Agaricus pequinii - created in Spain by Angel Mario Moreno

PEQUINIJEVA PEČURKA

Agaricus pequinii (Boud.) Konrad & Maubl.

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksan, zatim raširen, ulegnut na sredini, bjelkast, svijetlosiv, gladak, u starosti je žuto-smeđ i raspucan, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 10-12 cm visok, najprije trbušast i kratak, poslije izdužen, mesnat, pun, valjkast, osnova je vretenasto šiljasta, poslije je ispod klobuka bjelkasto vlaknast; vjenčić dosta nisko postavljen, opnast, uzdignut, ponekad izgleda kao da je osnova obavijena ovojem poput volve.

Listići: Vrlo gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni, najprije ružičasti, zatim su tamnosmeđi do crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, 5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu je jedva uočljivo crvenkasto, uglavnom uz rub gornjeg dijela stručka; miris ugodan, okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u staklenicima, stajama i konjušnicama, a ponekad i u šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po većini karakteristika su slične gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), poljska pečurka (Agaricus campestris), čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) i resasta pečurka (Agaricus vaporarius), a sve navedene vrste nemaju nisko postavljeni vjenčić i ne rastu na istom staništu kao opisana vrsta.

SMEĐOLJUSKAVA PEČURKA

Agaricus phaeolepidotus F.H.Møller

Etimologija: faios (gr.) = smeđe + lepidus (lat.) = dražesno, dopadljivo.

Engleski naziv: Dusky Scaled Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, zvonolik ili izravnat na sredini, pokriven je sa sitnim, prilegnutim, kosmatim ljuskama ružičasto-smeđe do sivo-smeđe boje, nešto je tamniji na sredini, često je nepravilno raspucan, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, sužen na vrhu, manje ili više izraženo gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj je izravnat na dnu, bijel, kasnije može postati smećkast ili crvenkast, smeđe pjegav, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je nepravilan, opnast, dvostrukog ruba, obrubljen, bijel, na donjoj je strani smeđ.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, slobodni; najprije narančasto-ružičasti, poslije tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je lagano nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-6 x 3-4 µm, cheilocistide su brojne, 11-50 x 8-35 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu postane lagano žućkasto do sivkasto-žuto i kasnije crveno-smeđe, osobito u bazi stručka; miriše slabo na tintu ili trulu slamu, malo neugodno, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po parkovima, vrtovima, te u miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, često u blizini obale.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom kao i sve vrste iz skupine otrovne pečurke (Agaricus xanthodermus), kojima meso u bazi stručka postane šafranastožuto i koje su neugodnog mirisa.

Napomena: Slične su šarena pečurka (Agaricus moelleri), koja ima sive ljuske na površini klobuka i koja na prerezu mnogo izraženije požuti, te ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja na prerezu ne požuti.

Agaricus pilatianus - created on August 2006 in Massy, France by Strobilomyces

PILATOVA PEČURKA

Agaricus pilatianus (Bohus) Bohus

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, mesnat, bjelkast, vremenom postaje sivo-smećkast do žuto-smećkast, sa sitnim uraštenim ljuskama, u mladosti trljanjem požuti.

Stručak: Do 10 cm visok, valjkast, prilično debeo, prema gore tanji, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, mjestimično je smećkast, trljanjem požuti; vjenčić je vrlo širok, bjelkast, debeo, s dvostrukim rubom, rub je deblji, a s donje strane boje klobuka.

Listići: Gusti, slobodni, najprije svijetloružičasti, poslije su intenzivno ružičasti do crvenkasti i na kraju ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.3-6 x 3-4.7 µm; otrusina ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na ozlijeđenim mjestima ili na presjeku rubni dijelovi i baza stručka požute; miriše neugodno na tintu, a okus je neugodan na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u travi po pašnjacima, livadama i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom gljivom, iako je neki gljivari konzumiraju bez ikakvih problema. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a eventualni bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Najsličnija je lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis), koja požuti samo u bazi stručka, dok ostali dio pocrveni ili poružičasti, a vjenčić je puno slabiji.

Agaricus placomyces - created on August 2017 in Cedar Creek Park, Westmoreland Co, Pennsylvania, USA by John Plischke

IZRAVNATA PEČURKA

Agaricus placomyces Peck

Etimologija: plakos (gr.) = ploča, ravna površina + mykes (gr.) = gljiva. Po izgledu.

Engleski naziv: Flat-cap Agaric

Klobuk: 4–13 cm širok, konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, sivkasto-smeđ na sredini, kasnije se razlaže na vlaknaste ljuske, prema rubu je bjelkast ili ružičast po vlažnom vremenu, trljanjem požuti, osobito na rubu.

Stručak: 5-15 cm visok i 0.4-2 cm debeo, valjkast, batinasto ili umjereno do jako gomoljasto zadebljan prema bazi, na gomolju je širok 2-3.1 cm, gladak, bjelkast do smećkast, trljanjem požuti, zatim polako posmeđi, osobito na dnu; vjenčić je trajan, opnast, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, isprva su bjelkasti, zatim su ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, debelih stijenki, prozirne, 5-6 x 3.5-5 µm, cheilocistide su prilično brojne, batinaste do kuglaste, sa više segmenata, glatke, tankih stijenki, 15–30 x 4–10 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu požuti u bazi stručka; miris je često neugodan, poput tinte, ponekad skoro neprimjetno u dnu stručka, a okus je nejasan do malo neugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, često u zagađenim područjima, prometnim šumovitim područjima, gradskim travnjacima i vrtovima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smećkastom klobuku s tamnijim središtem, po mesu koje na prerezu požuti u bazi stručka i mirisu na fenol, osobito u dnu stručka.

GRIMIZNA PEČURKA

Agaricus porphyrizon P.D.Orton

Engleski naziv: Lilac Mushroom

Klobuk: 4-8 cm širok, polukuglast pa otvoren i nepravilna oblika, na ulegnutoj sredini se nalazi grbica, površina je prekrivena sivo-smeđim do vinskicrvenkastim ljuskama i vlaknima na bjelkastoj, kremastoj ili žućkastoj osnovi, sredina je često ljubičasta, kožica se često raspucava.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, cjevasto-šupalj, bijel do kremasto-žut, na bazi je žut ili narančast i prekriven vlaknastim micelijem, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel i žućkast, jednostruk, opnast, najprije je uzdignut pa viseći.

Listići: Slobodni, prilično su široki, gusti, najprije su sivkasto-ružičasti, zatim su sivo-crvenkasti i na kraju crno-smeđi, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-5.5 x 3-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti pa posmeđi, ponekad na ozlijeđenom mjestu prvo požuti; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od druge polovice rujna do kraja studenog, kao saprotrof tla po parkovima, često u grmlju ili živicama, na pjeskovitom tlu i u travi u miješanim i crnogoričnim šumama pokraj alepskih i crnih borova i crnike, u mediteranskom pojasu, što je bliže moru to je češća, ima je i na otocima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Teško se može zamijeniti s drugim vrstama ako se obrati pozornost na stanište i meso koje na prerezu u bazi požuti, a na ostalom dijelu vrlo slabo pocrveni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 171. Grimizna pečurka (Agaricus purpurascens (Cooke) Möller), Sinonim: Agaricus porphyrizon Orton

Agaricus porphyrocephalus - created on October 2022 in Estonia by Veiko Kastanje

PURPURNA PEČURKA

Agaricus porphyrocephalus F.H.Møller

Etimologija: porphyro (gr.) = purpurni, ljubičasti + cephalus (gr.) = glava. Po boji klobuka.

Klobuk: 4-17 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, bjelkast, sivkast, kremast do oker-smeđ, prekriven je smeđim ili ružičasto smeđim vlaknastim ljuskama na svjetlijoj osnovi, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: Valjkast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, često je malo ljuskav ispod vjenčića; vjenčić je opnast, širok i prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su ružičasti, kasnije su smeđi do crvenkasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4-5 × 6-7.5 µm, Q = 1.4-1.7; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu slabo pocrveni; miris nije izražen ili lagano kiseo, a okus je ugodan na gljive, a u starosti neugodan na urin.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svijetlim šumama, po parkovima, livadama, grobljima ili staklenicima, na tlu bogatom humusom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je Bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja na prerezu odmah postane narančasto-crvena, te golema pečurka (Agaricus augustus), koja miriše na anis ili gorke bademe.

Agaricus pseudolutosus - created in Zaragoza, Spain by Emilio López Barchino

ŽUĆKASTA PEČURKA

Agaricus pseudolutosus (G.Moreno, Esteve-Rav., Illana & Heykoop) G.Moreno, L.A.Parra, Esteve-Rav. & Heykoop

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan, sličan + lutosus (lat.) = žut, žućkast. Po boji.

Klobuk: 2.5-4.5 cm širok, u početku je gotovo kuglast do polukuglast, kasnije je konveksan i izravnat, bjelkast, prekriven je trokutastim, koncentričnim, crvenkasto-ljubičastim do crvenkasto-smeđim vlaknima ili ljuskama koje se razlažu prema rubu, na sredini mogu ostati neodvojene, trljanjem požuti, rub malo prelazi preko listića.

Stručak: 2.5‒3 cm visok i 0.4‒1.3 cm debeo, valjkast, batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi, bjelkast, pri dnu je žućkast, s micelijskim nitima na bazi; vjenčić je opnast, kratak, uzak.

Listići: Gusti, slobodni, do 7 mm široki, sivo-ružičasti do ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, s debelim stijenkama, glatke, prozirne, 6‒8 x 4.5‒6.5 μm, cheilocistide su prozirne, batinaste do kruškolike, 25‒35 x 11‒12 μm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; miris i okus su ugodni na anis ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof tla po livadama ispod hrasta crnike (Quercus ilex), te na vlažnijim područjima ispod crnog hrasta (Quercus pyrenaica) na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako neki autori je navode kao jestivu vrstu, smatramo je nejestivom vrstom, jer zbog malih dimenzija nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakterističan je po klobuku koji se uglavnom razlaže na široke smećkaste ljuske s crvenkasto-ljubičastim nijansama, dnu stručka koji obično poprimi žućkastu boju i velikim sporama.

