Tarzetta catinus - created in Finland by Petri Roponen

MJEHURASTA ČAŠICA

Tarzetta catinus (Holmsk.) Korf & J.K.Rogers

Etimologija: catinus (lat.) = korito, lavor. Po obliku.

Engleski naziv: Greater Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 cm široko, u obliku je čašice ili pehara pravilnog ruba s vrlo kratkim stalkom, unutarnja je himenijalna površina glatka, krem-žuta, žuto-oker, oker do svijetlosmeđa, dok je vanjska strana gruba, prekrivena je sitnim bijelim zrncima ili lagano vlaknasta, osobito prema bazi, rub se postepeno uvija prema unutarnjoj strani, u starosti je rascijepljen i nazubljen.

Stručak: Vrlo je kratak, žuto-smeđ, prema dnu je bjelkast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 20-25 x 11-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, lomljivo, svijetložuto, žuto-smeđe, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, na tlu i krupnijim drvnim ostacima, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Najčešće raste između suhog lišća ispod bukve. Vanjska je površina dekorirana i prilično karakteristična, a rub čašice je ponekad nepravilan i valovit.

Tarzetta cupularis - created in Finland by Tapio Kekki

MJEHURASTA BAČVICA

Tarzetta cupularis (L.) Svrček

Etimologija: cupola (lat.) = mala bačva, bačvica. Po obliku.

Engleski naziv: Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, najprije je skoro zatvoreno i kuglasto, zatim se otvori, u obliku je visoke čašice ili zdjele, zadebljano je poput bačve, na bazi se nalazi vrlo kratki stalak ili on uopće ne postoji, unutarnja je himenijalna površina skoro glatka, svijetlosmeđa, na sredini je bjelkasta do žućkasta, vanjska je površina oker, bijelo zrnasto-brašnasta, na dnu je ponekad sa micelijskim nitima, rub je jasno nazubljen.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 19-21 x 12-15 µm; askusi 280-360 x 15-16 µm, veoma su stanjeni ili u obliku stopala; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tanje je od 1 mm, tvrdo, lako je lomljivo, voštano, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi ili su ugodni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u kolonijama, u svim tipovima šuma, vrtovima, jarcima, na nasipima uz putove i lončanicama za cvijeće, kao saprotrof tla na pjeskovitom i glinenastom tlu, uglavnom na mahovini, a nekad i na goloj zemlji.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična mjehurasta čašica (Tarzetta catinus) koja je većih dimenzija i nešto izraženije čašasta.

Trichophaea abundans - created in Netherlands (Kingdom of the) by Leonard Minkema

OBILNA ČEKINJAVICA

Trichophaea abundans (P.Karst.) Boud.

Etimologija: abundare (lat.) = obilovati. Po načinu rasta u mnogobrojnim skupinama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1 cm široko, u ranoj mladosti je polukuglasto, zatim se raširi i otvori poput plitke zdjelice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, često je vrlo nepravilno i dosta ukopano u tlo, unutarnja himenijalna površina je bijela do sivkasta, u starosti je krem, vanjska strana je smeđa i pokrivena gustim smeđim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 11-15 x 6.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikoj množini, u šumama na golom opožarenom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na golom i sjenovitom te vlažnom pjeskovitom tlu ili obraslom mahovinom raste donekle slična Trichophaea woolhopeia. Ona naraste samo 3-6 mm široko i na osnovi nema stalka, nego raste izravno na supstratu. Vanjska je strana spomenute čekinjavice također smeđe čekinjasto-dlakava, a unutarnja je himenijalna površina svijetlosiva do svijetlooker. Njezine su spore široko eliptične, prozirne i glatke, te velike 21-22 x 13-15 µm.

Rhizina undulata - created in Finland by Stefan Jakobsson

VALOVITA PLOČARICA

Rhizina undulata Fr.

Engleski naziv: Pine Firefungus

Plodno tijelo (apotecij): 3-40 cm je široko, često je spljošteno, tanjurasto, jastučasto, konveksno valovito ili u obliku valovitog diska, napuhano, tanko, rastegnuta kožica prianja uz zemlju, nema stalka već je s korjenčićem učvršćena za zemlju, crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crno-smeđe, rub je debeo, bjelkast do žućkast, uzdignut je prema gore, donja je strana dosta svjetlije bijele do žućkaste boje i djelomično pokrivena gustim dlačicama dužine 1-2 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, duguljaste, glatke, 25-33 x 8-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Okerasto, čvrsto, žilavo, voštano, lomljivo, na kraju je kožasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često u velikoj množini, na sunčanijim mjestima u crnogoričnim šuma, te po opožarenim terenima kao parazit ili saprotrof na korijenju raznog crnogoričnog drveća, obično bora, duglazije (Pseudotsuga) ili smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smećkaste je boje, donji je dio svjetliji i s brojnim vlaknima dužine 1-2 mm, prisutna je jedna konveksna i smećkasta površina, ima čudni korijen kojim je učvršćena za zemlju i mali klobuk koji je često oštećen od kukaca.

