Microglossum atropurpureum - created in Finland by Tapio Kekki

TAMNOLJUBIČASTI JEZIČNJAK

Geoglossum atropurpureum (Batsch) Pers.

Etimologija: atro (lat.) = crno, tamno + purpureum (lat.) = ljubičasto, purpurno. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Dark-Purple Tongue

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko i 2-10 cm visoko, slično je jeziku, nepravilno kvrgavo-brazdasto, gornji dio je lopatasto stisnut, fertilan, obložen himenijem i gladak, donji dio je s vitkim vretenastim i vrlo sitno zrnastim stalkom, po vlažnom vremenu je sjajno crno s crvenkastom nijansom, po suhom vremenu je crno.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, prozirne, u starosti su s brojnim pregradama, svaki segment je s jednom uljnom kapljicom, 70-90 x 8-10 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu kao saprotrof tla na kiselim vrištinama, nasipima i livadama u blizini vrijeska i pakujca te u mahovini, na pjeskovitom i vlažnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na plodnom je tijelu uvijek uočljiva karakteristična crvenkasta nijansa. Opisanoj mješinarki prilično sliče vrste iz rodova Geoglossum i Trichoglossum koje rastu na istome staništu. Veliki dlakojezičnjak (Trichoglossum hirsutum) ima jasno odvojenu glavu od stalka i cijelo je plodno tijelo gotovo crno. Tamni je jezičnjak (Geoglossum umbratile) također crn te ima glavu sličnu koplju i naraste 2-6 cm visoko. Obje se spomenute mješinarke bitno mikroskopski razlikuju od opisane mješinarke jer imaju smeđe spore.

TRAVNJAČKI JEZIČNJAK

Geoglossum cookeanum Nannf. ex Minter & P.F.Cannon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog mikologa C. Cookea.

Engleski naziv: Earth Tongue

Plodno tijelo: 0.5-3 cm široko i 1-7 cm visoko, u obliku je vretena sa stručkom, crno, vitko je i stisnuto poput lopatice na neplodnom dijelu na koji iznad baze otpadaju oko 2/3 od ukupne visine, glatko je i sjajno, suho, stručkoliki je dio prilično tanak, valjkast, sitno pahuljast ili skoro gladak.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, batinaste, izdužene, vrlo velike, 50-90 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crno, u starosti je uglavnom tamnosmeđe, tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od listopada do siječnja u sredozemnom području, a u kontinentalnom dijelu od srpnja do rujna, na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, u bušicima i svijetlim zimzelenim sredozemnim i drugim šumama, najviše na pješčanim tlima, primorskim priobalnim dinama i tlima na vapnenastoj podlozi toplijih krajeva umjerenog pojasa. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, tri na otoku Braču i jedan na području Konavala.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva izduženog jezičastog oblika koje uglavnom rastu na vlažnim terenima, na tresetištima, močvarnim terenima ili na mahovini. Veoma je slična zelena jezičica (Microglossum viride) koja se razlikuje po upadljivoj zelenoj boji.

Geoglossum umbratile - created in Finland by Tapio Kekki

TAMNI JEZIČNJAK

Geoglossum umbratile Sacc.

Engleski naziv: Plain Earthtongue

Plodno tijelo: 0.5-3 cm široko i 2-8 cm visoko, s vretenastim stručkolikim produžetkom, lopatasto stisnuto, često je u obliku žlice, po kišnom je vremenu ljepljivo ili želatinozno, crno, donji je dio ponekad smeđ, površina je prekrivena sa sitnim ljuskicama.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, izdužene, vrlo velike, 56-101 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crno, tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u u toplijim kontinentalnim krajevima od rujna do studenog, a na sredozemnom području od studenog do siječnja na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, u travnatim grmljacima s bodljikavim štipavcem (Ulex europaeus) i u svjetlijim šumama s hrastovima, grabovima, bukvom i cedrovima; u hladnijim područjima raste od srpnja do rujna na prirodnim travnjacima, rudinama s mahunicom (Empetrum sp.) i uz potoke. U Hrvatskoj je pronađena samo na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari na tri lokaliteta: na području grada Zagreba, u okolici Vrbovskog i u Konavlima.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slični travnjački jezičnjak (Geoglossum cookeanum) ima potpuno glatku površinu plodnog tijela.

