CRVENA ZRNATICA

Cosmospora arxii (W.Gams) Gräfenhan & Schroers

Etimologija: U čast švicarskog mikologa Josefa Adolfa von Arxa (1922.-1988.). Po imenu.

Plodno tijelo (peritecij): 160-210 µm široko i 170-230 µm visoko, kuglasto, na vrhu je s debljom stijenkom i kvržicom ili plitko stožasto, crveno, unutarnje tkivo sastoji se od brojnih parafiza, koje se ponekad u zrelosti raspada. Anamorfni je oblik sličan kao kod vrsta iz roda Acremonium, u obliku sluzave pjege na površini supstrata.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do blago jajolike, vrlo slabo su sužene na središnjoj poprečnoj pregradi, sitno su bradavičave, 6.5-10 x 3-4 µm, askusi su valjkasti, s prilično kratkim stalkom, vršno tupe, 8-sporne, 56-68 x 4.5-6 µm, anamorf je s nerazgranatim ili se račvastim konidioforima, konidiogeni elementi su uglavnom valjkasti, dugi 42-68 µm, a široki 1.5-2.5 µm u bazi i 1-1.5 µm na vrhu, konidije su eliptične do valjkaste ili jajolike, bez pregrada, prozirne, glatke, 4-8.5 x 1.5-2.5 µm (cromushrooms: askospore su (6.5) 7 - 8.5 (9.8) × (3) 3.3 - 3.9 (4.2) µm, Q = (1.8) 2 - 2.4 (2.8), N = 200, Me = 7.7 × 3.6 µm, Qe = 2.2); otrusina je svijeložuta.

Meso: Tanko, crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a najviše u zimu i rano proljeće, pojedinačno ili u skupinama, na starim plodnim tijelima vrsta iz roda Hypoxylon, potvrđeno na jagodastom potkornjaku (Hypoxylon fragiforme), jasenovoj ugljenokorki (Hypoxylon fraxinophilum) i sitnozrnastom potkornjaku (Hypoxylon howeanum), ali možda i na drugim vrstama iz roda. Slike su snimljene 28.2.2026., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, na plodnim tijelima jagodastog potkornjaka, na otpaloj grani bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je Cosmospora annulohypoxyli, koja raste na blijedosmeđoj krupičavki (Jackrogersella multiformis) i pretrpanoj krupičavki (Jackrogersella cohaerens). Postoji čitavi niz sličnih vrsta, koje rastu na drugim domaćinima, a pripadaju rodovima Cosmospora, Pseudocosmospora ili Dialonectria.

ZELENA ZRNATICA

Cosmospora viridescens (C.Booth) Gräfenhan & Seifert

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno + -escens (lat.) = postajanje" ili pretvaranje u. Po boji.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, probija se kroz koru supstrata, okruglasto, najprije je glatko, poslije se na vrhu zaravna i postane grubo bradavičavo, najprije je sjajno žuto, zatim smećkasto do crvenkasto-smeđe.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 4-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Oker-smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od travnja do kolovoza, pojedinačno i raštrkano, na krupnim drvnim ostacima (grane) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito javora, breze, bukve, jasena i vrbe.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične veličine i oblika su jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), kojima je površina sitno bradavičava, a meso crne boje.

Cosmospora magnusiana - created in Netherlands by Kjell Nilsen

IZBOČENA MJEHURICA

Dialonectria magnusiana (Rehm) Lechat & J.Fourn.

Etimologija: magnus (lat.) = velik. Po veličini.

Plodno tijelo: 0.25-0.32 mm široko, kuglasto ili jajoliko s ravnim vršnim diskom, crveno, narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe, osušeno je tamnosmeđe ili crno-smeđe, glatko.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 13-14 x 5.5-6.5 µm; otrusina je svijetlonarančasta.

Meso: Tanko, želatinozno, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od kolovoza do travnja, u zbijenim hrpama, na starim plodnim tijelima mješinarki iz roda Diatrypella, najčešće brezinom potkornjaku (Diatrypella favacea).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka u stadiju konidija ima želatinoznu strukturu, odnosno sporodochium je opisan kao Dendrodochium epistroma. U tom stadiju posjeduje sitne askokonidije koje imaju valjkasti oblik i malo su zakrivljene. Na starim plodnim tijelima mješinarki iz roda Diatrype i Melanomma raste sitna narančasto-crvena vrsta Dialonectria episphaeria. Plodna tijela su kuglastog ili jajolikog oblika te rastu pojedinačno, a široka su samo 0.15-0.2 mm. Po boji i obliku slična je cinoberasta bradavičarka (Nectria cinnabarina) i lješnjakova plikovka (Thyronectria coryli), koje ne rastu na plodnim tijelima drugih gljiva, već izravno na drvu.

RUŽIČASTA VRETENICA

Fusarium roseum Link

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-10 cm široko na stabljikama i listovima biljaka, a 2-5 mm na klasovima žitarica, ali se mogu spojiti u veće površine, infekcija se manifestira u obliku smeđih ili crvenkastih duguljastih lezija na stabljikama, deformacije zrna, bijelog premaza na klasovima i ružičaste boje zaraženih dijelova biljke.

Mikroskopija: Ima dvije vrste spora, makrokonidije koje su duguljaste i vretenaste, imaju 3-5 pregrada (septuma) sa suženim krajevima, one su ključne za rasprostranjivanje i inficiranje biljaka, 18.6-32.7 x 4.3-7.6 µm, Q = 3.2-5.5, N = 22, Me = 25.6 x 6 µm, Qav = 4.3, mikrokonidije su manje, 1-2-segmentne, kuglaste ili jajolike, malobrojnije su, a služe za sekundarno širenje gljive, pored konidija, gljiva stvara i klamidospore, koje su debelih stijenki i strukture prilagođene mirovanju, a omogućavaju preživljavanje gljive u nepovoljnim uslovima, poput suše ili zime, obično su kuglaste i nalaze se unutar micelija ili na krajevima hifa; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao fitopatogena gljiva, kada vremenski uvjeti postanu povoljni (visoka vlažnost i temperature), dolazi do aktivacije spora i infekcije biljaka, posebno žitarica poput pšenice, kukuruza, ječma i zobi, ali i drugih biljaka poput primjerice koprive. Prije aktivacije spora gljiva se najčešće razvija na zemljištu bogatom organskim materijalom i može dugo opstati u obliku klamidospora u biljnim ostacima. Ako se iste biljke sade iz godine u godinu, zaraženi biljni ostaci ostaju u zemljištu, omogućavajući gljivi da se širi i ponovo inficira slijedeću generaciju biljaka. Na poljoprivrednim kulturama poput pšenice, infekcija uzrokuje poznate bolesti kao što su fusariozna trulež klasa i fuzarioza stabljike. Širi se pomoću spora koje se prenose vjetrom, vodom, inficiranim sjemenom ili zaraženim biljnim ostacima. Kada spora dospije na biljku domaćina, klija i prodire u tkiva biljke, obično kroz ozlijeđena mjesta ili izravnim probijanjem epiderme. Infekcija često započinje u korijenu ili bazi stabljike i dalje se širi vaskularnim sustavom biljke, uzrokujući blokadu prijenosa vode i hranljivih tvari. Ovaj proces dovodi do simptoma poput uvenuća, žućenja lišća, zaostajanja u rastu i smanjenog prinosa. Primjerci na slici rasli su u ožujku na stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti. Ova je gljiva poznata po proizvodnji mikotoksina, što predstavlja značajan problem u poljoprivredi. Najčešći mikotoksin koji se povezuje s ovom gljivom je deoksinivalenol (DON), poznat i kao vomitoksin, zbog njegovog toksičnog efekta na stoku, posebno svinje. Mikotoksini utiču na kvalitet hrane, mogu izazvati zdravstvene probleme kod ljudi i životinja, a kontaminirano zrno se često ne može koristiti za ljudsku ishranu.

Napomena: Gljiva ima značajan gospodarski utjecaj, jer može dovesti do gubitka prinosa i degradacije kvaliteta usjeva. Suzbijanje ove gljive podrazumijeva primjenu različitih agrotehničkih mjera, uključujući plodored, uporabu fungicida i uzgoj otpornog sortimenta biljaka.

CINOBERASTA BRADAVIČARKA

Nectria cinnabarina (Tode) Fr.

