Pyrenopeziza benesuada - created in Norway by Tove Jacobsen

JOHINA TVRDOČAŠKA

Pyrenopeziza benesuada (Tul.) Gremmen

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.8 mm široko, u mladosti je zdjelasto ili čašasto, kasnije je tanjurasto ili pločasto, bez stalka, često se probija kroz koru drveta, unutarnja himenijalna površina je glatka, bijela, sivkasta, siva, plavkasto-sivkasta ili maslinasto-sivkasta, vanjska strana je glatka i slične boje kao himenijalna površina, rub je zadebljan i valovit.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, duguljaste, na jednom kraju zadebljane, glatke, prozirne, 9-16.5 x 2.2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima (grane) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe ili johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka najčešće raste na krupnim drvnim ostacima (grane) vrbe, ali se pronađe i na johi. Zanimljivost je ove mješinarke što se probija kroz pukotine kore mrtvoga drva. Vrlo je slična siva lončica (Mollisia caespiticia), koja također raste na krupnim drvnim ostacima (grane) vrbe i drugog bjelogoričnog drveća. Međutim spomenuta mješinarka ima znatno manje spore (4-6 x 1-1.5 µm) i askuse (40-60 x 5 µm). Raste u jesen na krupnim drvnim ostacima (grane) breze, bazge, ogrozda (Ribes spp.) i vrbe.

KESTENOV PEHAR

Lanzia echinophila (Bull.) Korf

Engleski naziv: Hairy Nuts Disco

Plodno tijelo (apotecij): 3-9 mm široko, u mladosti je polukuglasto, ubrzo se raširi u obliku čašice sa stalkom ili pehara, u starosti je gotovo izravnato poput diska, unutarnja himenijalna površina je glatka, smeđa ili tamnosmeđa, vanjska sterilna strana je iste boje, rub je sitno zrnast.

Stručak: Kratak, smećkast.

Mikroskopija: Askospore su oblika bumeranga, glatke, u starosti su s 3 pregrade, na oba kraja su sa sitnijim sekundarnim sporama (ispupčenja), prozirne, 15.7-19.6 x 3.7-5.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Smećkasto, čvrsto, žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen kao saprotrof na unutarnjoj strani čahure pitomog kestena ili može rasti izravno iz gotovo truloga ploda. Sliku je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar rodova Lanzia i Rustremia raste još nekoliko vrsta sitnih peharčića ili tavica. Na otpalim češerima smreke raste mnoštvo sitnih crno-smeđih tavica kao primjerice Rutstroemia bulgarioides, na krupnim drvnim ostacima (grane) zelene johe (Alnus viridis) raste sitan mali žilasta peharica (Rutstroemia bolaris), na krupnim drvnim ostacima (grančice, šibe) jele raste u proljeće tamnomaslinasto-smeđa Rutstroemia elatina, te od proljeća do listopada na krupnim drvnim ostacima (grane) hrasta, lijeske i johe raste maslinasto-crvena do crveno-smeđa smeđa peharica (Rutstroemia firma).

ŽILASTA PEHARICA

Rutstroemia bolaris (Batsch) Rehm

Etimologija: bolus (lat.) = grumen, grudva. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 3-8 mm široko, u obliku je pehara koji probija koru drveta, isprva je kuglasto i zatvoreno, zatim je otvoreno i ulegnuto na sredini ili lijevkasto, na kraju je zdjelasto, sužava se u kratki stalak, unutarnja himenijalna strana je glatka ili blago naborana na sredini, žućkasto-smeđa, smeđa ili narančasto-smeđa, u mladosti je s maslinastim nijansama, sredina je nešto tamnija, vanjska strana je iste ili nešto svjetlije boje od unutarnje, žućkasto-oker, po suhom je vremenu žiličasto naborana, sitno paperjasta (koristiti ručno povećalo), rub je pravilan i gladak, rijetko je malo iskrzan po suhom vremenu.

