RUTAVI HRČAK

Helvella fibrosa (Wallr.) Korf

Klobuk (apotecij): 1-4 cm širok, u mladosti je lijevkast, poslije je bočno stisnut ili raširen te malo ulegnut, čašast ili nepravilno zdjelast, rub je u mladosti malo podvijen te se ubrzo izravna, postane valovit i ponegdje se raspukne, gornja je himenijalna površina oker-smeđa, smeđa ili sivo-smeđa, u starosti je tamnosmeđa ili crno-smeđa te maljavo-dlakava, donja je sterilna strana slične ili malo svjetlije boje i također je maljava.

Stručak: 2-4 cm visok, brzo postane šupalj, nema uzdužnih rebara, nešto je svjetliji od donje strane apotecija, sivo-smeđ, žuto-siv, svijetlosmeđ ili crveno-smeđ, cijelom je dužinom maljav i zrnast, u starosti je gladak.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, s jednom su velikom uljnom kapljom, glatke prozirne, 16-20 x 9.5-12 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, dugi su 225-285 µm, parafize su valjkaste, batinasto zadebljane na gornjem dijelu, široke su oko 7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, lomljivo, bijelo, sivo, sivo-smeđe ili oker-sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i početkom jeseni kao saprotrof tla po travnjacima, livadama, parkovima, rubovima cesta, nasipima i drugim otvorenim područjima, na pjeskovitom tlu. Primjerke na prve dvije slike snimio je Mladen Matišić, početkom rujna u zaobalnoj šumi uz rijeku Savu, ispod lijeske na pjeskovitom tlu, a ostale tri Anton Gračanin.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete i jedan od rijetkih jestivih hrčaka, međutim nema neke posebne uporabne vrijednosti, jer okus nije tako dobar kao kod dugonogog hrčka (Helvella macropus).

Napomena: Rutavom je hrčku donekle sličan dugonogi hrčak koji najčešće raste u bjelogoričnim šumama. Bitno se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama, jer spomenuti hrčak ima bradavičave spore koje imaju središnju kaplju i sa svake strane po jednu manju kaplju. Osim toga spomenuti hrčak ima izrazito nakostriješeno-maljavu vanjsku stranu apotecija i površinu stručka.

Helvella fusca - created in Estonia by Veiko Kastanje

POTAMNJELI HRČAK

Helvella fusca Gillet

Klobuk (apotecij): 2-4 cm širok, klobučasti dio je sedlasto-režnjastog oblika, režnjevi su nepravilni i kao da su srasli sa stručkom te djeluju napuhano, gornja je himenijalna površina hrapava, oker-smeđa ili crno-smeđa, donja je sterilna površina mrežasta od tankih bjelkastih žilica.

Stručak: 2.5-6 cm visok i do 2 cm debeo, bijel do svijetlosmeđ, cijelom je dužinom uzdužno brazdast, uzdužna se rebra račvaju i ostavljaju nepravilna udubljenja.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 14-17.9 x 10.1-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je tanko i lomljivo, u stručku je žilavo i tvrdo, bjelkasto do svijetlosivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, uz ceste, često ispod topola ili u podnožju drveća, na glinenastom tlu, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer sadrži male količine giromitrina. Gotovo sve vrste hrčaka su nejestive gljive. U nekim su vrstama pronađene samo male količine toksina giromitrina, ali i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Lako se zamijeni s redovničkim hrčkom (Helvella monachella), koji raste na istome staništu i u isto vrijeme. Međutim, spomenuti hrčak ima posve gladak i bijeli stručak., dok potamnjeli hrčak ima duboko i nepravilno brazdast stručak.

Helvella helvellula - created on February 2014 in Attica, Attica, Greece by bkaounas

SITNI HRČAK

Helvella helvellula (Durieu & Mont.) Dissing

Plodno tijelo (apotecij): 2-4 cm široko, glava je zdjelasta, blago je zakrivljena, kasnije se blago spljošti, gornja je himenijalna površina grbava, neravna, neujednačena, napuhana, malo naborana i crna, donja je sterilna strana crna do crno-smeđa, s manje ili više izraženim venama.

