LJUBIČASTA ČAŠICA

Ascocoryne sarcoides (Jacq.) J.W.Groves & D.E.Wilson

Etimologija: sarx (gr.) = meso. Po boji plodnog tijela.

Engleski naziv: Purple Jellydisc

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-4 cm široko i 0.5-2 cm visoko, stožasto, lagano je obrubljeno, uglavnom ulegnuto na sredini, konkavno, u starosti je najčešće izravnato ili nekad konveksno, često je valovito-kovrčasto, na osnovi se manje ili više sužava u prividni stručak, naborano, unutarnja je himenijalna strana na gornjoj strani diska, tanka, gumasta, crvena, mesnatoružičasta, ljubičasta ili ružičasto-ljubičasta, vanjska je strana iste boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, prozirne, 9-27 x 3-6 µm, askusi su valjkasto-batinasti, 8-sporni, 85-110 x 8-12 µm, suženi su na bazi, a zakrivljeni na vrhu; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Prozirno, crvenkasto, želatinozno, elastično je kada se osuši, a tvrdo kada je vlažno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u gustim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a rijetko i na drugim gljivama kao što su puze (Armillaria) ili siva maglenka (Clitocybe nebularis), te mahovine, lišajevi ili čak na golom tlu, kamenju ili lišću. Prve četiri slike snimio je Anton Gračanin, 30.10.2025. i 22.10.2025., a peta je snimljena 27.9.2023., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je pupčasta čašica (Ascocoryne cylichnium), kojoj je nije kovrčast, a unutarnja i vanjska strana apotecija nisu iste boje, vanjska je strana svjetlije, blijedocrvenkaste boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1799. Ascocoryne sarcoides (Jacquin ex S.F.Gray) Groves & Wilson, Sinonim: Caryne sarcoides (Jacq. ex Fr.) Tul.

Ascotremella faginea - created in Russian Federation by Иван Матершев

BUKOVA DRHTALICA

Ascotremella faginea (Peck) Seaver

Etimologija: fagus (lat.) = bukva. Po staništu.

Engleski naziv: Striated Jellydisc

Plodno tijelo: 3-18 cm široko, čini ga kuglasta masa koja podsjeća na površinu ljudskog mozga, želatinozne je konzistencije i široko je učvršćeno za supstrat, skoro je sa sićušnim stručkom, površina je blistava po vlažnom vremenu, a po suhom se vremenu skuplja i otvrdne; na svim dijelovima je prvo ružičasto ili svijetlo crveno-smeđe, kasnije tamnosmeđe, crveno-smeđe do ljubičasto.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke ili jedva uočljivo crtaste, 5.8-10.1 x 4-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Želatinozno, drhtavo, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka, gotovo isključivo bukve, ali također i drugih vrsta bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoje neke slične vrste po obliku, ali one su uglavnom bijele, žute ili crne boje.

PROZIRNA BUGARKINJA

Neobulgaria pura (Pers.) Petr.

Etimologija: purus (lat.) = čist, netaknut. Po izgledu.

Engleski naziv: Beech Jelly-Disc

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 cm široko, u grozdu je s drugim apotecijima, u obliku je konkavnog ili izravnatog diska, unutarnja je himenijalna površina u početku prozirna, lagano je crvenkasta do ljubičasto-ružičasta, vanjska je strana glatka i boje unutarnje površine, baza je uglavnom prozirnija od gornjeg dijela.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 6.5-9 x 3-4.5 µm; askusi su 8-sporni, valjkasti, 70 x 9 µm, parafize su končaste, široke 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta dio reda Helotiales i porodice Gelatinodiscaceae u kojoj se nalazi veliki broj najraznovrsnijih vrsta. Karakteristična je vrsta po želatinoznom i mekanom apoteciju, te po askusima s 8 spora.

LJUBIČASTA VLAGOLJUPKA

Ombrophila janthina (Fr.) Sacc.

Etimologija: janthinus (lat.) = ljubičast, tamno plavkast. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-4 mm široko, u početku je skoro kuglasto, kasnije je rašireno i polukuglasto spljošteno, sa stalkom, ljepljivo, bjelkasto, sivkasto do svijetloružičasto, prozirno.

Stručak: Uglavnom je kratak, često je stisnut, na vrhu je širi, postepeno se sužava prema bazi, bjelkast do svijetloružičast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, s dvije uljne kaplje, 4-7 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela do bjelkasta, prozirna, bezbojna.