Stručak: 1-5 mm dug i 0.3-0.8 mm širok, uglavnom je kratak, valjkast, obično se sužava prema bazi, gladak, žućkasto-oker, nešto je tamniji, crnkast na bazi, koja je vlaknasta i uzdužno crtasta.

Mikroskopija: Askospore su usko eliptične do blago kobasičasto zakrivljene, isprva su obično s dvije velike uljne kaplje, na kraju se poprečnom diobom dijele na četiri komore, 15-18 x 7-9 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, jednoredni, 130-200 × 12-14 µm, jod oboji rupicu na vrhu u plavo, parafize su tanke, nitaste, smećkaste, široke oko 2 µm, na vrhu su proširene i široke 3 µm, excipulum je građen od kuglastih segmenata; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, voštano, elastično, žućkasto-smeđe; miris nije izraženi, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u ožujku i travnju, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof sitnijih i krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, lijeske ili graba, obično s korom.

Doba rasta: 2, 3, 4

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od vrlo slične smeđe peharice (Rutstroemia firma) samo po svjetlijoj boji apotecija i kraćim stalkom. Slaže se s tom vrstom u konačnoj poprečnoj podjeli spora na četiri komore. Postoje određena neslaganja autora oko određenih mikroskopskih značajki. Tako Phillips navodi da su spore široke samo 4-6 µm, dok Tulasne navodi da askusi sadrže konidije. Brefeld također spominje klijanje spora odvajanjem kuglastih konidija na oba kraja. Također je sličan i gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa), koji na dnu stručka ima crno gomoljasto zadebljanje ukopano u tlo, a raste u proljeće u blizini šumarice (Anemone).

SMEĐA PEHARICA

Rutstroemia firma (Pers.) P. Karst.

Etimologija: firma (lat.) = čvrst, snažan. Po konzistenciji mesa.

Engleski naziv: Brown Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice koja probija koru drveta, isprva je kuglasto i zatvoreno, zatim je otvoren i ulegnut ili lijevkast, na kraju je prilično izravnat ili čašast, sužava se u kratki stalak, unutarnja je himenijalna strana tamnosmeđa, vremenom ili isušivanjem postepeno potamnjuje, vanjska je strana glatka, svijetlosmeđa, rub je gladak, ponekad je blago iskrzan i/ili zakrivljen.

Stručak: 3-12 mm dug i 0.3-0.5 mm širok, valjkast, obično se sužava prema bazi, gladak, svijetlosmeđ, crnkast na bazi, suh, uzdužno je crtast.

Mikroskopija: Askospore su usko eliptične do kobasičaste, u početku su s jednom ili više velikih uljnih kapljica, kasnije se poprečnom diobom dijele na 2 komore, a na kraju na 4 komore, prozirne, 15-20 x 4-7 µm, askusi su 8-sporni, 1-2-redni, valjkasto-batinasti ili blago suženi na bazi, 120-160 x 7-12 μm, jod oboji rupicu na vrhu u plavo, parafize su tanke, nitaste, smećkaste, široke su oko 2 µm, slabo su proširene na vrhu, s uočljivim su bazalnim komorama, ekscipulum je građen od prizmatičnih segmenata (cromushrooms: askospore su (16) 16.3 - 18.9 (21.4) × (4.6) 5.2 - 6 (6.4) µm, Q = (2.6) 2.8 - 3.5 (4.1), N = 120, Me = 17.6 × 5.6 µm, Qe = 3.1, askusi su 130-152 × 9.5-13.5 µm, N = 16, parafize su 120-161 × 1.2-1.8 µm, N = 18); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, voštano, elastično, žućkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od veljače do studenog, pojedinačno, rjeđe skupno, kao saprotrof sitnijih i krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, johe ili breze, obično na kori. Slike su snimili Slobodan Bjelajac i Helena Petrić, 15.2.2026. na lokalitetu Horvati kod Zagreba.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od svojih srodnica prvenstveno po boji, a na kraju i po sporama s 4 komore. Kratki produžetci s pričvršćenom kuglastom glavom, koji Phillips često nalazi na vrhovima spora, predstavlja početak stvaranja konidija, koje je već ranije spomenuo Brefeld, kao pupanje kuglastih konidija.