Glutinoglossum glutinosum - created in Finland by Stefan Jakobsson

LJEPLJIVI JEZIČNJAK

Glutinoglossum glutinosum (Pers.) Hustad, A.N.Mill., Dentinger & P.F.Cannon

Engleski naziv: Glutinous Earthtongue

Plodno tijelo: 0.5-3 cm široko i do 6 cm visoko, s vretenastim je stručkolikim produžetkom, lopatasto je stisnuto, jezičasto ili kopljasto, po vlažnom je vremenu ljepljivo i mazavo, crno.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, štapićaste, 59-65 x 4-5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Crno ili crno-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof tla u travi, po livadama i pašnjacima, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta može razlikovati samo pomoću mikroskopske analize spora i po staništu na kojem raste.

VELIKI DLAKOJEZIČNJAK

Trichoglossum hirsutum (Pers.) Boud.

Etimologija: hirsutus (lat.) = kosmato. Po dlakavoj dekoraciji.

Engleski naziv: Hairy Earthtongue

Plodno tijelo: 3-13 cm visoko i 0.5-3 cm široko, vitko, jasno su izraženi glava i stručak, lopatastog ili batinastog oblika, crno ili tamnosmeđe, čitava je površina baršunasto-dlakava i bez sjaja, glava je uglavnom stisnuta i lagano izduženo udubljena, na glavu otpada 1/8 od ukupne dužine, stručak je oko 1.2-3.3 cm visok i 1.1-4 mm debeo, valjkast, dosta je pravilan, tanak.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do vretenaste, glatke, 80-170 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tvrdo, crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do studenog u umjerenom i hladnijem pojasu, na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na vrištinama, u grmljacima sleča (Rhododendron spp.), po močvarama i na cretovima, dok u sredozemnom području raste od studenog do siječnja, u svijetlim travnatim šumama s borovima, čempresom, hrastom, u grmljacima i nasadima maslina. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta od kojih su dva u okolici Dubrovnika, dva na otoku Braču, a po jedan na otoku Krku, planini Medvednici i području grada Zagreba.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu dosta lako prepoznatljiva po dlakavosti donje površine koja podsjeća na stručak.

Trichoglossum variabile - created in Estonia by Vello Liiv

PROMJENJIVI DLAKOJEZIČNJAK

Trichoglossum variabile (E.J.Durand) Nannf.

Plodno tijelo: 2-4 cm visoko, 2-5 mm široko (glava je 9-10 mm široka), lopatasto do batinasto, sastoji se od valjkastog stručka i žličaste do lopataste spljoštene glave, crno, suho, bez sjaja, površina je fino baršunasta i sitno dlakava, što je vidljivo samo pomoću povećala, stručak je valjkast, dosta je pravilan, tanak.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do vretenaste, 80-170 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Žilavo, vlaknasto, bjelkasto do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, na tresetištima s drijasom (Dryas octopetala), u grmljacima sleča (Rhododendron spp.) i u svijetlim travnatim bjelogoričnim hrastovim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, iz okolice Vrbovskog.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Razlikuje se od velikog dlakojezičnjaka (Trichoglossum hirsutum) samo po mikroskopskim karakteristikama.

ZVJEZDASTA ŠALICA

Stictis stellata Wallr.

Etimologija: stella (lat.) = zvijezda + -ata (lat.) = implicira oblik ili strukturu. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-1.2 mm široko, u početku je kuglasto, kasnije je čašasto ili tanjurasto, bijelo do žućkasto, sredina je ulegnuta, tamnija, rub je zvjezdasto izvrnut prema vani.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, končaste, igličaste, prozirne, 170-200 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, želatinozno, bijelo do žućkasto, kasnije je žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u tijekom godine u razdoblju bez mraza, u skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, kao i biljnih ostataka. Slike je snimio Danijel Balaško, u prosincu, na suhoj stabljici japanskog dvornika (Fallopia japonica).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po zvjezdastom rubu apotecija.

