenzija, žutocrvena tanjurica (Melastiza flavorubens), šiljatosporna tanjurica (Ramsbottomia asperior), cejpijeva tanjurica (Scutellinia hirta), tikvastoparafizna tanjurica (Scutellinia olivascens), dugodlaka trepavičarka (Scutellinia pilatii), trepavičava tanjurica (Scutellinia scutellata), čekinjasta tanjurica (Scutellinia setosa), kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora) i sjenovita tanjurica (Scutellinia umbrorum). Većinu je malih tanjurica nemoguće međusobno razlikovati bez mikroskopske analize spora.

VELEMJEHURASTA TANJURICA

Anthracobia macrocystis (Cooke) Boud.

Engleski naziv: Charcoal Goldeneye

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm široko, u mladosti polukuglasto, ali se uskoro raširi i sliči disku ili plitkom tanjuriću, bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, gornja je himenijalna površina blago hrapava, narančasta do crvenkasto-narančasta, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija i obrasla smeđim čupercima hifa.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, prozirne, imaju dvije velike uljne kaplje, 16-18 x 8-9 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, oko 160 x 15 µm, parafize su valjkaste i pregrađene, te batinaste na vrhu, hife s vanjske strane plodnog tijela su tupo batinaste, 26-60 x 10-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od svibnja do listopada, u mnogobrojnim zbijenim skupinama, na opožarenom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Tanjurice roda Anthracobia bitno se razlikuju od tanjurica roda Scutellinia po obliku hifa koje se nalaze s vanjske, sterilne strane plodnog tijela. Tanjurice roda Scutellinia imaju s vanjske strane plodnog tijela oštre smeđe dlačice, a naša opisana tanjurica ima čuperke slijepljenih hifa čiji su vrhovi tupo zaobljeni. Tanjuricama roda Anthrocobia sliče tanjurice roda Pyronema, no, one nemaju ni dlačice ni čuperke na vanjskoj strani plodnog tijela. Spomenute tanjurice roda Pyronema također rastu na opožarenim mjestima.

Anthracobia maurilabra - created on May 2018 in Enumclaw, WA, USA by Leah Bendlin

CRNORUBNA TANJURICA

Anthracobia maurilabra (Cooke) Boud.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 mm širok, u mladosti polukuglast, ali se uskoro raširi i sliči disku, plodno tijelo na osnovi nema batrljak, nego izravno raste na supstratu, gornja himenijalna površina svijetložuta ili svijetlooker i malo udubljena, vanjska sterilna strana je iste boje, ali je punktirana sa smeđim čupercima sličnim dlačicama, odnosno slijepljenim hifama, rub je uvijek uzdignut te izrazito smeđe odvojeno čupkast.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, prozirne, imaju dvije velike uljne kaplje, 19-20 x 8-9 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, 170-190 x 19 µm, parafize su valjkaste, pregrađene i račvaste, a na vrhu su zadebljane, čuperci (dlačice) su tamnosmeđi i dugi 50-90 µm, dlačice su višesegmentne, slijepljene, glatke, na vrhu nisu šiljaste, već tupo zaobljene; otrusina je bijela.

Meso: Tanko i gotovo nepostojeće, žuto-oker do narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada, na opožarenim mjestima i na ostacima karboniziranog drva.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Samo je jedna od brojnih mješinarki koje rastu na požarištima i na karboniziranim ostacima drva. No, opisana tanjurica je lako prepoznatljiva zbog blijedog žutog i blijedo oker himenija i posebice zbog slijepljenih smeđih čuperaka vidljivih na rubu apotecija.

Byssonectria deformis - created on May 2019 in Kassel, Germany by Cordula Bernert

GLATKA ZDJELIČARKA

Byssonectria deformis (P.Karst.) U.Lindem. & M.Vega

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm širok, rašireno, konkavno, ulegnuto na sredini, izravno je spojeno na supstrat, žuto-narančasto, narančasto do crveno, vanjska je strana maljava od nitastih, savitljivih, bjelkastih dlačica, rub je erodirano-nazubljen.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, duguljaste, s dvije veće i nekoliko sitnijih uljnih kaplja, 17-24 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bjelkasto, bezbojno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, u mnogobrojnim kolonijama, kao saprotrof tla, na zemlji u vlažnim tresetnim šumama, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, boji i staništu.

ZEMALJSKA ZDJELIČARKA

Byssonectria terrestris (Alb. & Schwein.) Pfister

Etimologija: terra (lat.) = zemlja, tlo. Po rastu na tlu.

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko i 1-2 mm visoko, isprva je kuglasto, kasnije je čašasto, zdjelasto ili nepravilno višekutno zbog naguravanja okolnih plodnih tijela, u starosti je pločasto, unutarnja himenijalna površina je glatka i sjajna, rub je fino erodiran, gol, nije dlakav, bjelkast (koristiti ručno povećalo), ali ta boja u starosti ili zbog kiše može i izostati, žuto, žuto-narančasto do narančasto, vanjska površina je iste boje, slabo je ljuskava, stalak je odsutan ili vrlo kratak, pričvršćeno je za supstrat pomoću bijelih prozirnih hifa (subikuluma).

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, s 2-3 velike uljne kapljice i drugim manjim, s debelim stijenkama na krajevima, 18.4-25.6 x 8-9.6 µm, Q = 2.1-2.7, askusi su valjkasti, 8-sporni, spore su poredane u jednom nizu, suženi i vijugavi na dnu, 208-254 x 10-11.9 µm, parafize su nitaste, višesegmentne, zakrivljene i ispunjene narančastim pigmentom, blago batinasto zadebljane na vrhu (cromushrooms: askospore su (18.6) 19.7 - 22 (23.1) × (8) 8.1 - 9.3 (9.5) µm, Q = (2.1) 2.2 - 2.6 (2.8), N = 125, Me = 20.7 × 8.7 µm, Qe = 2.4, askusi su 190-240 × 9.4-12.1 µm, N = 10, parafize su 156-213 × 2.7-3.8 µm. N = 10); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, lomljivo, žuto do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu, od listopada do svibnja, u gustim kolonijama sastavljenim od brojnih jedinki, u nizinskim vlažnim šumama kao saprotrof na sitnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, lišću, tlu ili trulim biljnim ostacima, po mogućnosti supstratu kontaminiranom životinjskim urinom, na mahovinom bogatom tlu, te na pjeskovitom tlu. Prve dvije slike snimili su Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 15.2.2026., na lokalitetu u blizini Zagreba, u sastojini hrasta lužnjaka, graba i crne johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na vrhu je s poklopcem, koji se nakon sazrijevanja spora otvori i oslobađa spore. Slične su Byssonectria cartilaginea, koja ima spore veličine 20-24 x 8-9.6 µm, zamršeni subikulum i raste na izmetu glodavaca, Byssonectria fusispora, koja ima veće spore, 24-29 x 70-11 µm, uglavnom ravne parafize, te Byssonectria seaveri, koja također ima veće spore, 29-36 x 8-10 µm, raste u pjeskovitom tlu ili na spaljenim biljnim ostacima.