Etimologija: cinnabaris (lat.) = crveni mineral cinabarit žive crvenkaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Coral Spot

Plodno tijelo: 0.5-1.5 cm široko, kuglasto ili jajoliko, često više plodnih tijela formira malu nakupinu prije nego što međusobno srastu i izgledaju poput crveno-narančaste lopte, izbliza sliče na male maline, u mladosti je žućkasto, kasnije je narančasto, crveno, tamnocrveno ili crveno-smeđe, površina je hrapava, bradavičava.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do eliptične, glatke, s jednom pregradom na sredini, prozirne, 12-25 x 4-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Crvenkasto-smeđe, u mladosti je mekano, kasnije otvrdne; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog drveća s korom, te u vrtovima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta vrlo često raste po svim bjelogoričnim šumama, grmlju i na ribizu. Međutim, najčešće se naiđe na konidijalni stadij razvoja, dok se perfektni stadij razvoja rjeđe pronađe. Po boji i obliku slična je izbočena mjehurica (Dialonectria magnusiana), koja je mnogo manja rastom i raste na plodnim tijelima drugih gljiva, te lješnjakova plikovka (Thyronectria coryli), koja se kasnije ulegne u obliku plitke zdjelice.

Elaphocordyceps longisegmentis - created in Norway by Lillian Iversen

ZRNATONOGA BATINICA

Elaphocordyceps longisegmentis (Ginns) G.H.Sung, J.M.Sung & Spatafora

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko, valjkasto-batinasto, sastoji se od donjeg stručkoliko suženog dijela na koji je nasađena plodna glava, stručkoliki dio je 10-13 cm dug i do 7 mm debeo, valjkast, u mladosti je limunastožut, kasnije je žuto-smeđ, površina je često s crnim do crno-smeđim točkicama, prema dnu je tamniji, na bazi je sa žućkastim micelijem, plodna glava široka je 0.8-1.5 cm, jajolika, tamnosmeđa do crno-smeđa, često s malim pjegama, čvrsto je pričvršćena za stručkoliki dio.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, duguljaste, glatke, 36-42 x 4 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, svijetložuto, u mladosti je također bjelkasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao parazit isključivo na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive (Elaphomyces granulatus), češća je u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristično raste na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, kao i klobučasti jezik (Tolypocladium capitatum).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Zrnatonoga batinica (Cordyceps longisegmentis Ginns)

Ophiocordyceps sphaecocephala - created on July 2016 by The Earwig (INeverCry)

VITKA BATINICA

Ophiocordyceps sphecocephala (Klotzsch ex Berk.) G.H.Sung, J.M.Sung, Hywel-Jones & Spatafora

Plodno tijelo: 2-10 cm visoko, valjkasto-batinastog oblika, sastoji se od donjeg stručkoliko suženog dijela na koji je nasađena duguljasta plodna glava, stručkoliki je dio valjkast i zakrivljen, bjelkast do žućkasto-smeđ, a glava je valjkasto-jajolika, krem do žute boje.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, 10-14 x 1.5-2.5 µm; askusi 200-220 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko ili skoro ne postoji, bjelkasto do žućkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom proljeća, ljeta i jeseni u šumama kao parazit, isključivo na uginulim odraslim jedinkama opnokrilaca (Hymenoptera), na tlu bogatom mahovinom. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Vrbovskog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Ljekovitost: Koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini kao ljekovita gljiva jer navodno posjeduje antiastmatična i antikancerogena svojstva (International Journal of Molecular Medicine. 2024. Anti-asthmatic activities in mycelial extract and culture filtrate of Cordyceps sphecocephala J201; National Library of Medicine. 2024. Apoptosis of human hepatocarcinoma (HepG2) and neuroblastoma (SKN-SH) cells induced by polysaccharides-peptide complexes produced by submerged mycelial culture of an entomopathogenic fungus Cordyceps sphecocephala).

Napomena: Izgledom je eventualno slična močvarna kapuljača (Mitrula paludosa), koja ne raste na kukcima.

KLOBUČASTI JEZIK

Tolypocladium capitatum (Holmsk.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora

Etimologija: capitatus (lat.) = opskrbljeno klobukom. Po izgledu.

Engleski naziv: Drumstick Truffleclub

Plodno tijelo: Sastavljeno je od batinastog dijela i debele glave koja je čvrsto učvršćena za stručak i podsjeća na klobuk, klobučasti je dio 8-15 mm širok, kuglast, sužava se prema bazi, kestenjastosmeđ, skoro je gladak, često je prekriven sitnim smeđim mrljama, peritecij je vrlo gusto pahuljast, a pahulje su uronjene u vanjskom sloju.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-7 mm debeo, valjkast, vlaknast, izrasta iz plodnog tijela podzemne vrste zrnate jelengljive (Elaphomyces granulatus) koju parazitiraju vrste iz ovog roda; lijepe je limunastožute boje, a kasnije je žuto-smeđ, sivo-maslinast ili smeđ, baza je sa žutim micelijem.

Mikroskopija: Askospore su končaste, 8-32 x 2.5-3 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, tvrdo, bjelkasto u mladosti, kasnije je svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag do pomalo gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno, a ponekad i skupno, u svim tipovima šuma kao parazit na plodnom tijelu zrnate jelengljive. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, početkom siječnja, u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ipak se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste na podzemnim plodnim tijelima zrnate jelengljive, kao i klobučasti jezik (Elaphocordyceps longisegmentis). Jako je napadaju razni kukci.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1903. Cordyceps capitata (Holmsk. ex Fr.) Link

GLAVATI JEZIČAC

Tolypocladium ophioglossoides (J.F.Gmel.) C.A.Quandt, Kepler & Spatafora

Etimologija: ophis (lat.) = zmija + glossa (lat.) = jezik. Po obliku.

Engleski naziv: Snaketongue Truffleclub

Plodno tijelo: 0.5-2.5 cm široko, spljošteno, u obliku je batine ili jezika, sužava se prema stalku, prvo je crvenkasto-smeđe, kasnije je maslinastozeleno, tamnozeleno do crno, kožica je sitno bradavičava, stalak je 1-10 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, žućkast, u starosti je smećkast, korijenom je spojen sa zrnatom jelengljivom (Elaphomyces granulatus), korijen je žut do narančast, a može biti ukorijenjen i 40 cm duboko.

Mikroskopija: Askospore su končaste, eliptične, 2-5 x 1.5-2 µm; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je žilavo i vlaknasto, žuto-zelenkasto, u proširenju je u mladosti svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, po više primjeraka zajedno združeno, kao parazit na plodnim tijelima jelenovih tartufa na dubini od 20-30 cm.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, sli se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po načinu rasta na plodnim tijelima zrnate jelengljive, koja raste podzemno ili poluukopana u zemlji.

Helminthosphaeria clavariarum - created on January 2023 in Spain by pacovillalonga

KORALJNA PLIJESAN

Helminthosphaeria clavariarum (Desm.) Fuckel

Etimologija: clava (lat.) = palica, štap. Po staništu na capicama.

Plodno tijelo: Oko 0.1 mm široko, sivo, sivo-crno, sivo-plavo, prvo zahvaća grane pri dnu, kasnije prelazi na gornje grančice.

Mikroskopija: Askospore su široko valjkaste, 14.5-24 x 5.8-9.2 µm; otrusina je prljavo bijela.

Meso: Sivo-crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao parazit na plodnim tijelima nekih vrsta capica, kao što su okrunjena capica (Clavulina coralloides) i pepeljasta capica (Clavulina cinerea).

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U prirodi se često pronađe okrunjena capica ili pepeljasta capica koje su od baze panja prema gore gotovo crne, a krajnji vršci su bijeli. Plodno tijelo je tada najčešće nepravilno izuvijano i deformirano. Razlog je što plodno tijelo navedenih capica parazitira opisana vrsta mješinarke. U konidijalnom se obliku može pronaći bez peritecija, odnosno bez okruglastog do ovalnog plodišta koje je u unutrašnjosti šuplje i sadrži spore te se zove Spadicoides clavarium.

CRNA TRULEŽNICA

Ruzenia spermoides (Hoffm.) O.Hilber

Etimologija: sperma (gr.) = sjeme + -oides (gr.) = slično, u obliku. Zbog sitnih nagomilanih plodnih tijela koja podsjećaju na sjemenje biljaka.

Plodno tijelo: 0.4-1 mm široko, kuglasto s grubom crnom površinom, golo, crno-smeđe baršunasto, na vrhu peritecija nalazi se sitna papila s otvorom za spore koja je često sa bjelkastom izduženom strukturom nastalom od izbačenih spora, nagomilana plodna tijela mogu prekriti priličnu površinu supstrata.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do kobasičasto zakrivljene, glatke, prozirne, s nekoliko su uljnih kapljica, 17-30 x 3.5-6.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Crno, tvrdo, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, često nagomilana i međusobno zbijena, u miješanim i bjelogoričnim obalnim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili jasena, u primorskim krajevima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo česta i lako prepoznatljiva zbog nagomilanih i zbijenih crnih plodnih tijela. Mješinarke iz roda Leptosphaeria imaju slične makroskopske karakteristike, ali one najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava. Vrlo su slične dugodlaka kuglosporka (Herpotrichia macrotricha), koja ima sjajno crno plodno tijelo prekriveno sitnim smeđim dlačicama, te proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja je glatka i malo izravnata na vrhu s izraženom papilom.