Stručak: 0.5-1 cm visok, bjelkast, svijetlosiv do svijetlosmeđ, uglavnom je ižlijebljen, šupalj.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, prozirne, 21-25 x 11-14 µm, askusi su 8-sporni, 260-350 x 12.5-17.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetlosivo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od prosinca do ožujka, pojedinačno i skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, uz rubove cesta, na karbonatnim i pješčanim tlima uz zimzelene vrste hrastova na sredozemnom području. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, na otoku Visu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži manju količinu toksina giromitrina, koji i u tako maloj količini može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi.

Napomena: Prepoznatljiva je po obliku i boji.

Helvella lactea - created on August 2023 by by janiepo

MLIJEČNI HRČAK

Helvella lactea Boud.

Klobuk (apotecij): 2-6 cm širok, oblika je sedla, jednostruko do višestruko urezan sa podvijenim rubom, podijeljen na više režnjeva, rubnim je dijelom učvršćen za stručak, gornja je himenijalna površina snježnobijela, kasnije je krem, sivkasto-smeđa, žuto-smeđa ili svijetlosmeđa, donja je sterilna strana bijela i glatka.

Stručak: Valjkast, duboko je uzdužno izbrazdan, šupalj, stisnut, sitnozrnast, bjelkast do žućkast.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, s velikim i često s nekoliko manjih uljnih kapljica, prozirna, 15-18 x 10-12 µm, askusi su 8-sporni, 180-220 x 14-18 µm, parafize su valjkaste; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, lomljivo, tanko; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, rjeđe u ranu jesen, od lipnja do listopada, kao saprotrof tla uz rubove šumskih puteva i staza te na ostacima kore drveća u bjelogoričnim, miješanim i aluvijalnim šumama s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom, bukvom, jasenom, brezom, običnim grabom ili crnom johom, na humusnom šumskom tlu, u travi ili mahovini. U Hrvatskoj je pronađena na dva lokaliteta, na području grada Zagreba i u okolici Vrbovskog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži različite količine toksina giromitrina, koji čak i u maloj količini može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem,  djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi.

Napomena: Po boji može biti sličan jesenski hrčak (Helvella crispa).

JAMIČASTI HRČAK

Helvella lacunosa Afzel.

Etimologija: lacuna (lat.) = jamičasto, udubljeno, rupičasto. Po udubinama po površini stručka.

Engleski naziv: Elfin Saddle

Klobuk (apotecij): 3-12 cm širok, u obliku je sedla, kvrgav, gladak, kao nepravilno napuhan, sastoji se od jednog listića podijeljenog na 2-3 režnja, režnjevi se izvrnu prema stručku, ali dosta pravilno, rub je spojen sa stručkom, vanjska je himenijalna strana crno-smeđa ili sivo-crna, unutarnja je strana nešto svjetlija.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, valjkast, istaknuto je brazdasto-rebrast, između rebara se nalaze uzdužni žlijebovi, iznutra je komorasto šupalj, bjelkast, sivkast, kasnije je sivkasto-okerast, sivkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, s uljnom kapljom na sredini i nešto manjom na jednoj strani, prozirne, 14.5-22 x 10-14 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Lomljivo, tanko, bjelkasto ili sivkasto; miris i okus ugodni na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla u sjenovitim miješanim i bjelogoričnim šumama, po proplancima i uz putove. Primjerke na prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, polovicom svibnja, u blizini planinskog vrha Badanj na Dinari, a posljednje dvije Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Nekolicina je autora navodi kao jestivu vrstu, ali se smatra otrovnom jer može sadržavati male količine toksina monometilhidrazina, koji se djelomično razgrađuje kuhanjem. Sve se vrste iz roda Helvella smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, a postoje i određene sugestije da bi mogle biti kancerogene. Prijavljeno je da sirova uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: S karakteristično je narebranim stručkom bjelkaste boje. Sličan je redovnički hrčak (Helvella monachella) koji najčešće raste na pjeskovitom i vapnenastom tlu u proljeće, izvana ima mnogo tamniji klobuk, a s unutarnje je strane bjelkast, stručak gotovo nikada nije jako izbrazdan i uzdužno rupičav, već je najčešće gladak.