NARANČASTA TREPAVČICA

Cheilymenia crucipila (Cooke & W.Phillips) Le Gal ex Denison

Etimologija: cruci (lat.) = križ + pilus (lat.) = kapa. Po obliku i izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 mm širok, u obliku je čašice ili diska, prvo je malo ulegnuto na sredini, kasnije se raširi, bez stalka, izravno se naslanja na supstrat; unutarnja je himenijalna površina skoro glatka, narančasto-crvena, vanjska je površina nešto svjetlija, prekrivena je svijelosmeđim dlačicama, dugim 100-170 µm i debelim 8-15 µm, rub je s karakterističnim tamnosmeđim čekinjama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, bradavičave, skoro mrežaste, prozirne, s dvije uljne kaplje, 14.3-19 x 7.6-9 µm; otrusina je bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetle narančasto-crvene boje; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprotrof na opožarenim terenima, po ispresjecanim terenima i uz rubove putova na goloj zemlji ili na drvnim ostacima, na vlažnijim mjestima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom svibnja, na vlažnom šumskom pješčanom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

IZMETNA ZDJELIČARKA

Cheilymenia fimicola (Bagl.) Dennis

Etimologija: fimus (lat.) = izmet + cola (lat.) = stanovnik. Po rastu na izmetu.

Plodno tijelo (apotecij): 4-12 mm široko, u obliku je zdjelice ili diska, bez stalka, izravno je učvršćeno na supstratu, unutarnja himenijalna površina je žuto-smeđa, žuto-narančasta do narančasta, rub je dlakav.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 12-15 x 6-7 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprotrof na kravljem, konjskom ili jelenjem izmetu, te također na trulom jelenjem krznu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

ZRNATA ZDJELIČARKA

Cheilymenia granulata (Bull.) J.Moravec

Engleski naziv: Cowpat Gem

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 mm širok, u obliku je zdjelice ili diska, bez stalka, izravno je učvršćeno na supstratu, unutarnja himenijalna površina je žuto-narančasta do narančasta, zrnasta.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 13-17.5 x 6-9.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprotrof na kravljem izmetu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

MIRISNA KOMORNICA

Genea fragrans (Wallr.) Paol.

Plodno tijelo: 0.5-1.5 cm široko, zatvoreno, nepravilno šuplje i napuhano, peridij je crnkasto-smeđ, gotovo crn, površina je gusto obrasla sitnim bradavicama, gleba se sastoji od komornih zidova koji su prevučeni himenijem, unutarnja površina je crna, između dubokih brazdi peridija je tamnosiva.

Mikroskopija: Askospore su kuglasto do široko eliptične, s tupim nepravilnim bradavicama, 35-45 x 27-35 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, elastično, tvrdo, sivkasto; miris je jak aromatičan u mladosti, a neugodan nakon zrenja, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, na plitkim dubinama u glinenastom i vapnenastom tlu u bjelogoričnim šumama u različitim klimatskim uvjetima i na različitim visinama. Zabilježena je na nekoliko lokaliteta u Hrvatskoj. Sliku je snimio Željko Zgrablić.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama iz roda Genea.

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 49.str. Mirisna komornica (Genea fragrans (Wallr.) Sacc.)

NEPRAVILNA KOMORNICA

Genea verrucosa Vittad.

Engleski naziv: Warted Genea

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, nepravilno, zatvoreno, peridij je izbrazdan poput površine ljudskog mozga, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, skoro crn, površina je neravnomjerno obrasla gustim, sitnim i grubim crvenkastim bradavicama, unutarnji himenijalni dio je nepravilno šupalj i bjelkast.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste do eliptične, s tupim, nepravilnim, skoro bezbojnim bradavicama, 26-35 x 19-25 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, tvrdo, elastično, voštano, tamnosmeđe do crno-smeđe; miriše na plijesan, a okus je bljutav.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno po nekoliko primjeraka, poluukopana u zemlji (samo vrh viri iz zemlje), u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, bukve i kestena te ispod bukve ili hrasta te u crnogoričnim šumama bora, na vapnenastom tlu, voli mediteranska područja. Prvu sliku snimio je Matija Josipović, a ostale Tihana Prcić, u ožujku, u Istri.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnim vrstama iz ovog roda, a najvažnija je karakteristika po kojoj se lako prepozna šupljina u unutarnjem dijelu.

MORSKA ZAKOPANKA

Geopora arenicola (Lév.) Kers

Etimologija: arena (lat.) = pijesak. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 cm široko, u obliku je pehara ili priljepka, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom, najprije je kuglasto zatvoreno pa se otvori u obliku zvijezde, unutarnja je himenijalna površina bjelkasta, sivkasta ili svijetložuta, kasnije je sivo-kremasta, oker ili smećkasta, glatka, vanjski je dio vunast, hrapav, odmah je potpuno prekriven pijeskom, rub je često prekriven žutim ili hrđastosmeđim dlačicama, često je rascijepljen.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, s jednom uljnom kapljom, rjeđe s dvije, 18-24 x 10-14 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo do svijetložuto, ponekad s ljubičastom nijansom, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla u grmlju, osobito na obalama rijeka, na pjeskovitom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu i studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer joj je okus mesa previše jak na zemlju. Sirova je otrovna.

Napomena: Za ovu je vrstu karakterističan osobiti način rasta, jer najprije raste podzemno, ukopana u zemlji. Od ostalih je vrsta slična pjeskovita zakopanka (Geopora arenosa) koja raste na sličnim terenima, a po izgledu se teško razlikuje od ove vrste. Malo je drugačijeg oblika, često manje veličine plodnih tijela i ima nešto manje spore.

Geopora arenosa - created on November 2023 in ΚΗΠΟΥΡΙΟ-ΓΟΡΓΙΑΝΗ, Greece by g_konstantinides

PJESKOVITA ZAKOPANKA

Geopora arenosa (Fuckel) S.Ahmad

Etimologija: arena (lat.) = pijesak. Po staništu.

Engleski naziv: Mountain Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 cm široko, u obliku je nepravilno rascijepane šalice, nema stručka već je izravno spojeno sa supstratom, najprije je skoro zatvoreno i ukopano pa se izdigne i napola otvori, pojedinačna su plodna tijela često nagurana jedno uz drugo, unutarnja je himenijalna površina bjelkasta, sivo-okerasta ili smećkasta, vanjska je površina smeđa ili sivo-smeđa, zrnasta, prekrivena je gustim smeđim dlačicama i okružena pijeskom i zemljom, rub se zvjezdasto raspuca.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 22.5-29.8 x 14-18.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Uvijek je smeđe do crvenkasto-smeđe, više-manje s bijelom ili prljavo bijelom zonom, lomljivo; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama uz morsku obalu, voli blizinu borova, najčešće se pronađe u mahovini ili goloj zemlji, voli naplavine na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer joj je okus mesa previše jak na zemlju. Sirova je otrovna.