OVČJA DLAKAVKA

Lasiosphaeria ovina (Pers.) Ces. & De Not.

Etimologija: ovina (lat.) = ovčji, povezan s ovcama. Po izgledu.

Engleski naziv: Woolly Woodwart

Plodno tijelo: 0.4-1 mm široko, može biti kuglasto ili jajoliko, bez stalka, malo je ukopano u supstrat, površina je prekrivena sivkastim, smećkastim do sivo-smeđim pletivom ili hifama, na vrhu je sa sitnom crnom papilom peritecija.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, crvoliko zakrivljene, glatke, s uljnim kapljama, šiljaste na oba kraja, prozirne, 26-55 x 3.5-5 µm; otrusina sivo-crna.

Meso: Tanko, gotovo je nepostojeće, sivo, ispod pletiva je sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u skupinama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća. Može se pronaći u parku Maksimir u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka vrlo slična i lako je prepoznatljiva po plodnom tijelu koje je obmotano blijedosivim hifama, te po crnoj papili na vrhu peritecija kroz koju se oslobađaju spore.

TRBUŠASTI POTKORNJAK

Anthostoma gastrinum (Fr.) Sacc.

Etimologija: gastrinum (lat.) = trbuh. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1.5-3.5 mm široko, stroma je kuglasta ili jastučasta, ugrađena je u debeloj kori poput diska, periteciji su potpuno uronjeni u stromu, kuglasti, međusobno su gusto zbijeni, široki su oko 0.5 mm, obično su obrubljeni crnim slojem u drvu, površina je crna do sivo-crna.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 8.3-14 x 5-6 µm, Q = 1.7-2.7; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća s korom, najčešće hrasta, bukve, jasike, breze, johe ili brijesta. Slike je snimio Danijel Balaško, na brijestu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ma istom staništu raste slična mješinarka Anthostoma decipiens, koja je mnogo većih dimenzija (0.5-1.5 cm).

Diatrype bullata - created on October 2023 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

VRBIN POTKORNJAK

Diatrype bullata (Hoffm.) Fr.

Etimologija: bulla (lat.) = mjehurić, mjehur. Po obliku.

Engleski naziv: Willow Barkspot

Plodno tijelo: 0.5-1.5 cm široko, formirano je od zaobljene, jajolike, diskolike ili nepravilne strome, površina je crno-smeđa do crna i sitno bradavičava zbog ostiola peritecija koji se nalazi unutar strome, periteciji su kuglasti, crni i pravilno raspoređeni u stromi.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, glatke, s po jednom uljnom kapljom na krajevima, 5-7.5 x 1.5-2 µm, askusi su batinasti, 8-sporni u dvama redovima; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito vrbe, breze, topole i johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je ciljni potkornjak (Diatrype disciformis), koji raste na istom staništu, ali je nešto manjih dimenzija.

CILJNI POTKORNJAK

Diatrype disciformis (Hoffm.) Fr.

Etimologija: discus (lat.) = disk, krug + formis (lat.) = oblik, izgled. Po obliku mete za gađanje.

Engleski naziv: Beech Barkspot

Plodno tijelo: 2-4 mm široko i 1-2 mm debelo, formirano je od jastučaste strome koja je na površini plosnata i najčešće okruglasta, diskolika, u stromi su ugrađeni kuglasti crni periteciji u jednom ili dva sloja, pravilno su raspooređeni u stromi, pojedinačni je peritecij širok 0.2-0.4 mm, unutarnja je strana bjelkasta, površina plodnog tijela je crna ili crno-smeđa i vrlo sitno bradavičava zbog ostataka peritecija, kora se nakon probijenja strome na površinu raspuca na nekoliko režnjeva.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, glatke, smećkaste, 5-8 x 1.3-1.6 µm, askusi su batinasti, 30-40 x 5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka je vrlo česta u šumama bukve i lako se uoči jer obraste velike površine. Na prvi pogled je sličan srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), ali on raste na krupnim drvnim ostacima (grane) lijeske ili graba s korom, te tamni potkornjak (Euepixylon udum), koji raste na krupnim drvnim ostacima hrasta bez kore. Osim toga spomenuta mješinarka ima sivkasto-crnu površinu plodnog tijela i njezine spore imaju oblik trostruko pregrađenog bumeranga.

RAVNA KRASTOKORKA

Diatrype stigma (Hoffm.) Fr.

Etimologija: stigma (gr.) = oznaka, znak. Po izgledu.

Engleski naziv: Common Tarcrust

Plodno tijelo: 5-50 cm široko i do 1 mm debelo, formirano je od plosnate strome u kojoj su u jednom sloju ugrađeni periteciji, pojedinačni peritecij širok je 0.2-0.3 mm i crn, površina je u mladosti crvenkasto-smeđa do ljubičasto-smeđa, kasnije je crno-smeđa, stroma je bjelkasta do krem i proteže se po površini kore supstrata, površina je redovito poprečno ispucana i vrlo sitno bradavičava zbog ostiola peritecija, prekrivena je mnoštvom sitnih, točkastih, okruglih, izbrazdanih udubljenja.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, kobasičaste, glatke, svijetlosmeđe, na oba kraja su sa sitnim uljnim kapljicama, 7-11 x 1.2-2.8 µm, askusi su zadebljano batinasti, 8-sporni u dva nepravilna reda, 35-40 x 5-6 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 9.6 (10.5) × (1.1) 1.2 - 1.8 (2.2) µm, Q = (4.1) 4.5 - 6.3 (7.1), N = 80, Me = 8.3 × 1.5 µm, Qe = 5.5); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Crno-smeđe, u unutarnjem sloju je isprva bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito bukve, gloga i samonikle trešnje (Prunus avium). Slika je snimljena 24.2.2026., na grani graba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična plodna tijela formiraju i pojedine vrste iz roda Hypoxylon, ali one imaju eliptične i tamnosmeđe spore.

BREZIN POTKORNJAK

Diatrypella favacea (Fr.) Ces. & De Not.

Etimologija: favus (lat.) = rožnjača, krasta. Po izgledu.

Engleski naziv: Birch Blackhead

Plodno tijelo: 1-4 mm široko, kuglasto do jastučasto, stroma se probija kroz koru suhog drva i pojavljuje na površini, površina je crna, hrapava i s bradavičavim otvorom na vrhu, periteciji se nalaze ispod vanjske kore u jednom sloju, pojedinačni su periteciji crni i kuglasti te promjera do 0.5 mm.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, glatke, na oba kraja su s uljnim kapljama, 6-9 x 1-4 µm, askusi su batinasti i s brojnim sporama; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tvrdo, crno-smeđe, stroma je iznutra bjelkasta; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu, proljeće i rano ljeto, kao posijana po površini suhoga drva s korom, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito lijeske, breze i johe. Slike su snimljene polovicom lipnja na lokalitetu lovački dom Radoboj kod Krapine, na grani breze.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je vrlo česti hrastov potkornjak (Diatrypella quercina), koji najčešće raste na krupnim drvnim ostacima hrasta i vrbe, ali on ima veće spore (8-12 x 2-3 µm).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1884. Diatrypella favacea (Fr.) Sacc.; 1886. Diatrypella verrucaeformis (Ehrh.) Nke.

HRASTOV POTKORNJAK

Diatrypella quercina (Pers.) Cooke

Etimologija: quercinus (lat.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Blackhead

Plodno tijelo: 2-5 mm široko, kuglasto ili jastučasto, kada stroma sazrije probije koru supstrata, periteciji su crveno-smeđi ili crni i ugrađeni su u površinski sloj strome ili u dva sloja, široki su 0.4-0.6 mm, površina je crna i hrapava s jasno uočljivim ostiolama peritecija, na površini jednog plodnog tijela može biti 10-20 ostiola.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, kobasičaste, glatke, na oba kraja su s uljnim kapljama, 8-12 x 2-3 µm, askusi su batinasti i s mnoštvom spora, 70-80 x 7-12 µm, parafize su nitaste i malo zadebljane na vrhu; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima hrasta s korom, a katkad se pronađe i na drvu vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka ima prilično karakterističan i pravilan oblik plodnog tijala, koji na crnoj površini ima jasno vidljive ostiole peritecija. Od drugih se sličnih vrsta iz roda Diatrypella mikroskopski razlikuje po jako zakrivljenim valjkastim sporama. Sličan je brezin potkornjak (Diatrypella favacea), kojoj je stroma crno-smeđa, a iznutra bjelkasta.