OBIČNA UKOPNICA

Propolis farinosa (Pers.) Fr.

Etimologija: farina (lat.) = brašno, prah. Po boji.

Plodno tijelo: 0.5-3 mm široko, jajoliko, najprije je zatvoreno, kasnije rastrga drvo na veće ili manje režnjeve te otkriva himenij u obliku zrna žitarice, bijelo, često s primjesom smećkaste, ružičasto-smeđe do crveno-smeđe boje, brašnasto.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, često kobasičasto zakrivljene, glatkih stijenki, prozirne, sadrže nekoliko uljnih kapljica, 22-29 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća bez kore, uvijek bočno na drvetu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva mješinarka, koja raste ispod površine suhoga drva bez kore, a kasnije probija drvo i otkriva bijelu duguljastu površinu himenija u obliku zrna žitarice.

ZLATNA PAUČINARKA

Arachnopeziza aurelia (Pers.) Fuckel

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 mm široko, najprije je kuglasto, zatim je u obliku manje ili više otvorene čašice koja je izravno spojena na supstrat, unutarnja himenijalna strana je bjelkasta do svijetložuta, vanjska strana je tamnija, žuta, žumanjčanožuta, žuto-narančasta ili žuto-crvena, prekrivena je baršunasto-vunastim dlačicama širokim 2-3 µm, koje su često izraženije pri dnu.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 14-22 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, kao i biljnih ostataka.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po izraženo dekoriranoj vanjskoj površini. Slična je žuta čašica (Calycina citrina), čija je vanjska površina glatka, a ne dlakava.

NARANČASTA PAUČINARKA

Arachnopeziza trabinelloides (Rehm) Korf

Etimologija: trabea (lat.) = crvena ili ljubičasta odjeća koju su navodno nosili Romulus i drugi rani rimski kraljevi i konzuli, a također se koristila za ukrašavanje božanskih slika. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-0.4 mm široko, u obliku je zdjelice ili čašice koja je izravno spojena na supstrat, unutarnja himenijalna strana je žuto-narančasta do narančasta, vanjska strana je svjetlija i prekrivena s prilično gustim bjelkastim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su usko eliptične, višesegmentne, često su malo zadeljane na jednoj polovici, glatke, prozirne, 11-15.5 x 2-3 µm (cromushrooms: askospore su (11) 11.6 - 15.1 (15.9) × (2.2) 2.6 - 3.2 (3.6) µm, Q = (3.6) 4.1 - 5.2 (5.6), N = 150, Me = 13.2 × 2.9 µm, Qe = 4.6, askusi su batinasti, 62-94 × 5.8-7.6 µm, N = 25, konidije su 42.3-78 × 1.3-2.2 µm, N = 20, hife trame su hrapave, široke su 3-4.5 µm); otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, voštano, želatinozno, sumporastožuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće breze.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po izraženo dekoriranoj vanjskoj površini.

SIVA PAUČINARKA

Eriopezia caesia (Pers.) Rehm

Etimologija: caesia (lat.) = plavo. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.1-1.5 cm široko, u obliku je čašice koja je izravno spojena na supstrat, unutarnja himenijalna strana je bjelkasta, siva ili plavkasto-siva, vanjska strana, kao i supstrat oko plodnog tijela, je paučinast, a u vrlo rijetkim slučajevima može biti slabo izražen.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, usko batinaste, 5.4-8.5 x 1.7-2.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u gustim skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po izraženo dekoriranoj vanjskoj površini i supstrata oko plodnog tijela.

KOPRIVINA ČAŠICA

Calloria urticae (Pers.) J.Schröt. ex Rehm

Etimologija: urtica (lat.) = kopriva. Po staništu.