Napomena: Nešto je većih dimenzija morska zakopanka (Geopora arenicola). Dosta se teško međusobno razlikuju bez mikroskopske analize spora. Lako je prepoznatljiva po smećkastoj boji mesa. Ostale slične vrste obično imaju bijelo do žuto meso.

PRIMORSKA ZEMLJOPORKA

Geopora nicaeensis (Boud.) M.Torre

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 cm široko, u početku je zatvoreno i gotovo kuglasto, kasnije se otvori u obliku pehara, bez stručka izravno je spojeno sa supstratom, unutarnja himenijalna površina je kremasto-žuta, sivo-oker do ružičasto-smeđa, kasnije je smećkasta, često je s tamnijim mrljama, vanjska strana je vunasta, smeđa, pjeskovito hrapava, rub se uglavnom zvjezdasto rascjepljuje, krakovi su uglavnom zakrivljeni prema vani, često je prekriven žutim ili tamnosmeđim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, 23.8-30 x 13-21 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti je svijetlosmeđe, do 2.5 mm debelo; miriše na zemlju, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od listopada do travnja, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla na otvorenim, kamenitim i vapnenačkim mjestima, uz putove i staze, u pojasu sredozemnih zimzelenih šuma s hrastom crnikom (Quercus ilex) i alepskim borom (Pinus halapensis) te u alpskoj zoni srednje i sjeverne Europe u pojasu drijasa (Dryas octopetala) i zeljastih vrba (Salix spp.). U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na otoku Braču i u Istri. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po zvjezdasto raspucanom rubu apotecija, koji je s vanjske strane dlakav.

POLUURONJENA ZAKOPANKA

Geopora semi-immersa (P.Karst.)

Etimologija: semi- (lat.) = polu, djelomično + immersa (lat.) = uronjeno. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, najprije je kuglasto zatvoreno pa se otvori, unutarnja himenijalna površina je narančasta do oker-narančasta, vanjska površina je iste boje, rub je zupčasto rascijepljen, često je sa sitnim bjelkastim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su usko eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, rjeđe je samo s jednom, 21-25 x 9.5-11.5 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, 180-250 x 13-20 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo do svijetložuto, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla na tlu ispod bora, hrasta oštrike (Quercus coccifera) ili vrbe, voli pjeskovito tlo. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Za ovu je vrstu karakterističan poluukopani način rasta. Od ostalih je vrsta slična morska zakopanka (Geopora arenicola), čija je unutarnja himenijalna površina dosta svjetlija od vanjske, bjelkasta ili sivkasta.

SUMNERIJANOVA ZAKOPANKA

Geopora sumneriana (Cooke ex W.Phillips) M.Torre

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Cedar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 cm široko, najprije je poluukopano i skoro zatvoreno poput na sredini prošupljene lopte, poslije se na gornjem dijelu otvori pri čemu se rub najčešće zvjezdasto raspuca, jako se raširi, stručak nije izražen ili jedva uočljiv, unutarnji je dio gladak i svijetložut, kasnije je smećkast, vanjski je dio smeđ i vunast, zrnast, uvijek je prekriven s ostacima pijeska.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 20-22 x 10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bjelkasto do svijetložuto; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla ispod cedra, ali i ispod drugog crnogoričnog drveća, voli pjeskovito i kiselo tlo. Treću sliku snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Poreča.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a sirova je otrovna.

Napomena: Dio je roda Geopora u kojem se nalaze vrste u obliku čašice s rubom koji manje ili više izgleda poput krune kada se gljiva razvije, unutarnji je dio gladak, a vanjski je dio prekriven tamnijim paperjem, s ostacima je pijeska iz kojega gljiva izrasta. Slična je pjeskovita zakopanka (Geopora arenosa), ali je nešto manja rastom.

Geopyxis carbonaria - created in Estonia by Urmas Kaja

UGLJENSKI PEHAR

Geopyxis carbonaria (Alb. & Schwein.) Sacc.

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po staništu.

Engleski naziv: Stalked Bonfire Cup

Klobuk (apotecij): 0.6-2 cm širok, u obliku je šalice, unutarnja je konkavna površina žuto-oker, oker, narančasto-oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa, vanjska je površina svijetloružičasta, sitno je brašnasta, rub je bjelkast, uvijek je sitno nazubljen i raspucan.

Stručak: Oko 1.5 cm visok i 1-2 mm debeo, slabašan, valjkast, gladak, korjenast, bjelkast ili žućkasto-smećkast.

Mikroskopija: Askospore su esko eliptične i s oštrim krajevima, bez grlića, glatke, prozirne, 11-17 x 6-9 µm, askusi 180-250 x 10-11 µm, parafize su tanke i lagano batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe ili oker-smeđe, lomljivo, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u svim tipovima šuma i po opožarenim terenima na pougljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je gljiva karakteristična po svom neobičnom čašastom obliku, te staništu na zemlji s pougljenisanim ostacima drva.

SVIBANJSKA ŽUTOČAŠKA

Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.

Etimologija: geopyxis (lat.) = zemljana kutija, majalis (lat.) = u odnosu na mjesec svibanj.

Klobuk (apotecij): 0.3-1.5 cm širok, u mladosti je kuglast, kasnije otvoren i spljošten u obliku šalice, lomljiv, unutarnja je himenijalna površina glatka, narančasta, vanjska je površina malo svjetlija, ali zadržava svijetlonarančastu boju, rub je uvijek nazubljen, zakrivljen prema gore i istaknute bijele boje.

Stručak: Sitan ili skoro nepostojeći.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 14-16 x 6-8 µm, askusi su veličine do 260 x 10 µm, parafize su valjkaste, nisu proširene na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko i krhko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i jesen u kontinentalnom dijelu, a sredozemnom području od studenog do travnja, na pjeskovitom i vapnenastom tlu s mahovinom, uz rubove šumskih puteva i staza u crnogoričnim i miješanim šumama i na primorskim pješčanim dinama, vjerojatno u simbiozi s crnogoričnim vrstama drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u Gorskom kotaru, iz okolice Vrbovskog i Mrkoplja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po narančastom apoteciju s bazubljenim bijelim rubom.