DLAKAVA KLINČICA

Peroneutypa scoparia (Schwein.) Carmarán & A.I.Romero

Etimologija: scoparius (lat.) = četka, metla. Po izgledu.

Plodno tijelo: 0.5-1 mm široko i 4 mm visoko, formirano je od strome ugrađene u drvo ili koru, nekad se na supstratu pojavljuje sivilo, periteciji su crni, često su valjkasti, duguljasti, stručkoliki, te gotovo glatki ili su vrlo sitno hrapavi (vidljivo pomoću ručnog povećala).

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, kobasičaste, glatke, gotovo prozirne, amiloidne, 3.3-5.1 x 0.9-1.6 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, gotovo je nepostojeće, tamnosmeđe do crno, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama ili čupercima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito javora, bazge ili brijesta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka u stadiju konidija ima valjkasto-duguljasti oblik. Periteciji se nalaze u jednome sloju na samom dnu u supstratu, a oslikavaju se na vrhu kao sitne okruglaste granule. Upravo se zbog toga spore nalaze u bazi, odnosno u ampuli koja je uvijek ukopana u drvo, odnosno supstrat.

MEDITERANSKA TVRDOKORKA

Biscogniauxia mediterranea (De Not.) Kuntze

Etimologija: Po staništu.

Plodno tijelo: 1-7 cm široko, stroma tvori vodoravnu plohu sličnu ugljenu, peritecij je urašten ispod površine u jednome sloju, stroma je nepravilnok zaokruženog oblika i može se spajati s drugim, susjednim plodnim tijelima formirajući plohe, površina je crna i bradavičava zbog papilarnih ostiola peritecija, na jednom četvornom milimetru su 2-3 ostiole.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, 15-20 × 7-8 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito bukve i hrasta, te na požarištima i mjestima gdje je oluja učinila štetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki jako sliči novčićasta tvrdokorka (Biscogniauxia nummularia). Međutim, spomenuta mješinarka ima znatno manje spore (10.5-13.5 x 6.5-8.5 µm) te vrlo sitno bradavičavu površinu.

NOVČIĆASTA TVRDOKORKA

Biscogniauxia nummularia (Bull.) Kuntze

Etimologija: nummus (lat.) = moneta. Po izgledu plodišta koje podsjeća na kovanice novca.

Engleski naziv: Beech Tarcrust

Plodno tijelo: 1-12 cm široko i 0.5-1 mm debelo, može biti okruglasto, eliptično ili nepravilno te u cjelosti plosnato, površina je vrlo sitno zrnasta zbog ostiola, peritecij je crn, okruglast do eliptičan, ponekad je okruglasto-višekutan zbog susjednih peritecija, 0.4-0.7 mm širok i 0.5-0.8 mm visok, u ranoj mladosti je svijetlosmeđe do smeđe, ubrzo postane crno-smeđe i konačno ugljenasto crno.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, 10-13 × 7.5-8.5 µm (cromushrooms: askospore su (10) 10.4 - 12.5 (13.8) × (6.3) 7.1 - 8.2 (9.2) µm, Q = (1.3) 1.34 - 1.7 (2), N = 120, Me = 11.4 × 7.6 µm, Qe = 1.5, askusi su 8-sporni, 79-104 × 8.4-9.5 µm, N = 6); otrusina tamnosmeđa do crna.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof isključivo na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, najčešće bukve, hrasta i kestena. Prve tri slike snimljene su 15.9.2026., na lokalitetu Lučelnica kod Kupinečkog kraljevca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva zbog isključivoga staništa i oblika plodnog tijela koje započinje razvoj ispod kore. Prema Dennsu (1981.), opisana mješinarka pripada rodu Hypoxylon, dok Cetto smatra da pripada rodu Biscogniauxia zbog strome koja je jako plosnata i tek ispliva na površinu supstrata. Na krupnim drvnim ostacima (grane) hrasta raste vrlo slična mediteranska tvrdokorka (Biscogniauxia mediterranea), koja je također plosnata te ima bradavičavu crnu površinu, ali ta mješinarka ima veće spore, 17-24 x 7-10 µm.

UGLJEVKA

Daldinia concentrica (Bolton) Ces. & De Not.

Etimologija: Po prisutnosti koncentričnih pojaseva na dijelovima gljive.

Engleski naziv: King Alfred's Cakes, Cramp Balls

Plodno tijelo: 2.5-9 cm široko, kuglaste je karbonizirane koraste površine bez sjaja, najprije je dugmasto-konveksno i sivo ili crvenkasto-smeđe, na površini se nalazi jedan tanki sloj s otrusinom, dosta je promjenljive smeđe boje pa se razloži na nepravilna polja, smećkasta boja nestaje i površina se u starosti ulegne te postaje nepravilna i zrnasta, sivi pa smeđi sloj predstavljaju vanjski dio strome, koja je formirana ispod karbonizirane kore, vanjski je dio strome s brojnim konidijima, sivo-smeđe, sivo-crne ili ljubičasto-crne boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične ili u obliku brodice, 13-17.5 x 6-7.5 µm (cromushrooms: (10.9) 11.9 - 14 (15.8) × (5) 5.7 - 6.6 (7.2) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.3 (2.8), N = 120, Me = 12.9 × 6.2 µm, Qav = 2.1); otrusina je crno-smeđa.

Meso: Relativno čvrsto, tamno ljubičasto-smeđe, na prerezu se jasno vide mnogobrojne naizmjenične sivkaste i tamnosive ili crnkaste zone, sivkaste zone su prema sredini sve tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo je vrlo tvrda gljiva, skoro koštane konzistencije. Unutarnji je dio s karakterističnim bijelim i crnim zonama, površina je nepravilna i zrnasta, ima sloj sive pa smeđe boje.

LAKIRANA UGLJEVKA

Daldinia vernicosa Ces. & De Not.

Etimologija: vernicosus (lat.) = lakiran, odnosi se na izgled površine plodnog tijela. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-3 cm visoko i 0.5-2 cm široko, na donjem dijelu je stručkoliko suženo u dužini do 1 cm, plodno tijelo izgledom podsjeća na vrećastu puharu (Lycoperdon excipuliforme), površina je grubo hrapava i sjajna, na presjeku se vide koncentrične sive i bijele zone, u mladosti je crvenkasto-smeđe, kasnije je crno, ispod površine nalazi se peritecij u jednom sloju koji na površini oblikuje grube kvrge s papiliformnim ostacima.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, na krajevima zaokružene, glatke, s uzdužnom pukotinom klijanja, 10-15 x 6-9 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tvrdo, tamnosmeđe, sivo do crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, osobito breze.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ugljevka (Daldinia concentrica), koja nema stalka jer raste izravno na kori mrtvoga drveća, a površina plodnog tijela je jedva uočljivo sitno bradavičava.

JAGODASTI POTKORNJAK

Hypoxylon fragiforme (Pers.) J.Kickx f.

Etimologija: fragum (lat.) = jagoda + forme (lat.) = oblik. Po okruglastom obliku.

Engleski naziv: Beech Woodwart

Plodno tijelo: 5-1.2 cm široko, stroma je kuglasta ili jastučasta, najprije je crveno-smeđe, kasnije je smeđe, crno-smeđe ili crno, površina je sitno bradavičava, ispod površinskog sloja strome se nalazi crnkasti sloj peritecija sa sitnim i gustim ravnomjerno raspoređenim crnkastim, okruglastim ostiolama u kojima se razvijaju askospre, unutarnji je dio peritecija neplodan, razvojem plodnog tijela površina se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.

Mikroskopija: Askospore su eliptične ili u obliku graha, izdužene, glatke, 10-15 x 4.6-6.8 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tvrdo, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali askospore stvara u jesen i ranu zimu, u manjim skupinama i nekad u velikoj množini, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, probija koru drveta na kojemu se razvija.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste uglavnom na jasenu, te smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koje rastu na lijeski i johi.

Hypoxylon fraxinophilum - created on November 2020 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

JASENOVA UGLJENOKORKA

Hypoxylon fraxinophilum Pouzar

Etimologija: fraxinus (lat.) = jasen + philos (gr.) = ljubav prema, privlačnost prema nečemu. Po staništu.

Plodno tijelo: 0.5-1.2 cm široko, može biti kuglasto, polukuglasto ili jastučasto izbočeno, u starosti se često spaja s drugim plodnim tijelima, u mladosti je smeđe ili crvenkasto-smeđe, kasnije je crno-smeđe ili crno, površina je sitno bradavičava s punktiranim bjelkastim ostiolama, periteciji su okruglasti i široki do 0.4 mm, plodno tijelo se lako odvaja od supstrata.