Agaricus pseudopratensis - created in Spain by Leandro Sánchez Sánchez

LAŽNA PEČURKA

Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser

Klobuk: 4-14 cm širok, konveksan pa se raširi i izravna; bijel, u starosti sivo-smeđ do žuto-smeđ, trljanjem požuti, skoro je gladak ili slabo pahuljast, rub je tanak, a kožica malo prelazi preko listića.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, prvo pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, gladak; vjenčić je bijel, tanak, uzak, s jednostrukim ili dvostrukim rubom.

Listići: Suženi uz stručak, slobodni, vrlo su gusti, prilično su široki; najprije su ružičasti pa crvenkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Eliptične, 5.5-7 x 4-5.5 µm, cheilocistide su batinaste, široke 5-13 (20) µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do gotovo crna.

Meso: Relativno je debelo, čvrsto, bijelo u klobuku, bjelkasto, na prerezu postane ružičasto-smeđe na vrhu stručka, a žućkasto u bazi stručka ili na ozlijeđenim mjestima, poslije posmeđi pa prelazi u crvenkasto-smeđu; miris je neugodan na tintu ili urin, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju ili postane svijetlosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama, parkovima, a rjeđe u miješanim i crnogoričnim šumama, voli kisela i pjeskovita tla uz morsku obalu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, ali se nekad može konzumirati i bez gastrointestinalnih poremećaja. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Po većini je karakteristika najsličnija bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja ne požuti u bazi stručka, već pocrveni kao i drugi dijelovi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 183. Lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser)

Agaricus purpurellus - created on September 2005 in Pozate, Italy by Marco Floriani

LJUBIČASTA PEČURKA

Agaricus purpurellus Heinem.

Etimologija: purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je raširen i izravnat, prekriven je uraslim ružičastim ili ružičasto-ljubičastim vlaknastim ljuskama, rub je izrepan od ostataka zastorka, prelazi listiće.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, gladak, zakrivljen i malo gomoljast na bazi, bjelkast, na donjem je dijelu žućkast, ako se protrlja požuti; vjenčić je opnast, jednostruk, bijelo-žut.

Listići: Gusti, slobodni, svijetloružičasti do ljubičasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 × 3.5-4.5 µm, cheilocistide su kruškolike do kuglaste, 11-34 x 9-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, na prerezu poružičasti u klobuku i požuti u bazi stručka; miriše na gorke bademe ili anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, na travnatim površinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom jer zbog veličine i lošeg mirisa nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost. Osim toga, dio autora navodi je kao otrovnu vrstu.

Napomena: Slična je grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja je mnogo većih dimenzija, te usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj meso na prerezu ne pocrveni u klobuku.

USAMLJENA PEČURKA

Agaricus semotus Fr.

Etimologija: semotus (lat.) = udaljeno. Po pojedinačnom rastu?

Klobuk: 1.5-5 cm širok, polukuglast pa manje ili više otvoren i tupo ispupčen na sredini, svijetlosmeđ, u mladosti je dekoriran rijetkim crvenkasto-smeđim do ljubičasto-smeđim ljuskicama koje su gušće na sredini, izražene su kao uzdužna vlakna, mnogo su rjeđa prema dosta izblijeđenom rubu, u starosti je čitava površina žuta, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 3-6 cm visok i 4-8 mm debeo, zadebljava se od vrha prema bazi, često je gomoljast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, a žuto-smeđ kada se gljiva razvije, trljanjem požuti, gladak; vjenčić je bjelkast do svijetloružičast, jednostruk, viseći, brzo propada.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni, najprije sivkasto-ružičasti i na kraju postanu tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4-5.5 x 2.4-3.5 µm, cheilocistide su batinaste (cromushrooms: bazidiospore su (4) 4.3 - 5 (5.5) × (2.5) 2.8 - 3.3 (3.8) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 4.7 × 3 µm, Qe = 1.5), bazidije su 13-20 × 5.2-6.2 µm, N = 10, cheilocistide su 12-17 × 5-6 µm, N = 9; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu ubrzo požuti u bazi stručka, na pritisak se stvaraju žute mrlje; miris je slab na gorke bademe ili gljive, a okus je blag na gljive.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, uz rubove cesta, ponekad i u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine i lošeg mirisa nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Po većini je karakteristika slična grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja na prerezu u bazi stručka požuti, ali ostali dijelovi pocrvene i mnogo je većih dimenzija od opisane vrste.

Agaricus subfloccosus - created in Bozeman, Montana, USA by Edward Barge (landsnorkler)

LJUSKAVA PEČURKA

Agaricus subfloccosus (J.E.Lange) Hlaváček

Etimologija: sub (lat.) = ispod, manje + floccus (lat.) = vuna, pahuljasta, vunasta. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Petticoat Mushroom

Klobuk: 4-9 cm širok, isprva je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, najprije je bjelkasto-kremast, kasnije je sivkast do smeđ, površina je s prilegnutim ljuskama, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 4-5 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, nije ukorijenjen, bijel, sivo-crvenkast, s ljuskicama ispod vjenčića, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je opnast, širok, tanak, uzdignut, jedan je dio viseći, bjelkast, s dvostrukim rubom, donja je strana fino ljuskava.

Listići: Gusti, slobodni, mesnatoružičasti, kasnije potamnu, u starosti su crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5.5-7.5 x 4-6 µm, cheilocistide su batinaste, s jednim segmentom, 25-58 x 10-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu blago pocrveni; miris je kiseo, a okus je blag, slatkast, na gljive.

Kemijske reakcije: Meso i rub listića u dodiru s KOH pocrnu.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično u šumama smreke, te u parkovima i staklenicima, na humusnom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja je tipično mesnatija i ima ukorijenjen stručak.

Agaricus subperonatus - created on June 2023 in Nordrhein-Westfalen, Germany by Enrico Tomschke

ČARAPASTA PEČURKA

Agaricus subperonatus (J.E.Lange) Singer

Etimologija: sub (lat.) = skoro + pero-peronis (lat.) = čizma. Po upadljivo dekoriranom stručku ispod vjenčića.

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Agaricales / Agaricaceae / Agaricus

Engleski naziv: Tapered Mushroom

Klobuk: 3-15 cm širok, konveksan pa ubrzo raširen, kožica se lako guli, bjelkast i prljavo oker-smeđ, sa smeđim uraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi koje su najgušće na sredini, postepeno se pravilno razrjeđuju prema rubu, na rubu je s mjestimičnim bjelkastim ostacima zastorka.

Stručak: 6-12 cm visok i 2.5-5 cm debeo, valjkast ili se sužava prema bazi, duboko ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast do ružičasto-smećkast, ostaci ovoja formiraju crtež koji na osnovi prelazi u zasebni dio s oker-smeđim ljuskama koje ponekad podsjećaju na zmijsku kožu, sa smećkastim je ljuskicama ispod vjenčića koje se mogu guliti prema gore; vjenčić je bjelkast, debelokožast, uzdignut ili viseći, dvostruk, s gornje je strane crtast.

Listići: Dosta su gusti, slobodni, najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi, tamnosmeđi i na kraju crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6.5-7.5 x 5-6.5 µm, cheilocistide su s više segmenata, batinaste, 12-53 x 7-13 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo do sivkasto, na prerezu postane vrlo slabo sivo-ružičasto, a poslije ili trljanjem jako posmeđi; miris je kiseo do donekle neugodan, a okus je neugodan na urin.

Kemijske reakcije: Površina klobuka ili meso u dodiru sa KOH požuti, a površina klobuka u dodiru sa Schafferovom otopinom postane narančasto-smeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, uz ceste, te po parkovima, livadama, grobljima, staklenicima, na tlu bogatom hranjivim tvarima i pljesnivom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je samo mlada jer je u starosti negodnog okusa i može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Slične su bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja ima trokutasto zašiljene ljuske na klobuku, ljuskava pečurka (Agaricus subfloccosus), koja je slabije mesnata, nema ukorijenjen stručak i raste tipično ispod crnogoričnog drveća, plemenita pečurka (Agaricus bisporus), koja je manjih dimenzija i ima dvosporne bazidije, te dvoprstenasta pečurka (Agaricus bitorquis), koja raste u istom okružju, ali je mnogo svjetlija.

Agaricus subrufescens - created on November 2024 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

BADEMOVA PEČURKA

Agaricus subrufescens Peck

Etimologija: sub (lat.) = blago, pomalo, ispod + rufus (lat.) = crvenkast + -escens (lat.) = postaje, pokazuje tendenciju. Po boji.

Engleski naziv: Almond Mushroom 

Klobuk: 4-12 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, površina je sa sivo-smeđim do ljubičasto-smeđim ljuskicama, dugim oko 1 mm, koje su obično krupnije na sredini, a prema rubu sve manje, trljanjem samo malo požuti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.2-2.3 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast do ružičast, fino je paperjasto ljuskav; vjenčić je brzo prolazan, često je izražen samo u obliku tanke viseće kožice.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, svijetloružičasti, sivo-ružičasti, u starosti su smeđi do tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-7.5 x 3.5-5.5 µm, cheilocistide su često višesegmentne, kuglaste, 4-24 x 4-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo; miriše na gljive ili gorke bademe, a okus je blag, slatkast, malo na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla po vrtovima, staklenicima, na nakupinama iverja i komposta, na tlu bogatom hranjivim tvarima, voli toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je mala šumarica (Agaricus sylvaticus), kod koje meso pocrveni.

MALA ŠUMARICA

Agaricus sylvaticus Schaeff.