ŠKRLETNA ČAŠICA

Sarcoscypha austriaca (Beck ex Sacc.) Boud.

Etimologija: austriaca = austrijska. Po lokalitetu.

Engleski naziv: Scarlet Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-9 cm široko, gledajući zajedno sa stalkom u obliku je pehara ili čašice za liker, rub je rijetko valovit, u mladosti je okrenut prema unutra, kasnije je ravan, unutarnja je himenijalna površina glatka i ravna, ponekad je slabo venozna na sredini, vlažna, bez sjaja, intenzivne je crvene boje, boje krvi ili ruža za usne, vanjska je strana baršunasto-dlakava.

Stručak: 2-4 cm visok i 3-7 mm debeo, također je obrastao sitnim bijelim polegnutim dlačicama, širi se prema gore, jer postepeno prelazi u klobuk, pun, tvrd, veoma je žilav.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, obično izravnate na krajevima, 22-50 x 11.5-16 µm, askusi su 8-sporni; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, prema dolje je sve deblje, do 2 mm, voštano, i u stručku i u klobuku je elastično i malo žilavo, bjelkasto do svijetložuto s crvenim unutarnjim slojem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, do svibnja, u aluvijalnim šumama kao saprotrof sitnih, u zemlju ukopanih, drvnih ostataka (grančica), osobito johe, vrbe, jasike ili bagrema, a rijetko lipe i drugog bjelogoričnog drveća, uglavnom je po više primjeraka na istoj grančici, voli pjeskovito i vapnenasto tlo; u nas je česta vrsta, kako u kontinentalnom tako i u sredozemnom području zemlje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Unatoč žilavosti je lako probavljiva, slatkog okusa i bez posebne arome. Stručci se odbacuju.

Napomena: Od crvenog se peharčeka (Sarcoscypha coccinea) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija kovrčaste, a ne ravne, a spore su malo šire i obično su izravnate na vrhovima, a ne zaokružene kao kod slične vrste. Slična narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) sliči samo po boji, a razlikuje se po veličini, široka do 10 cm, te po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka. Osim toga raste na zemlji, a ne na drvu.

CRVENI PEHARČEK

Sarcoscypha coccinea (Jacq.) Lambotte

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Ruby Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-10 cm široko, u obliku je plitkog pehara s drškom, zdjelice ili čašice, unutarnja je himenijalna strana pehara žive skerletnocrvene boje, vanjska je neplodna strana bjelkasta, uzdužno brazdasta od stručka do ruba i na kraju vrlo sitno dlakava, rub je žućkast, iskrivljen, u starosti je iskrzan i rascijepljen.

Stručak: 1-3 cm visok i 3-5 mm debeo, ponekad je malo duži, tipično je vrlo sitno dlakav, čvrst, sužava se prema bazi, često je stisnut i nepravilno uzdužno brazdast, bjelkast ili nešto tamniji, kremast, žućkast, krem-okerast ili smećkast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 24.5-51 x 10-14.5 µm (cromushrooms: askospore su eliptične, oko 40% ih je izravnato na vrhu, (24.5) 28.1 - 37 (51) × (10.3) 11.5 - 14.2 (16.3) µm, Q = (2) 2.2 - 3 (3.5), N = 160; Me = 33 × 13.1 µm, Qe = 2.5, askusi su 401-492 × 10.7-15.9 µm, N = 17, parafize su nešto kraće od askusa, 180-353 × 1.6-4 µm, N = 8, hife su višesegmentne, inkrustirane, široke su 2.3-6.3 µm); otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, u apoteciju je sve tanje od dna prema gore, vrlo je elastično, voštano, često je vodenasto, bijelo, bjelkasto do žućkasto s crvenim unutarnjim slojem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od veljače do svibnja, u šumama kao saprotrof sitnih ili krupnijih drvnih ostataka ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, najčešće na trulim granama napola ukopanim u površinskom sloju, često uz šumske potoke i na provodnjenim šumskim terenima. Proimjerci na slikama snimljeni su 13.3.2026., 14.3.2022. i 5.3.2022., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, na otpalim granama lijeske i johe. 