Meso: Mekano, želatinozno, bjelkasto, sivkasto do svijetloružičasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama kao saprotrof trulih i vlažnih šišarka smreke ili bora, obično u blizini šumskih potoka. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na području sjevernog dijela Velebita. Slik je snimio Mladen Matišić, početkom rujna, na truloj vrbi.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na smrekovim češerima raste i slična vrsta Rutstroemia bulgarioides, koja je uglavnog zelene boje, jedva izraženim stalkom i malo većim dimenzijama, apotecij do 1.5 cm širok.

Bisporella pallescens - created in Norway by Siv Moen

BLIJEDA GLATKOČAŠKA

Bispora pallescens (Pers.) J.K.Mitch. & Quijada

Etimologija: palescens (lat.) = izblijediti, poblijediti. Po boji koja izblijedi.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.5 mm široko, u ranoj mladosti je kuglasto, a poslije se raširi i sliči peharu ili tanjuriću, himenijalna površina je glatka, bijela, bjelkasta do svijetlooker, vanjska strana je slične boje, bez stručka ili je ponekad s vrlo kratakim batrljkom kojim je učvršćeno za supstrat.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 10-13 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto ili kremasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama, na uzdužnim presjecima mrtvog bukovog drva i na crnim površinama gljive Bispora antennata, kada se nalazi u imperfektnom stadiju razvoja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična blijedožuta glatkočaška (Bisporella subpallida), koja također raste na uzdužnim presjecima i površinama lijeske. Spomenuta vrsta nikada ne raste u asocijaciji s gljivama u imperfektnome stadiju razvoja.

Bisporella subpallida - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

BLIJEDOŽUTA GLATKOČAŠKA

Bisporella subpallida (Rehm) Dennis

Etimologija: sub (lat.) = skoro + pallidus (lat.) = blijedo. Po svijetloj boji.

Plodno tijelo: 0.5-3 mm široko, tanjurasto ili ravno poput diska, bez stalka, raste izravno na supstratu, unutarnja je himenijalna površina glatka, bjelkasta, svijetložuta i žuto-oker, kasnije je bjelkasta, vanjska strana može biti krastavo-perutava, iste boju kao unutarnja strana, rub je uglavnom svjetliji.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, 5-9.2 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo nepostojeće, svijetložuto, prozirno, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od listopada do svibnja, u miješanim, bjelogoričnim i aluvijalnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito je česta na raskoljenim površinama bukve, lijeske i jasena.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana mješinarka raste u zbijenim hrpama i moguća je zamjena s nizom sličnih limunastožutih vrsta. Sigurna je determinacija samo uz preciznu uporabu mikroskopa. Njezine su spore vrlo sitne i po tome se lako razlikuje od sličnih mješinarki.

ČAŠASTI PEHARČEK

Cyathicula cyathoidea (Bull.) Thüm.

Etimologija: cyathus (lat.) = čaša + -oidea (lat.) = sličnost, oblik. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-3 mm široko, u obliku je pehara, čašice ili diska sa bjelkastim do oker stalkom, gornja himenijalna strana je bjelkasta, svijetlooker, također je više ili manje žuta i s crvenkastom nijansom, rub je krunasto nazubljen.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, s po jednom uljnom kapljom na svakom kraju, djelomično su spljoštene na jednoj strani, prozirne, 8-11 x 1.6-2.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na prošlogodišnjim biljnim ostacima (stabljikama) različitog bilja, najčešće koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva po staništu i krunasto nazubljenom rubu apotecija.

Hymenoscyphus calyculus - created in Finland by Tapio Kekki

ČAŠASTA ČAŠICA

Hymenoscyphus calyculus (Fr.) W.Phillips

Etimologija: calyx (lat.) = čaša, ljuska + -culus (lat.) = deminutiv, odnosno oblik koji označava malu ili umanjenu verziju osnovne riječi. Po obliku.

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 mm široko, u obliku je čašice, pehara, zdjelice ili diska, gornja je himenijalna površina glatka i okerasta, kasnije je limunastožuta, osušena je crvenkasta, na kraju je smeđa, vanjska je sterilna strana bjelkasta i ponekad sitno dlakava.

Stručak: 2-6 mm dug, valjkast, najprije je svijetlooker, kasnije je limunastožut, ponekad je sitno dlakav ili baršunast.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, s nekoliko su sitnih uljnih kaplji, ponekad su s jednom pregradom, prozirne, amiloidne, 15-24 x 3-4 µm; otrusina bijela, prozirna.