Engleski naziv: Blushing Wood Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik ili polukuglast s ravnim tjemenom pa otvoren i malo ulegnut, čitava je površina prekrivena uraštenim smeđim do crveno-smeđim ljuskama koje su najgušće na sredini i sve rjeđe prema rubu, osnova je bijela do žuta, trljanjem pocrveni, rub je s bijelim krpastim ostacima zastorka.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, vitak, valjkast, čvrst, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, pun je pa ubrzo šupalj, baza je jako zadebljana; bjelkast i s ružičastom nijansom, ispod vjenčića je sitno ljuskav, trljanjem ubrzo pocrveni; vjenčić je bijel, 1-2 cm širok, viseći, često je s dvostrukim rubom, s gornje je strane crtast, a s donje sa zupčasto postavljenim ljuskama.

Listići: Vrlo gusti, slobodni; najprije krem-sivkasti, zatim svijetloružičasti, sivo-ružičasti i sivo-smeđi, a na kraju crno-smeđi, oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-6.5 x 3-4.5 µm, cheilocistide su usko batinaste, s više segmenata, 7-12 (15) µm široke; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku ubrzo jako pocrveni, osobito u klobuku i u gornjem dijelu stručka; miris je ugodan na voće, okus je blag, slatkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na sloju iglica. Primjerci na slikama snimljeni su u lipnju na lokalitetu Oštrica, Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da djeluje antioksidativno što bi moglo biti jako korisno u liječenju malarije i djece zaražene HIV-om (International Journal of Molecular Medicine. 2024. N-acetyl cysteine and mushroom Agaricus sylvaticus supplementation decreased parasitaemia and pulmonary oxidative stress in a mice model of malaria; Nutritional supplementation with the mushroom Agaricus sylvaticus reduces oxidative stress in children with HIV). Također može poboljšatije stanje i smanjiti nuspojave na lijekove u radu crijeva, mučninu, povraćanje, anoreksiju i vrućicu u bolesnika liječenih kemoterapijom (International Journal of Molecular Medicine. 2024. Effect of Agaricus sylvaticus supplementation on nutritional status and adverse events of chemotherapy of breast cancer: A randomized, placebo-controlled, double-blind clinical trial).

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po širokom vjenčiću koji je s gornje strane crtast i često s dvostrukim rubom. Slične su langeova pečurka (Agaricus langei), koja ima glatki stručak ispod vjenčića, malo veće spore i kuglaste cheilocistide s jednim segmentom, te ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja ne pocrveni ili vrlo slabo pocrveni.

ŠUMSKA PEČURKA

Agaricus sylvicola (Vittad.) Peck

Etimologija: sylvicola (lat.) = živi u šumi. Po staništu.

Engleski naziv: Wood mushroom

Klobuk: 3-20 cm širok, zvonolik je pa raširen, suh, gladak, svilenkast, sjajan, bijel do bijelo-krem, trljanjem samo malo požuti, kožica se djelomično guli, često je dekoriran samo sitnim vlakancima, a ne ljuskama.

Stručak: 4-8 x 0.8-1 cm, vitak, cjevasto-šupljikav je pa zatim cijelom dužinom potpuno šupalj, ponekad je već u mladosti šupalj, često je zakrivljen i s jasno obrubljenim malim gomoljem na bazi, vrh stručka se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, trljanjem postaje žut do žuto-smeđ; vjenčić je bijel, jednostruk, dosta širok, opnast, viseći, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, najprije su bjelkasto-sivkasti do krem, zatim ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: U klobuku je bijelo, na prerezu požuti, najviše u bazi stručka, a poslije posmeđi; jasnije miriše na anis od ovčarske pečurke (Agaricus arvensis), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno po 2-3 primjerka zajedno, kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u blizini smreke i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova.

Napomena: Slična je ovčarska pečurka, koja ima relativno kraći stručak bez gomoljaste baze i nešto veće spore.

UGLEDNA PEČURKA

Agaricus urinascens (Jul.Schäff. & F.H.Møller) Singer

Etimologija: urinascens (lat.) = miris urina. Po mirisu mesa.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije kuglast, zatim je polukuglast do konveksan, u starosti je raširen i ponekad tupo ispupčen na sredini, površina je glatka, kasnije se razloži na sitne ljuskice, trljanjem lagano požuti, osobito prema rubu, bijel, postupno postaje žućkasto-oker, rub je dulje vremena podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: Do 5.5-8 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast do vretenast, iznad vjenčića je bijel i gladak, ispod vjenčića je sa koncentrično raspoređenim žućkasto-oker ljuskama prema dnu; vjenčić je opnast, viseći, crtast, bijel, s gornje je strane pamučast, s donje je strane s zupčasto raspoređenim ljuskama, koje kasnije postaju oker.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su blijedo-ružičasti, zatim su ružičasto-smeđi i na kraju skoro crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, prozirne, glatke, bez kličnog otvora, 9-12 x 5.5-7 µm (cromushrooms: basidiospore (9.2) 9.6 - 11.6 (12.2) × (6.1) 6.3 - 7.5 (7.8) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.6 (1.7), N = 50, Me = 10.6 × 6.9 µm, Qe = 1.54, cheilocistide 21.7 - 27.4 × 7 - 11.2 µm, N = 15), bazidije su 4-sporne, batinaste, 23-37 x 8.4-11,1 µm, N = 22, Me = 27.7 x 9.4 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, kasnije je s ružičastom nijansom, osobito pri dnu stručka, na prerezu u stručku postane lagano smećkasto, osobito pri dnu stručka; miris je u mladosti slab na anis, starenjem sve više neugodan na urin, kao što joj i naziv govori, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla po otvorenim terenima, pašnjacima, livadama i šumama na travnatim šumskim čistinama, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su ovčarska pečurka (Agaricus arvensis), koja ima manje spore, te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima duži stručak i manje spore. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 143. Ugledna pečurka (Agaricus excellens (Möll.) Möller); 160. Snježna pečurka (Agaricus nivescens (Möll.) Möller)

Agaricus vaporarius - created in Netherlands by Ted van der Knaap

RESASTA PEČURKA

Agaricus vaporarius (Vittad.) M.M.Moser

Klobuk: 5-20 cm širok, prvo je polukuglast, poslije je konveksan i na kraju otvoren, žuto-smeđ do smeđ, poslije se jasno razlaže na široke smeđe ljuske na svjetlijoj osnovi, rub je dugo podvijen, te raspucan i krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 4-16 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, najprije pun pa šupalj, debeo, tvrd, bijel i lagano crvenkasto-smeđ, prema gore gladak, prema osnovi vlaknast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bjelkast, debeo i s gornje strane malo crtast, a rub mu je dvostruk, na donjoj strani stručka često ostane još jedan vjenčić koji je ostatak ovoja.

Listići: Vrlo gusti, slobodni, najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi do ljubičasto-smeđi i na kraju crno-smeđi, oštrica je uvijek nešto svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5.5-8 x 4-6.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo pa bjelkasto, na prerezu pocrveni, ponekad vrlo sporo; miris je na gljive, u starosti je neugodan na mokraću ili ribu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s anilinom postane crveno ili crveno-smeđe, a sa fenolom za 10-tak minuta crvenkasto pa smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof tla na tlu bogatom hranjivim tvarima, po parkovima, vrtovima, uz puteve i na odlagalištima smeća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su plemenita pečurka (Agaricus bisporus), kojoj meso na prerezu pocrveni uglavnom uz rub stručka i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), kojoj donji dio stručka izraženo smeđe ljuskav.

OTROVNA PEČURKA

Agaricus xanthodermus Genev.

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto, derma (gr.) = koža. Po prerezu kožice.

Engleski naziv: Yellow Stainer

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju spljošten na sredini, gladak, površina je više ili manje pokrivena smećkastim ljuskama koje su prema sredini gušće, u mladosti je bijel, vremenom posivi, u starosti ili izložen na suncu se raspucava, na sredini može biti smećkast, sivkasto-smeđ ili žuto-smeđ, trljanjem ubrzo požuti.

Stručak: 3-15 cm visok i 1-3.5 cm debeo, dosta je vitak, valjkast, zadebljan na bazi, najčešće je zakrivljen, najprije je pun, kasnije je cjevasto šupalj, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, svilenast; vjenčić dosta visoko postavljen, trajan, širok, bijel, viseći, s dvostrukim rubom, s donje je strane često sa zupčasto raspoređenim ljuskama, s djelomično smećkastim rubom, trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, nejednako su dugi, prilično široki; najprije su crvenkasti ili ružičasti i na kraju tamnosmeđi, oštrica je svjetlija i zupčasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s velikom uljnom kapljom, 4.5-6.5 x 3.5-5.5 µm, cheilocistide su kuglaste, s jednim segmentom, 10-26 x 8-18 µm; otrusina tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Slabo mesnato, bijelo, na prerezu trenutno požuti, osobito u dnu stručka ili na ozlijeđenim mjestima; miris je vrlo neugodan na tintu, osobito pri termičkoj obradi, a okus je neugodan na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, kao saprotrof tla po livadama, parkovima, vrtovima, zatravljenim voćnjacima, grobljima, u grmlju, rijetko u šumama. Posljednju sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), šarena pečurka (Agaricus moelleri) i otrovna pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, nekad se konzumiraju i bez ikakvih zdravstvenih problema. Mnogi tvrde da ovu vrstu i njezinu bijelu formu konzumiraju bez ikakvih posljedica.

Napomena: Trenutno žućenje je najvažnija značajka po kojoj se razlikuje od vrsta iz sekcije Arvense ili anisnih pečurki. Slične anisne pečurke imaju tamnije, različito ljuskave klobuke.

LJUSKAVONOGA PJEŠČARKA

Battarrea phalloides (Dicks.) Pers.

Etimologija: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku.

Engleski naziv: Sandy Stiltball

Plodno tijelo: U mladosti je kuglasto, zakukuljeno je u egzoperidiju pa poslije probije ovojnicu i izduži se u drvenasti stručak, egzoperidij na bazi stručka formira bjelkastu želatinoznu volvu; gleba je sadržana u endoperidiju koji se nalazi na spoju klobuka i stručka.

