Legaliana limnaea - created in Finland by Stefan Jakobsson

MOČVARNA ZDJELIČARKA

Legaliana limnaea (Maas Geest.) Van Vooren

Etimologija: limne (gr.) = močvara. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 cm široko, uhasto, zdjelasto ili tanjurasto bez stalka, unutarnja je himenijalna površina dosta promjenljive boje, u mladosti je smeđa, kasnije je narančasto-smeđa ili crveno-smeđa, naborana poput vena, vanjska je strana u mladosti sitno zrnasta, u starosti je skoro glatka, rub je uvijek izvrnut.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, bradavičave, nisu mrežaste, s 2 teško uočljive uljne kaplje, prozirne, 14.1-17.6 x 7.8-9.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, vrlo je lomljivo, žućkasto do žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po vrlo vlažnim močvarnim područjima, rubovima tresetišta i bara, uz putove, po livadama, parkovima i šumskim čistinama, često u blizini hrasta ili bukve, na glinenasto-ilovastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta često raste skupno, ali je teško prepoznatljiva zbog neupadljive boje i staništa. Doratasta zdjeličarka (Legaliana badia) raste na drugačijem staništu i ima drugačije ornamentirane spore.

Malvipezia howsei - created in Norway by Sieglinde Hansen [1939-2019]

DVOBOJNA ZDJELIČARKA

Malvipezia howsei (Roze & Boud.) Van Vooren

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, prilično je pravilno, u obliku je pehara, poslije je rašireno i pločasto, unutarnja himenijalna strana je promjenljive boje, može biti smeđa, tamnosmeđa, crvena iii ljubičasta, u starosti je oker-smeđa, često je sa žutim pjegama, vodenasta, kasnije izblijedi, glatka ili malo naborana na dnu, sjajna, vanjska sterilna strana je bjelkasta, sivkasta, svijetlosmeđa ili oker-smeđa, sitno je zrnasto-maljava, uz rub je žućkasta, rub postane valovit.

Stručak: Smećkast, kratak, gotovo nepostojeći, baza je bjelkasto maljava.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, zrnaste, s dvije velike uljne kaplje, prozirne, 16-19 x 7-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, lomljivo, sočno, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama i po šumskim čistinama, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana dvobojna zdjeličarka ima jako promjenljivu boju himenija i slična je zdjeličarki Peziza howsei. Međutim, spomenuta zdjeličarka ima znatno jače istaknutu boju unutarnje himenijalne površine.

Mattirolomyces terfezioides - created on September 2023 in Provincia di Alessandria, Italy by Nicolò Oppicelli

KVRGAVA GOMOLJAČA

Mattirolomyces terfezioides (Mattir.) E.Fisch.

Plodno tijelo: 1-20 cm široko, pravilno je kuglasto, jako je kvrgavo i mjestimično udubljeno, u pravilu je bez izražene osnove, peridij je vrlo tanak, trajno gladak, isprva je bjelkast, kasnije je oker ili sivkasto-oker.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, mrežasto-saćaste, sa širokim, pravilnim i višekutnim alveolama, 16-18 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Debelo, tvrdo, isprepleteno je širokim sterilnim bijelim žilicama, ograničene su fertilne zone nepravilne i različite veličine, prema periferiji su sve manje, najprije je bjelkasto, a poslije oker-smeđe; miris je u početku blago aromatičan, kasnije je vrlo neugodan, okus je vrlo sladak i postojan.

Stanište: Raste tijekom godine, a spore se razvijaju od kolovoza do studenog, uglavnom podzemno na pješčanom tlu s visokim sadržajem humusa, te u šumama akacije (Robinia pseudoacacia), rjeđe se pronađe ispod naranče, smokve ili trešnje. Česta je gljiva u Mađarskoj gdje se prikupljaju u komercijalne svrhe i prodaju po cijeni od oko 130 €/kg.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali se zbog svoje jedinstvene i karakteristične slatkoće uglavnom koristi za izradu deserata, poput sorbeta, sladoleda i kolača.

Napomena: Opisana se gomoljača znatno razlikuje od drugih gomoljača iz roda Terfezia i Tirmania zbog duguljastih askusa, te raste u kontinentalnim predjelima na obrađenom i ruderalnom tlu. Nije vezana za primorske krajeve. Plodno je tijelo karakteristićke bjelkaste do sivkaste boje po čemu se razlikuje od gomoljača s bjelkastim mesom, kao što su sredozemna gomoljača (Terfezia arenaria), sardinijska gomoljača (Terfezia olbiensis) i glatka bjelotrbuška (Leucogaster nudus).