Meso: Tanko, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve i johe.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste i slična žuta glatkočaška (Calycina citrina) s kojom se može lako zamijeniti. Međutim, spomenuta je mješinarka znatno manja (1-3 mm), ima žumanjčanožutu boju plodnog tijela, na osnovi gotovo mda nema stalak te ima manje spore i koje su uvijek na sredini pregrađene. Opisana se vrsta također može zamijeniti s kasnom čašicom (Hymenoscyphus serotinus), koja redovito ima zaravnan himenij, stalak joj je bijel, a spore znatno veće (18-28 x 3-4 µm).

ŽIROVA ČAŠICA

Hymenoscyphus fructigenus (Bull.) Gray

Etimologija: fructus (lat.) = plod, plodonosan + genus (lat.) = potomstvo, podrijetlo, pokretanje. Po rastu na plodovima različitog drveća.

Engleski naziv: Nut Disco

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 mm široko, u obliku je pehara, zdjelice ili diska, gornja je himenijalna strana bjelkasta, po vlažnom vremenu je svijetložuta, osušena je žuta, oker ili narančasta, glatka, donja je sterilna strana bjelkasta, rub je zakrivljen i oštar.

Stručak: Do 5 mm dug, valjkast, gladak, bjelkast ili oker, boje je donje strane apotecija.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno vretenaste, glatke, s nekoliko su uljnih kaplji, ponekad su s pregradom na sredini, prozirne, 13-25 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao saprotrof na čaškama, žirovima i lišću hrasta, čaškama lijeske, a rjeđe na otpalim plodovima bukve i graba. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva zbog specifičnoga staništa. Raste masovno u maksimirskom parku u Zagrebu ispod starih hrastova. Na istome se staništu mogu pronaći i drugi sitni peharčići iz roda Dasyscyphus koji uvijek imaju dlakav rub apotecija. Najčešće se pronađe djevičanska čašica (Lachnum virgineum), koja ima posve bijelo plodno tijelo, a vanjska je strana peharčića uvijek dlakava.

BEZBRADA ČAŠICA

Hymenoscyphus imberbis (Bull.) Dennis

Etimologija: in (lat.) = označava negaciju + barba (lat.) = brada. Po odsustvu dlačica na površini apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 3-7 mm širok, isprva je kuglasto, kasnije se raširi i ulegne na sredini, tanjurasto, s kratkim je stalkom, površina je malo ljepljiva, bjelkasto, limunastožuto, često je s ružičastim tonom, prozirno, kasnije izblijedi, starenjem ili na dodir postane crvenkasto-smeđe, rub je često iskrivljen.

Stručak: Kratak ili nije izražen, bjelkast ili s ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, s po jednom malom uljnom kapljom na krajevima, prozirne, amiloidne, 11.3-13.4 x 4-5.7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, tanko, voštano, mekano, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i početkom ljeta u aluvijalnim bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće jasena. Sliku je snimio Mladen Matišić, u drugoj polovici lipnja.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti prilično sliči žuta gltkočaška (Calycina citrina), koja nema izražen stalak.

ZAČINSKA ČAŠICA

Hymenoscyphus menthae (W.Phillips) Baral

Etimologija: Mentha (lat.) = metvica. Po povezanosti s biljkom.

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 mm širok, isprva je kuglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, tanjurast, sa stalkom, gornja himenijalna strana je žućkasta, donja strana je malo svjetlija, površina je malo baršunasta.

Stručak: Duži je od širine apotecija, valjkast, malo zadebljan na vrhu, tanak, žuto-smeđ, tamniji je od apotecija, na bazi je tamnosmeđ do crn.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, duguljaste, 16-20 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela, prozirna.

Meso: Tanko, mekano, kožica apotecija je vrlo žilava, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na trulim stabljikama biljaka. Slike je snimio Mladen Matišić, početkom rujna na biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti sliči valovita čašica (Hymenoscyphus repandus), koja ima svjetliji stručak i manje spore.

Phaeohelotium monticola - created on September 2018 in Бежаницкий р-н, Псковская обл., Russian Federation by Eugene Popov

PLANINSKA ČAŠICA

Hymenoscyphus monticola (Berk.) Baral

Etimologija: mons (lat.) = planina + cola (lat.) = stanovnik, koji obitava. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko, u ranoj je mladosti kuglasto, poslije se izravna i postane diskoliko ili čak konveksno, izravno je spojeno sa supstratom, kasnije formira stalak, unutarnja je himenijalna strana glatka, žuta ili žuto-narančasta, u starosti posmeđi, vanjska je sterilna strana svjetlija ili čak bjelkasta.