Klobuk: 4-16 cm širok, donji dio je gladak i konkavan, dnom je poput kupole naslonjen na stručak, rub se ubrzo rascijepa, na sredini se nalazi sloj iz kojega se oslobodi smeđa otrusina koja se rasprši i po klobuku i stručku, svijetlosmeđ, oker do tamnosmeđ.

Stručak: Do 20 cm visok, dug, drvenast, valjkast ili malo sužen na bazi i na vrhu, vlaknasto-ljuskav; kod razvijenih gljiva je oker-smeđ do smećkast; na osnovi bjelkasta volva sa želatinoznim rubom.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Tanko, smeđe do hrđastosmeđe, u stručku je bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po padinama, nasipima, vinogradima, deponijima otpada, dinama, na suhom, pjeskovitom tlu, češće u sredozemnim područjima; rijetka je vrsta. Prve tri slike snimila je Ivana Mandić Milhaljević, 9.12.2025. i 15.9.2024., a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 31.7.2023., na lokalitetu Brda u Splitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Često je uočljiva otrusina s unutarnje strane klobuka, kao i volva na bazi stručka.

PJEGAVA KAPLJAČA

Chamaemyces fracidus (Fr.) Donk

Engleski naziv: Dewdrop Dapperling

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, ispupčen na sredini, nikada raširen i ravan, po vlažnom je vremenu prekriven kapljicama i uvijek mazav, zatim suh i gladak, bijel, kremast, oker ili svijetlosmeđ, sredina je tamnija, pjegav.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, najprije je pun pa šupalj, na dnu je malo uži, iznad vjenčića je gladak i svjetliji, bijel, a ispod je svijetlosmećkast i pjegav, u mladosti je sa žuto-smeđim kapljicama; vjenčić je brzo prolazan.

Listići: Gusti, bjelkasti su ili svijetložuti, široki, gotovo slobodni uz stručak.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-6 x 3-3.5 µm; otrusina je bijele boje.

Meso: Debelo, bijelo, u osnovi stručka je crnkasto; miriše na gljive, a okus je blag, pomalo bljutav.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, te uz šumske puteve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Rijetka je gljiva, može se pronaći u Gorskom kotaru. Prepoznatljiva je po oštroj prljavobijeloj granici koja se uočava na stručku u visini vjenčića, te po mazavom plodnom tijelu koje u mladosti uvijek ima kapljice vode.

Chlorophyllum agaricoides - created on October 202o in Zagaička brda, Serbia by Bojan Šeguljev

STEPSKA STOŽERKA

Chlorophyllum agaricoides (Czern.) Vellinga

Etimologija: Po sličnosti s porodicom Agaricaceae.

Engleski naziv: Puffball Parasol

Plodno tijelo (klobuk): 3-6 cm široko i 5-8 cm visoko, isprva je kuglasto ili jajoliko, s blago ispupčenim vrhom, prekriven je jednoslojnim peridijem, podsjeća na krušku, glatko, dugo je vremena zatvoreno i rubom spojeno s bazom stručka pa se manje ili više otvori i odvoji od stručka, često se skoro do sredine uzdužno rascijepi, površina je u početku bijela ili žućkasta, kasnije postane suha, kožasta, glatka ili ljuskava, žućkasto-oker do smeđa, izgleda poput zatvorenog kišobrana unutar kojega se nalazi listićavi himenij.

Stručak: 3-7 cm visok, 1-2 cm izbočen ispod klobuka i 1-3 cm debeo, kratak, stožast, zadebljan na donjem dijelu plodnog tijela, proteže se gotovo do vrha klobuka, završava debelim micelijskim nitima.

Listići: Gusti, deformirani, prvo su bijeli, kasnije crni, sazrijevanjem spora se raspadaju u praškastu masu.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke, s uljnim kapljama, 8-9 x 6.5-7.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Kada se gljiva razvije, pretvara se u tamnosmeđi prah (otrusinu); miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, nadzemno ili poluukopano, kao saprotrof tla na otvorenim i suhim strništima, kao što su suhi travnjaci i rubovi šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, na otoku Braču. Dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Raste u mediteranskom pojasu, ali također i u kontinentalnim krajevima. Ova gljiva podsjeća na gljivu sa listićima, ali se nikada ne otvara, poput puhara. DNK testiranje je pokazalo da je povezana s rodom Agaricus, što je svrstava u red Agaricales i prodicu Agaricaceae.

PILATOVA SUNČANICA

Chlorophyllum brunneum (Farl. & Burt) Vellinga

Engleski naziv: Brown Parasol

Klobuk: 4-20 cm širok, polukuglast ili gotovo stožast pa raširen, često je nepravilan kada po nekoliko primjeraka raste gotovo busenasto, prljavo bijel, kremast, svijetlooker do smeđ, na sredini je tamnosmeđ,  površina se od sredine prema rubu razlaže na kontrastne, velike, stršeće, tamnosmeđe ljuske otkrivajući bijelo meso, ljuske su koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 6-25 cm visok i 1-6 cm debeo, valjkast, relativno je kratak, sužava se prema vrhu, na dnu je sa upadljivom gomoljasto zadebljanom bazom, koja je okruglasta i obrubljena, bijel ili prljavo bijel, gladak, nije dekoriran; vjenčić je upadljiv, pokretan, vunast, jednostruk, izgleda odrpano.

Listići: Gusti, dosta su široki, valoviti, zaokruženi uz stručak, slobodni, bijeli, na kraju su sivkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, dekstrinoidne, 10-12 x 7-8.5 µm, cheilocistide su batinaste, 25-50 x 8-20 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do krem, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu u početku jako pocrveni, kasnije postane smeđe; miris je slabo izražen i malo neugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po poljima, vrtovima zaštićenim od vjetra i hladnoće, staklenicima, na supstratu ili kompostu koji oslobađa toplinu, rijetko u šumama. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, 19.11.2024., na lokalitetu Kunovec Breg kod Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Donedavno se smatrala jestivom vrstom jer je neki ljudi konzumiraju bez ikakvih simptoma trovanja, međutim kod osjetljivijih se osoba javljaju ozbiljni gastrointestinalni poremećaji pa je stoga smatramo otrovnom vrstom.

Napomena: Najviše sliči otrovnoj sunčanici (Macrolepiota venenata) od koje se razlikuje po ljuskama koje su koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu, robusnijem vjenčiću, batinastim cheilocistidama i prije svega po kopčama na bazi bazidija i cheilocistida, a meso je na presjeku narančasto-crveno, dok kod otrovne sunčanice lagano pocrveni pa postane smećkasto.

ZELENOSPORNA SUNČANICA

Chlorophyllum molybdites (G.Mey.) Massee

Etimologija: molybdos (gr.) = olovo. Po karakterističnoj olovno-zelenoj boji otrusine koja je ključna za determinaciju ove vrste.

Engleski naziv: False Parasol

Klobuk: 3-9 cm širok, polukuglast, kasnije je otvoren, bijel, površina je sa svijetlosmeđim izbočenim ljuskama.

Stručak: Valjkast, baza je zadebljana ili slabo gomoljasta, bjelkast, kasnije požuti pa posmeđi, na ozlijeđenim mjestima malo pocrveni, na bazi je s ostacima bijelog micelija, gladak; vjenčić je trajan, pokretan, s dvostrukim i nazubljenim rubom.

Listići: Gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni, bijeli, u starosti su zelenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je zelenkasta.

Meso: Bjelkasto, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu lagano pocrveni; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, sirovo se ne smije probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po staklenicima, vrtovima, travnjacima i rubovima šuma na tlu bogatom humusom ili kompostu koji oslobađa toplinu, voli toplija mediteranska područja. Kod nas je pronađena kod Labina, u Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer uzrokuje ozbiljne gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Karakteristična je po karakteristično izbočenim ljuskama na površini klobuka i zelenkastim listićima nakon sazrijevanja spora.

OLIVIERIJEVA SUNČANICA

Chlorophyllum olivieri (Barla) Vellinga

Etimologija: Po francuskom botaničaru i mikologu Williamu Oliveriju (1792-1845). Po  određenom imenu.

Engleski naziv: Conifer Parasol

Klobuk: 3-15 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se otvori, svijetlosmeđ do maslinasto-smeđ, na sredini je često tamnosmeđ, površina je pokrivena sa slabo kontrastnim, gustim, perastim, rijetko obrubljenim, tamno sivo-smeđim ljuskama na sivo-smeđoj osnovi, koncentrično raspoređenim poput crijepova na krovu kuće, mekan, vunast, rub je resast.

Stručak: 6-25 cm dug i 1-6 cm debeo, u mladosti debeo, kasnije se izduži, žilav, šupalj, pri dnu je s jakim, obično obrubljenim gomoljastim zadebljanjem, bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast, s bijelim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, pokretan, vunast, s dvostrukim rubom.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijelo-kremasti, na ozlijeđenim mjestima postanu crvenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, odsječene na jednom kraju, dekstrinoidne, 8-11 x 5.5-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, s bazalnom kopčom, 33-39 x 9-12 µm, cheilocistide su batinaste ili kruškolike, 21-47 x 12-20 µm (cromushrooms: bazidiospore su (8) 8.3 - 9.7 (10.8) × (5.4) 5.6 - 6.5 (7) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 8.9 × 6 µm, Qe = 1.5, bazidije su 33-40 × 10-11.5 µm, N = 14, cheilocistide su 24-34 × 14.1-17.4 µm, N = 13); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo, na ozlijeđenim mjestima ili prerezu odmah pocrveni, kasnije postane crveno-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake, ne smije se probati sirovo.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postene svijetlozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama i po rubovima šuma, često na sloju iglica ili na mravinjacima, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, 24.11.2023. i 30.11.2019., treća i četvrta snimljene su 19.10.2023., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a peta i šesta 31.10.2025., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne je kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd. Sirova je otrovna pa je potrebna temeljita termički obrada.