NARANČASTA ČEKINJARICA

Humaria aurantia (Clem.) Häffner, Benkert & Krisai

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2.5 cm široko, u obliku je zdjelice ili šalice koja se u starosti spljošti pa poprimi oblik diska, unutarnja je himenijalna površina svijetložuta, žuto-oker ili oker s izrazitim narančastim nijansama, žive narančaste do narančasto-smećkaste boje, ponekad je s maslinastom nijansom, izvana je iste boje, oker, oker-narančaste ili svijetlosmeđe, rub je tamniji, prekriven brojnim dugim dlačicama, bez stručka ili je u zametku.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, prozirne, 15-19 x 6.8-9.5 µm, askusi su 8-sporni, 200-256 x 8-12 µm, parafize su široke 2.3-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Jako je oskudno, s dva sloja, jedan je bjelkast a drugi je žut; miriše na humus, a okus je slab.

Stanište: Raste u jesen i u vlažnom dijelu zime (kod nas u rujnu i listopadu) uz prirodne obalne zone velikih rijeka kao saprotrof vrlo trulih krupnijih drvnih ostataka topole ili jasena, na vlažnom, pjeskovitom priobalnom tlu uz drvne ostatke ili bez njih te natopljenim dijelovima drvene građe mostova, uvijek uz prisutnost mahovina. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, u gornjem toku rijeke Kupe i u okolici Koprivnice. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po čekinjastom rub i staništu na kojem raste.

POLUOBLA ČEKINJAVICA

Humaria hemisphaerica (F.H.Wigg.) Fuckel

Engleski naziv: Glazed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, u ranoj mladosti je kuglasto, a poslije se otvori i postane polukuglasto, slično zdjelici, bez stalka ili je s vrlo kratkim smećkastim batrljkom, izravno je spojeno s tlom, unutarnja je himenijalna strana glatka i svijetložuta do sivkasta, ponekad je s plavkastom nijansom, vanjska je strana žućkasta do smećkasta i obrasla smeđim čekinjama, rubne su dlačice duge 800 µm.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 20-24 x 10-12 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, 230-270 x 19-23 µm, parafize su valjkaste, s pregradama, na vrhu su batinasto zadebljane, dlačice su višesegmentne, tamnosmeđe, glatke, duge su 200-230 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma kao saprotrof na sjenovitome golom tlu ili na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Poluobla se čekinjavica lako može zamijeniti sa sličnom dvojnom čekinjavicom (Perilachnea hemisphaerioides) koja raste u ljeto i s Boudierovom čekinjavicom (Paratrichophaea boudieri) koja raste od proljeća do listopada na opožarenim mjestima. Obje su spomenute čekinjavice znatno dlakavije, a sigurna je determinacija moguća samo pomoću mikroskopa. Rod Humaria bitno se razlikuje od roda Trichophaea po tome što vrste imaju bradavičave spore, dok vrste roda Trichophaea imaju glatke spore.

SVILENKASTA ŠUPLJIKAVKA

Hydnocystis bombycina (Vittad.) Healy & M.E.Sm.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, nepravilno je zaobljeno ili gomoljasto, često je vidljivo naborano i s udubljenom bazom, površina je prljavo žuto-smeđa, crvenkasto-smeđa ili ružičasta, peridij je svijetlooker, gusto zrnast, djelomično je prekriven vidljivim dlačicama s pseudoparenhimskom strukturom zaobljenih ili više izduženih elemenata, pigmentiran je smeđom bojom u više vanjskih slojeva, gleba je u početku jedva mramorirana, isprepletena je brojnim vijugama poput labirinta.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, prozirne, debelih stijenka, 21-28 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): U početku je čvrsto, bjelkasto ili žućkasto; miris je najprije jak, podsjeća na kuhanu cvjetaču, a zatim je vrlo intenzivan i neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na maloj dubini u vlažnim i rastresitim staništima u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te parkovima, često ispod lipe ili borova. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s nekim vrstama iz roda Hydnotrya ili Balsamia.

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 53. str. Svilenasta šupljikavka (Hydnocystis bombycina (Vittad.) Healy & M.E. Sm.)

PUSTENASTA ŠUPLJICA

Hydnocystis piligera Tul. & C.Tul.

Etimologija: pilus (lat.) = dlaka + gerere (lat.) = nositi. Po dlakavoj površini.

Plodno tijelo: 0.5-2.5 cm široko, šuplje, nepravilno kuglasto, kuglasto spljošteno, malo izduženo ili blago režnjasto, ponekad je naborano, pogotovo u donjem dijelu, svjetlooker, svijetložuto, prljavo bijelo, fino pustenasto ili dlakavo, peridij je slojevit, vanjski sloj je tanak, sastoji se od sloja valovitih ili naboranih dlačica koje tvore sloj debljine do 0.5 mm, okerast, unutarnji sloj sastavljen je od kuglastih ili višekutnih elemenata, bjelkast, himenij je bijel poput pamuka.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, prozirne, glatke, relativno tankih stijenki, bez uljnih kapljica, 25.4-37.7 µm, Q = 1 (1.1), Me = 31.3 x 30.5, Qe = 1, askusi su 200-300 × 25-45 µm, valjkasti, postupno se sužavaju od vrha prema bazi, neamiloidni, jednoredni, 8-sporni, parafize su široke 3-5 µm na vrhu, nitaste, višesegmentne, općenito su duže od askusa, prozirne, tankih stijenki; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Tanko, bjelkasto; miris je jasan na slatkasto zrelo voće, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u manjim skupinama, poluukopano ili podzemno, u šikarama, u simbiozi s borom, borovicom, hrastom, maslinom, čempresom, bušinom, lovorom ili eukaliptusom, često u mahovini, ali i u pjeskovitom tlu, u mediteranskom području. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 21.1.2026., na lokalitetu u Istri, ispod velike crnjuše (Erica arborea) iz porodice vrijesova (Ericaceae).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je Geopora clausa, koja je tamnooker, prekrivena sitnim pustulama i s eliptičnim, a ne kuglastim sporama. 

CHATERIJEVA ZDJELIČARKA

Melastiza chateri (W.G.Sm.) Boud.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u obliku je male zdjelice, unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta, narančasta, crvena ili narančasto-crvena, a vanjska je površina iste boje, rub je dekoriran sitnim i jedva uočljivim tamnim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, grubo mrežaste, 16-18 x 9-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla izvan šuma, po rubovima putova, na vlažnim terenima, voli pjeskovito i glinenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Malena je rastom, u obliku je male zdjelice narančasto-crvene boje i najčešće se pronađe na goloj zemlji uz putove ili šumske staze, iste je boje i na vanjskoj i na unutarnjoj strani, samo što je eventualno vanjska strana nešto blijeđa. Lako se zamijeni sličnim vrstama pa je zbog sigurne determinacije potrebna mikroskopska analiza spora.

NARANČASTA ZDJELIČARKA

Melastiza cornubiensis (Berk. & Broome) J.Moravec

Etimologija: Cornubia (lat.) = rimski naziv za Cornwall, regiju u jugozapadnoj Engleskoj + -ensis (lat.) = označava porijeklo ili pripadnost. Po čestoj prisutnosti u Cornwallu.