Stručak: Najprije ne postoji, formira se nešto kasnije, svijetložut.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, sitno su točkaste, najčešće su s jednom pregradom, ali mogu imati i tri, prozirne, 8.8-18 x 2.9-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, mekano, žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci, plodovi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, voli vlažna mjesta, često se pronađe i u vodi stajaćici.

Doba rasta: 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka lako zamijeni s nizom žutih mješinarki, osobito sa žutom glatkočaškom (Calycina citrina), ali ona na bazi ima vrlo kratak stalak i himenij u obliku plitke zdjelice ili tanjurića. Za sigurnu determinaciju žutih i drugih sitnih mješinarki nužno je utvrditi mikrostrukturu plodnog tijela.

Hymenoscyphus repandus - created in Finland by Stefan Jakobsson

VALOVITA ČAŠICA

Hymenoscyphus repandus (W.Phillips) Dennis

Etimologija: repandus (lat.) = valovit, naboran. Po rubu apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 mm široko, oblika je sitnog pehara, čašice ili tanjurića sa stalkom, unutarnja himenijalna strana je glatka i žućkasta do svijetlooker, vanjska je sterilna strana slične boje, rub je bjelkast i malo baršunast.

Stručak: 0.5-1 mm visok, valjkast, relativno je dug, duži je od širine apotecija, nešto je svjetliji od čašice, bjelkast do svijetložut.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno eliptične, glatke, ponekad su sa sitnim uljnim kapljama, prozirne, 12-13 x 2.7-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto do svijetložuto, mekano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprotrof krupnijih biljnih ostataka (stabljike, grane) osjaka (Cirsium), kupine i drugog bilja, kao i različitog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na otpalim cvjetovima (resama) johe raste sličan vrlo sitan peharčić Hymenoscyphus immutabilis. Plodno tijelo naraste samo 0.2-0.5 mm široko, unutarnja je himenijalna strana bijela i glatka, a na osnovi je izražen stalak. Na ostacima raznih biljaka raste i donekle sličan peharčić Hymenoscyphus scutula, čiji peharčić naraste 1-4 mm široko, unutarnja je himenijalna strana žuto-oker ili krem, a stalak je na bazi plodnog tijela 1-7 mm visok. Njegove su spore velike 18-27 x 3.5-5 µm i na sredini su pregrađene, imaju eliptičan oblik i na oba kraja sadrže po jednu oštru bodlju.

KASNA ČAŠICA

Hymenoscyphus serotinus (Pers.) W.Phillips

Etimologija: serus (lat.) = kasno, prošlo. Po vremenu rasta.

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 mm široko, već je u ranoj mladosti izravnato ili konveksno, unutarnja je himenijalna strana glatka, nije ulegnuta poput pehara, žuto, bijelo ili krem, u starosti je crvenkasto-smeđe.

Stručak: 0.5-8 mm visok i 0.25-0.9 mm debeo, valjkast, na bazi je malo zakrivljen, bijel.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, s nekoliko su uljnih kaplji, prozirne, 21-28 x 3.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj vrsti prilično sliči čašasta čašica (Hymenoscyphus calyculus), koja raste na istome staništu. Međutim, spomenuta mješinarka ima unutarnju himenijalnu stranu u obliku pehara ili zdjelice, dok opisana mješinarka ima uvijek izravnat ili konveksan himenij.

Hymenoscyphus umbilicatus - created in Netherlands by ieko staal

PUPČASTA ČAŠICA

Hymenoscyphus umbilicatus (Le Gal) Dumont

Etimologija: umbilicus (lat.) = pupak, središte. Po obliku klobuka.

Plodno tijelo (apotecij): 0.4-5 mm široko, tanjurasto s ulegnutom sredinom, na kraju se izravna ili čak ispupči, na bazi je gotovo bez stalka, gotovo je izravno učvršćeno na supstrat, unutarnja je himenijalna strana glatka, žuta do žuto-narančasta, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija i kod zrelih plodnih tijela sitno maljava, rub je katkad blago zasječen ili zupčast.

Stručak: Vrlo je kratak ili ne postoji, često koničnog oblika, bjelkast do svijetložut.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, sa zaobljenim krajevima, skoro u obliku banane, glatke, s dvije velike i mnogo malih uljnih kapljica, prozirne, 14-17 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo je nepostojeće, bjelkasto do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na plodovima drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je žuta glatkočaška (Calycina citrina).

Phaeohelotium carneum - created in Netherlands by Ruud en Betty van Middelkoop

MESNATOCRVENKASTA TANJURICA

Phaeohelotium carneum (Fr.) Hengstm.