Mikroskopija: Askospore su eliptične ili oblika graha, malo su spljoštene na jednom kraju, glatke, 22-24 x 10-12 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crno-smeđe do crno, također je s laganom crvenkastom nijansom, žilavo, jednoslojno, ponekad je višeslojno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u većim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grana, grančica) jasena s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva jer raste isključivo na kori mrtvih grana i grančica jasena. Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, te smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koje rastu na lijeski i johi.

SMEĐA KUGLOSPORKA

Hypoxylon fuscum (Pers.) Fr.

Etimologija: fuscum (lat.) = tamno, smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Hazel Woodwart

Plodno tijelo: 2-11 mm široko, može biti nepravilno kuglasto do višekutno, manje ili više kuglasta stroma leži na kori, peritecij je crn s bjelkastom ovojnicom i nalazi se ispod površine strome koja je crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa ili ljubičasto-crvenkasta, kasnije je siva ili crna, površina je hrapava, sitno bradavičava, s istaknutim je tamnijim ostiolama peritecija, razvojem plodnog tijela površina se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno eliptične, najčešće su malo izravnate na jednom kraju, glatke, s uzdužnom pukotinom klijanja, 11-16 x 5-8 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna, prozirna.

Meso: Tanko, iznutra je crnkasto, često sa svjetlije na sredini; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, izolirano ili u kompaktnim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grana, grančica) lijeske i johe s korom, a prema podacima iz literature, može rasti i na drvu bez kore.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste na jasenu i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koji također raste na lijeski i johi.

SITNOZRNASTI POTKORNJAK

Hypoxylon howeanum Peck

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 3-10 mm široko i 2-6 mm visoko, gotovo je kuglasto, obično je malo stisnuto na dnu, najprije je smeđe, crvenkasto-smeđe ili ljubičasto, kasnije je crnkasto, ispod površinskog sloja strome se nalazi sloj peritecija s crnim ostiolama koje su ili ravne ili blago udubljene, u početku je crvenkasto-smeđ, u starosti je tamnosivo-smeđ, s narančastim je granulama ispod površinskog sloja, tkivo ispod plodnog sloja je crno, površina je sitno bradavičava, kasnije se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, uzdužno rascijepljene na sredini, 7-9 x 3.5-5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Unutrašnjost je crna, često sa svjetlijim središtem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično johe ili lijeske, uglavnom na kori drveta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste na jasenu i smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum), koji također raste na lijeski i johi.

HRĐAVA UGLJENOKORKA

Hypoxylon rubiginosum (Pers.) Fr.

Etimologija: rubiginosus (lat.) = hrđav, smećkast. Po boji.

Engleski naziv: Rusty Woodwart

Plodno tijelo: 2-80 mm dugo, 3-30 mm široko i 1-2 mm debelo, najprije je poput hrđastosmeđe crtice, a zatim postaje deblje kako se stroma razvija i pojavljuju se peritecijalne izbočine, razrašteno do razrašteno-jastučasto, stroma je ravna do kvrgava s nejasnim ili uočljivim peritecijem, površina je u mladosti narančasto-crvena, kasnije je hrđastomeđa, tamnocrvena, ljubičasta ili tamno crvenkasto-smeđa, ponekad je više žuto-smeđa, unutarnja strana je tamnosmeđa, ako se rub proteže izvan peritecija, može biti svjetlije obojen.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične ili u obliku graha, glatke, 8.8-11 x 4-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, tamnosmeđe do crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, obično javora, jasena, brijesta, lipe ili vrbe, rjeđe na drvu crnogorice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smatra se da u Europi postoji oko 12 vrsta iz roda Hypoxylon, a u cijelom svijetu oko 50 vrsta.

Hypoxylon rutilum - created in Netherlands by Arie Benschop

CRVENKASTA UGLJENOKORKA

Hypoxylon rutilum Tul. & C.Tul.

Etimologija: rutilus (lat.) = crvenkast, bakrenocrven. Po boji.

Plodno tijelo: 3-35 mm dugo, 3-12 mm široko i 0.5-2 mm debelo, jastučasto do gotovo polukuglasto kada raste na drvetu s korom, a 4-23 mm dugo, 2-5 mm široko, i 0.4-0.9 mm debelo, razrašteno do jastučasto kada raste na drvetu bez kore, stroma je hrđastosmeđa ili tamnosmeđa, peritecij je ugrađen u jednome sloju ispod površine strome, unutrašnjost je crna, površina je bradavičava sa crnim ostiolama peritecija.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, malo izravnate s jedne strane pa sliče maloj brodici, glatke, 7-10 x 3.3-4 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, jednoslojno, crno; miris je slatkast, podsjeća na kokos, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bukve s korom, može se pronaći i na drugom bjelogoričnom drveću, johi, lijeski, jasenu, topoli, šljivi ili lipi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Površina je karakteristično zrnasta, a oblik ovisi o tome raste li na drvetu s korom ili bez nje.

NARANČASTA UGLJENOKORKA

Hypoxylon ticinense L.E.Petrini

Etimologija: Ticino = regija u Švicarskoj, koja je poznata po prirodnim staništima i biodiverzitetu. Po staništu.

Plodno tijelo: 2-15 cm široko, razrašteno, okruglasto, smeđe, narančasto, narančasto-smeđe do sivo-smeđe, površina je neravna, zrnasto-hrapava, rub je nepravilan, deformiran.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, eliptične ili su odsječene s jedne strane i u obliku brodice, 5-6.5 x 2.4-3 µm, Me = 5.7 x 2.6, Qav = 2.2; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prije razvijanja klobučića može biti slična duhanska gubanka (Hydnoporia tabacina), koja raste uglavnom na vrbi a rubna zona joj je žuta.

PRETRPANA KRUPIČAVKA

Jackrogersella cohaerens (Pers.) L.Wendt, Kuhnert & M.Stadler

Etimologija: cohaerere (lat.) = lijepiti se zajedno, spajati se. Po značajkama.

Plodno tijelo: 2-8 mm široko i 1-3 mm visoko, može rasti pojedinačno ili kao naliveno na supstratu, udubljeno jastučasto do kuglasto, smeđe, na kraju je crno, površina je bradavičava, periteciji su široki 0.5-0.6 mm, kuglasti su ili jajoliki, ostiole imaju izgled papile i dobro su istaknute na površini strome.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, plosnate na jednom kraju pa sliče koritu male brodice, glatke, 8.8-12.2 x 3.4-5.5 µm (cromushrooms: (7.8) 8.9 - 10.9 (12.7) × (3.2) 3.9 - 4.9 (5.4) µm, Q = (1.8) 2 - 2.6 (2.8), N = 120, Me = 10 × 4.4 µm, Qav = 2.3); otrusina je crna.

Meso: Crnkasto, u starosti crno, vrlo je tvrdo, poput ugljena; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) bukve s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima najveći peritecij (0.5-0.6 mm) u odnosu na druge slične mješinarke pa je površina nešto rjeđe bradavičava od papiliformnih ostiola. Po obliku i boji su najsličnije blijedosmeđa krupičavka (Jackrogersella multiformis), kojoj se plodna tijela obično spajaju u veće površine i srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), koji ima smećkasto meso.

Jackrogersella multiformis - created on May 2023 in Mill Lane Wood, Mill Lane, Beaumaris, Anglesey, North Wales, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Stephen James McWilliam

BLIJEDOSMEĐA KRUPIČAVKA

Jackrogersella multiformis (Fr.) L.Wendt, Kuhnert & M.Stadler

Etimologija: multi (lat.) = mnogo, više + formis (lat.) = oblika, obličja. Po raznolikosti oblika.

Engleski naziv: Birch Woodwart

Plodno tijelo: 1-5 cm široko, kuglasto ili jastučasto, kao naliveno, u mladosti pojedinačno raste na površini kore, poslije se spaja sa susjednim plodnim tijelima u veće površine, u mladosti je tamno crvenkasto-smeđe, kasnije je tamnosmeđe, u starosti je crno, površina je grubo kvrgava zbog donjeg sloja kuglastih ostiola peritecija koje stvaraju izbočine na stromi, peritecij može biti debeo 0.4-0.8 mm.

Mikroskopija: Askospore su eliptične ili oblika graha, izravnate na jednom kraju, glatke, imaju jednu uljnu kaplju i kličnu pukotinu, 8.8-10.3 x 3.7-4.9 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci, panjevi) breze, johe i divlje trešnje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je česta vrsta, a lako je prepoznatljiva zbog staništa i grube kvrgave površine. Po obliku i boji su najsličnije pretrpana krupičavka (Jackrogersella cohaerens), kojoj se plodna tijela obično ne spajaju u veće površine, te srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), koji ima smećkasto meso.