Taksonomija: Nettle Pox

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-1 mm široko, najprije je jastučasto, kasnije je u obliku diska ili leće, crveno, narančasto, površina je hrapava, rub je iste boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, u zrelosti su s pregradom, s nekoliko malih uljnih kapljica, amiloidne, 10.5-15.5 x 2.9-4.3 µm, Q = 2.5-4.5, askusi su 8-sporni, u dva reda; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je mekano, želatinozno, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na stabljikama koprive.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

MEKINJASTI ORAŠAR

Encoelia furfuracea (Roth) P.Karst.

Etimologija: furfur (lat.) = perut, pahuljica + -acea (lat.) = koristi se za opisivanje karakteristika biljaka ili gljiva. Po perutastoj dekoraciji.

Engleski naziv: Spring Hazelcup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-6 cm široko, najprije je zatvoreno i sa skoro stisnutim režnjevima više plodnih tijela, iznutra je šuplje i dosta nepravilnog oblika pa se otvori i spljošti u obliku nepravilne zvjezdaste čašice, jer je rub obično rascijepljen i nazubljen, vanjska je himenijalna površina crvenkasto-smeđa, ljepljiva i karakteristično bradavičavo dekorirana, bradavice poslije otpadnu, iznutra je nešto tamnije smeđe boje nego izvana.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste, kobasičasto zakrivljene, glatke, 6-11.5 x 2-2.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, žućkasto-smećkasto ili svijetlosmeđe, kožasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i rano proljeće, skupno i u velikoj množini, ali razdvojeno, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično lješnjaka ili johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je čudna vrsta, izgledom dosta prepoznatljiva po nepravilnom obliku zatvorenog uha pa je poslije u obliku čašice.

HRĐAVOMASLINASTA BARŠUNICA

Velutarina rufo-olivacea (Alb. & Schwein.) Korf

Etimologija: rufus (lat.) = crvenkasto, izmiješano sa crvenom + olivaceus (lat.) = maslinastozelen, izmiješano sa zelenom. Po boji.

Engleski naziv: Spring Hazelcup

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 mm široko, najprije je zatvoreno i kuglasto, kasnije je otvoreno i u obliku, zdjelice, čašice ili diska, bez stalka, unutarnja himenijalna površina je smeđa, maslinasto-smeđa, crvenkasto-smeđa ili crno-smeđa, rub je iskrivljen i nepravilan, vanjska površina je baršunasta.

Mikroskopija: Askospore su jajolike do eliptične, s dvije uljne kaplje, glatke, 11.5-15.5 x 5-8 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, voštano, smećkasto; miris i okus nisu nije izraženi.

Stanište: Raste u kasnu proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često grana kupine, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sličan je mekinjasti orašar (Encoelia furfuracea), koji je mnogo većih dimenzija.

PLAVOZELENKASTA VRETENICA

Chlorociboria aeruginascens (Nyl.) Kanouse ex C.S.Ramamurthi, Korf & L.R.Batra

Etimologija: aerug (lat.) = plavo-zeleno, zeleno + ascens (lat.) = postajati. Postajati plavo-zelen ili zelen. Po boji.

Engleski naziv: Green Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 mm široko, oblika je čašice sa stalkom, kasnije je zdjelasto ili izravnato poput diska, te često nepravilno iskrivljeno, gornja je himenijalna površina glatka, plavo-zelena, a u starosti može biti žuto pjegava, vanjska je strana svjetlija i na kraju postane sitno maljava.