Peziza celtica - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

KELTSKA ZDJELIČARKA

Pachyella celtica (Boud.) Häffner

Etimologija: Po prastanovnicima Francuske (Keltima).

Plodno tijelo (apotecij): 1.5-3.5 cm je široko, u obliku je zdjelice bez stručka koja se izravno naslanja na zemlju, unutarnja je himenijalna površina glatka, po vlažnom je vremenu blistava, plavo-ljubičasta ili nešto tamnija u starosti, također može biti i svjetlija, vanjska je površina nešto svjetlija, siva do sivo-ljubičasta, glatka ili lagano pahuljasta, rub je valovit, u mladosti je podvijen prema unutarnjoj strani.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, duguljaste, bradavičave i sitno šiljaste, 17-21 x 9-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano, ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po šumskim stazama, na zemlji.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji su slične ljubičasta zdjeličarka (Geoscypha violacea) i Peziza praetervisa, ali se razlikuju po staništu, rastu po opožarenim terenima.

Pachyella peltata - created in Estonia by Irma Zettur

ŠTITASTA VODOLJUPKA

Pachyella peltata Pfister & Cand.

Plodno tijelo (apotecij): 1-7 cm široko, u obliku je diska, gornja je himenijalna površina smeđa, tamnosmeđa ili crno-smeđa.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 27-30 x 13-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, do 3 mm debelo, prljavo bijelo, na prerezu lagano požuti; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u šumama sastojine vrbe, crne johe, poljskog jasena ili sremze (Prunnus padus), kao saprotrof na povremeno ili stalno natopljenim, vrlo trulim trupcima i uspravnim suhim stablima i na tlu oko njih, uvijek po vodenim staništima sporih i brzih tekućica te uz jezera. U Hrvatskoj je pronađena na 3 lokaliteta, na područjima slijeva donjeg toka rijeke Kupe, srednjeg toka rijeke Korane i Plitvičkih jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je babingtonova vodoljupka (Adelphella babingtonii) koja je mnogo manjih dimenzija.

LJUBIČASTOCRNA VODOLJUPKA

Pachyella violaceonigra (Rehm) Pfister

Engleski naziv: Midnight Disco

Plodno tijelo (apotecij): 5-12 cm široko, u obliku je vrlo otvorenog i nepravilnog diska ili čašice bez stalka, unutarnja je himenijalna površina blago valovita, naborana, grbava, smeđa do tamno crvenkasto-smeđa, s ljubičastim odsjajem, vanjska je strana je svjetlija, kremasta, glatka i sluzava.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, velike, glatke, fino bradavičave, 21-30 x 10-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, debelo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u planinskom području, a na sredozemnom području od ožujka do travnja, kao saprotrof na ležećim, povremeno ili stalno natopljenim, vrlo trulim trupcima, često obraslim mahovinom, te na tlu oko njih; strogo je vezana uz vodena staništa sporih i brzih tekućica. U Hrvatskoj do sada pronađena samo na krupnim drvnim ostacima vrbe, a poznata je samo s jednog lokaliteta, iz srednjeg toka rijeke Krke.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su žilasta tavica (Disciotis venosa) koja miriše na klor, biserna pločarica (Discina ancilis) koja ima ornamentirane spore, nisu glatke i valovita pločarica (Rhizina undulata) koja je manje lomljiva i mesnata.

Pachyphlodes melanoxantha - created in Norway by unknown

CRNOŽUTA GOMOLJAČA

Pachyphlodes melanoxantha (Tul. & C.Tul. ex Berk.) Doweld

Engleski naziv: Black Pachyphloeus

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, kuglasto ili bubrežasto, na bazi je s malim udubljenjem u kojem se nalaze hife bazalnog micelija, površina je žuto-smeđa do crno-smeđa, formirana je od vidljivih piramidalnih bradavica, bradavice mogu biti kuglaste ili spljoštene, a mogu i otpasti, ispod njih je površina tamnooker, peridij je vidljiv i debeo 0.5 mm, na presjeku ima tamnosmeđi sloj i parehimsku strukturu.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, kasnije su prekrivene šiljcima visokim 1.5-2.5 µm, prozirne, 13-16 µm; otrusina je smećkasta do narančasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, mramorirano, isprepleteno bijelo-žućkastim žilicama, najprije je žuto-zelenkasto, ubrzo postane žuto-smeđe, u starosti je crvenkasto-smeđe; miris je vrlo slab ili na guljenu koru jasena ili vrbe, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno proljeće i ljeto, podzemno, u bjelogoričnim šumama, osobito ispod hrasta cera (Quercus cerris).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je gomoljača vrlo rijetka. Na presjeku su plodnog tijela vidljive bijele okruglaste čahure. Po staništu i boji je slična vijugava mirisnica (Choiromyces meandriformis), koja je ne raste podzemno, već poluukopano i plodno joj tijelo uvijek napola proviruje iz tla.