Napomena: Slične su velika sunčanica (Macrolepiota procera), koja na prerezu ne mijenja boju mesa, badhamova sunčanica (Leucoagaricus badhamii), koja nema pomičan vjenčić, djevojačka sunčanica (Leucoagaricus nympharum), kojoj meso na prerezu ne pocrveni, te otrovna pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum), koja je veća rastom i ima svjetliju osnovu klobuka.

KUŠTRAVA SUNČANICA

Chlorophyllum rhacodes (Vittad.) Vellinga

Etimologija: rhakos (gr.) = dronjavo, krpasto. Po rastrganoj kožici.

Engleski naziv: Shaggy Parasol

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je otvoren, bez ispupčenja na sredini, svijetlosmeđ do maslinasto-smeđ, na sredini je tamnosmeđ, površina je prekrivena sa vrlo kontrastnim, velikim, rijetkim, resastim, stršećim, vunastim, sivo-smeđim ljuskama na sivkasto-smeđoj osnovi, koje su koncentrično raspoređene poput crijepova na krovu, prilično su razmaknute na vanjskom dijelu, rijetko se preklapaju, rub je ljuskav.

Stručak: 6-20 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, na dnu je jako gomoljasto zadebljan, cjevasto-šupalj, bjelkast ili svijetlosmeđ, kasnije je smeđ s uzdužnim vlakancima, baza je prevučena bijelim micelijem; vjenčić je opnast, pomičan, bjelkast, vunast, donja je strana sivkasta i baršunasta, s dvostrukim rubom.

Listići: Gusti, slobodni, pomiješani su s lamelulama, bijeli do žućkasti, na pritisak pocrvene.

Mikroskopija: Eliptične, s kličnim otvorom, dekstrinoidne, prozirne, 9-12.5 x 5.5-8 µm, cheilocistide su mjehuraste do batinaste, 10-35 x 8-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na prerezu odmah pocrveni, zatim postane crveno-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus ugodan na gljive ili lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane prljavobijelo, sa željeznim sulfatom svijetlozeleno, a s fenolanilinom se trenutno oboji u crveno, zatim postane ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, po vrtovima, na obradivom zemljištu, uz ceste, te na terenima bogatim humusom. Primjerke na slici snimio je Dražen Mioč, u studenom u Zagrebu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete i nešto manje kvalitetna od drugih jestivih sunčanica. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak žilav i tvrd. Sirova je otrovna pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Slična pilatova sunčanica (Chlorophyllum brunneum) ima jednostruki vjenčić i manje kuglaste cheilocistide, dok olivierijeva sunčanica (Chlorophyllum olivieri) ima vjenčić s dvostrukim rubom, ali ljuske na klobuku nisu ni približno tako kontrastne.

VELIKA GNOJIŠTARKA

Coprinus comatus (O.F.Müll.) Pers.

Etimologija: comatus (lat.) = krošnjast. Po izgledu koji poprimi kada se razvije i kada se stvore crne rese.

Engleski naziv: Shaggy Ink Cap, Lawyer's Wig

Klobuk: 2-15 cm širok, prvo je valjkast pa otvoren, poput izduženog zvona, uvijek zadrži zvonoliki oblik, rub je narebran, bjelkast, na kraju čitav pocrni i iz njega kapa crna tekućina, površina je grubo vlaknasta, s bijelim stršećim ljuskama, vrh klobuka je smećkast.

Stručak: 4-22 cm visok i 1-1.6 cm debeo, uzdužno je šupalj, zadebljan je na osnovi, bijel, kasnije crveni, na kraju postaje crn, manje ili više je bjelkasto vlaknast; nisko na stručku nalazi se slobodni vjenčić koji brzo otpadne.

Listići: Vrlo su gusti, bijeli, slobodni, na oba su kraja uži, od ruba postaju ružičasti ili crveni pa smeđi dok potpuno ne pocrnu i rastope se u crnu tekućinu, spore sazrijevaju od ruba prema stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, klični je otvor ekscentričan, 10-13 × 6.5-8 µm (cromushrooms: (10) 10.4 - 12.1 (12.9) × (5.8) 6.1 - 7.3 (7.5) µm, Q = (1.4) 1.6 - 1.8 (1.9), N = 60, Me = 11.3 × 6.7 µm, Qav = 1.7); otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo, u starosti crno; miriše ugodno na gljive, a okus je malo slatkast.

Kemijske reakcije: Donji dijelovi kore stručka u dodiru s gvajakolom postanu plavkasto-zeleni, dok se meso stručka sa željeznim sulfatom oboji zlatnožuto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, skupno ili pojedinačno, kao saprotrof tla po parkovima, vrtovima, livadama, šumskim stazama, rubovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima, na zemlji, voli vlažna mjesta. Također je nematofag, odnosno može hifama uhvatiti i razgraditi male valjkaste gliste (nematode). 

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Predstavlja delikatesu, a upotrebljava se samo mlada gljiva prije nego što listići počnu dobivati crvenkasti ton.

Ljekovitost: Različite studije pokazuju različita fiziološka djelovanja ove gljive, kao što su antioksidativno, antikancerogeno, antiandrogeno, hepatoprotektivno, protuupalno, antidijabetičko, antipretilno, antibakterijsko, antifungalno, antinematodno i antivirusno. Osim pozitivnih fizioloških svojstava, gljiva ima i negativne osobine, na primjer, kožne reakcije kod pacijenata s dermatitisom i atopijskom predispozicijom, rizik od zamjene s otrovnim gljivama i kontaminaciju toksičnim elementima (National Library of Medicine. 2024. The two faces of Coprinus comatus—Functional properties and potential hazards; Chemical composition, nutritional profile and in vivo antioxidant properties of the cultivated mushroom Coprinus comatus; Isolation and biological activity of triglycerides of the fermented mushroom of Coprinus Comatus; Antioxidant Properties of Cap and Stipe from Coprinus comatus; Ethanol extract of the mushroom Coprinus comatus exhibits antidiabetic and antioxidant activities in streptozotocin-induced diabetic rats; A comparative overview of antioxidative properties and phenolic profiles of different fungal origins: fruiting bodies and submerged cultures of Coprinus comatus and Coprinellus truncorum; The Prebiotic-Like Effects of Coprinus comatus Polysaccharides on Gut Microbiota in Normal Mice and Those with Acute Alcoholic Liver Injury: A Comparative Study; The antioxidant activities of alkalic-extractable polysaccharides from Coprinus comatus on alcohol-induced liver injury in mice).

Napomena: Karakteristično je visoka, bijela i grubo vlaknasto-ljuskava. Slična je prstenasta gnojištarka (Coprinus sterquilinus), koja je mnogo manja i raste na izmetu. Također se eventualno može zamijeniti sa naboranom gnojištarkom (Coprinopsis atramentaria), kojoj meso i listići nikada nisu crvenkaste boje. Vrste iz rodova Coprinopsis i Coprinellus su obično s glatkim klobukom, koji je prekriven s ostacima ovoja.

Coprinus levisticolens - created on October 2023 in Sándorfalva, Hungary by szegedigombasz

LJUPČACOVA GNOJIŠTARKA

Coprinus levisticolens E.Ludw. & P.Roux

Etimologija: Levisticum (lat.) = ljupčac (Levisticum officinale) + -colere (lat.) = živjeti, rast sa. Po rastu u blizini ljupčaca.

Klobuk: 2-5 cm širok, jajolik pa raširen, bjelkast, resasto ljuskav, u mladosti je prekriven smeđim ovojem, kasnije pocrni.

Stručak: Valjkast, bijel, kasnije se otopi u crno; vjenčić je pokretan, često se zalijepi za klobuk ili se spusti niz stručak do baze, bijel, kasnije je smeđ, prolazan.

Listići: Vrlo gusti, bijeli, kasnije su ružičasti, ružičasto-smeđi do crno-smeđi, na kraju se rastope u crnu tekućinu, slobodni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične glatke, 10-16.5 x 6.5-9; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, čvrsto, ubrzo pocrni i otopi se; miris je ugodan na ljupčac, kasnije je na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof po parkovima, livadama, rubovima šuma, uz ceste, u jarcima, jamama, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po karakterističnom mirisu na ljupčac.

Coprinus spadiceisporus - created on October 2005 in Monte Gelbison, Italy by Marco Floriani

KESTENJASTOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinus spadiceisporus Bogart

Etimologija: spadiceus (lat.) = kestenjastosmeđ, tamnosmeđ + sporus (gr.) = sjeme, spora. Po boji spora.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je eliptično-jajolik, zatim je zvonolik, kasnije je izravnat, isprva je bjelkast, ubrzo je na sredini smeđ ili tamno sivo-smeđ, zatim je krem-smeđ, postepeno postaje sivkast, izraženo je narebran do sredine, prekriven je vlaknasto-vunastim bjelkastim ovojem koji je gušći na sredini, prema rubu se razlaže na male uzdignute smeđe ljuske.

Stručak: 2-8 cm visok i 3-5 mm debeo, na bazi do 8 mm, valjkast ili se blago sužava prema vrhu, isprva je gomoljasto-batinast, kasnije je blago gomoljast, pun, postaje šupalj, potpuno je bijel, tanko crtast i nejasno ljuskav; vjenčić je potpuno odvojen, s gornje strane je bijel, a s donje kremasto-oker.

Listići: Vrlo gusti, slobodni, uski, 2-5 mm široki, u početku su bijeli, zatim su sivi i na kraju crnkasti, na kraju se potpuno otope, sa svjetlijom, bjelkastom, ali kasnije ružičastom, ljuskavom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.7-9.3 x 5.3-6.8 µm. Q = 1.2-1.45, Qav = 1.35, bazidije su 4-sporne, klični otvor je širok 1.5-1.8 µm, bez pleurocistida i caulocistida, cheilocistide su obilne, kuglaste, jajolike, eliptične, duguljaste, jastučaste, valjkaste, 30-65 x 15-23 µm, elementi ovoja su u lancima, valjkasti ili malo mjehurasti, često su suženi na dnu, 30-125 x 6-25 µm, s vretenastim, jajolikim ili valjkastim završnim komorama; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bijelo, prilično čvrsto, vlaknasto, ubrzo pocrni i otopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof na jelenskom izmetu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste i izostanku pleurocistida i cheilocistida.