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Od škrletne se čašice (Sarcoscypha austriaca) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija ravne, a ne kovrčaste, a spore su malo uže i obično nisu izravnate na vrhovima kao kod slične vrste. Narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) je slična samo po boji, a razlikuje se po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka, te rastu na zemlji.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1746. Crveni peharček (Sarcoscypha coccinea (Fr.) Lamb.); 1747. Bijeli peharček (Sarcoscypha coccinea var alba)

Sarcoscypha jurana - created on February 2023 in Gießen, Germany by arthur_haendler

JURSKI PEHARČEK

Sarcoscypha jurana (Boud.) Baral

Etimologija: jurana (lat.) = region Jura, francusko-švicarsko područje Jurskih planina, gdje je vrsta prvi put pronađena i opisana. Po lokalitetu.

Plodno tijelo (apotecij): 1-9 cm širok, u obliku je pehara, zdjelice ili čašice sa stalkom, unutarnja himenijalna površina je intenzivne crvene boje, rijetko je žuta, vanjski dio je svjetliji, bjelkast, pustenast, dlakav, rub je dugo vremena uvijen, stalak je visok do oko 3 cm, kratak, ponekad je nešto duži, bjelkast do žućkast, na vrhu je crvenkast.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, prozirne, u zrelom stanju su bez sluzi, 26-38 x 12-15 µm, askusi su 8-sporni, 360-450 x 15-21 µm, parafize su blago batinaste; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto do svijetložuto, unutarnji sloj je crven; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od početka prosinca do svibnja, kao saprotrof drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Ovaj se rod sastoji od oko 18 vrsta u svijetu i sve one se makroskopski teško razlikuju jedna od druge.

Sarcoscypha macaronesica - created in Spain by Jesús Prados Blanco

KANARSKI PEHARČEK

Sarcoscypha macaronesica Baral & Korf

Plodno tijelo (apotecij): 0.6-2 cm širok, u obliku je pehara ili čašice sa stalkom, unutarnja je himenijalna površina glatka, intenzivne crvene boje, vanjski je dio svjetliji, ružičast, rub je bijelo-okerast, stalak je bjelkast, od ruba prema bazi je sve svjetliji, baršunast.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, na krajevima zaobljene, čak i djelomično krnje, rijetko vrlo blago vijugave, u zrelom stanju bez sluzi, 22-40 x 8.5-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od početka prosinca do početka travnja kao saprotrof drvnih ostataka (grane) lovora ili hrasta u sredozemnim zimzelenim šumama. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta od kojih su tri na otoku Braču, jedan na otoku Korčuli i jedan u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ovaj se rod sastoji od oko 18 vrsta u svijetu i sve one se makroskopski teško razlikuju jedna od druge.

CRVENKASTA CRNOČAŠKA

Plectania melastoma (Sowerby) Fuckel

Engleski naziv: Corona Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, s kratkim je stručkom, u obliku je vrča, kasnije je polukuglasto, unutarnja je himenijalna strana sjajna i crna, vanjska je strana smeđe zrnasta, crnkasta i u početku naborana.

Stručak: Crno-smeđ, sa sitnim je dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 23-28 x 10-11 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris je neugodan, a okus gorkast.

Stanište: Raste od prosinca do svibnja, u vrlo različitim šumama, na njihovim rubovima te u vrištinama, kao saprotrof tla i sitnijih drvnih ostataka različitih vrsta borova, ariša, lijeski, grabova, breza, ruža, kupina, vrijesa (Calluna vulgaris), planike (Arbutus unedo), hrasta plutnjaka i japanske kriptomerije (Cryptomeria japonica). U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, na području Gorskog kotara, Korduna i šire okolice Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su crnkasta zdjeličarka (Pseudoplectania nigrella) i bugarkinja (Bulgaria inquinans).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma (Sowerby: Fr.) Fuckel)

JUŽNJAČKA CRNOČAŠKA

Plectania rhytidia (Berk.) Nannf. & Korf

Etimologija: rytis (gr.) = bora, nabor. Po naboranom rubu apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 5-15 mm široko, u obliku je čašice, izravno je spojeno na supstrat ili s kratkim stalkom, unutarnja himenijalna strana je glatka i crna, vanjska strana je dlakavo-baršunasta, s velikim uzdužnim i ponekad račvastim naborima, također je crna, rub je narebran zbog valovitih nabora.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, prozirne, s poprečnim brazdama na konveksnom dijelu, 21-24 x 10-12.5 µm, askusi su 8-sporni, 300-450 x 12-18 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od siječnja do lipnja, u šumama, posebno u submediteranskim šumama eukaliptusa, hrasta crnike, bijelog graba i hrasta medunca, kao saprotrof otpalih drvnih ostataka i ovoja plodova različitog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, na otoku Rabu, u okolici Dubrovnika i u blizini Pule. Primjerke na slikama snimio je Safet Omerović - Basso sredinom veljače na lokalitetu Šišan kod Pule, na drvu lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma), koja je mnogo većih dimenzija i raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Južnjačka crnočaška (Plectania platensis (Speg.) Rifai)