Stručak: Kratak, 0.5-1.5 mm dug, često je pahuljast, zelenkast.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno vretenaste, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, 5.5-8 x 1.5-2 µm (cromushrooms: askospore su (5.5) 6.3 - 8.2 (8.8) × (1.5) 1.6 - 2 (2.1) µm, Q = (3.2) 3.7 - 4.7 (5.1), N = 120, Me = 7.3 × 1.8 µm, Qe = 4.1, askusi su 8-sporni, vretenasti, 41 - 55 × 3.4 - 4.7 µm, N = 16); otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, zelenkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće hrasta i bukve; izaziva zelenu trulež drva. Slike su snimljene krajem kolovoza, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine i konzistencije nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva po plavo-zelenoj boji plodnog tijela. Osim toga, stanište (stablo bez kore) na kojemu raste znakovito je plavo-zeleno kao i plodno tijelo. Inače, micelij oboji drvo u zeleno s bojom ksilindeinom čak i prije nego se razviju plodna tijela, a drvo obojeno na ovaj način je vrlo otporno na svjetlost.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1796. Chlorosplenium aeruginascens (Nyl.) Karst.

Discinella boudieri - created on January 2023 in Almonte, Huelva, Spain by MAR

BOUDIEROVA PLOČICA

Discinella boudieri (Quél.) Boud.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, prilegnuto na tlu, u ranoj mladosti je oblika plitkog pehara, poslije se raširi i postane tanjurasto te samo malo ulegnut na sredini, gornja je površina maljava, na rubu je perutava, smeđa ili tamnosmeđa, donja je površina svjetlija, do ruba je crvenkasta, rub je debeo, te podijeljen na 3-4 režnja i nazubljen.

Stručak: Smećkast, kratak i gotovo odsutan, na sredini je vrlo sitan batrljak s kojim je apotecij urašten u tlo.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, nisu pregrađene, s 2-4 uljne kaplje, 14-16 x 4-6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Svijetlosmeđe, gotovo je bjelkasto, tanko, lomljivo; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof tla na pjeskovitom i blatnjavom tlu te na mahovini uz rubove šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je prekrasna pločarica rijetka i vrlo sitna, zbog čega ostaje neprimijećena. Lako je prepoznatljiva, jer u svijetu gljiva nije poznata slična mala pločarica čije je plodno tijelo (apotecij) maljavo.

PEPELNICA

Erysiphe necator Schwein.

Etimologija:  necare (lat.) = ubijati. S obzirom na štetu koju ova gljivica može nanijeti vinogradima i drugim biljkama.

Plodno tijelo: U obliku je bijelog do sivog pamučastog pokrova koji se pojavljuje na svim dijelovima biljke zaražene ovom gljivicom, taj pokrov su zapravo nakupine konidija i micelija. Gljivica počinje kao spora koja se širi zrakom i vodom. Ove spore su prva faza infekcije. Kada spora dospije na površinu lišća ili drugih dijelova biljke domaćina, klija i stvara strukture poput sitnih cjevčica koje prodiru u stanicu domaćina. Kada spora klija, formira se micelij - mreža tankih niti koja raste unutar tkiva biljke domaćina. Ovaj micelij iscrpljuje hranjive tvari iz biljke i uzrokuje oštećenje. Ako su dovoljno zaraženi, zakržljali izdanci i lišće prekriveni su pamučastim pokrovom od pepelnice. Uz napredovanje infekcije, gljivica razvija specifične strukture poznate kao konidiofori, koji proizvode aseksualne spore nazvane konidije, koje se šire vjetrom ili vodom te pokreću ciklus infekcije na drugim dijelovima biljke ili drugim biljkama u blizini. Prezimljavanje gljivica često ovisi o uspavanim hifama koje preživljavaju na unutarnjem dijelu pupoljaka biljke domaćina. Sporulacija može započeti unutar pupoljaka. U hladnijim periodima preživljavanje također može uključivati ​​mikroskopske, okrugle, crvenkasto-crne strukture u mirovanju koje se nazivaju kleistoteciji. Zreli kleistoteciji, isprani s bolesnog tkiva, mogu se smjestiti u pukotinama kore. Nakon kiše, kleistoteciji koji su prezimili nabubre, puknu i izbace askospore. Askospore se tada mogu isprati ili otpuhati na mlada tkiva i pokrenuti ranu infekciju nakon izbijanja pupoljaka.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, bezbojne, 29-39 x 13-20 µm, Q=1.8-2.8, N=30, Me=33.3 x 15.47 µm, Qav=2.1; otrusina je bijela.