Coprinus sterquilinus - created on September 2022 in Barhöft am Bodden, Germany by Peter Vesely

PRSTENASTA GNOJIŠTARKA

Coprinus sterquilinus (Fr.) Fr.

Etimologija: stercus (lat.) = balega, izmet, izvedenica sterquilinus znači srodan balegi ili gnoju. Po supstratu na kojem raste.

Engleski naziv: Midden Inkcap

Klobuk: 3-6 cm širok, zvonoliko-jajolik pa raširen, brazdasto-crtast ili ponekad resast na rubu, najprije je bijel pa okerast, na kraju crno rastočen, gusto je vlaknasto ljuskav sa smećkastom slabije ljuskavom sredinom, rub je u starosti sve više podvijen.

Stručak: 8-15 cm visok i 4-8 mm debeo, šupalj, na bazi je gomoljast, vlaknast, bijel; pokretni vjenčić se spusti do osnove.

Listići: Vrlo gusti, više od 50 ih dopire do stručka, bijeli, kasnije su sivi do crni nakon čega se rastope u crnu tekućinu, slobodni, oštrica je mesnatocrvenkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, glatke, vrlo velike, 17-26 x 10-15 µm, Q = 1.55-1.85, Qav = 1.65, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su eliptične, jajolike ili široko jastučaste, 35-60 x 18-25 µm, nema pleurocistide, elementi ovoja su 30-200 x 8-25 µm, u lancima; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bijelo, nježno tanko, ubrzo pocrni i otopi se; miris je ugodan, slatkast, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof na zrelom stajskom gnoju, obično konjskom, po vrtnim gredicama, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Iako još nije potvrđeno, sumnja se da sadrži male količine koprina pa se prije i poslije konzumacije ove gljive trebaju izbjegavati alkoholna pića.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po vrlo velikim, eliptičnim sporama i staništu na gnoju po čemu se lako razlikuje od gotovo iste velike gnojištarke (Coprinus comatus). U mladosti se eventualno može zamijeniti sa čizmastom gnojištarkom (Coprinopsis cothurnata), koja ima manje spore.

GLATKA KOŠARICA

Cyathus olla (Batsch) Pers.

Engleski naziv: Field Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1.2 cm široko i 0.5-1.5 cm visoko, u obliku je male čašice sa stalkom koja je u mladosti zatvorena opnom koja se kasnije otvori i poprimi izgled ptičjeg gnijezda s jajima; peridij ili vanjska površina je u početku vunasto-maljava, sivkaste do smeđe boje, unutrašnja je površina glatka, nije nabrana, sivkasto-srebrnaste je boje, kasnije je smeđa ili tamnosmeđa, rub čašice je najprije savijen pa valovit; peridioli su uronjeni na dnu unutarnjeg dijela čašice i dosta su velika, u obliku kovanice, najprije su bijela, a kasnije smeđe do crno-smeđe boje, u starosti se isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Mikroskopija: Eliptične, 11-12 x 7-8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđe, žilavo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, na zemlji. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela koja se nalaze unutar čašice su velika i u obliku kovanice, sive su ili sivo-crnkaste boje, sjajna. Ova vrsta podsjeća na malo ptičje gnijezdo, a jaja predstavljaju peridioli koji se nalaze u čašici, spojeni peridioli sliče ribljoj ikri.

Cyathus stercoreus - created on October 2022 in Ornex, France by Juan Carlos Zamora

ĐUBRETARSKA KOŠARICA

Cyathus stercoreus (Schwein.) De Toni

Etimologija: stercus (lat.) = izmet, gnoj, balega, govno. Po staništu.

Engleski naziv: Dung Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1.2 cm široko kada se otvori, zvonoliko ili skoro izvrnuto-stožasto, te u obliku šalice sa sitnim stalkom, pojedinačna su plodna tijela stisnuta jedno uz drugo i sa sitnim stalcima uronjena u micelij hrđastosmeđe boje, stručak je smeđ do tamnosmeđ, a na bazi hrđastosmeđ, vanjska površina je smeđa ili sivo-plavkasta, prekrivena je dugim dlačicama koje su nešto obilnije na gornjem dijelu; unutarnja je površina glatka, sjajna, izražene je sivo-plavkaste boje, kasnije je smeđa, tamnosmeđa ili skoro crna, nešto je tamnija na sredini, peridioli su okruglasti ili skoro okruglasti, te crni, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Mikroskopija: Dosta su velike, gotovo kuglaste ili eliptične, 20-35 x 20-25 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđe, žilavo. tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na izmetu ili na pognojenom tlu, a također i po opožarenim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Od nešto rasprostranjenije slične prugaste košarice (Cyathus striatus) razlikuje se po vanjskoj površini koja nije crtasta, te po nešto tamnijoj boji. Glatka košarica (Cyathus olla) ima nježno crtastu čitavu vanjsku površinu koja je dekorirana pamučastim dlačicama.

PRUGASTA KOŠARICA

Cyathus striatus (Huds.) Willd.

Etimologija: striatura (lat.) = crtasto, brazdasto, ižlijebljeno. Po unutarnjem izgledu.

Engleski naziv: Fluted Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1.2 cm široko i 1-1.5 cm visoko, neobično, u mladosti podsjeća na mrkvu koja je izvana obavijena bijelom opnom, gore se prvo ukaže bijela opna koja štiti košaricu iznutra, kasnije puca i povlači se na rub pa poprimi izgled ptičjeg gnijezda s jajima, vanjska je površina tamnosmeđa, baršunasto-čekinjasta, unutarnja je površina glatka i uzdužno brazdasta, najprije je bjelkasta, a kasnije smeđa, sadrži više bijelih peridiola unutar kojih se nalazi gleba, u starosti se peridioli isperu pomoću kiše, a čašica ostane prazna.

Mikroskopija: Eliptične, glatke, prozirne, 14-20 x 8-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smeđe, žilavo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, u blizini panjeva i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, iglicama i lišćem. Drugu sliku snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na dnu košarice se nalazi nekoliko lećastih zrna, a sve skupa podsjeća na ptičje gnijezdo s jajima. Slična je žuta košarica (Crucibulum laeve) koja raste na ostacima drva, osobito na suhim granama crnogoričnog drveća, ovijena je žutim, a ne bijelim ovojem. Glatka košarica (Cyathus olla) ima glatku vanjsku površinu.

CINOBER HRAPAVICA

Cystodermella cinnabarina (Alb. & Schwein.) Harmaja

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Cinnabar Powdercap

Klobuk: 2-7 cm širok, stožasto-zvonolik pa lagano ispupčen na sredini, rub je malo vijugav, cinobercrvene boje, hrapav, sitno oštro ljuskavo-zrnast.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-12 mm debeo, pun, na bazi je lagano gomoljast, iznad vjenčića je bijel, na donjem dijelu je s crvenkastim ljuskama; bjelkasti vjenčić je uzdignut, opnast, ljuskav.

Listići: Bijeli, tanki, uski, gusti, lomljivi, suženi uz stručak, prirasli, gotovo slobodni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, ispod kožice klobuka i vanjskog dijela stručka je žućkasto, svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprotrof na mahovini i ponekad na krupnim drvnim ostacima. Drugu i treću sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja, sredinom rujna, a posljednje tri Zvonko Vuk.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg mirisa i okusa mesa. Neke vrste hrapavica sirove uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: U skupini je smeđe hrapavice (Cystoderma amianthinum) koja ima upadljiviji cinobercrveni klobuk, te masivniji stručak i tvrđe meso.

Cystodermella granulosa - created in Finland by Tapio Kekki

ZRNATA HRAPAVICA

Cystodermella granulosa (Batsch) Harmaja

Etimologija: granulosus (lat.) = zrnast. Po dekoraciji površine klobuka.

Klobuk: 2-6 cm širok, konveksan pa raširen, ispupčen je na sredini, kožica se ne odvaja, površina je nepravilno zrakasto-žiličasta, sve do ruba je gusto zrnasta, crvenkasto-smeđ, u starosti blijedi prema rubu pa postane smećkast, rub je bijelo obrubljen, a kožica resasto prelazi preko ruba.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 3-8 mm debeo, ne odvaja se od klobuka, valjkast, malo je zadebljan na bazi, pun pa šupalj, crvenkasto-smeđ, s bijelim ljuskavim prstenkom na vrhu, malo je zrnast na vrhu, ispod vjenčića je bjelkasto vlaknasto-ljuskav, baza je s bijelim ljuskavim ostacima micelija.

Listići: Lomljivi, uski, tanki, ne odvajaju se od mesa klobuka, prirasli su na stručak, osrednje su razmaknuti, oštrica je vijugava do nazubljena, izmiješani su s brojnim lamelulama, bjelkasti, krem, žućkasti ili crvenkasto-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prilično je čvrsto, bijelo do svijetlosmeđe ili lagano crvenkasto-smećkasto; miriše na gljive, a okus je malo slatkast i neugodan, dosta podsjećaju na sunčanice (Lepiota).

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, na mjestima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Ova vrsta može se lako zamijeniti sa sličnom smeđom hrapavicom (Cystoderma amianthinum) koja je svijetložućkaste boje, dok je varljiva hrapavica (Cystoderma fallax) jače dekorirana.

Cystolepiota adulterina - created on September 2023 in Farum Nørreskov, Denmark by Thomas Kehlet

LAŽNA ŠTITARKA

Cystolepiota adulterina (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: adulterinus (lat.) = lažan, krivotvoren. Po sličnosti sa hetierijevom štitarkom (Cystolepiota hetieri).

Klobuk: 1-4 cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije se raširi i ponekad blago ispupči na sredini, bijel do krem, ne crveni, gusto je prekriven brašnastim, bjelkastim, smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama, u starosti ili trljanjem postaje žućkast do sivkast, u mladosti je spojen sa stručkom zastorkom, rub je kasnije resast, trepavičav.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, bijelo-krem, prema dnu je smećkast, u mladosti je potpuno prekriven mekim, brašnastim ljuskicama.