Engleski naziv: Orange Cup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, prvo je polukuglasto, zatim se raširi u obliku čašice, na kraju je gotovo ravna, stalak je prilično kratak ili gotovo nepostojeći, unutarnja himenijalna površina je narančasta, narančasto-crvena ili narančasto-smeđa, vanjska površina je iste boje, rub je dekoriran sitnim tamnim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, dekorirane su s pravilnim mrežastim uzorkom nalik na pčelinje saće, 15-18.5 x 7.5-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla u i izvan šuma, uz puteve, u sjenovitim područjima na mahovinama, biljnim ostacima i tlu, na vlažnom, na pjeskovitom i šljunčanom tlu. Slike je snimio Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je rastom, u obliku je male zdjelice narančasto-crvene boje i najčešće se pronađe na goloj zemlji uz putove ili šumske staze, iste je boje i na vanjskoj i na unutarnjoj strani. Lako se zamijeni sličnim vrstama pa je zbog sigurne determinacije potrebna mikroskopska analiza spora.

Melastiza flavorubens - created in Estonia by Bellis Kullman

ŽUTOCRVENA TANJURICA

Melastiza flavorubens (Rehm) Pfister & Korf

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 cm širok, u mladosti je gotovo kuglasto i zatvoreno, kasnije je čašasto, u starosti je spljošteno u obliku diska, bez stručka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja je himenijalna površina glatka, crvenkasta do žuto-narančasta, izvana je iste boje, rub je prekriven tamnim, sitnim žuto-smećkastim uraslim dlačicama (pseudodlačice su dimenzija oko 20-100 x 9-15 µm), nije zadebljan ili podvijen, ali je nepravilno ispresavijan.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 14.8-17 x 7.4-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, voštano, žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili skupno, na vlažnom golom šumskom tlu uz rubove puteva i staza, u bjelogoričnim i miješanim šumama, na glinenastom tlu, mikrostaništu nastalom stalnim ljudskim i/ili životinjskim utjecajem (npr. gaženjem, ležanjem, lakim prijevozom, izvlačenjem trupaca), ali u mjeri koja ne uzrokuje snažnije erozivne procese. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, iz okolice Vrbovskog i s planine Medvednice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Točna je determinacija nemoguća bez mikroskopske analize spora.

Perilachnea hemisphaerioides - created in Finland by Stefan Jakobsson

DVOJNA ČEKINJAVICA

Perilachnea hemisphaerioides (Mouton) Van Vooren

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, prilično je maleno, najprije je kuglasto i skoro zatvoreno, zatim je u obliku čašice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, također je spljošteno, unutarnja je himenijalna površina glatka, bjelkasto-žuta, s laganim je ljubičastim tonom, vanjska je površina brazdasta i dekorirana uočljivim čekinjastim smeđim dlačicama, rub je uvijek zakrivljen prema unutarnjoj strani i trepavičav, rubne su dlačice duge do 800 µm.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, duguljaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 20-24 x 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, svijetlosmeđe; misris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprotrof na tku ili krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična obilna čekinjavica (Trichophaea abundans) koja ima glatke spore i nema sitno dekoriranu površinu.

CRNO-BIJELI LAŽNI TARTUF

Picoa juniperi Vittad.

Plodno tijelo: 1-2 cm široko, nepravilno je kuglasto do bubrežasto, površina je prekrivena brojnim, vrlo malim, tupim, ravnim i prilično ravnomjerno raspoređenim bradavicama, crno s tamnocrvenom nijansom, peridij je gotovo crn, površina je obrasla tankim dlačicama, gleba je fino mramorirana sa svijetložutim žilicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 24-28 x 21-24 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso (gleba): Čvrsto, tvrdo, bjelkasto do krem; miris je blag, neodređen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, podzemno, na toplim i sunčanim mjestima, u mediteranskom području u simbiozi s bušinom (Cistus), a u kontinentalnom području s hrastom. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s ljetnim tartufom (Tuber aestivum).

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 45.str. Crno-bijeli lažni tartuf (Picoa juniperi Vittad.)

Plicaria carbonaria - created in Norway by unknown

UGLJENASTA ZDJELIČARKA

Plicaria carbonaria Fuckel

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, u mladosti je u obliku nepravilnog pehara bez stalka, kasnije se raširi poput diska, unutarnja himenijalna površina je crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa, ružičasto-smeđa, tamno-smeđa ili gotovo crna i bez sjaja, vanjska strana je crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamno sivo-smeđa, rub je vijugav i u početku uvijen prema unutarnjoj površini.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, površina je grubo šiljasto-bradavičava, 12-15 µm; otrusina je promjenjive boje, bijela do smećkasta.

Meso: Tanko, prilično tvrdo, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof u svim tipovima šuma, na opožarenom tlu i uz pougljenisane drvne ostatke, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ugljenasta se zdjeličarka lako može zamijeniti sa sličnom smeđocrnom zdjeličarkom (Lamprospora trachycarpa) koja također raste od listopada do kraja svibnja na opožarenom tlu. Njezina je himenijalna površina najprije smeđa, a poslije postane crnkasta, askusi su dugi 200-250 µm i debele 14-18 µm. Spore su najprije prozirne, a poslije postanu blijedosmeđe, okruglastog su oblika i velike su 11-15 µm te su prekrivene sitnim prozirnim bradavicama. Prema iznesenim podacima, jedna bitna razlika očituje se u veličini šiljaka, odnosno u sitnim bradavicama na sporama.

Plicaria endocarpoides - created in Finland by Allar Antson

OKRUGLOSPORNA ZDJELIČARKA

Plicaria endocarpoides (Berk.) Rifai

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 cm široko, ubrzo se otvori i raširi, u obliku je čašice bez stalka, unutarnja je himenijalna površina smeđa, tamnosmeđa do crno-smeđa, vanjska je površina malo svjetlija, smeđa i bradavičava.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, prozirne, 7.5-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smećkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu kao saprotrof tla po crnogoričnim šumama, voli šume bora, te po opožarenim terenima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova je mješinarka karakteristična po svom staništu, a raste po opožarenim terenima s ljubičastom zdjeličarkom (Geoscypha violacea) i ugljenskim peharom (Geopyxis carbonaria), kao i brojnim drugim mješinarkama koje također rastu na istom staništu.