Paragalactinia michelii - created in Norway by Reidun Braathen

MICHELLIJEVA ZDJELIČARKA

Paragalactinia michelii (Boud.) Van Vooren

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo (apotecij): 3-12 cm široko, prilično je veliko, najprije je u obliku šalice pa se raširi i spljošti poput zdjelice s vrlo kratkim bjelkastim stalkom, unutarnja je himenijalna površina glatka, malo je pahuljasta prema rubu, crvenkasto-smeđa s ljubičastom nijansom, vanjska je strana najprije žućkasta, kasnije je narančasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, hrapava i zrnasta, rub je manje ili više valovit.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, sitno bradavičave, 13-17 x 7-9 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, na prerezu ispušta bezbojnu vodenastu tekućinu, kasnije postane žućkasta; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do rujna, kao saprotrof tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, po putevima i po opožarenim područjima na goloj zemlji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rijetka vrsta, a prepoznatljiva je po lijepoj narančasto-smeđoj boji i po tekućini koja curi na prerezu.

IZLUČUJUĆA ZDJELIČARKA

Paragalactinia succosa (Berk.) Van Vooren

Etimologija: Po tekućini koju ispušta.

Engleski naziv: Yellowing Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, u obliku je nepravilne zdjelice ili šalice, naslonjeno je na zemlju, bez stalka, unutarnja je himenijalna površina glatka, bez sjaja, naborana je prema sredini, u početku je ljubičasto-smeđa, kasnije je žuto-siva, smeđa ili siva, vanjska je površina nešto svjetlija, žuto-siva, žuto-maslinasta ili siva, sitno je zrnasta, rub je neravan i uvijen prema unutarnjoj strani.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, krupno bradavičave, bradavice su visoke do 1.5 µm, s dvije uljne kaplje, prozirne, 15-20 × 9-11 µm; Q = 1.6-2, Me = 17.9 × 10.1 µm, Qe = 1.8, askusi su 8-sporni, parafize su nitaste, sa zaobljenim ili gotovo glavičastim vrhovima širokim 3-7 µm, glatke, višesegmentne (cromushrooms: askospore su (15.4) 17.1 - 19.9 (21.5) × (7.7) 8.6 - 10.5 (11.7) µm, Q = (1.6) 1.8 - 2.1 (2.5), N = 150, Me = 18.4 × 9.6 µm, Qe = 1.9, askusi su 237-342 x 14.7-20.5 µm, N = 15, parafize su 224-284 x 4.7-9.1 µm, N = 10); otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žućkasto, na prijelomu ili prerezu ispušta bijelu tekućinu, ubrzo postane žuto do žuto-zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima kao saprotrof tla na zemlji između lišća, na glinenastom i vapnenastom tlu. Prve dvije slike snimljene su 9.6.2026., na lokalitetu Lučelnica kod Kupinečkog Kraljevca, a posljednje dvije snimio je Mladen Matišić, 20.6.2024.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je promjenljive boje, izblijeđuje, najprepoznatljivija je po tome što na prerezu ispušta karakteristično bijelo mlijeko koje ubrzo požuti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1736. Izlučujuća zdjeličarka (Peziza succosa Berkely)

OSKUDNA ZDJELIČARKA

Paragalactinia succosella (Le Gal & Romagn.) Van Vooren

Etimologija: succus (lat.) = sok + -sella (lat.) = malo nečega. Po oskudnom izlučivanju lateksa.