DVOJEZGRENI PEHAR

Botryotinia ficariarum Hennebert

Etimologija: bi (lat.) = dva + nucleus (lat.) = jezgra. Po sporama s dvije jezgre.

Engleski naziv: Anemone Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 cm široko, u obliku je šalice ili pehara, kasnije se zdjelasto raširi, unutarnja himenijalna površina je smeđa, tamnosmeđa, žilasta i naborana, vanjska površina je iste boje, u starosti lagano izblijedi ili je s bijelom glazurom.

Stručak: Valjkast, dug, vrlo duboko je ukorijenjen, samo je manji gornji dio vizualno uočljiv, boje je apotecija.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 11.5-14.9 x 5.8-7 µm, Q = 1.9-2.3; otrusina je bezbojna, prozirna.

Meso: Tanko, žilavo, voštano, bjelkasto do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće u šumama, po šumskim putevima i parkovima, na vlažnim terenima, u literaturi se navodi da raste uvijek u simbiozi sa ledinjakom (Ranunculus ficaria). Slike je snimio Danijel Balaško, uz šupaljiku (Corydalis cava).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Ova mješinarka se ne može pronaći u dostupnoj literaturi. Hans-Otto Baral ju je nazvao Sclerotinia binucleata Baral nom. prov., pa nije službeno priznata vrsta, a osim toga je i izuzetno rijetka. Makroskopski je gotovo identičan gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa), koji raste u simbiozi sa šumaricom (Anemone).

Ciboria aestivalis - created on December 2022 in Castellón, Spain by pacovillalonga

LJETNA PEHARICA

Ciboria aestivalis (Pollock) Whetzel

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno + alis (lat.) = raste u. Po razdoblju rasta.

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 mm širok, u početku plitko peharast a zatim raširen do duboko peharast, s kraćim ili dužim stručkom, himenijalna površina glatka, oker do smeđe boje, vanjska je strana iste boje kao i himenijalna.

Stručak: 1-11 mm visok i 0.1-0.8 mm debeo, ravan, rjeđe je vijugav, ponekad crnkast i sužen na bazi.

Mikroskopija: Askospore su usko do široko eliptične, glatke, prozirne, bez pregrada, često asimetrične (spljoštene na jednoj strani), na krajevima često s po dvije male uljane kaplje, 5.6-12 × 1.9-4 µm, askusi su 8-sporni, usko do ponekad široko cilindrični, 68-92 × 5-8 µm, parafize ravne, končaste, tupe, rijetko s pregradama, jednostavne ili u donjem dijelu razgranate, promjera 1.5-2.5 µm, ne nadvisuju askuse; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, želatinozno, žućkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, a na sredozemnom području u studenom i prosincu, po zapuštenim voćnjacima i staklenicima, na otpalim mumificiranim plodovima dunje, jabuke, marelice, šljive, breskve i kruške. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području grada Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih pločarica pa je za determinaciju neophodna mikroskopska analiza spora.

RESINA PEHARICA

Ciboria amentacea (Balb.) Fuckel

Etimologija: amentum (lat.) = rese, cvat + acea (lat.) = koristi se za označavanje sličnosti ili prisutnosti određenih karakteristika. Po izgledu.

Klobuk (apotecij): 2-10 mm širok, najprije je kuglast, zatim je čašast, u starosti je izravnat poput diska, unutarnja je himenijalna površina svijetlooker, žuto-narančasta, sivo-smeđa do svijetlosmeđa, glatka, vanjska je površina iste boje kao unutarnja površina ili nešto svjetlija, glatka, rub je često rastrgan.