Etimologija: carneum (lat.) = mesnato, boje mesa. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 1-2 mm široko, u obliku je sitnog pehara ili plitkog tanjurića, poslije može biti i pločasto i čak konveksno, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka, najprije je bijela do žućkasta, kasnije je crvenkasto-smećkasta, vanjska sterilna strana je slične boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do valjkaste, glatke, s nekoliko uljnih kapljica, prozirne, 9-12 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na oborenim krupnijim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve sitne mješinarke iz ovog roda imaju excipulum (vanjska strana plodnog tijela) građen od bezbojnih okruglastih stanica. Opisanu je mješinarku lako makroskopski prepoznati jer mlado bijelo-žućkasto plodno tijelo poslije poprimi ružičasto-smećkastu boju. Osim toga, plodno tijelo može biti u obliku pehara, tanjurića ili diska, a može biti i konveksno s vijugavim rubom.

SLAVONSKI LONČIĆ

Strossmayeria basitricha (Sacc.) Dennis

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 mm široko, jastučasto, tanjurasto, bjelkasto, krem do sivo, na bazi je smeđe.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, duguljaste, prozirne, 26-40 x 2.9-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, malo je želatinozno, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kolovozu i rujnu, raštrkano, u malim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) isključivo poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) u poplavnim šumama hrasta lužnjaka i poljskog jasena. U Hrvatskoj je poznata s tri međusobno bliska lokaliteta, u okolici Vinkovaca. Vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Tatraea dumbirensis - created on September 2008 in Le Preuil, Lans-en-Vercors, France by Nicolas Van Vooren

PRAŠUMSKA PLANINKA

Tatraea dumbirensis (Velen.) Svrček

Engleski naziv: Beechwood Goblet

Plodno tijelo (apotecij): 10-25 mm, tanjurasto do pločasto s vrlo kratkim ili nepostojećim stalkom, često je savijeno, gotovo je pupčasto, valovito, bjelkasto do žućkasto, rub je oker.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretemaste, 18-30 x 5.5-7.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, urujnu i listopadu, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve ili hrasta, rjeđe gorskog jasena, breze ili planinske oskoruše (Sorbus aucuparia). U Hrvatskoj je poznata s 11 lokaliteta, od kojih je većina na zaštićenim područjima, Nacionalnom parku Plitvička jezera, Nacionalnom parku Sjeverni Velebit i Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za determinaciju je potrebna mikroskopska analiza spora.

Hyaloscypha hyalina - created in Spain by Luis García Bona

PROZIRNA STAKLOČAŠKA

Hyaloscypha hyalina (Pers.) Boud.

Etimologija: hyalina (lat.) = proziran, bistar, staklast. Po izgledu i strukturi.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.5 mm široko, u ranoj mladosti je čašasto, kasnije je oblika pehara, unutarnja je himenijalna strana glatka, bjelkasta i sjajna, vanjska sterilna strana i rub su obrasli sitnim bijelim dlačicama, bez stalka, a katkad je cijelo plodno tijelo oker boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 6-10 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, na krupnim drvnim ostacima (otpale grane) jasena, hrasta i breze.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovoj mješinarki jako sliči dugodlaka stakločaška (Hyaloscypha leuconica), međutim, ona raste na krupnijim drvnim ostacima (grane, panjevi) crnogoričnog drveća. Spomenuta mješinarka također ima plodno tijelo obraslo dlačicama koje su duge oko 100 µm i debele 7 µm.

Hyaloscypha leuconica - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

DUGODLAKA STAKLOČAŠKA

Hyaloscypha leuconica (Cooke ex Stev.) Nannf.

Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + -nica (gr.) = označavanje imenica koje su povezane s određenom osobinom, mjestom ili stvarima. Po boji.

Plodno tijelo (apotecij): 0.2-0.4 mm široko, slično je peharu ili čašici, na osnovi je stalak s kojim se drži za supstrat, unutarnja je himenijalna strana glatka i bijela, a vanjska sterilna strana i rub su obrasli bijelim dlačicama koje nekada mogu biti svijetlooker.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, prozirne, s nekoliko su sitnih uljnih kapljica, 6-8 x 1.8-2.2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, a prema podacima iz literature raste i na starim otpalim češerima bora.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema mišljenju brojnih autora, sitne bijele mješinarke koje rastu na različitim supstratima i u različito vrijeme je teško međusobno razlikovati. Neki autori smatraju da su opisana mješinarka i prozirna staklošačka (Hyaloscypha hyalina) ista vrsta, jer imaju vrlo slične morfološke detalje plodnih tijela koji u prirodi mogu znatno varirati.