Meso: Nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Razvija se tijekom godine u voćnjacima, vinogradima, vrtovima ili u lončanicama kao parazit na lišću, peteljkama, grozdovima i drugim dijelovima biljke. Pepelnica uzokuje velike štete u vinogradima i voćnjacima i može značajno oštetiti vinovu lozu ili drugu biljku domaćina. Infekcija smanjuje fotosintezu biljke, uzrokuje opadanje lišća, slabljenje i stvaranje manjih plodova. U težim slučajevima, infekcija može dovesti do propadanja cijelog vinograda ili voćnjaka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kontrola pepelnice obično uključuje kombinaciju preventivnih mjera poput primjene fungicida i pravilne agrotehnike, uključujući pravilno obrezivanje, prskanje i održavanje zdravog okoliša u vinogradu i voćnjaku. Prirodno sredstvo koje će pomoći u suzbijanju pepelnice može pomoći smjesa vode, deterdženta za pranje posuđa, mlijeka, sode bikarbone, češnjaka i ulja neema (ako ga imate), koja se priprema na slijedeći način. Preko noći močiti 3 zdrobljena češnja češnjaka u 2 dl vode, nakon čega procijediti vodu, dodati 1 kap deterdženta za pranje posuđa, 2 žličice sode bikarbone 1 dl mlijeka i 1 žličicu ulja neema. Prije tretmana biljaka pripremljenom smjesom preporučuje se biljke prvo poprskati vodom, a nakon toga pripremljenom smjesom. To ponavljati nekoliko dana dok pepelnica u potpunosti ne nestane.

PEPELNICA JAPANSKE KURIKE

Microsphaera euonymi-japonici Vienn.-Bourg.

Etimologija:  Eunymus (lat.) = kurika + japonicus (lat.) = japanski. Po biljci domaćinu.

Plodno tijelo: U obliku je bijelog praškastog pokrova koji se pojavljuje na površini lišća japanske kurike (Eunymus japonicus), taj pokrov su zapravo nakupine konidija i micelija. Gljivica počinje kao spora koja se širi zrakom i vodom. Ove spore su prva faza infekcije. Kada spora dospije na površinu lišća biljke domaćina, klija i stvara strukture poput sitnih cjevčica koje prodiru u stanicu domaćina. Kada spora klija, formira se micelij - mreža tankih niti koja raste unutar tkiva biljke domaćina. Ovaj micelij iscrpljuje hranjive tvari iz biljke i uzrokuje oštećenje. Ako su dovoljno zaraženi, zakržljali izdanci i lišće prekriveni su praškastim pokrovom od pepelnice. Uz napredovanje infekcije, gljivica razvija specifične strukture poznate kao konidiofori, koji proizvode aseksualne spore nazvane konidije, koje se šire vjetrom ili vodom te pokreću ciklus infekcije na drugim dijelovima biljke ili drugim biljkama u blizini. Prezimljavanje gljivica često ovisi o uspavanim hifama koje preživljavaju na unutarnjem dijelu pupoljaka biljke domaćina. Sporulacija može započeti unutar pupoljaka. U hladnijim periodima preživljavanje također može uključivati ​​mikroskopske, okrugle, crvenkasto-crne strukture u mirovanju koje se nazivaju kleistoteciji. Zreli kleistoteciji, isprani s bolesnog tkiva, mogu se smjestiti u pukotinama kore. Nakon kiše, kleistoteciji koji su prezimili nabubre, puknu i izbace askospore. Askospore se tada mogu isprati ili otpuhati na mlada tkiva i pokrenuti ranu infekciju nakon izbijanja pupoljaka.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do jajolike, bezbojne, 20-28 x 12-15 µm, askusi su 3-5-sporni, konidije su valjkaste do eliptično-valjkaste, 27.7-30.7 x 10.4-11.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Razvija se tijekom godine u parkovima kao parazit na lišću i drugim dijelovima japanske kurike. Pepelnica uzokuje velike štete i može značajno oštetiti biljku domaćina. Infekcija smanjuje fotosintezu biljke, uzrokuje opadanje lišća, slabljenje i stvaranje manjih plodova. Slike je snimio Slobodan Bjelajac, 29.1.2026., na lokalitetu u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kontrola pepelnice obično uključuje kombinaciju preventivnih mjera poput primjene fungicida i pravilne agrotehnike, uključujući pravilno obrezivanje, prskanje i održavanje zdravog okoliša. Prirodno sredstvo koje će pomoći u suzbijanju pepelnice može pomoći smjesa vode, deterdženta za pranje posuđa, mlijeka, sode bikarbone, češnjaka i ulja neema (ako ga imate), koja se priprema na slijedeći način. Preko noći močiti 3 zdrobljena češnja češnjaka u 2 dl vode, nakon čega procijediti vodu, dodati 1 kap deterdženta za pranje posuđa, 2 žličice sode bikarbone 1 dl mlijeka i 1 žličicu ulja neema. Prije tretmana biljaka pripremljenom smjesom preporučuje se biljke prvo poprskati vodom, a nakon toga pripremljenom smjesom. To ponavljati nekoliko dana dok pepelnica u potpunosti ne nestane.