Stručak: 1-2 cm visok, tanak, često je zakrivljen, nepravilan, gladak i gol, oker ili smećkast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do nepravilno jajolike, glatke, s nježnim su uljnim kapljama, 7.5-10.5 x 4.2-6 µm, askusi su 8-sporni (cromushrooms: askospore su (7.5) 7.9 - 9.6 (10.5) × (3.8) 4.1 - 4.9 (5.1) µm, Q = (1.7) 1.8 - 2.1 (2.4), N = 120, Me = 8.7 × 4.5 µm, Qe = 1.9, askusi su 100-136 × 6.6- 9.6 µm, N = 29, parafize su 87-139 × 2.7-4 µm, N = 4); otrusina je bjelkasta.

Meso: Žuto-smeđe, sivo-smeđe ili narančasto-smeđe, žilavo, voštano, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu, proljeće i rano ljeto kao saprotrof na prošlogodišnjim otpalim cvijetnim resama johe i lijeske. Prve četiri slike snimila je Helena Petrić, 31.1.2026., na lokalitetu Parki prirode Medvednica kod Zagreba, na resama lijeske i johe, petu Anton Gračanin, 24.2.2024., na muškim resama johe, a šestu Mladen Matišić, 27.1. 2024., na resama lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih vrsta pa se lako može zamijeniti s nekom drugom vrstom, primjerice s vrstom Ciboria caucus koja raste na cvijetnim resama vrbe. Ima nešto veće spore, a stručak je prema osnovi tamnosmeđ i crn.

ŽIROV PEHAR

Ciboria batschiana (Zopf) N.F.Buchw.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast njemačkog prirodoslovca Augusta Johanna Georga Karla Batscha (1761. - 1802.) koji je bio priznati autoritet za gljive, a također je opisao nove vrste paprati, briofite i biljke sjemenjače.

Klobuk (apotecij): 0.5-1.5 cm širok, konkavan je pa raširen, svijetlosmeđ do cimetastosmeđ.

Stručak: Relativno je dug i vitak, iste boje kao klobuka, ponekad crno prošaran.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 6-12 x 4-6 µm, askusi su 150 x 8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen na otpalim žirovima hrastova; rijetka je vrsta. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se ipak smatra nejestivom, jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa) od kojeg se razlikuje po tome što nema karakteristični sklerocij.

LIJESKOV PEHAR

Ciboria coryli (Schellenb.) N.F.Buchw.

Etimologija: corylus (lat.) = lijeska. Po staništu.

Engleski naziv: Green Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u obliku je čašice sa stalkom, a poslije se spljošti, gornja himenijalna površina je glatka, oker do svijetlosmeđa, vanjska strana je svjetlija.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, boje je apotecija ili nešto tamniji, smeđ do tamnosmeđ.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 13.2-17.4 × 6.2-8.5 µm, Q = 1.8-2.4, Me = 15.7 × 7.5 µm, Qav = 2.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, cvjetne rese) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće lijeske, često prividno na zemlji izmiješanoj s trulim cvjetnim resama ili drvnim ostacima. Slike je snimio Mladen Matišić, u prvoj polovici veljače.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka prepoznatljiva po staništu na kojemu raste, ali je za sigurnu determinaciju potrebna miksokopska analiza spora. Slična je resasta peharica (Ciboria amentacea).

GOMOLJASTONOGI PEHAR

Dumontinia tuberosa (Bull.) L.M.Kohn

Etimologija: tuberosus (lat.) = gomoljasto, cjevasto. Po prisutnosti sklerocija sličnog gomolju.