Pseudoplectania melaena - created on February 2008 by Sam Linse (BearwoodSam)

JELOVA CRNOČAŠKA

Pseudoplectania melaena (Fr.) Sacc.

Engleski naziv: Darkening False Plectania

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, u obliku je čašice ili zdjele s manje ili više izraženim stručkom, rub dosta pravilan, najprije je podvijen prema unutarnjoj strani, unutarnja je himenijalna površina u mladosti smeđa, sivo-smeđa, maslinasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, u starosti je crno-smeđa ili crna, ponekad je s venama i naborana, vanjska je strana crno-smeđa do crna, prekrivena je sa sitnim i gustim dlačicama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, s velikim uljnim kapljama, 12.7-13.4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Relativno je debelo, elastično, sivkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od kraja ožujka do početka svibnja, u gorskim krajevima, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof vrlo trulih trupaca, panjeva i vrlo krupnih otpalih grana različitih vrsta jela i smreke, obraslih mahovinom. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta od kojih su četiri na području masiva Velike Kapele u okolici Vrbovskog, dva na planini Medvednici, a jedan na području masiva Male Kapele u blizini Plitvičkih jezera.

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične se crnkaste zdjeličarke (Pseudoplectania nigrella) razlikuje po prisutnosti stručka, te po rastu na drugačijem staništu. Crnkasta zdjeličarka raste na mahovini ili na goloj zemlji.

Pseudoplectania nigrella - created in Finland by Mariia Goncharskaia

CRNKASTA ZDJELIČARKA

Pseudoplectania nigrella (Pers.) Fuckel

Engleski naziv: Ebony Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, u obliku je nepravilne čašice ili zdjelice, na bazi je s vrlo kratkim batrljkom koji pri ubiranju ostaje u tlu, ponekad je i odsutan, unutarnja himenijalna površina je glatka ili žiličasto naborana, crna ili crno-smeđa, po vlažnom je vremenu sjajna, rub je oštar i dugo vremena uvrnut prema himenijalnoj strani, vanjska sterilna strana je tamnija, crno-smeđa i crno dlakavo-baršunasta.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, prozirne, ponekad s jednom velikom uljnom kapljom, 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do sivkasto, elastično; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka i borova, u mahovini s otpalim iglicama.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Crnkastu je zdjeličarku moguće zamijeniti s crnom mahovinastom zdjeličarkom (Pseudoplectania sphagnophila) koja raste u svibnju i lipnju u mahovini na močvarnome tlu. Spomenuta vrsta nikada ne raste u šumama. Također je moguća zamjena s jelovom crnočaškom (Pseudoplectania melaena), koja također raste u proljeće (ožujak-svibanj) na sličnome staništu. Međutim, spomenuta zdjeličarka ima tamnomaslinasti do tamnosmeđi himenij i njezine su parafize na vrhovima spiralno zavijene te podsjećaju na biskupski štap.

CRNI PEHAR

Urnula craterium (Schwein.) Fr.

Etimologija: crateris (lat.) = kalež, pehar. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Devil's Urn

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 cm široko i 2-8 cm visoko, u mladosti je skoro zatvoreno, zatim se tjemenu zvjezdasto raspucava, u obliku je šalice ili pehara sa stalkom, unutarnja je himenijalna površina smeđa, crno-smeđa do crna, glatka, blistava, vanjska je strana sivo-smeđa do crno-smeđa, gusto je bradavičava i često brašnasto-pahuljasta, rub je iskrzan i raspucan.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-2.5 cm širok (pri vrhu), prema dolje je postepeno ili klinasto uži, nije korjenast, iznad baze je šupalj, a svjež u toj šupljini sadrži želatinoznu, skoro tekuću tvar, dosta je žilav, smeđ, crno-smeđ do crn, često je izbrazdan, baza je obrasla sitnim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 25-35 x 10-14; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, u mladosti je mekše i lomljivo u apoteciju, starenjem je sve žilavije, s nježnim je želatinoznim slojem, smeđe do crvenkasto-smeđe, osušeno je bijelo ili plavičasto-sivo, osobito iznad baze stručka; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, graba, lijeske i trepetljikave topole (Populus tremula), te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i piljevini, a ujedno je rizoidima povezana s humusnim tlom, voli vlažna mjesta. Pojavljuje se samo u nizinskim i brežuljkastim bjelogoričnim šumama kontinentalnih krajeva umjerenog pojasa; rijetka je vrsta u svijetu, najčešća je u središnjoj Hrvatskoj (od Sljemena do Dugog Sela). U Hrvatskoj je poznata sa 17 lokaliteta, i svi su u nizinskom i brežuljkastom području središnje Hrvatske. 