Pulvinula convexella - created in Flatanger, Norway by Håkon Holien

ZVJEZDANI TANJURIĆ

Pulvinula convexella (P.Karst.) Pfister

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, vrlo je promjenljivog oblika i boje, u mladosti je jastučasto, kasnije je u obliku diska, zdjelice ili čašice, te često nepravilno iskrivljeno, rub može pravilan, valovit ili grubo rascijepan, na osnovi je s kratkim ili nepostojećim stalkom, unutarnja himenijalna površina je žuto-narančasta, crveno-narančasta ili crvena, osušena je krvavocrvena, glatka, vanjska strana je nešto svjetlija i također glatka.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, s više uljnih kapljica, prozirne, 13.5-19.1 x 13-18.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, žuto do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama ili na opožarenim područjima, na pjeskovitom i vlažnom tlu ili na drvnim ostacima različitog crnogoričnog drveća, voli toplija staništa, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih mješinarki koje imaju istu boju, kao primjerice Lamprospora carbonicola, Octospora polytrichi i Pulvinula cinnabarina. Međutim spomenuti tanjurići također imaju okrugle spore, ali njihova površina ima izrazito mrežasti ornament. Prema tome, sigurna je determinacija moguća samo uz pomoć  mikroskopske analize spora.

Ramsbottomia asperior - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŠILJATOSPORNA TANJURICA

Ramsbottomia asperior (Nyl.) Benkert & T.Schumach.

Etimologija: asperior (lat.) = malo grublji. Po sporama ss šiljatim ornamentom.

Plodno tijelo (apotecij): 3-8 mm široko, u obliku je plitkog tanjurića bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, kasnije se izravna, unutarnja himenijalna površina je glatka, narančasto-crvena ili crvena, vanjska sterilna strana je obrasla smeđim dlačicama koje na rubu mogu biti duge do 1 mm.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, prozirne, sa šiljcima, 15-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Narančasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u šumama i grmlju na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Šiljatospornoj tanjurici prilično sliči kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora), koja također ima okrugle spore, ali je njihov ornament bradavičav.

Scutellinia hirta - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

CEJPIJEVA TANJURICA

Scutellinia hirta (Schumach.) Cooke

Plodno tijelo (apotecij): 3-11 mm široko, u ranoj mladosti je kuglasto, kasnije se raširi i sliči tanjuriću ili disku, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka, često je pupčasta na sredini, žuto-narančasta do narančasto-smeđa ili narančasto-crvena, vanjska sterilna strana je obrasla smeđim i oštrim tamnosmeđim čekinjama koje mogu biti duge do 0.5 mm, rub je manje ili više okrenut prema gore i dlakav.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, sitno bradavičave, s 1-2 uljne kaplje, prozirne, 18-21 x 9-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama kao saprotrof na golom tlu ili u mahovini, ali povremeno i na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana tanjurica dosta slična s trepavičavom tanjuricom (Scutellinia scutellata). Međutim, navedena tanjurica ima na rubu plodnog tijela znatno dulje dlačice koje mogu biti dugačke do 2000 µm i raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci) različitog drveća. Osim toga, cejpijeva je tanjurica često na sredini himenijalne površine pupčasta.

Scutellinia olivascens - created in Norway by Åge Oterhals

TIKVASTOPARAFIZNA TANJURICA

Scutellinia olivascens (Cooke) Kuntze

Plodno tijelo (apotecij): 3-14 mm široko, u obliku je šalice ili diska, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka, narančasta, crvena ili narančasto-crvena, vanjska strana je obrasla kratkim smeđim dlačicama, rub je uvijek okrenut prema gore sa smeđim dlačicama dugim do 1000 µm i širokim 30-50 µm.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, s prilično velikim bradavicama i grebenima, s brojnim uljnim kapljama, prozirne, 18.9-21.3 x 13.8-17.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, na prerezu lagano pozeleni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprotrof na golom vlažnom šumskom tlu, mulju i krupnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je tanjurica crlo slična sjenovitoj tanjurici (Scutellinia umbrorum), od koje se razlikuje samo po mikrostrukturi.

Scutellinia pilatii - created in Norway by Rob van Kruining

DUGODLAKA TREPAVIČARKA

Scutellinia pilatii (Velen.) Svrček

Plodno tijelo (apotecij): 5-20 mm široko, prvo je čašasto, u starosti je u obliku diska, unutarnja je himenijalna površina narančasta, vanjska je strana svjetlije boje, s diferenciranim je rubom, rubne su dlačice krute, izrazito duge, izmjenjuju se s kratkim, tamnosmeđe, ponekad su sa svjetlijim vrhom, dlačice na vanjskoj strani su izrazito kraće od rubnih dlačica.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, na krajevima zaobljene, 18.9-23.5 x 11.2-13.6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano do želatinozno, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, ovisno o podneblju i nadmorskoj visini, kao saprotrof na trajno natopljenim granama i grančicama jele, planinske oskoruše (Sorbus aucuparia) te bijele i planinske johe, u hladnim izvorima i gornjim dijelovima potoka u gorskim alpskim i umjerenim područjima. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta od koji je jedan na planini Medvednici, a drugi na području masiva Velike Kapele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

Scutellinia scutellata - created in Norway by Siv Moen

TREPAVIČAVA TANJURICA

Scutellinia scutellata (L.) Lambotte

Etimologija: scutella (lat.) = šalica, zdjela. Po obliku.

Engleski naziv: Common Eyelash

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1.6 cm široko, najprije je kuglasto, zatim se otvori poput čašice, tanjura ili diska bez stručka, unutarnja je himenijalna površina glatka i lijepe narančaste do crvene boje, vanjski dio je smećkast do svijetlonarančast, rub je naglašeno tamnosmeđe čekinjast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, kasnije s oko 1 µm visokim bradavicama i grebenima, prozirne, 15.8-23 x 9.8-14 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Parafize u dodiru s jodom (Melzerov reagens) pozelene (za razliku od vrsta iz roda Lachnea).

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, usamljeno ili skupno, po vlažnim i sjenovitim mjestima, te u lončanicama s cvijećem kao saprotrof na golom tlu ili na krupnim drvnim ostacima (panjevi, trupci).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovaj rod karakteriziraju plodna tijela u obliku čašice živih boja (crvene, narančaste, žute) i naglašeno čekinjasti rub apotecija (skupina Ciliariae). Najsličnija je kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora) kojoj je unutarnja himenijalna površina glatka i narančasto-crvene boje, dok je vanjska strana žuto-crvenkasta i zajedno s rubom čekinjasta. Također nema nikakve kulinarske vrijednosti.