Engleski naziv: Anemone Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 cm široko, u obliku je peharčića ili čašice s visokim stalkom, rast započinje od sitne loptice s malim otvorom koji se nalazi na vrhu, zatim se izduži i otvori poput pehara, na kraju se pehar raširi i postane plosnat, a u sredini najčešće ostane udubljenje, rub se može okrenuti prema dolje, unutarnja je himenijalna površina glatka, ponekad žiličasto naborana, svijetlosmeđa, tamnosmeđa ili crvenkasto-smeđa, vanjska je strana sitno maljava, najprije je iste boje kao i unutarnja površina, a poslije izblijedi, postane žuta ili žuto-oker, nekad i po nekoliko (do 6) plodnih tijela izrasta na jednom sklerociju na bazi.

Stručak: 2-8 cm visok, vitak, vijugavo-valovit, šupalj, zadebljan je na vrhu ispod čašice, na gornjem je dijelu svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, a prema dolje crno-smeđ, skoro cijelom dužinom je paperjast, vrlo je duboko ukopan sa sklerocijem koji je gomoljasto zadebljan ili nepravilno duguljast (1-2 cm), izvana je crn, a iznutra je bijel.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, duguljaste, glatke, 13-16 x 6-8 µm; otrusina je bezbojna, prozirna.

Meso: Tanko, žilavo, voštane je konzistencije, najprije bjelkasto ili krem, kasnije žuto-smeđe do smećkasto, vanjski je sloj smećkast, u sklerociju je bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u rano proljeće u šumama, po šumskim putevima i parkovima, na vlažnim terenima uvijek u simbiozi sa šumaricom (Anemone), odnosno na njezinom korijenju.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema neku osobitu uporabnu vrijednost.

Napomena: Početak cvjetanja šumarica je znak da se u blizini može pronaći ova vrsta. Nepogrešivo se prepoznaje prvenstveno po dvije karakteristike, na dnu stručka ima crno gomoljasto zadebljanje ukopano u tlo i raste u proljeće u blizini šumarice, biljke s lijepim bijelim cvjetovima, nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Mitrula paludosa - created on April 2022 in Studland, Swanage BH19 3BA, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Sam

MOČVARNA KAPULJAČA

Mitrula paludosa Fr.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu.

Engleski naziv: Bog Beacon

Hrvatski naziv: Močvarna kapuljača

Plodno tijelo (glava): 0.5-1.5 cm široko i 2-6 cm visoko, sastoji se od kuglaste ili eliptične glave koja je od stručka jasno odijeljena malim žlijebom, često je postrance stisnuta, vrh je kuglast, tup ili rjeđe podijeljen na dva vrha, najprije je puna, zatim je šuplja, a u starosti je zadebljana, žućkasto, žuto-narančasto ili svijetlonarančasto.

Stručak: 2-3 cm visok i 2-3 mm debeo, svilenast, tanak, uspravan ili nakošen, ubrzo postane šupalj, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, na bazi je često s organskim ostacima druge boje, bjelkast, proziran, često je pahuljast.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, s tupim krajevima, prozirne, 12-20 x 3-4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Mekano, spužvasto, vodenasto, u stručku je želatinozno, bjelkasto, staklasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od kraja travnja do kraja rujna, ovisno o podneblju, na cretovima, u crnogoričnim i brezovim cretnim šumama te potocima kao saprotrof na trulim listovima, granama, češerima i trajno potopljenim ili promočenim biljnim ostacima, nekad se pronađe na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, creta Lepenica u Gorskom kotaru. 

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Mala je gljiva s karakterističnom žutom glavom i bjelkastim i prozirnim stručkom pa se teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

TRULEŽ PLODA (VOĆNA PLIJESAN)

Monilinia fructigena (Pers.) Honey

Etimologija: fructus (lat.) = plod + gignere (lat.) = stvoriti. Po tvorbama sličnim ogrlicama na plodovima.

Plodno tijelo: 0.5-2.5 mm široko, na plodovima voćaka formira koncentrične krugove koji postaju sve širi i širi dok ne zahvate cijeli plod okrenut prema izvoru svjetlosti, konidijalni je oblik bijel, žut, žuto-smeđ i svijetlosmeđ, a od konidija se razvija premicelij i konačno inperfektan oblik gljive, perfektan oblik je oblika malog smeđeg pehara sa stalkom.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 18-21 x 11.5-13 µm; otrusina je žuta.