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po obliku je sličan crveni peharček (Sarcoscypha coccinea), a po obliku i boji crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma) koji je jako rijedak kod nas. To je manja gljiva, veličine do 2 cm, a crni pehar je na rubu narančasto-smeđ i raste među borovim iglicama. Veoma su slične vrste iz rodova Pseudoplectania i Plectania koje su crne boje. Razlikuju se po drugačijim sporama, manjim dimenzijama plodnog tijela, te želatinoznom sloju mesa.

SREDOZEMNI PEHAR

Urnula mediterranea (Schwein.) (M. Carbone, Agnello & Baglivo) M. Carbone, Agnello & P. Alvarado

Etimologija: mediterraneus (lat.) = sredozemni. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 cm široko i 2.3-5 cm visoko (bez stalka), u obliku je čašice, gotovo kuglasto-jajoliko, rub je nazubljen i resast, vanjska površina je baršunasta, tamno narančasto-crvena, glatka, blago je naborana, s područjima tamnih kvržica nastalih velikom koncentracijom dlačica zbog kojih je hrapavo na dodir, unutarnja je himenijalna površina naborana, tamnocrvena do ciglastocrvena, u zrelosti je crno-smeđa, ponekad je s hrđastosmeđim nijansama, stalak je sterilan, izdužen, 1.5-4 × 0.5-2 cm, iste je građe kao i čašica, donji dio prekriven je brojnim crnim micelijskim dlačicama u koje su uklopljeni biljni ostaci iz supstrata, pri dnu je naboran.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, s 2–5 uočljivih uljnih kapljica i mnoštvom drugih sitnih, razbacanih kapljica, debelih stijenki, (debljine 1-1.5 μm), 26-33 × 11-15 μm, askusi su debelih stijenki (debljine 1-1,5 μm), 8-sporni, valjkasti, neamiloidni, 480-630 × 11-17 μm, često se na vanjskoj površini spora uočava želatinozni ovoj, parafize su duge 2–5 μm, valjkaste, višesegmentne i razgranate pri dnu, u gornjem dijelu uočavaju se okomiti ogranci, površina im je ukrašena zakrivljenim ili spiralnim grebenima i sitnim žućkastim točkicama (koje u Melzerovom reagensu poprimaju žuto-zelenkastu boju), himenijalne hife široke su 3-6 μm, valjkaste, jednosegmentne, tupog vrha ili zakrivljene, subhimenij je debljine 150 μm i sastoji se od valjkastih, nepravilno isprepletenih hifa širokih 3-5.7 μm, sadrži dvije vrste hifa: u središnjem dijelu hife su široke 3-4 μm i većinom djeluju gotovo bezbojno, prekrivene su smeđim kristalima različitih veličina, u vanjskom sloju hife su promjera 3.5-8.5 μm, višesegmentne, debelih stijenki i glatke, s crnkasto-smeđim pigmentom koji im daje ujednačenu boju; otrusina je kremasto-bijela.

Meso: Tanko, želatinozno, uglavnom je sivkasto ili oker, uz rubove je tamnosmeđe do crnkasto, u zrelosti postaje crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) bjelogoričnog drveća, obično listopadnih i zimzelenih hrastova. Slike je snimila Nađa Nađ, 6.5.2024., na lokalitetu u kod Pazina, u šumi bijelog graba. 

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Rijetka je vrsta i potrebna je zaštita.