Melogramma campylosporum - created on October 2023 in 52.5780..., 14.0952..., Germany by lindernia-w

SRPASTI POTKORNJAK

Melogramma campylosporum Fr.

Etimologija: campyl (gr.) = kriv, zakrivljen + spora (gr.) = spora. Po zakrivljenosti spora.

Plodno tijelo: 2-10 mm široko, formirano je od strome koja može biti kuglasta do jastučasta, s gornje je strane plosnata, peritecij je crn i širok 0.2-0.3 mm i ugrađen je u površinsku crnu, crno-smeđu ili crvenkasto-smeđu stromu, površina je sitno bradavičava s crnim papiloformnim ostiolama peritecija, plodno tijelo izbija ispod kore drva, probije koru i raspuca se u režnjeve koji se okrenu prema dolje.

Mikroskopija: Askospore su oblika luka ili bumeranga, glatke, 32-50 x 4-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito bukve, lijeske, graba ili breze.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Iako se u literaturi navodi da je vrlo rijetka vrsta, u Hrvatskoj je vrlo česta vrsta jer postoje velike šume bukve, breze, graba i lijeske. Po obliku i boji su najsličnije pretrpana krupičavka (Jackrogersella cohaerens), koja obično raste na bukvi i kojojj se plodna tijela obično ne spajaju u veće površine, te blijedosmeđa krupičavka (Jackrogersella multiformis), koja ima crno meso.

Euepixylon udum - created in Norway by Edvin W. Johannesen

TAMNI POTKORNJAK

Euepixylon udum (Pers.) Laessøe & Spooner

Etimologija: udum (lat.) = dim, tama. Po boji.

Plodno tijelo (peritecij): 1.5-10 mm dugo, polovica je debljine uraštena u supstrat, od drva je oštro odvojeno crnom linijom, dio iznad supstrata je kuglast, oko plodnog tijela nalazi se tanka sivo-crna ljuska koja na vrhu završava papiliformnim šiljkom peritecija.

Mikroskopija: Askospore su eiroko eliptične, glatke, ponekad su s uljnim kapljama, 25-32 x 9-10 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća bez kore, uglavnom hrasta.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po bradavičavom završetku peritecija su slične proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila) i velika kuglosporka (Rosellinia thelena), koje su mnogo manje rastom, širina plodnog tijela im ne prelazi 2 mm.

OPEČENA ČAĐAVICA

Kretzschmaria deusta (Hoffm.) P.M.D.Martin

Etimologija: deurere (lat.) = gorjeti, biti spaljen. Po crnkastoj boji.

Engleski naziv: Brittle Cinder

Plodno tijelo: 1-60 cm široko i 1-2 cm debelo, u obliku je crne kore ili jastučasto, kao naliveno, valovito, jasno je obrubljeno, najprije je bijelo, kasnije je na sredini sivkasto ili sivo, bijela boja zaostane samo na rubu koji je zadebljan, samo je u starosti crno, karbonizirano i natečeno-nabrano, kvrgavo.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, 25-31 x 7-10 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna.

Meso: U mladosti je mekano, kasnije je plutasto, tvrdo, prvo je bijelo, kasnije je sivo do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina kao parazit na raznom bjelogoričnom drveću, najčešće bukvi i lipi, pa poslije kao saprotrof. Veliki je štetnik i uništava korijenski sustav drveta, a zaraženo se drvo mora posjeći. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, 4.3.2020., na lokalitetu Kneginec kod Varaždina, treću i četvrtu Slobodan Bjelajac, 1.3.2026. i 8.3.2025., na lokalitetetima Horvati kod Zagreba i Park prirode Medvednica kod Zagreba, a petu Danijel Balaško, 20.2.2020., na lokalitetu Belec kod Zlatara.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Ova vrsta je dio porodice Xylariaceae. U ovoj se porodici nalaze vrste s dosta različitim oblicima plodnih tijela. Karakteristična je po dvobojnosti do starosti kada čitava pocrni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1881. Ustulina deusta (Fr.) Petrak

Nemania serpens - created in Finland by Unto Söderholm

PUZAVA KORAŠICA

Nemania serpens (Pers.) Gray

Etimologija: serpens (lat.) = zmija. Po boji.

Plodno tijelo: 1-3 cm dugo, 0.4-1.2 cm široko i 0.5-1.5 mm debelo, stroma je kuglasta do jajolika i može se spajati sa susjednom stromom formirajući veće nepravilne površine, peritecij su više ili manje kuglasti s papiliformnim (oštrim) ostiolama, široki su 0.4-0.5 mm i položeni nepravilno u jednome sloju u stromi, površina je najprije smeđa do sivo-smeđa, zatim je crno-smeđa, na kraju je crna poput ugljena te grbavo-bradavičava.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, ponekad spljoštene na jednoj strani, glatke, s 2-3 uljne kaplje, 10-15 x 4-6.7 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta slična blijedosmeđoj krupičavki (Jackrogersella multiformis) koja ima manje spore (8.5-11 x 4-5 µm) i brazdu klijanja. Opisana se vrsta češće pronađe na krupnim drvnim ostacima bez kore.

MAGAREĆA TOČKARICA

Poronia punctata (L.) Fr.

Engleski naziv: Nail Fungus

Plodno tijelo: 0.5-1.6 cm široko, bjelkasto, sivo do sivo-žuto s mnogobrojnim malim rupicama (otvori peritecija), vanjska je strana bjelkasta do siva do crnkasta, periteciji su jajoliki, 2-4 mm široki.

Stručak: 0.5-2 cm visok, kratak, obično je potpuno uronjen u supstrat, baza je prekrivena smeđim micelijem.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, obično su s jednom uljnom kapljom, 17-26 x 8.5-13 µm (cromushrooms: askospore su (17.5) 18 - 22.9 (23.7) × (7.1) 7.8 - 11.3 (12.7) µm, Q = (1.7) 1.9 - 2.4 (2.6), N = 60, Me = 19.8 × 9.3 µm, Qe = 2.2, askusi su 99-132 × 12.8-18.2 µm, N = 7); otrusina je u mladosti bijela i prozirna, kasnije je žućkasta, tamnosmeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, na sredozemnom području se razvijaju uglavnom od studenog do travnja, kao saprotrof na izmetu magaraca i konja, gotovo isključivo na primorskim travnjacima. Vrlo je rijetka vrsta, a kod nas je pronađena na četiri lokaliteta: na planinama Velebitu, Biokovu i Dinari, te u Kloštaru Podravskom, koji je jedini nalaz u kontinentalnoj Hrvatskoj. Prve tri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 2.12.2022., na lokalitetu Biokovo, na konjskom izmetu, treću Danijel Balaško, 9.12.2018., na lokalitetu Kloštar Podravski kod Pitomače, na konjskom izmetu, a četvrta je snimljena 21.9.2025 na lokalitetu u blizini PD Brezovac na Dinari, također na konjskom izmetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakterističnog je oblika i raste samo na izmetu preživača.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Magareća točkarica (Poronia punctata (L.: Fr.) Fr.)

PROLJETNA KUGLOSPORKA

Rosellinia aquila (Fr.) Ces. & De Not.

Etimologija: aquila (lat.) = orao. Po boji.

Plodno tijelo (peritecij): 1-1.6 mm široko i 0.9-1.2 mm visoko, kuglasto, na vrhu je malo spljošteno s izraženom bradavicom (papila) ostiole, leži na krutoj tamnosmeđoj gomili hifa, glatko, crvenkasto-smeđe, crno-smeđe ili crno.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, na jednom kraju malo plosnate, glatke, s uzdužnom brazdom klijanja, na krajevima često s vrlo sitnim bezbojnim izraslinama, 15-22 x 6-8 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini je slična velika kuglosporka (Rosellinia thelena), koja raste na krupnijim drvnim ostacima različitog crnogoričnog drveća s korom te na otpalim iglicama, najčešće smreke.

Rosellinia thelena - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

VELIKA KUGLOSPORKA

Rosellinia thelena (Kunze) Rabenh.

Plodno tijelo: 1-1.8 mm široko i 0.8-1.2 mm visoko, može biti kuglasto, glatko, na vrhu je s papilom sličnoj bradavici, vrlo je tvrdo, leži na krastavo-maljavom subiculumu, tamnosmeđe, crno-smeđe ili crno.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, na jednom kraju malo plosnate i sliče maloj brodici, glatke, s jednom uljnom kapljom, s uzdužnom pukotinom klijanja, na krajevima sa sitnim bezbojnim izdankom, 17.5-24 x 6.4-7.7 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Crno-smeđe, lomljivo, tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po dva peritecija spojena papilama, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) različitog crnogoričnog drveća s korom te na otpalim iglicama, najčešće smreke.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj mješinarki najviše sliči proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja raste u istom periodu na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća.