Meso: Tanko, gotovo je nepostojeće, bijelo, žuto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na različitim vrstama voća, najčešće jabuci ili trešnji, čini veliku štetu u voćnjacima jer izazva trulež plodova.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova mješinarka izaziva pažnju samo zaštitara voćaka jer napada jezgričavo voće (jabuka, dunja, kruška, trešnja) i pravi je kuriozitet među gljivama. Napadnuti plodovi mogu otpasti sa stabla ili se posuše i ostanu na stablu preko zime te služe kao novi izvor zaraze. Vrlo je opasan štetnik u voćnjacima.

Myriosclerotinia dennisii - created in Finland by Tapio Kekki

SUHOPERKINA MOČVARNICA

Myriosclerotinia dennisii (Svrček) J.Schwegler

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice ili pehara, unutarnja je himenijalna površina više ili manje žućkasto-smeđa, svijetlosmeđa, smeđa do crvenkasto-smeđa, dosta izblijedi pri sušenju, u mladosti je glatka, a kasnije je hrapava, osobito u sredini udubljenja, rub je tamniji, u starosti je radijalno rascjepljen, vanjski je dio iste boje ili nešto svjetliji, prekriven je grubim bjelkastim dlačicama koje su dobro vidljive uz pomoć povećala.

Stručak: 3-30 cm visok i 0.5-1.3 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crnkast, izlazi iz vretenastog ili cilindričnog sklerocija, s uzdužno narebranom crnkastom tvorevinom dimenzija 18 x 2,5 mm, s bijelom je srži, smještena je u unutrašnjosti uvenulih mahuna.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 8-15 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na cretovima sa suhoperkama (Eriophorum spp.), određenim močvarnim biljkama kao što su močvarni pamuk (Eriophorum angustifollum), busenasta šašina (Scirpus cespitosus) i jednopljevična jezernica (Eleocharis uniglumis). Plodna se tijela razvijaju u proljeće, od kraja travnja do kraja lipnja, iz sklerocija koji su prezimili u cvijetnoj stapci domaćina i bili trajno natopljeni ili uronjeni u vodu. Spore sazrijevaju u vrijeme cvatnje domaćina, a 2-4 tjedna nakon klijanja spora micelij zahvaća glavni dio cvjetne stapke. Do jeseni, rujna ili listopada, u šupljinama stapke nastaju začeci novih sklerocija koji razvijaju svoja konačna tkiva i oblik. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na acidofilnom cretu Dubravici u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

GNIJEZDASTA DLAKOČAŠKA

Lasiobelonium nidulus (J.C.Schmidt & Kunze) Spooner

Etimologija: nidus (lat.) = gnijezdo, gnijezditi. Po izgledu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.5 mm široko, isprva je zatvoreno i kuglasto, kasnije se otvori u obliku čašice ili zdjelice, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna strana je bijela do žuto-narančasta, vanjska strana je crvenkasto-smeđa i izraženo dlakava, a dlačice su duže od 150 µm, rub je također dlakav.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do vretenaste, glatke, prozirne, 5.9-11.4 x 1.3-2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen po livadama i travnjacima kao saprotrof na biljnim ostacima (stabljikama) raznog bilja, najčešće prave končare (Filipendula ulmaria) ili solomunovog pečata (Polygonatum odoratum). Slike je snimio Danijel Balaško, na suhim prošlogodišnjim stablikama solomunovog pečata.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična vrsta Lachnum relicinum, od koje se može razlikovati samo pomoću mikroskopa.

HRASTOVA PRIBADAČA

Cudoniella acicularis (Bull.) J.Schröt.

Etimologija: aciculare (lat.) = igličast, bockati. Po načinu rasta na supstratu.