Napomena: Opisana vrsta je zbog makroskopskih i mikroskopskih značajki isprva bila svrstana u rod Plectania. Kasnije su Carbone i sur. (2013.) proveli cjelovitu filogenetsku usporedbu unutar porodice Sarcosomataceae. Rezultati su pokazali da pripada kladi Urnula. Ova se vrsta lako prepoznaje po mnogim značajkama, osobito ako primjerci nisu previše zreli. Među europskim vrstama, crni pehar (Urnula craterium) ima plodno tijelo širine 2-5 cm i visine 3-6.5 cm, s kratkim ili dugim stručkom (1-4 × 1-2 cm), himenijalna površina je glatka, crnkastosmeđa s ljubičastim ili crvenkasto-smeđim nijansama, bez sjaja ili blago sjajna, a vanjska površina je crnkasto-smeđa, askospore su eliptične, 21-36 × 9-14.5 μm. Vrsta Urnula hiemalis ima polukuglasto do lijevkasto plodno tijelo, širine 1-5 cm i visine 2-5 cm, s kratkom stapkom ili bez nje, glatkom crnkasto-smeđom ili crnkastom himenijalnom površinom, dok je vanjska površina hrapava i dlakava, iste boje kao himenijalna, ali sa svijetlim do tamnim nijansama bakrene boje, a askospore su eliptične do gotovo valjkaste, 24-32 × 10.6-15 μm. Urnula groenlandica, opisana na Grenlandu, najmanja je vrsta, bez stalka, himenijalna površina je tamnosmeđa (često crvenkasta na rubovima), vanjske površina je također tamnosmeđa, a askospore su eliptične do jajolike, 21.5-27.1 × 10-13.2 μm.

VIJUGAVA MIRISNICA

Choiromyces meandriformis Vittad.

Engleski naziv: White Truffle

Plodno tijelo: 3-25 cm široko, nepravilno, kuglasto ili krumpirasto, režnjasto ili cjelovito, redovito je s okruglastim, duboko izgriženim kraterima, peridij je formiran od isprepletenih hifa, najprije je bjelkast, a kasnije sa žuto-smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, gusto su dekorirane sa tankim tupim izraslinama dugim 3-5 µm, 15-20 µm (cromushrooms: 16.3-18.7 µm, N = 60, Me = 17.5 µm, Qe = 1); otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Isprva je bjelkasto, a poslije postane žućkasto-smećkasto, mramorirano, na presjeku se vide brojne areole ograničene vijugavim žilicama; miris je kod mladih primjeraka blag, a u zrelosti vrlo jak na češnjak i neugodan, a okus blag do blago gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen, uglavnom poluukopana u tlu, u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete. Sirova izaziva proljev i općenito se smatra da uzrokuje alergijski sindrom trovanja pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada. Nisu poznati simptomi trovanja kod termički obrađenih gljiva.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po plodnom tijelu koje uvijek napola proviruje iz tla, redovito je izgrižena, a meso je kod zrelih plodnih tijela odvratnog mirisa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1796. Vijugava mirisnica (Choiromyces meandriformis Vittadini)

LJETNI TARTUF

Tuber aestivum (Wulfen) Spreng.

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno. Po razdoblju rasta.

Engleski naziv: Summer Truffle

Plodno tijelo: 3-14 cm široko, kuglasto, jajoliko, nepravilno, crno-smeđe do intenzivno crno, prekriveno je tipičnim 4-7-straničnim piramidalnim bradavicama, vrlo širokim u podnožju, 2-12 mm i visokim 0.5-5 mm, često je ulegnuto ili konkavno na vrhu, te s uzdignutim grebenima i malim paralelnim poprečnim prugama, bradavice su također s uzdužnim pukotinama, peridij je debljine 200-480 μm, sastoji se od sloja od 100 μm koji odgovara bradavicama, odnosno pseudoparenhimskim s poligonalnim elementima 8-20 μm, vanjski je debelih, crno-smeđih stijenki, unutarnji je svijetlooker, s pseudoparenhimskom strukturom u blizini glebe.

Mikroskopija: Askospore su gotovo kuglaste ili uglavnom eliptične, alveolarno-mrežaste, bez dekoracije su 20-40 × 21-29 μm, alveole su nepravilne, široke 4-10 μm i duboke 2-7 μm, često su s unutarnjim grebenima i stijenkama često spojenim na vrhu, askusi su kuglasti ili gotovo kuglasti, s kratkim stalkom ili sjedeći, 80-100 × 55-75 μm, 1-6 sporni (cromushrooms: askospore su (20.4) 25 - 33.4 (46.3) × (16.1) 16.7 - 20.6 (30.2) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 240, Me = 29.2 × 18.6 µm, Qe = 1.6, dekoracija je visoka 2.5-6.5 µm, askusi su 61-93 × 45-77 µm, N = 50); otrusina je žuta do ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Čvrsto i mesnato, isprva bijelo, zatim okerasto, smeđe, često je prošarano crvenkastim mrljama, žilice su brojne, bijele, vrlo razgranate, tanke; miris je isprva slab, zatim je jak, ugodan, voćni, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom, dobro dreniranom, vodopropusnom tlu bogatom kalcijevim karbonatom, siromašnom organskim ostacima i sa manje od 40% gline, a čiji su dublji slojevi prilično tvrdi što pomaže korijenu da se razvije bliže površini zemlje, voli toplija staništa, česta je u mediteranskim područjima. Prva je slika snimljena na lokalitetu Lučane kod Sinja, a drugu je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a cijena po kilogramu gljiva je oko 200-400 €.