Plodno tijelo (apotecij): 5-25 mm široko i 6-11 mm visoko, čašasto do pločasto, duboko pupčasto na sredini, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, rub je pravilan, gornja himenijalna površina je glatka, siva, sivo-smeđa do maslinasto-siva, vanjska površina je ljuskava, svijetlosiva.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do valjkaste, prozirne, s kuglastim bradavicama visokim 1-2 µm koje ne tvore mrežasti uzorak, s jednom do dvije uljne kapljic, 15.5-20.1 x 9.1-11.4 µm; Q = 1.6-2, Me = 18 x 10.1 µm, Qav = 1.8, askusi su valjkasti, 8-sporni, amiloidni, 250-340 x 11.4-19.4 µm, parafize su višesegmentne, blago su proširene na vrhu, batinaste, ukorijenjene na bazi, 4.3-5 µm, ekscipulum (meso) se sastoji od kuglastih elemenata, s terminalnim hifoidnim nastavcima, vršno tupih, višesegmentnih, prozirnih, 8-11 µm, u srži su veći, 13-23 x 15-20 µm, pomiješani su s obilnim valjkastim hifama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto do žućkasto, na prerezu ispušta malo tekućine (lateks), u početku je bijela, zatim brzo požuti; miris je neugodan na spermu, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u opožarenim područjima i miješanim šumama, ponekad na golom i glinenastom ili pjeskovitom tlu. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.12.2025.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim, duboko čašastim apotecijima, koji su u početku sivkasto-smeđi do sivkasto-maslinasti, izlučivanju lateksa od kojeg meso na oštećenim mjestima požuti. Apoteciji također vremenom požute. Slične su izlučujuća zdjeličarka (Paragalactinia succosa) razlikuje većim dimenzijama, žućkast-osmeđim, žuto-maslinastim do sivkasto-smeđim apotevijem i mikroskopskim karakteristikama, uključujući spore s izduženijim i većim bradavicama, 14-15 x 7-9 µm, te Michellijeva zdjeličarka (Paragalactinia michelii), koja se razlikuje po boji apotecija, koji je u mladosti ljubičast.

PJEŠČARSKA ZDJELIČARKA

Peziza ammophila Durieu & Lév.

Engleski naziv: Dune Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 cm široko, prvo je polukuglasto i bez stalka, kasnije se otvori, uglavnom se širi u obliku zvijezde, unutarnja je himenijalna površina smeđa do crvenkasto-smeđa, često je s tamnijim mrljama, vanjska je površina svijetlosmeđa ili sivo-smeđa, hrapava od pijeska, zrnasta, rub rascijepan, svjetliji i često je savijen prema van.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 14-16 x 9.5-10.5 µm; askusi su 8-sporni, 160-200 x 10-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od veljače do lipnja, kao saprotrof na primorskim obalnim dinama uz pješčarsku milavu (Ammophila arenaria) te na kontinentalnim pješčarskim staništima. U Hrvatskoj raste na pješčarskom staništu s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata), a plodna tijela su barem djelomično ukopana u pjeskovito tlo. Kod nas je poznata samo s Kloštarskih pijesaka u blizini Đurđevca. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, krajem listopada i u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku i staništu na kojem raste.

ARVERNENSKA UŠKA

Peziza arvernensis Roze & Boud.

Etimologija: Po imenu pokrajine u Francuskoj.

Plodno tijelo (apotecij): 3-22 cm širok, dosta je velik, u obliku je okruglaste čašice ili se nešto otvori, nepravilan, unutarnja je himenijalna površina konveksna, glatka, djelomično je brazdasta, krem-smeđa, svijetlosmeđa ili narančasto-smeđa, u starosti je maslinasto-smeđa, vanjska je površina je prema bazi glatka, na vrhu je prema rubu sitno zrnasta, obično je nešto svjetlija od unutarnje površine, bjelkasta, krem-smeđa ili maslinasto-smeđa, rub je neravan, valovit i sitno nazubljen.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, lagano zrnaste, prozirne, 14-18 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žuto-smeđe; miris je ugodan do slab na spaljenu gumu ili u starosti na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve kao saprotrof krupnih i sitnih (grane, ostaci nakon sječe drva) drvnih ostataka, uglavnom na pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrste, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Samo po izgledu se ne može sa sigurnošću determinirati, a jedina sigurna metoda je mikroskopska analiza spora.

Peziza cerea - created in Netherlands by peter peperkamp

VOŠTANA ZDJELIČARKA

Peziza cerea Sowerby

Etimologija: cereus (lat.) = voštano, blijedo poput voska. Po izgledu i konzistenciji.