LJUSKASTA DRVARICA

Xylaria carpophila (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Beechmast Candlesnuff

Plodno tijelo: 1-6 cm visoko i 0.5-2.5 mm debelo, batinasto ili končasto, nepravilno je uzdužno stisnuto i vijugavo, katkad se jednostruko račva, uspravno, ako je pokriveno otpalim lišćem tada raste koso, od sredine prema gore je sve šire, crno-smeđe ili crno, vršci su bjelkasti, bradavičavo i kvrgavo zbog sloja peritecija i sazrijevanja askusa s askosporama, baza je baršunasta i maljava.

Mikroskopija: Askospore su eliptične ili u obliku graha, na jednom kraju malo izravnate, glatke, s 1-2 uljne kaplje i kličnom pukotinom, 10-13 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof na prošlogodišnjim otpalim ljuskama plodova bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ljuskasta je drvarica lako prepoznatljiva jer raste isključivo na otpalim ljuskama ili čahurama otpalih plodova bukve. Često ostaje nezapažena jer je vrlo brzo pokrije otpalo lišće. Donekle je slična nitasta drvarica (Xylaria filiformis), ali zbog isključivoga staništa zamjena nije moguća.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1867. Ljuskasta drvarica (Xylaria carpophila (Pers.) Fries), Sinonim: Xylosphaera carpophila (Pers.) Dumortier

Xylaria digitata - created on August 2022 in Žilina, Slovakia by Filip Fuljer

PRSTASTA DRVARICA

Xylaria digitata (L.) Grev.

Engleski naziv: Fingered Candlesnuff

Plodno tijelo: 3-6 cm visoko i do 0.6 cm debelo, u obliku je prsta sa zašiljenim vrhom, a katkad je kao stisnuto, rjeđe je račvasto, može biti crno-smeđe do crno, sterilni je vršak u starosti maljav, površina je hrapava i zrnata.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste ili u obliku brodice, glatke, 16-20 x 5-6 µm; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, vlaknasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof uz panjeve ili izravno na krupnim drvnim ostacima topola.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana prstasta drvarica sliči crnom buzdovanu (Xylaria polymorpha). međutim, spomenuti buzdovan izraste znatno veći te ima znatno veće spore (22-29 x 7-9 µm). Prstasta se drvarica bitno razlikuje po šiljatim završetcima plodnog tijela koji su sterilni i s jodnom tinkturom se oboje plavo. Crni buzdovan ima peritecij (plodni dio) i na samom vrhu plodnog tijela.

Xylaria filiformis - created on July 2021 in Solheim, Røn, Vestre Slidre, Norway by Rob van Kruining

NITASTA DRVARICA

Xylaria filiformis (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: filum (lat.) = žica, konac, nit. Po obliku strome.

Plodno tijelo: 1-6 cm visoko i 0.5-2 mm debelo, končasto, nepravilno je stisnuto, valovito, nije razgranato, rijetko se račva na dva dijela, pomalo je sjajno, u mladosti je bjelkasto, na bazi je crno, kasnije postepeno crni od sredine prema dolje, sterilni je vrh bjelkast do narančasto-smeđ, u starosti je smećkast i crno-smeđ, od sredine prema gore je zadebljano i bradavičavo-grbavo od peritecija.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 12.4-17 x 5-6.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, lišća i stabljika biljaka, često u planinskim predjelima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ljuskasta drvarica (Xylaria carpophila) ima slično plodno tijelo, ali raste isključivo na plodovima bukve. Od naše se vrste razlikuje po baršunastoj bazi i nešto manjim sporama.

ROGATA DRVARICA

Xylaria hypoxylon (L.) Grev.

Etimologija: hypo (gr.) = ispod + xylon (gr.) = drvo. Skoro drvena + po konzistenciji.

Engleski naziv: Candlesnuff Fungus

Plodno tijelo: 1-10 cm visoko i do 1-15 mm debelo, ukupno gledano vrlo je slična običnim ili jelenjim rogovima, izvana podjeća na vrste iz roda Clavaria, duguljasto je i erodirano-drvenasto, može biti valjkasto ili stisnuto, raste izravno iz drvenog supstrata, donji je dio stručkolik, tanak, valjkast ili stisnut, te zakrivljen ili savijen, gornji je dio u obliku roga i stisnut, donji je dio crno ili smeđe baršunasto-maljav, gornji je dio bijel, prekriven je bijelom otrusinom i sadrži brojne konidije, postoji u mnogo oblika, peritecij može biti valjkast, batinast, zadebljan i crn, iznutra je bijel, postoji i forma stožastog oblika koja raste u proljeće, te forma koja je zrnaste površine, zašiljena je na vrhu, s brojnim je malim crnim peritecijima, orifiziji su po površini u obliku malih bradavica.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, s jedne su strane stisnute, 10-12 x 4.5-5.2 µm (cromushrooms: (8) 8.4 - 10 (12.5) × (1.7) 2 - 2.5 (3.1) µm, Q = (3.2) 3.7 - 4.6 (5.6), N = 120, Me = 9.2 × 2.2 µm, Qav = 4.2); otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, bijelo, u starosti je tamnosmeđe do crnkasto; miris i okus nisu izraženi

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, vrlo rijetko crnogoričnog drveća. Petu sliku snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je raširena vrsta, raste u velikim zajednicama po drvnim ostacimaa, prekrivaju veliku površinu drva poput sitnih jezika koji su račvasti i zašiljeni, bijele boje. Zbog svojih se malih dimenzija i posebnog izgleda lako zamijeni s nekim vrstama lišaja. Kod nas je najčešća u Gorskom Kotaru, ali se pronađe i u Hrvatskom Zagorju i Istri.

DUGONOGI BUZDOVAN

Xylaria longipes Nitschke

Etimologija: longus (lat.) = dug + pes (lat.) = stručak, noga. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Dead Moll's Fingers

Plodno tijelo: 3-9 cm visoko i 1-2.5 cm široko, u batinasto ili jezičasto s neplodnim valjkastim stručkom, ponekad je nepravilno ili lagano latičasto na gornjem dijelu, prilično je vitko, u mladosti je bjelkasto s tamnom bazom, kasnije je smeđe, sivo-smeđe do crno, prošaran je ostiolama koje idu od vrha do polovice visine plodnog tijela, peritecij je hrapav i bradavičav, sitno zrnast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične ili u obliku brodice, s 1-2 uljne kaplje, s kličnim otvorom, 11.4-13.9 x 5.2-6.5 µm, askusi su 8-sporni (cromushrooms: (11.2) 12 - 13.8 (14.4) × (5) 5.1 - 5.7 (6.4) µm, Q = (1.9) 2.2 - 2.6 (2.8), N = 120, Me = 12.9 × 5.4 µm, Qe = 2.4); otrusina je tamnosmeđa, crno-smeđa do crna.

Meso: Žilavo, vlaknasto, puno, bijelo, s crnkastom korom, oštro je plodno tijelo (peritecij) obavijeno zrnatom kožicom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično javora, bukve, jasena ili hrasta. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem srpnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je crni buzdovan (Xylaria polymorpha), kod kojeg ostiole idu od vrha do dna plodnog tijela, a spore su mnogo veće. Kod nas se najčešće pronađe u kontinentalnom području (Lika). Najprepoznatljiviji je po "bijelom mesu" koje je svojstveno svježim mladim gljivama.

CRNI BUZDOVAN

Xylaria polymorpha (Pers.) Grev.

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + morphe (gr.) = oblik. Po promjenljivom obliku.

Engleski naziv: Dead Man's Fingers

Plodno tijelo: 3-9 cm visoko i 1-4 cm široko, vijugavo je i nepravilno, nepravilno je batinasto, na dnu je dijelom stručkoliko suženo, ponekad je režnjasto, neravnomjerno kvrgavo, u mladosti je svijetlosmeđe, kasnije je tamnosmeđe do crno-smeđe, udubljeni su periteciji prošarani sitnim bradavicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do skoro vretenaste, 19.8-25.6 x 6.1-7.4 µm; otrusina je u mladosti bijela, kasnije je crna.

Meso: Plutasto, vlaknasto, bijelo, na presjeku se u bijelom mesu vide zrakaste tamnije crte, jezgra je ponekad malo bjelkasta ili crnkasta; miris je oštar na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, najčešće na panjevima bukve, hrasta, breze ili jasena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer ima tvrdo meso i nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sličan je dugonogi buzdovan (Xylaria longipes), kod kojeg ostiolama idu od vrha do polovice visine plodnog tijela. Kod nas je najčešća u kontinentalnim područjima (Lici, Gorskom Kotaru i Hrvatskom Zagorju).