Napomena: Ovaj je tartuf crne boje, a od sličnih se vrsta razlikuje po karakterističnim piramidalnim bradavicama po površini plodnog tijela. Gleba je u mladosti skoro bijela, a poslije, kada se gljiva razvije, postane smećkasta, uvijek su prisutne sitne bijele žilice. Po bradavičavoj površini i staništu su slični zimski tartuf (Tuber brumale), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1638. Ljetni tartuf (Tuber aestivum Vittadini); 1639. Neotesani tartuf (Tuber aestivum f. uncinatum (Chatin) Montecchi & Borelli)

BORCHIJEV TARTUF

Tuber borchii Vittad.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, kuglasto, dosta je nepravilno, gomoljasto ili grbavo, često se ulegne na bazi, peridij je prilično tanak, najprije je maljav, zatim je gladak ili fino naboran, oker ili crvenkasto-smeđ, ponekad je sa zelenom nijansom, često je sa crvenkastim pjegama.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične do kuglaste, bez dekoracije, veličina varira ovisno o broju spora u askusu, 18-55 x 17-42 µm; otrusina je svijetložuta, svijetlosmeđa do smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, kasnije je oker-smeđe, u starosti je crvenkasto-smeđe i na kraju skoro crno, prošarano je rijetkim bijelim anastomozirajućim venama pa je tamnosmeđe; miris dosta ugodan, aromatičan na češnjak, u starosti je neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine podzemno i do 30 cm duboko, uglavnom samo u mediteranskim područjima, a razdoblje sazrijevanja je od siječnja do kraja travnja, u svim tipovima šuma u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrasta, lijeske, bukve, topole ili lipe, te crnogoričnog drveća, često bora, na dobro dreniranom, pjeskovitom tlu. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 8.2.2025. i 23.2.2026.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se uzgajati, a prvi put su uzgojene u Italiji 1990. godine.

Napomena: Ovom tartufu po obliku i boji dosta sliče bijeli tartuf (Tuber magnatum), koji se razlikuje po mikroskopskim osobinama, te siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojemu meso miriše na gorke bademe.

ZIMSKI TARTUF

Tuber brumale Vittad.

Etimologija: brumalis (lat.) = zimsko. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Winter Truffle

Plodno tijelo: 1-10 cm široko, kuglasto ili nepravilno gomoljasto, kvrgavo ili stisnuto, s režnjevima, često je s udubljenjem na dnu, crvenkasto-smeđe, skoro je crno, peridij se sastoji od mnogobrojnih debelih, niskih i nepravilno višekutnih bradavica širokih 1-3 mm, ponekad su na osnovi crvenkasto-smeđe, na vrhu su spljoštene, zatim se poneke zrakasto raspuknu i nemaju poprečne crtice.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, žuto-smeđe, s gustim su šiljcima visokim 2-6 µm, 22-33 x 16-22 µm, askusi su vrećasti, s ili bez kratkog produžetka i maksimalne veličine do 85 µm, 1-6-sporni (cromushrooms: askospore su (22.4) 24.8 - 34.7 (45.4) × (14.2) 16.5 - 21.7 (28.9) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (2.1), N = 120, Me = 29.6 × 19 µm, Qe = 1.6, šiljci na sporama su visoki 2-6.8 µm, askusi su 57-81 × 45.5-65.8 µm, N = 36, hife trame su široke 2.2-4.7 µm); otrusina je žuto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, nakon sazrijevanja je sivo-smeđe, kasnije je crno-smeđe, tvrda, u starosti je potpuno crno, poput labirinta je isprepletena bijelim žilicama, nepromjenjive je boje, žilice uvijek ostaju bijele; miris je osobit, aromatičan je na muškatni oraščić, mošus, fermentirano voće ili lješnjake, ali ne tako aromatičan kao kod drugih gomoljača, u starosti može postati i neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u jesen i zimu do 15 cm duboko u zemlji, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično lijeskom, hrastom ili lipom, u vapnenastom tlu, voli toplija staništa. U Istri se sakuplja pomoću uvježbanih pasa, vjerojatno raste i u okolici Zagreba ili Karlovca, te u Slavoniji i u drugim krajevima. Prvu sliku snimio je Matija Josipović, drugu Ivana Mandić Mihaljević, 11.11.2025., na lokalitetu kod Pule, a uzorci su pronađeni 19.9.2026., na lokalitetu u ololici Bedekovčine.