Engleski naziv: Cellar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 cm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, zatim se otvori u obliku zdjelice ili čašice bez stalka ili nekad nepravilno rašireno, unutarnja je himenijalna površina svijetlooker, žuto-smeđa ili oker, malo je naborana, vanjska je strana nešto svjetlija, bjelkasto pahuljasta na žuto-smeđoj osnovi, rub je nepravilan.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, prozirne, 13.8-17.5 x 7.8-10.9 µm; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Tanko, žilavo, voštano, lomljivo, svijetlooker do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svijetlim šumama, grmlju, po pukotinama zidova u zgradama, kao saprotrof sitnijih drvnih ostataka, na vapnenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je rasprostranjena mješinarka, a po makroskopskim osobinama je najkarakterističniji po svijetloj boji i voštanoj konzistenciji mesa.

KUĆNA ZDJELIČARKA

Peziza domiciliana Cooke

Plodno tijelo (apotecij): 2-11 cm široko, u obliku je duboke šalice bez stalka, u starosti je nepravilno ulegnuto i valovito, unutarnja je himenijalna strana glatka, nije sjajna, grbava ili nepravilno brazdasta, ponegdje je skoro ispresavijana, oker, svijetlosmeđa, narančasto-smeđa do tamnosmeđa, što je prosušenije to je tamnije, vanjska je strana bjelkasta ili oker, ljepljiva, zrnasta, rub je svjetliji, proziran i valovito nazubljen.

Mikroskopija: Askospore su pravilno eliptične, 12-19 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijetlosmeđe, oko 2 mm debelo, dosta je tvrdo i ne tako lomljivo kao kod većine pločarica, voštano, izlučuje bjelkastu prozirnu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim kolonijama, uglavnom međusobno sraštenim, kao saprotrof tla redovito uz tekućice, po gradilištima, odlagalištima otpada, staklenicima, poplavljenim kućama, lončanicama s cvijećem, trulom drvu i gipsanim pločama na pjeskovitom tlu, često na pijesku izmješanom s pepelom, a rijetko na hranjivom tlu, često u mediteranskom području. Jedna je od naših najčešćih pločarica.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer po navodima nekih autora može uzrokovati tešku bolest pluća (egzogeni alergijski alveolitis) pa je bolje biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Slična je mjehurasta zdjeličarka (Peziza vesiculosa) koja nije ovisna o pijesku, nego o gnoju i smeću, a meso joj je veoma lomljivo i kvarljivo, bez mirisa i arome.

Peziza echinospora - created in Estonia by Bellis Kullman

ŠILJATOSPORNA ZDJELIČARKA

Peziza echinospora P.Karst.

Engleski naziv: Charcoal Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 cm široko, nepravilno peharasto-tanjurasto, unutarnja himenijalna površina je glatka i tamnosmeđa, vanjska sterilna strana je bjelkasta ili svijetlosmeđa, te jako bradavičavo-zrnasta, rub je uvijen prema unutra i nazubljen.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, bradavičave, prozirne, 14-17 x 7-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka u busenu, na mjestima gdje se proizvodio drveni ugljen i u opožarenim šumama na tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na opožarenom tlu ili na mjestima gdje izletnici peku roštilj ili ražanj rastu brojne zdjeličarke. Međutim, opisanu je zdjeličarku lako prepoznati po kontrastno smeđoj unutarnjoj himenijalnoj strani i bjelkastoj vanjskoj strani koja je izrazito bradavičavo-zrnasta. Znanstveni naziv echinospora dobila je zbog šiljato bradavičavih spora.

KRATKONGA ZDJELIČARKA

Peziza micropus Pers.

Etimologija: micro (gr.) = mali + pous (gr.) = noga. Po kratkom stručku.

Engleski naziv: Pedicel Cup

Plodno tijelo (apotecij): 0.8-2 cm širok, u obliku je nepravilne čašice ili zdjelice, skoro je zatvoreno i rastegnuto, s kratkim je stručkom spojeno na supstrat, unutarnja je himenijalna strana glatka, skoro je blistava, žuto-smeđa, smeđa ili crvenkasto-smeđa, vanjska je površina boje unutarnje površine ili nešto svjetlija, bijelo zrnasta, osobito na rubnom dijelu, rub je podvrnut prema unutarnjoj strani.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, bezbojne, 13.8-16 x 8.5-10.2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto; miris je oštar na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof sitnijih drvnih ostataka bukve, na vlažnim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po izgledu i karakteristikama dosta slična raznolika zdjeličarka (Peziza varia) od koje se razlikuje po unutarnjoj opni koja najčešće ne postoji.