KOVRČAVOST LIŠĆA

Taphrina deformans (Berk.) Tul.

Etimologija: deformans (lat.) = uzrokuje deformaciju, iskrivljuje. Po izgledu.

Engleski naziv: Causal agent of peach leaf curl

Plodno tijelo: 1-15 cm široko, zaražena mjesta na lišću se kovrčaju, u mladosti je zeleno, kasnije je crveno, ružičasto-crveno do narančasto-crveno.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, prozirne, 3-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, zelenkasto do zelenkasto-crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na lišću breskve i nektarine, rijetko na drugim voćkama. Slike je snimio Mladen Matišić, sredinom svibnja, na lišću breskve i jabuke.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po boji i staništu. Poznato je da su nektarine podložnije zarazi od bresaka, a sortiment bresaka sa žutim mesom je osjetljiviji na zarazu od sortimenta sa bijelim mesom, dok se rane sorte bresaka zbog brzog listanja smatraju relativno otpornijim. Najveći dio godišnjeg ciklusa na stablima bresaka i nektarina gljiva  provodi kao saprotrof. Primarne zaraze osjetljivih voćaka su moguće u razdoblju od početka bubrenja pupova do pojave zelenog lisnog vrška. Ovisno o klimatskim uvjetima, osjetljivo razdoblje na infekcije uzročnikom kovrčavosti u kontinentalnom području traje 10-tak dana do 9 tjedana. Uz postojane jačeg izvora bolesti, tijekom osjetljivog stadija voćaka primarne zaraze se pojavljuju u periodima s dovoljno vlažnih i kišnih dana.

ROGAČ ŠLJIVE

Taphrina pruni (Fuckel) Tul.

Etimologija: prunus (lat.) = šljiva (Prunus domestica). Po domaćinu.

Engleski naziv: Pocket Plum

Plodno tijelo: 5-25 mm široko i do 7 cm dugo, stvarno plodno tijelo nije formirano, himenij prekrije kožicu mladog ploda šljive, crnog trna i drugog koštunjičavog voća, koji se neprirodno izduže te postanu nekarakteristični, deformirani i iskrivljeni, najprije postanu zeleni, zeleno-žuti, kasnije crvenkasti do tamnosmeđi. Plodovi ne sazrijevaju nego prijevremeno ugibaju, a gljiva napada pojedinačne plodove ili cijelu voćku.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 30-40 x 8-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Zelenkasto, žuto-zeleno, u starosti je smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na mladim plodovima šljive, crnog trna (Prunus spinosa), ptičje trešnje ili sremze (Prunus padus), a razvija se i prezimi na ljuskama izboja te unutar ploda.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Taphrina postoje mnoge vrste koje napadaju plodove i lišće različitih biljaka. Tako primjerice kovrčavost lišća (Taphrina deformans) napada breskve i kovrča lišće, Taphrina cerasi napada samonikle trešnje (Prunus avium) i deformira lišće te izaziva žutovku. Voćari obavljaju različita prskanja voćaka fungicidima radi zaštite.

GOMOLJASTA ŠUMARICA

Agaricus abruptibulbus Peck

Etimologija: abruptus (lat.) = odsječeno, obrubljeno + bulbus (lat.) = bulba, lukovica, žarulja. Po stručku na kojem se nalazi obrubljena ili skoro obrubljena bulba.

Engleski naziv: Flat-bulb Mushroom

Klobuk: 4-15 cm širok, jajoliko-zvonolik, poslije je otvoren, nekada je malo ispupčen, svilenast, gol, bijele do svijetlosmeđe boje zbog ljuskica, trljanjem požuti, u starosti je često žut.

Stručak: 10-12 cm visok i 1-1.5 cm debeo, vitak, valjkast, u starosti je gotovo šupalj, na dnu je savijen pod pravim kutem, na bazi je sa ekscentričnim i kao odsječenim gomoljem, ravnog ruba, osnova je često prekrivena bijelim micelijem, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do žućkast, ponekad je ispod klobuka crvenkast pa tamnosmeđ i crn, trljanjem požuti; vjenčić je širok, tanak, bjelkast.

Listići: Gusti, uski, slobodni; dugo su ružičasto-sivkasti, kasnije ružičasti i na kraju smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu jedva uočljivo lagano požuti; vrlo jako miriše po gorkim bademima ili anisu, okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim skupinama od po 2-3 primjerka, kao saprotrof tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, češće u crnogoričnim, obično na sloju smrekovih iglica. Često se pronađe u Maksimirskom parku u Zagrebu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jasno obrubljenu bulbu i usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj je klobuk smeđe do ljubičasto-smeđe ljuskav, a kod obje vrste meso na prerezu u bazi stručka požuti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 147. Gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus Peck), Sinonim: Agaricus essettei Bon

Agaricus altipes - created in Norway by Tove Jacobsen

LJETNA PEČURKA

Agaricus altipes (F.H.Møller) F.H.Møller

Engleski naziv: Leggy Mushroom

Klobuk: 4-13 cm širok, kuglasto-konveksan, zatim se raširi, nekada je tupo ispupčen, bjelkast, poslije je sa žućkastom do oker-smećkastom nijansom, nekad je s ružičastim odsjajem, trljanjem požuti, najprije je gladak, kasnije je sa uraštenim sitnim žuto-smeđim radijalnim vlakancima, rub je dulje vrijeme podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: 5-12 cm visok, valjkast, prema vrhu se sužava, batinasto zadebljan na bazi, nikad nije gomoljast, u pravilu je duži od širine klobuka, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, žuto-ružičast, prema vrhu je blago crvenkast, na ozlijeđenim mjestima požuti, iznad vjenčića je gladak, ispod je sitno maljavo vlaknast; vjenčić je tanak, opnast, jednostruk bijel, uzdignut, s gornje je strane crtast, rub je valovit.

Listići: Suženi su uz stručak, slobodni, svijetloružičasti do ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7.5-8 x 5-5.5 µm, cheilocistide su rijetke, jednosegmentne, 21-32 x 6-11 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane crvenkasto, a zatim sivo-smeđe do smeđe, osobito u dnu stručka; miris je vrlo slab i prolazan na anis, a zatim kompleksan i karakterističan na ljekarne, nije uvijek prisutan, a okus je blag orašast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, rubovima šuma i šumskim stazama, obično na sloju iglica ispod smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je poljska pečurka (Agaricus campestris), koja također nema cheilocistide, ali se stručak sužava prema bazi i raste nešto kasnije u sezoni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 158. Ljetna pečurka (Agaricus aestivalis Möll.)

Agaricus annae - created in Croatia by unknown

ANINA PEČURKA

Agaricus annae Pilát

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-9 cm širok, u početku je uglavnom stožast ili zvonolik, zatim je spljošten i lagano tupo ispupčen na sredini, svijetlo oker-smeđ na sredini, prema rubu je bjelkast, površina se razlaže na jasne svijetlooker ili gotovo crvenkaste ljuske na bijeloj, svilenkastoj osnovi, kožica trljanjem vrlo lagano pocrveni.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pravilno valjkast ili malo proširen na bazi, prilično je duboko ukopan u tlo, malo je zakrivljen, gladak, gotovo gol, vrlo je slabo vlaknast i malo ljuskav na bazi, prljavo bijel, svilenkast, na ogrebanim mjestima lagano postaje prljavo crvenkast, zatim potamni, ali općenito manje nego kod male šumarice (Agaricus sylvaticus); vjenčić je visoko postavljen na stručku, opnast, dosta uzak i krhak, jednostruk, ponekad je sa zupčasto raspoređenim ljuskama s donje strane, bijel, bjelkast ili okerast.

Listići: Gusti, slobodni, mesnatoružičasti, skoro ljubičaste nijanse, na kraju su čokoladnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 9-11 x 5-6 µm, cheilocistide su kruškolike, s tankom membranom, prozirne, 25-35 x 10-40 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo ili prljavo bijelo, na prerezu blago pocrveni u klobuku i u gornjem dijelu stručka, ali nakon oko 5 minuta, slabije pocrveni nego kod male šumarice; miris je ugodan, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili alepskog bora (Pinus halapensis), na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Klobuk je uvijek mnogo svjetliji nego kod male šumarice, prljavo okerast na sredini klobuka, ostali je dio blijedo oker-smeđ, sa smećkastim ljuskama na bjelkastoj osnovi, nikada nije crven ili hrđastosmeđ. Meso kod razvijenih primjeraka ne crveni. Stručak je prema dnu često batinasto proširen, ali nikad gomoljast.