ČEKINJASTA TANJURICA

Scutellinia setosa (Nees) Kuntze

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 mm široko, najprije je u obliku zdjele, zatim se raširi i poprimi oblik diska, bez stalka, izravno je učvršćeno za supstrat, rub je trajno okrenut prema gore, unutarnja himenijalna površina je glatka, žuto-narančasta ili narančasta, a vanjska sterilna strana je obrasla dugim i krutim tamnosmeđim čekinjastim dlačicama dugim do 500 µm, na rubu su dlačice duge do 1000 µm.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, sitno bradavičave, prozirne, 18-20 x 8-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) bukve, te na kravljem ili konjskom gnoju. Slike je snimila Helena Petrić, 12.5.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se čekinjasta tanjurica među drugim sličnim tanjuricama lako prepozna po žuto-narančastoj unutarnjoj himenijalnoj površini. Osim toga, ona na rubu ima vrlo duge tamnosmeđe čekinjaste dlačice koje neodoljivo podsjećaju na trepavice i raste na starom povaljenom drveću.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1766. Čekinjasta tanjurica (Scutellinia setosa Nees)

Scutellinia trechispora - created in Norway by Tove Jacobsen

KVRGAVOSPORNA TANJURICA

Scutellinia trechispora (Berk. & Broome) Lambotte

Plodno tijelo (apotecij): 3-10 mm široko, u ranoj mladosti je u tanjurasto, kasnije se spljošti poput diska, bez stalka, izravno je učvršćeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je narančasta, narančasto-crvena, svijetlocrvena do tamnocrvena, a vanjska strana je smećkasto-crvena i obrasla tamnosmeđim dlačicama, rub je s dlačicama dužine do 1500 µm i širine do 42 µm, korijen je dlačice je račvast.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, s visokim i širokim bravicama, prozirne, 15-19 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na vapnenačkim travnjacima te u šumama na golom tlu, u mahovini ili na krupnim drvnim ostacima, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je tanjurica Scutellinia paludicola koja ima veće spore, 22-29 µm, čijim je proučavanjem moguće pravilno odrediti vrstu. Spomenimo još jednom da se i najveći mikroskopski autoriteti često razilaze glede objavljenih mikroskopskih podataka o tanjuricama.

Scutellinia umbrorum - created on July 2017 in North Yorkshire, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Malcolm Greaves

SJENOVITA TANJURICA

Scutellinia umbrorum (Fr.) Lambotte

Etimologija: umbrarum (lat.) = u sjeni, hladu. Po staništu.

Engleski naziv: Eyelash Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.1 cm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, kasnije je u obliku čašice ili diska, izravno je naslonjeno na supstrat, unutarnja je himenijalna površina svijetlonarančasta, crvena ili crvenkasto-narančasta, vanjska površina je iste boje i s dlačicama kraćim od 200 µm, rub je s krutim i ravnim tamnosmeđim dlačicama dužine 200-500 µm, na vrhovima su svjetlije.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, bradavičave, 16.8-25.3 x 12.7-17.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, svijetlonarančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof po golim i vlažnim terenima, na krupnim drvnim ostacima ili na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je pločarica crvene boje s trepavičastim rubom po čemu sliči brojnim vrstama. Jedina sigurna determinacija je uz pomoć mikroskopske analize spora.

JAJOLIKOSPORNA ZDJELIČARKA

Smardaea ovalispora (Grelet) Van Vooren

Etimologija: ovalis (lat.) = ovalno, jajoliko + spora (lat.) = spora. Po obliku spora.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, tanko, zdjeličasto, gotovo je bez stalka koji je izražen samo u obliku korijenčića, unutarnja himenijalna strana je tamne ljubičaste ili ljubičasto-smeđe boje, glatka, vanjska sterilna strana je iste boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 12.1-13.7 x 9.3-10.2 µm, Q = 1.3-1.4; orusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, tanko, čvrsto, ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla na pjeskovitom tlu, pojedinačno ili u skupinama, preferira toplija staništa, obično u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini je veoma slična keltska zdjeličarka (Pachyella celtica), čija je vanjska strana nešto svjetlija od unutarnje, siva do siva ljubičasta, te također pahuljasta.

LJUBIČASTA ZDJELIČARKA

Smardaea planchonis (Dunal ex Boud.) Korf & W.Y.Zhuang

Etimologija: U čast francuskog botaničara Julesa Émilea Planchona (1823–1888). Po imenu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u mladosti je gotovo čašastog oblika, kasnije je pliće i nepravilno kuglasto i naborano, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna strana je ljubičasta-crna do crna, glatka, sjajna po vlažnom vremenu, vanjska strana je crna, sitno bradavičava, rub je kasnije ponekad valovit, neravan i nazubljen.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, u zrelosti su sitno bradavičave, s jednom ili više uljnih kapljica, prozirne, amiloidne, 9-12 µm, askusi su 8-sporni, 200 x 13-15 µm, parafize su batinaste, zakrivljene, s ljubičastim zrnatim sadržajem, do 6 µm široke na vrhu, duže su od askusa, ekscipulum se sastoji od kuglastih elemenata; orusina je ljubičasta.

Meso: Tanko, u mladosti je elastično, kasnije je lomljivo, ljubičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i zimu, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla, uz ceste i po dinama, na pjeskovitom tlu, u travi, preferira toplija staništa, obično u mediteranskim područjima. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 24.1.2026. i 23.12.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastim do pločastim apotecijima tamnoljubičaste boje s nazubljenim rubom, sitno bradavičastom, tamnoljubičastom do gotovo crnom vanjskom stranom, mikroskopskim karakteristikama i rastu na pjeskovitom tlu.

OSKUDNA ZDJELIČARKA

Paragalactinia succosella (Le Gal & Romagn.) Van Vooren

Etimologija: succus (lat.) = sok + -sella (lat.) = malo nečega. Po oskudnom izlučivanju lateksa.

Plodno tijelo (apotecij): 5-25 mm široko i 6-11 mm visoko, čašasto do pločasto, duboko pupčasto na sredini, bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, rub je pravilan, gornja je himenijalna površina glatka, siva, sivo-smeđa do maslinasto-siva, vanjska je površina ljuskava, svijetlosiva.

Mikroskopija: Eliptične do valjkaste, prozirne, s kuglastim su bradavicama visokim 1-2 µm koje ne tvore mrežasti uzorak, s jednom do dvije uljne kapljic, 15.5-20.1 x 9.1-11.4 µm; Q = 1.6-2, Me = 18 x 10.1 µm, Qav = 1.8, askusi su valjkasti, 8-sporni, amiloidni, 250-340 x 11.4-19.4 µm, parafize su višesegmentne, blago su proširene na vrhu, batinaste, ukorijenjene na bazi, 4.3-5 µm, ekscipulum (meso) se sastoji od kuglastih elemenata, s terminalnim hifoidnim nastavcima, vršno tupih, višesegmentnih, prozirnih, 8-11 µm, u srži su veći, 13-23 x 15-20 µm, pomiješani su s obilnim valjkastim hifama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto do žućkasto, na prerezu ispušta malo tekućine (lateks), u početku je bijela, zatim brzo požuti; miris je neugodan na spermu, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u opožarenim područjima i miješanim šumama, ponekad na golom i glinenastom ili pjeskovitom tlu. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.12.2025.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim, duboko čašastim apotecijima, koji su u početku sivkasto-smeđi do sivkasto-maslinasti, izlučivanju lateksa od kojeg meso na oštećenim mjestima požuti. Apoteciji također vremenom požute. Slične su izlučujuća zdjeličarka (Paragalactinia succosa) razlikuje većim dimenzijama, žućkast-osmeđim, žuto-maslinastim do sivkasto-smeđim apotevijem i mikroskopskim karakteristikama, uključujući spore s izduženijim i većim bradavicama, 14-15 x 7-9 µm, te Michellijeva zdjeličarka (Paragalactinia michelii), koja se razlikuje po boji apotecija, koji je u mladosti ljubičast.