Doba rasta: 1, 2, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna je od najcjenjenijih vrsta tartufa. Cijena po kilogramu je oko 1000-2000 €.

Napomena: Pravi je specijalitet i vrlo cijenjena gomoljača. Osim u Istri sigurno raste i na drugim lokalitetima diljem Hrvatske. Po bradavičavoj površini su slični ljetni tartuf (Tuber aestivum), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1640. Zimski tartuf (Tuber brumale Vittadini); 1641. Preživakomirisni tartuf (Tuber brumale f. moscatum (Ferry) Montecchi & Lazzari); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 59. str. Zimski tartuf (Tuber brumale Vittad.)

HRASTOV TARTUF

Tuber dryophilum Tul. & C.Tul.

Engleski naziv: Wood Truffle

Plodno tijelo: 1-6 cm široko, nepravilno je kuglasto, površina je glatka i maljava u udubljenjima, prljavo bjelkasta, poslije postane okerasta, smeđa ili sivo-smeđa, s crvenkasto-ljubičastim je pjegama, peridij je debeo 0.3-0.5 mm.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 30-46 x 20-31 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo-krem, zatim je svijetlosmeđe, kasnije je sivo-crveno do ljubičasto-smeđe, isprepleteno je razgranatim bijelim žilicama; miris je kiselkast, ali ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, podzemno u humusnom sloju u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma i šumske putove, te u nizinama i višim predjelima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, hrastom ili lijeskom. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prema vanjskom izgledu hrastov se tartuf može zamijeniti s pjegavim tartufom (Tuber maculatum), od kojeg se bitno razlikuje po obliku spora. Spomenuta vrsta ima sitne, eliptične i mnogostruko mrežaste spore, velike 24-27 x 18-20 µm. Hrastov tartuf ima vrlo široke i malobrojne mrežaste alveole, po čemu se bitno razlikuje od drugih makroskopski sličnih tartufa.

Referentni izvori:Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1629. Hrastov tartuf (Tuber dryophilum Tulasne & C.Tulasne)

IZDUBLJENI TARTUF

Tuber excavatum Vittad.

Etimologija: excavatum (lat.) = iskopan, izdubljen, s rupicama. Po izgledu.

Engleski naziv: Hollowed Truffle

Plodno tijelo: 2-4 cm široko, veličine je oraha, gotovo je kuglasto ili nepravilno izobličeno, ponekad je spljošteno, kvrgavo, na dnu ima veliku šupljinu koja se proteže do unutrašnjosti i koja donji dio dijeli na nekoliko režnjeva, tako da je gomolj na presjeku nepravilno komorasto šupalj po čemu je i ova vrsta i dobila ime, peridij je hrapav i bradavičav, oker, žućkasto-crvenkasto, narančasto-smeđe, crveno-smeđe, hrđastosmeđe ili maslinasto-smeđe

Mikroskopija: Askospore su uglavnom kuglaste, samo u starosti grubo ukrašene i nepravilno mrežaste, promjenjive veličine, 30-50 x 22-32 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso (gleba): Vrlo je tvrdo, suho, drvenasto, bjelkasto, oker do crvenkasto, u starosti je crvenkasto-smeđe, s mnogobrojnim je bjelkastim mramoriranim žilicama koje se radijalno šire od šupljine u sredini prema vanjskoj površini; miris je ugodno na gljive, tartufe, u starosti je neugodan na pokvareni sir, a okus je blag na kupus.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno u gornjem sloju zemlje u bjelogoričnim šumama do 1600 m nadmorske visine, u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom i grabom, rijetko s crnogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu uz tekućice. Prvu je sliku snimila Ivana Mandić Mihaljević, a drugu i treću Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom, jer je lošeg okusa glebe kao i svi ostali crvenkasti tartufi.

Napomena: Veoma je prepoznatljiva po uvijek prisutnoj karakterističnoj šupljini u sredini plodnog tijela, a vrlo je loše kvalitete pa se smatra nejestivom vrstom. Sličan je borchijev tartuf (Tuber borchii).