Engleski naziv: Oak Pin

Klobuk (apotecij): 1-4 mm širok, u mladosti polukuglast, zatim je tanjurast, diskolik, oblika dugmeta ili jastučast, izravnat, u starosti je ispupčen na sredini, gladak, najprije je bijel, kasnije je sivkast do smećkast.

Stručak: 2-10  mm visok, valjkast, bjelkast, svilenkast, dlakav.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, ponekad su s pregradom na sredini, 12-22 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, kao i biljnih ostataka. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 25.1.2026., na lokalitetu Park šuma Maksimir u Zagrebu, u šupljini hrasta lužnjaka.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12, 1, 2

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka od mješinarki iz roda Hymenoscyphus razlikuje po klobuku koji ima oblik jastučića. Lako je prepoznatljiva na starim panjevima hrasta, osobito zbog toga što posve bijelo plodno tijelo poslije postane sivkasto ili smećkasto.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1798. Cudoniella aciculare (Bull. ex Fr.) Schroet)

Cudoniella clavus - created on June 2022 in Nurmijärvi, Suomi, Finland by Juha Samanen

POTOČNA PRIBADAČA

Cudoniella clavus (Alb. & Schwein.) Dennis

Etimologija: clavus (lat.) = štap, bodlja. Po obliku.

Engleski naziv: Spring Pin

Klobuk (apotecij): 0.5-1 cm širok, oblika je dugmeta ili je malo ulegnut na sredini, gornja je himenijalna površina glatka, donja je strana također glatka, bjelkast, sivkast do okerast, ponekad je sa svijetloljubičastom nijansom, rub je valovit.

Stručak: 0.4-1.2 cm visok, po cijeloj dužini bradavičavo-maljav, bjelkast, prljavo bijel do svijetlooker, na bazi je crno-smeđ.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, ponekad su s pregradom na sredini, 9.5-17.5 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, lišće) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito na gotovo istrunulim panjevima hrasta, ponekad i na biljnim ostacima koji često leže u vodi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste i donekle slična mješinarka Hymenoscyphus vernus, ali ona ima tamnije plodno tijelo i manje spore (7-11 x 3-4 µm).

Vibrissea filisporia - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

KRATKOSPORNA POTOČNICA

Vibrissea filisporia (Bonord.) Korf & A.Sánchez

Etimologija: philo (gr.) = ljubav prema + spora (gr.) = spora. Po značajkama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 mm široko i visoko, u ranoj mladosti je kuglasto, kasnije je u obliku peharčića ili diska, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka i bjelkasto-siva do sivo-oker, vanjska sterilna strana i rub su crvenkasto-smeđi, kasnije su hrapavi i zrnasti.

Mikroskopija: Askospore su končaste, glatke, prozirne, 150-160 x 1.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, voštano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnih vlažnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito johe, vrbe ili lijeske.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda Vibrissea postoji još nekoliko poznatih vrsta. Najčešća je mješinarka Vibrissea leptospora, koja raste u proljeće i ljeti na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore. Naraste 1-5 (7) mm široko te je u obliku diska, unutarnja je himenijalna površina blijedožućkasta do žuto-maslinasta, spore su končaste i velike 270-300 x 1.5-2 µm, askusi su batinasti i veliki 275-315 x 1.5-2 µm.

Vibrissea truncorum - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

NARANČASTA NITOGLAVKA

Vibrissea truncorum (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan.