Sowerbyella imperialis - created on October 2020 in Treuchtlingen, Germany by Enrico Tomschke

JEDNOBOJNA ZDJELIČARKA

Sowerbyella imperialis (Peck) Korf

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 cm široko, najprije je čašasto, poslije je rašireno i diskoliko, rub je u starosti okrenut prema gore, sa žutim korjenastim produžetkom na bazi, unutarnja himenijalna strana je glatka, bez sjaja, ponekad je naborana na sredini, žuta do žuto-narančasta, vanjska strana je bjelkasta do limunasto žućkasta i pahuljasta.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, vrlo sitno bradavičave, s uljnim kapljama, prozirne, 10.9-15.1 x 5.5-7.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, lomljivo, malo je elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama na sloju iglica i na vapnenastom tlu, često u šumama smreke, rjeđa je u bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jednobojna je zdjeličarka makroskopski vrlo slična peteljkastoj zdjeličarki (Sowerbyella radiculata) od koje se bitno razlikuje po obliku parafiza. Prema tome, sigurnu je determinaciju moguće potvrditi samo mikroskopiranjem.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1741. Jednobojna zdjeličarka (Sowerbyella imperialis (Peck) Korf.), Sinonim: Sowerbyella unicolor (Gill.) Nannf.

Sowerbyella radiculata - created on December 2022 in Huesca, Spain by Luis Ballester

PETELJKASTA ZDJELIČARKA

Sowerbyella radiculata (Sowerby) Nannf.

Etimologija: radicosus (lat.) = korjenasto. Po plodnom tijelu s peteljkom.

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 cm je široko, u obliku je pehara, čašice ili zdjelice s uzdignutim ili spljoštenim, te malo nepravilnim rubom, unutarnja je himenijalna površina žuta, žuto-narančasta, krem-oker do crvenkasta, u sredini je glatka i malo radijalno naborana, vanjska je strana žućkasta do kremasto-oker, kasnije je osušeno gotovo svijetlooker, kratko je bijelo dlakava ili vunasta.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 2-5 mm debeo, općenito je kratak i ukopan u zemlju, bjelkast, žut, prema dnu je oker, dlakav, na bazi je blago naboran i korjenast od micelijskih niti.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, s bradavicama međusobno spojenim grebenima, tvoreći labirintsku, vrlo nepravilnu, rijetko gotovo pravilnu mrežicu, uglavnom s dvije uljne kaplje, 10.9-17.6 x 6.5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, malo je elastično, žuto; miris nije izražen ili je ugodan, kiselkast na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a popratne biljke su često jasen, divlja trešnja ili bršljan.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po upadljivoj boji i prisutnosti dugog stručka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1740. Peteljkasta zdjeličarka (Sowerbyella radiculata (Sowerby ex Fr.) Nannfeldt)

RAJNSKA ZDJELIČARKA

Sowerbyella rhenana (Fuckel) J. Moravec

Etimologija: Rhenus (lat.) = rijeka Rajna. Po lokalitetu na kojem je prvi put pronađena.

Engleski naziv: Stalked Orange Peel Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 cm široko, u obliku je zdjelice ili šalice sa stalkom, gornja himenijalna površina je gola, jarko žuta, žuto-narančasta do narančasta, sjajna po vlažnom vremenu, rub je tanak i oštar, donja površina je gusto prekrivena sitnim bjelkastim dlačicama ili pahuljama, boje je gornje površine, svijetlonarančasta, stalak je 10-25 x 3-5 mm, vrlo dug, bjelkast do svijetlonarančast i dlakav u mladosti, kasnije postaje narančast i uglavnom gol.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, s 2 uljne kapljice, glatke kada su nezrele, u zrelosti su dekorirane debelom, grubom mrežicom, prozirne, 18-22 x 9-12 µm, askusi su 8-sporni, glatki, prozirni, vrhovi su amiloidni, 215-260 x 14-16 µm, parafize prelaze askuse za 5-10 µm, široke su 3-6 µm, valjkaste s gotovo batinastim vrhovima (ponekad su blago nepravilno zadebljani), višesegmentne, glatke (cromushrooms: askospore su (18) 18.2 - 20.4 (21.4) × (9) 9.4 - 10.9 (12.1) µm, Q = (1.7) 1.75 - 2 (2.2), N = 93, Me = 19.2 × 10.2 µm, Qe = 1.9, askusi su 185-280 × 13-15.5 µm, N = 24, parafize su 205-295 × 3.1-5.7 µm, N = 12, generativne hife su valjkaste, bez kopči, višesegmentne, vršni segmenti su tupi, rijetko su blago glavičasti, 27.5-72 × 7.3-14.4 µm, N = 21, dlačice su višesegmentne, šiljaste na vrhu, blago zadebljanje na spojevima segmenata, bez kopči, oko 200 x 3.8 µm); otrusina je bijela. 

Meso: Tanko, lomljivo, žuto-narančasto do narančasto, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof u crnogoričnim šumama, na vlažnim mjestima, na tlu bogatom organskom tvari ili na trulom drvu. Prvi put je zabilježena u Hrvatskoj, a pronašla ju je i snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.10.2026., na lokalitetu u okolici Skrada u Gorskom kotaru, u miješanoj šumi smreke, jele i bukve.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu vrstu prvi je opisao Leopold Fuckel 1870. godine i nazvao ju Aleuria rhenana, dok ju je 1986. godine J. Moravec premjestio u rod Sowerbyella, čime je nastao današnji znanstveni naziv. Ova mala čašasta gljiva ima dobro razvijen stalak i glatku, jarko narančastu gornju himenijalnu površinu. Stalak i donja površina su isprva svijetlonarančasti do bjelkasti, ali vremenom postaju uglavnom obojeni poput gornje površine. Opisana vrsta pod mikroskopom ima prekrasne, grubo mrežaste spore, zajedno s parafizama koje su ponekad savijene ili kukaste kao kod vrsta iz roda Otidea. Rijetka je vrsta, karakteristična po obliku plodnih tijela i prekrasnoj žutoj boji poput žumanjka od jaja. Zbog rijetkosti zahtijeva zaštitu.

Referentni izvori: Thomas Læssøe, Jens H Petersen. 2019. Fungi of Temperate Europe, Volume 2. Princeton University Press, Princeton and Oxford. – Sowerbyella rhenana, 1334. str.