Ascocoryne albida - created in Finland by Stefan Jakobsson

BJELKASTA ČAŠICA

Ascocoryne albida (Berk.) Seifert

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-3.5 cm široko, u obliku je diska, poslije se nepravilno raširi, unutarnja je himenijalna strana glatka i često široko brazdasta, ružičasta, mesnatocrvena, ljubičasto-smeđa do ružičasto-smeđa, a pod starost može biti sitno bijelo pahuljasta, vanjska je sterilna strana iste boje kao i himenijalna, rub je nepravilno valovit i režnjast; sekundarni je oblik plodnog tijela je s bjelkastom, sivkastom do sivkasto-ljubičastom glavicom i stalkom, stalak je 0.5-1.5 cm visok i 3-7 mm debeo, u mladosti je kristalno proziran, kasnije je tamnocrven, smećkast, crvenkasto-smeđ ili crnkast, voštan, kasnije je tamnosmeđ i tvrd.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 8.5-19.5 x 3.6-5.8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, svijetloružičasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u gustim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (povaljeni trupci, panjevi) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito bukve, breze, hrasta, graba ili bora.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji i konzistenciji mesa je slična štitasta vodoljupka (Pachyella peltata), koje je obično nešto većih dimenzija i tamnije, tamnosmeđe do crno-smeđe boje.

PUPČASTA ČAŠICA

Ascocoryne cylichnium (Tul.) Korf

Etimologija: cylichne (gr.) = mala čašica, mali pehar, mali kalež. Po izgledu.

Engleski naziv: Budding Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-4 cm je široko, najprije je kuglasto-izravnato i jastučasto pa čašasto ili pločasto, nešto kasnije je ulegnuto na sredini, rub je vijugav, valovit i često podijeljen na režnjeve, unutarnja je himenijalna strana crvenkasta, mesnatoružičasta, ružičasto-ljubičasta ili ljubičasta, vanjska  je površina crvenkasta, glatka i sitno zrnasta (kada je suha).

Stručak: Vrlo je kratak

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, obično su s dvije uljne kaplje, u starosti su s do 5 µm dugim čekinjama, 17.5-33.5 x 4-5.6 µm, dijelom su sa sekundarnim sporama, askusi su 8-sporni, u dodiru s jodom poplave; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozne je konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u gustim grozdovima, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, poput bukve, breze, vrbe, hrasta i kestena, rjetko se pronađe na crnogoričnom drveću. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, a posljednju Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je ljubičasta čašica (Ascocoryne sarcoides), kojoj je rub često valovito-kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija su iste boje.