Listići: Vrlo gusti, gotovo slobodni, bijelo-krem, mjestimično sa laganim crvenkasto-smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične do gotovo valjkaste, često su sužene na jednom kraju, 4.3-6 x 2.2-3.4 µm, Q = 1.9-2.5, cheilocistide su u obliku boce, s grlićem na vrhu, relativno brojne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo-kremasto, u donjoj polovici stručka je sivo-smeđe do tamnosmeđe, na presjeku ne mijenja boju, a naknadno najviše lagano posmeđi; miris nije izražen ili neugodan na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane tamnoplavo do crno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, rjeđe u crnogoričnim šumama smreke, po parkovima, rubovima šuma, šumskim stazama, vrtovima, travnatim površinama i po grmlju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je hetierijeva štitarka, kojoj je klobuk na ispucanim mjestima crveno-smeđ.

Cystolepiota bucknallii - created on October 2020 in Kostræde Banker, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota bucknallii (Berk. & Broome) Singer & Clémençon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Po britanskom botaničaru Cedricu Bucknallu (1849. - 1921.). Njegov glavni doprinos mikologiji bio je popis gljiva okruga Bristol u 14 dijelova. Njegovi crteži bristolskih gljiva nalaze se u Kewu.

Engleski naziv: Lilac Dapperling

Klobuk: 1-3.5 cm širok, konveksan i lagano zvonolik pa se nešto raširi, bez sjaja, ljubičast i posut bijelim zrncima, nešto je tamniji prema sredini, rub je podvijen, resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, ljubičast, posut bijelim zrncima, također malo žućkast, s prolaznom bjelkastom prstenastom zonom.

Listići: Prilično su gusti, uski, slobodni, izmiješani s lamelulama, bijeli ili žućkasti, u starosti postanu ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, 7.5-10 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; karakteristično jako miriše po plinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, u lišću bukava, po terenima obraslim koprivom, obično na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Dio je skupine malih sunčanica karakterističnih po mikroskopskim svojstvima. Po izgledu je prepoznatljiva po boji, ali i po karakterističnom mirisu.

Cystolepiota fumosifolia - created on November 2023 in United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Tomos Hughes

LJUSKAVA ŠTITARKA

Cystolepiota fumosifolia (Murrill) Vellinga

Etimologija: fumosus (lat.) = dimast, zadimljen + folium (lat.) = listić, ali se u ovom slučaju može odnositi na ljuskavi ili listoliki izgled kožice klobuka. Po izgledu.

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, malen, u mladosti je stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bjelkast, na sredini je sa narančasto-smeđim tonovima, prekriven je s obilnim je trokutastim, bjelkastim, brašnastim ostacima ovoja, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 1.5-7 cm visok i 2.5-5 mm debeo, valjkast, vrlo tanak, nije zadebljan na bazi, na gornjem dijelu je bijelo brašnast, a na donjem crvenkasto-smeđ, prema dnu je sve tamniji, nema vjenčića.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bijeli do žućkasti, žuto istočkani od pleurocistida, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, prozirne, stijenke su blago zadebljane, nedekstrinoidne, neamiloidne, 3.5-6 x 2-3 µm, Q = 1.7-2.1, cheilocistide su valjkasto-vretenaste, skoro batinaste, sa žutim zrnatim sadržajem, s produžetkom na vrhu, 17-50 x 6.5-12 µm, grlić je 3-4 x 3 µm, pleurocistidije su obilne, slične cheilocistidijama, ali bez ili s kratkim vratom, povećane su jasno vidljive kao žute točkice, ravnomjerno raspoređene po površini listića; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma među humusom i lišćem, na vlažnom tlu i tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama i izrazito obilno ukrašenom površinom klobuka.

Cystolepiota hetieri - created in Estonia by Allar Antson

HETIERIJEVA ŠTITARKA

Cystolepiota hetieri (Boud.) Singer

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije polukuglast, zatim je konveksan pa poluotvoren, sredina malo ispupčena, prekriven je bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, površina se poslije raspucava i postaje mjestimično hrđastosmeđa, u starosti ili trljanjem postaje crvenkast, rub je podvijen i trepavičast.

Stručak: Valjkast, jako izdužen, osnova je malo zadebljana, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, hrđastosmeđe pjegav, prekriven je s rijetkim bijelim zrncima, često je gotovo gladak; vjenčić je samo u tragovima.

Listići: Osrednje gusti, do stručka zaokruženi, slobodni, izmiješani s lamelulama, oštrica je sitno nazubljena, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, s lateralnim su pupoljkom (apiculus), 4-7 x 2-3 µm, Q = 1.8-2, cheilocistide su s grlićem na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, na presjeku malo posmeđi, a u starosti je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili slab na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, uz potoke, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se dosta otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Vrlo je zanimljiva i po izgledu gotovo jedinstvena. Izgleda kao da je posuta brašnom ili maljava.

Cystolepiota icterina - created on October 2022 in Forstbotanisk Have, Århus, Denmark by Jens H. Petersen

ŽUĆKASTA ŠTITARKA

Cystolepiota icterina F.H.Møller ex Knudsen

Etimologija: icterinus (lat.) = žućkast. Po boji klobuka.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, žućkast, sumporastožut, uglavnom je prekriven grubim, žutim, zrnastim ostacima ovoja, koji se u starosti često izgube, a površina ostane fino brašnasta, rub je resast i trepavičav od ostataka ovoja.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, svijetložut, isprva je žuto praškast na osnovi crvenog ili ljubičastog tona, na vrhu je gotovo gladak; s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, dekstrinoidne, 3.5-5.5 x 2.5-3 µm, Q = 1-1.8, nema cheilocistide, a ako ih ima onda su batinaste do usko vretenaste, 30-44 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do žućkasto, u klobuku je žućkasto; miris i okus nisu izraženi, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, uz rubovea šuma, po šumskim putevima i u vrtovima, na travnatim površinama, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Po boji je slična žuta štitarka (Leucocoprinus birnbaumii), koja je nešto većih dimenzija i raste na drugačijem staništu, u lončanicama od cvijeća.

Cystolepiota moelleri - created on October 2018 in Charlottenlund Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

RUŽIČASTA ŠTITARKA

Cystolepiota moelleri Knudsen

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, prekriven je sa debelom, ružičastom do crvenkasto-smeđom zrnastom do brašnastom prevlakom na bjelkastoj osnovi, debeli praškasti sloj često se skuplja u šiljke, u starosti je crveno-smeđ, često je potpuno vunast, trljanjem ne mijenja boju, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: Valjkast, dosta je izdužen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, ispod prstenaste zone sa ružičastim do crvenkasto-smeđim zrncima, često je potpuno vunast, na vrhu je obično gladak, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4-6 x 2.2-3 µm, cheilocistide su često s kljunastim produžetkom na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, kasnije je hrđastosmeđe; miris nije izražen ili je na plijesan, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, uz ceste, po parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Po boji je slična hetierijeva štitarka (Cystolepiota hetieri), koja ima sitno nazubljenu oštricu listića.

Cystolepiota petasiformis - created on October 2022 in Ørholm, Denmark by Tobias Bøllingtoft

ŠEŠIRASTA ŠTITARKA

Cystolepiota petasiformis (Murrill) Vellinga

Etimologija: petasus (lat.) = šešir, pokrivalo za glavu + formis (lat.) = u obliku. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je široko jajolik, zatim je konveksan, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini, pokriven je obilnom bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, koja je nagomilana u velikim čupercima i grudama, ponekad nestaje na rubu, dekoracija kasnije postane ružičasto-oker do smećkasta, po suhom je vremenu žućkast, trljanjem postane crveno-smeđ, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, bjelkast, ispod prstenaste zone je pamučasto-praškast poput klobuka, pri dnu je crveno-smeđ, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do svijetlooker.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke do fino hrapave, prozirne, 3.5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo, na prerezu u dnu stručka postane lagano ružičasto, a zatim tamno hrđasto crveno-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim i miješanim šumama i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Nikako se ne preporučuje konzumacija ove vrste, jer je među malim sunčanicama dosta otrovnih i smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po oštro ispupčenom klobuku.

Cystolepiota pseudoseminuda - Taxonomy and Phylogeny of Cystolepiota (Agaricaceae, Agaricales): New Species, New Combinations and Notes on the C. seminuda Complex by Hua Qu, Ulrike Damm, Ya-Jun Hou and Zai-Wei Ge

LAŽNA POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota pseudoseminuda Y.J. Hou, H. Qu & Z.W. Ge

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan + semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po sličnosti sa polugolom štitarkom (Cystolepiota seminuda).

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, u mladosti je polukuglast do tupo stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bijel do krem, prekriven je s praškastom do granuloznom prevlakom, na sredini je svijetlonarančast do ružičast, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: 2–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, površina je na gornjem dijelu bijela do krem, kasnije postepeno postaje svijetlonarančast, smećkast do ljubičasto-smeđ, osobito na donjem dijelu, s praškastim do granuloznim ljuskama, koje su iste boje kao na klobuku, bazalni micelij je bijel, u početku je s krhkim i opnastim zastorkom između ruba klobuka i stručka.

Listići: Osrednje gusti, do 3 mm široki, slobodni, nejednaki, izmiješani su s lamelulama, bijeli do svijetlokrem.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do eliptične, prozirne, tankih stijenki, nenamiloidne, nedekstrinoidne, 3-5 × 2-3.5 µm, Q = 1.2-2.2, Qav = 1.5, bez cheilocistida; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Morfološki je po boji i veličini slična polugola štitarka, a može se razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama. Obje vrste imaju praškastu do granulozno ljuskavu površinu, imaju nedekstrinoidne spore i nemaju cheilocistide. Međutim, spore od opisane vrste su kraće i šire, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.2) i Qav = 1.55, u usporedbi s onima od polugole štitarke, Q = (1.41) 1.46–2.15 (2.45) i Qav = 1.78.

POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota seminuda (Lasch) Bon

Etimologija: semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Dapperling

Klobuk: 1-2.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan pa otvoren i malo ispupčen na sredini, bijel, u starosti je svijetlo ružičast, sredina je tamnija, žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa, mjestimično je s crvenkastim do ružičastim mrljama, u mladosti je posut bijelom granuliranom, praškastom prevlakom koja se lako briše, kožica prelazi preko listića, rub je trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, na bazi je obično tamniji, crvenkasto-smeđ, lagano je praškast kao i klobuk, ubrzo postaje više ili manje gladak i počinje poprimati crvenkasto-ružičastu boju od baze prema gore, na vrhu je s teško uočljivom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, gotovo su slobodni, prirasli, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su sa lamelulama, bijeli, kasnije su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do izduženo eliptične, glatke, prozirne u KOH, žućkaste u Melzeru, 4-5 x 1.5-2.5 µm, Q = 1.4-2.4, Qav = 1.8, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se probati jer i sama proba može uzrokovati oštećenje organa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim putevima, travnatim površinama, u vrtovima i na mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se vjerojatno otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Najsličnija je vrsta Cystolepiota sistrata, koja ima nešto širi klobuk, koji je na rubu jako resast.

Disciseda bovista - created on May 2013 in Енотаевский р-н, Астраханская обл., Russian Federation by yury_rebriev

VELIKA OKRETNICA

Disciseda bovista (Klotzsch) Henn.

Plodno tijelo: 1-4 cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju dozrijevanja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori za spore koji su bili dolje u zrelosti su gore, a dno bazalnog diska prekriveno je pijeskom, u početku bjelkasto, sivkasto, sivo-oker, kasnije smeđe do crno-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, grubo bradavičave, 5-7.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla po suhim i pješčanim suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješčanim nanosima, voli pjeskovito tlo, preferira otvorena mjesta s malo vegetacije, ne raste po šumama. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodna tijela ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Disciseda candida - created in Norway by Klaus Høiland

MALA OKRETNICA

Disciseda candida (Schwein.) Lloyd

Plodno tijelo: 1-2.5 cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju procesa zrenja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori spora koji su nekada bili dolje u zrelosti su gore, u početku je bjelkasto, kasnije je smeđe do crno-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 4-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe ili maslinasto-smeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla na pješčarskim staništima, po suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješčanim nanosima. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodišta ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

VELIKA TRNOVAČA

Echinoderma asperum (Pers.) Bon

Engleski naziv: Freckled Dapperling

Klobuk: 5-18 cm širok, prvo je gotovo stožast, zatim zvonoliko izbočen, na kraju je raširen i vijugav, te tupo ispupčen na sredini, smeđ, čitava je površina prekrivena vrlo gustim, smeđim ljuskama na krem osnovi, koje se skupljaju u stršeće oštre čuperke koji su gušći na smeđoj sredini, rub je bjelkast, dugo vremena podvijen i s ostacima ovoja.

Stručak: 5-14 cm visok i 1-4 cm debeo, vrlo je kratak, robustan, gomoljasto je zadebljan na bazi, prvo je pun pa cjevasto-šupalj, lako se odvaja od podnice klobuka, pri vrhu je bjelkast, ispod vjenčića je smećkast, vunasto ljuskav, rijetko je zrnast, dno je često bradavičavo obrubljeno od ostatka ovoja; vjenčić je prolazan, širok, viseći, bijel, s donje je strane ljuskav, rub je smećkast zbog ljuskavih ostataka ovoja koji se povuku s klobuka, kasnije se zalijepi za stručak i ostane samo u tragovima, vjenčić nije pokretan.

Listići: Vrlo su gusti, račvasti, slobodni, bjelkasti, krem ili žućkasti, kasnije smećkasti, oštrica je bjelkasta i valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su izduženo vretenaste do eliptične, dekstrinoidne, 6-10 x 2.5-3.5 µm, cheliocistide su široko batinaste (cromushrooms: (7) 7.2 - 8.4 (9.5) × (2.7) 2.8 - 3.5 (3.8) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (2.8), N = 120, Me = 7.8 × 3.1 µm, Qav = 2.5); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, na sredini klobuka tvrdo, bjelkasto; miris je jak, gotovo metalan i neugodan na plin, podsjeća na miris smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je neugodno kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima, a ponekad i u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo i tlo bogato hranjivim tvarima. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se ponekad navodi kao jestiva vrsta, pokazalo se da ova gljiva sadrži toksine koji uzrokuju gastrointenstinalni sindrom trovanja, a u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati čak i po život opasna trovanja.

Napomena: Slične su zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja nema vjenčić, nema račvaste listiće i ima nešto manje spore, te ježasta trnovača (Echinoderma hystrix), kojoj su i klobuk i stručak prekriveni tamnosmeđim šiljastim piramidalnim ljuskama, ima tamniju oštricu listića i drugačiji miris.

Echinoderma boertmannii- created on August 2006 in Suserup skov, Denmark by Thomas Læssøe

BOERTMANNOVA TRNOVAČA

Echinoderma boertmannii (Knudsen) Bon

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano tupo ispupči na sredini, narančasto-smeđ, prekriven je tamnosmeđim stožastim ljuskama, dugim 0.25-0.5 mm, koje se na pritisak skidaju.

Stručak: 3-4 cm visok i 4-5 mm debeo, valjkast, prema bazi je proširen, ispod prstenaste zone su ljuske iste boje kao i na klobuku, pomiješane su s dosta dugim i vidljivim vlaknima, iznad prstenaste zone je gladak i svjetliji od ostalog dijela, koji je svijetlosmeđ, na dnu je s bijelim micelijem; na vrhu je bez vjenčića, sa širokom prstenastom zonom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, nisu račvasti, krem ​​do svijetložuti, na kraju su sa hrđastosmeđim mrljama, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, neamiloidne, 4-5.6 x 2.4-3.2 µm, cheilocistide su široko batinaste, 25-40 x 8-11 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, ne baš čvrsto u klobuku; miris je neugodan kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), na spaljenu gumu ili plin, a okus slatkast i također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, narančasto-smeđoj boji i bjelkastoj i nazubljenoj oštrici listića.

Lepiota calcicola - created on October 2012 in Doss San Rocco, Trento, Italy by Marco Floriani

SVEČANA ŠTITARKA

Echinoderma calcicola (Knudsen) Bon

Etimologija: calx (lat.) = kreč + colo (lat.) = odijelo. Po staništu.

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan i spljošten, široko je ispupčen na sredini, kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, dekoriran je slabo kontrastnim, prilično širokim, djelomično priraštenim tamnosmeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, grubo su šiljaste, oko 2-5 mm duge, kožica prelazi preko ruba, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-10 cm visok i 5-12 mm debeo, gomoljasto je zadebljan na bazi, tamnosmeđ, upadljivo je dekoriran gustim vunastim, smeđim stršećim ljuskama samo ispod vjenčića, a iznad vjenčića je bijel i kremast, fino crtast i gladak, s rijetkim prstenastim pojasom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, bjelkasti, lagano kremasti ili kremasto-žućkasti, na ozlijeđenim mjestima su s crno-smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, 4.3-6 x 2.6-3.3 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, 15-35 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo, često s crvenkasto-smeđom ili ljubičasto-smeđom nijansom u bazi i uz koru stručka, vrlo žilavo; miris je ugodan na gljive do odvratno kiselkast ispod kožice klobuka, poput spaljene gume, a okus je blag na gljive, kasnije je pomalo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po vrtovima i parkovima na vapnenastom tlu, voli blizinu koprive ili paprati.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Vjerojatno je otrovna vrsta kao i sve male sunčanice. Sumnja se da sadrži određenu količinu amatoksina ili drugih opasnih nepoznatih toksina pa se strogo zabranjuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Slične su velika trnovača (Echinoderma asperum) i ježasta trnovača (Echinoderma hystrix) koje su obje dosta slične boje i jako dekorirane. Međutim, kod njih je dekoracija čitave gljive piramidalna i zašiljena, a nije ljuskava.

Echinoderma carinii - created on November 2024 in Illes Balears, Spain by MAR

RUŽIČASTA TRNOVAČA

Echinoderma carinii (Bres.) Bon

Etimologija: carinus (lat.) = mesnat, ružičast, mesnatoružičast. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, smeđ do crvenkasto-smeđ, prekriven je kontrastnim smeđim ljuskama na krem osnovi, dugim 0.5-1 mm, koje se na pritisak lako skidaju.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetlije ružičasto-smećkaste nijanse, ispod vjenčića je sa rijetkim smećkastim do sivo-smeđim ljuskama; vjenčić je brzo prolazan ili samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasti, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 3.5-4.5 x 2-3 µm, Q = 1.45, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u aluvijalnim, vlažnim, bjelogoričnim šumama, često na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja se razlikuje po vrlo neugodnom mirisu mesa na plin ili spaljenu gumu.

Echinoderma echinaceum - created in Netherlands by ieko staal

BODLJIKAVA TRNOVAČA

Echinoderma echinaceum (J.E.Lange) Bon

Etimologija: echinos (gr.) = bodljikave prirode. Po ljuskavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je stožast, kasnije se raširi i izravna, crvenkasto-smeđ do smeđ, isprva je prekriven prolaznim, šiljatim, okruglasto-piramidalnim ljuskama na bjelkastoj do svijetložutoj osnovi, dugim do 2 mm.

Stručak: Valjkast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, prekriven je smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, na vrhu je svjetliji, ispod vjenčića je uglavnom zrnast, s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, dekstroidne, 4-5.5 x 2.5-3 µm, bez cheilocistida; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto ili svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, vrtovima, livadama, poljima i parkovima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve sunčanice sa nepokretnim vjenčićem.

Napomena: Slična je velika trnovača (Echinoderma asperum), koja je mnogo većih dimenzija i ima veće spore.