Engleski naziv: Stream Beacon

Plodno tijelo: 10-20 mm visoko i 3-15 mm široko, sastoji se od glavice i stalka, plodna je glavica kuglasta, u obliku leće ili blago konveksana, žuta, žuto-smeđa, žuto-narančasta, narančasta, narančasto-crvena, smeđa do crveno-smeđa, stalak je valjkast, u početku je pun, kasnije je šupalj, 2-4 mm debeo, bjelkast, proziran, sivkast do crno-smeđ, na donjem je dijelu smećkast, maslinasto-smeđ do maslinasto-crn, na bazi je s crnkastim je dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su končaste, glatke, 130-200 x 1 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, kasnije je tvrdo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od sredine travnja do rujna, ovisno o podneblju i nadmorskoj visini, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili vrbe, zatim planinske oskoruše (Sorbus aucuparia), trušljike (Frangula alnus), gorskog javora, hrasta, breze, bukve, borovice, a rijetko i smreke, šumskog javora i grčke jele (Alnus cephalonica). Supstrati s plodnim tijelima uvijek su trajno natopljeni vodom. Ova vrsta životni prostor nalazi u gorskoj zoni u različitim slatkovodnim staništima, dok u brežuljkastoj zoni živi samo na cretovima na jakim mrazištima. Raste isključivo u hladnim vodama na vapnenastim i vodoodrživim podlogama, lišenim svakog onečišćenja. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, jedan je iz okolice Fužina, a drugi iz okolice Čabra.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po obliku plodnog tijela.

GLATKA KAPICA

Leotia lubrica (Scop.) Pers.

Etimologija: lubricus (lat.) = glatko, klizavo. Po ljepljivosti gljive.

Engleski naziv: Jelly Baby

Klobuk (mitra): 1-3 cm široka, skoro je polukuglasta, u obliku je kapice, natečena, prirasla je na stručak, mazava, žute, žuto-zelenkaste i maslinasto-smeđe boje, rub je zaokružen, podvijen i neravan, donja je strana žućkasta, sa sitnim zrncima koja se spuštaju po stručku.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, zadebljava se prema bazi, ponekad je stisnut, bez sjaja, šupalj, pun je želatinoznog soka, žućkast ili žuto-zelenkast, prekriven je sa sitnim zrncima.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, 16-25 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gumasto, hrskavičavo, želatinozno, žućkasto do žućkasto-zeleno, ispunjeno je želatinoznim sokom; miris je na plijesan, a okus je bljutav i također na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili ponekad busenasto, u vlažnim šumama, po rubovima šuma, provodnjenim livadama i tresetištima, između mahovine i trave, često raste zajedno s ljevkastom lisičicom (Craterellus tubaeformis). Drugu sliku snimila je Mirna Katičić, 1.11.2025., na lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Do sada se smatrala samo nejestivom, bez vrijednosti. Međutim, prema posljednjim saznanjima, sadrži 5 mg/kg otrovnog giromitrina (monometilhidrazina) pa se smatra otrovnom vrstom. Sadrži isti toksin kao i rani hrčak (Gyromitra esculenta). Do sada nisu prijavljeni slučajevi trovanja, vjerojatno zato jer se nikada nisu jeli sirovi, a količina giromitrina je bila ispod granice trovanja, odnosno manja od 10 mg/kg.

Napomena: U obliku je neke vrste maslinasto-smeđeg klobuka sa stručkom, a šuplji je stručak karakteristično ispunjen želatinoznim sokom. Teško se zamijeni s nekom drugom vrstom.

MASLINASTI JEZIČAK

Microglossum olivaceum (Pers.) Gillet

Engleski naziv: Olive Earthtongue

Plodno tijelo: 2-4 cm visoko i 3-8 mm široko, vretenasto, batinasto, lopatasto stisnuto, često je uvijeno, jasno se vretenasto sužava i prelazi u stručak, površina je glatka, bez sjaja, žuto-oker, žuto-zeleno, maslinastozeleno, žuto-smeđe, ili crvenkasto-oker, skoro uvijek je izbrazdano.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, 11.3-19.1 x 3.9-5.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Žućkasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, ovisno o podneblju, kao saprotrof tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, travnatim grmljacima i svijetlim travnatim šumama, uglavnom u toplijim krajevima. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, iz okolice Dubrovnika i s otoka Brača.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Sve su vrste iz roda Microglossum zelene boje.