Peziza moravecii - created in Norway by unknown

MORAVECOVA ZDJELIČARKA

Peziza moravecii (Svrček) Donadini

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, u ranoj je mladosti polukuglasto, kasnije je zdjelasto, u starosti se raširi i postane gotovo pločasto, bez stalka, unutarnja je himenijalna površina u mladosti oker, kasnije je svijetlosmeđa i glatka, vanjska je sterilna strana po suhom vremenu bjelkasta do sivkasta, a po vlažnom je vremenu nešto svjetlija od unutarnje površine, poslije postane zrnasta, rub je valovit i nije rascijepljen.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, u starosti postanu točkaste, prozirne, 13-16 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po poljima i livadama na izmetu goveda i na tlu pognojenom mokraćom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na sličnom staništu (gnojište, tlo pognojeno mokraćom) rastu brojne zdjeličarke (koprofilne zdjeličarke) koje nije jednostavno odrediti. Slična je đubretarska zdjeličarka (Peziza fimeti), koja naraste do 2.5 cm široko. U mladosti je okruglasta, a poslije se otvori u prilično pravilan pehar sa smeđom ili žuto-smeđom unutarnjom himenijalnom površinom, vanjska je strana slične boje, a rub je sitno nazubljen i zrnat, a spore eliptične, glatke, velike 15-18 x 9-10 µm i raste na izmetu goveda.

Peziza proteana - created in Spain by Aurelio García Blanco

PROMJENLJIVA ZDJELIČARKA

Peziza proteana (Boud.) Seaver

Engleski naziv: Bonfire Cauliflower

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 cm široko, u mladosti je kuglasto, poslije je čašasto ili tanjurasto, bez stalka, unutrašnja himenijalna površina je žuta i glatka, vanjska strana je žuto-smeđa, svijetlosmeđa, djelomično je bjelkasta, zrnasta, baršunasta i ljepljiva, rub je žuto-smećkast, grubo nazubljen, lako lomljiv i nepravilno raspucan na iskrivljene režnjeve.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, sitno bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 9.2-12 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto do kremasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po požarištima, odlagalištima otpada i putovima, na golom, mineralima bogatom pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Značajna je karakteristika promjenljive zdjeličarke busenasti rast plodnih tijela i to što naraste vrlo velika.

TRULEŽNA ZDJELIČARKA

Peziza saniosa Schrad.

Etimologija: sanies (lat.) = trulost, gnjiloća, trulež, gnjilež. Po staništu

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 cm široko, nepravilno je zdjelasto, bez ili s vrlo kratkim stalkom, u starosti se izravna, unutarnja je himenijalna površina tamnosiva, sivo-plava do sivo-crna, glatka, vanjska je strana žuto-siva, žuto-maslinasta ili siva, sitno je zrnasta, rub je smećkast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, bezbojne, hrapave i bradavičave, 16-22 x 8-12 µm, askusi su 300-400 x 15-22 µm, parafize su valjkaste; otrusina je bijela do krem.

Meso: Tanko, čvrsto, žućkasto, na oštećenom mjestu ili prerezu curi plava tekućina, koja poslije postane ljubičasta; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često busenasto, u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, kao saprotrof tla u mahovini, travi ili lišću (po nekim je izvorima mikorizna gljiva), voli vlažna mjesta, na glinenastom i vapnenastom tlu. Slike je snimila Helena Petrić, krajem kolovoza, na nepoznatom lokalitetu u Gorskom Kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je zdjeličarka lako prepoznatljiva po plavoj boji mlijeka kojeg ispušta iz mesa na prelomljenom mjestu.

Peziza varia - created on October 2016 in Богатовский р-н, Самарская обл., Russian Federation by Vladimir Travkin

RAZNOLIKA ZDJELIČARKA

Peziza varia (Hedw.) Alb. & Schwein.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo. Po boji.

Engleski naziv: Layered Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-15 cm široko, dosta je promjenljivog oblika, u obliku je čašice ili zdjele, nekad je potpuno rašireno, uglavnom je bez stalka ili ponekad vrlo kratak, rijetko je duži, unutarnja je himenijalna površina svijetlosmeđa, oker-smeđa ili smeđa, glatka, žilasto naborana, vanjska je površina smećkasta ili okerasta, bjelkasto zrnasta, rub je rascijepljen i nazubljen.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, bezbojne, 11-16.5 x 6-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, slojevito, voštano, svijetlosmeđe; miris je ugodan na gljive do blago kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, češće u proljeće, uglavnom u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve, u vrtovima i grmlju, kao saprotrof sitnijih ili krupnijih drvnih ostataka, nekad i na piljevini, rjeđe na sloju iglica.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sigurna je determinacija gljiva u obliku čašice često moguća samo uz pomoć mikroskopske analize spora.