STEVENSIJEV HRČAK

Helvella latispora Boud.

Etimologija: late (lat.) = široko, obilno, bogato + spora (gr.) = sjemenka, spora. Po širini spora.

Engleski naziv: Pale Saddle

Klobuk (apotecij): 2-6 cm širok, u mladosti je uhast pa u obliku sedla, s 3 je režnja ili u obliku uha, rub se ubrzo podvije, gornja je himenijalna površina u mladosti skoro bjelkasta, sivkasto-smeđa, oker-smeđe ili svijetlosmeđa, donja je sterilna površina najprije bijela pa oker-smeđa, sitno je pahuljasta.

Stručak: 1-7 cm visok i 0.2-1 cm debeo, valjkast je i u obliku stupa, bez žljebova, stisnut, šupalj, bijel je i žućkast, sitno je dlakav, na bazi s bijelim micelijem.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, s velikom uljnom kapljom, 15-21 x 10-12.5 µm; askusi su 8-sporni, dugi su do 350 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo; miris i okus nisu izraženi, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla na rubu miješanih i bjelogoričnih šuma, često po stazama i putevima, u mahovini i po ravničarskim predjelima u blatu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom listopada.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Konzumacija ove gljive se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i moguće otrovnim jer sadrže određene količine toksina giromitrina, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Elastični je hrčak (Helvella elastica) vrlo sličan ovoj vrsti, čak i po mikroskopskim osobinama, ali uglavnom raste nešto kasnije i najčešće unutar šuma. Rub klobuka je uvijek podvijen i prljave je smeđo-oker boje.

Helvella macropus - created in Norway by Siv Moen

DUGONOGI HRČAK

Helvella macropus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + pus (gr.) = noga. Po dugom stručku.

Engleski naziv: Felt Saddle

Klobuk (apotecij): 1-5 cm širok, najprije je otvoren, zatim je skoro spljošten, u obliku je pehara sa stalkom, unutarnja je himenijalna strana sivo-smeđa ili sivo-oker, a vanjska je sterilna strana svijetlosiva i sitno baršunasta, rub je iskrzan.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, ponekad izraženo narebran, maljav, baršunast, zrnast, sivo-smeđ.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, eliptične, skoro glatke, 21-24 x 9.9-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bijelo, sivkasto, sivkasto-smeđe ili oker-smeđe, elastično, lomljivo; miris je ugodan na voće ili na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, po šumskim čistinama i po grmlju, na goloj zemlji ili u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan je od rijetkih jestivih hrčaka. Potrebna je temeljita termička obrada. Bez obzira na jestivost ne preporučuje se konzumacija bilo koje vrste iz ovog roda, jer gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Sličan je gomoljastonogi pehar (Dumontinia tuberosa) koji raste u proljeće i ima čitavu površinu stručka u obliku sklerocija (ovapnjenjenu), a i uvijek raste u blizini biljke šumarice (Anemone nemorosa).

REDOVNIČKI HRČAK

Helvella monachella (Scop.) Fr.

Etimologija: Po imenu kaluđerica, jer klobuk i rašireni režnjevi podsjećaju na nekog redovnika.

Klobuk (apotecij): 2-5 cm širok, u obliku je sedla s uzdignutim vrhom, sastoji se od jednog listića podijeljenog na 3 režnja koji se nepravilno izvrnu prema stručku, režnjevi su gotovo uvijek uspravno postavljeni, vanjska je himenijalna stana tamnosmeđa, u starosti je sivo-smeđa, nekad i s ljubičastom nijansom, a unutarnja je sterilna strana bjelkasta.

Stručak: 3-7 cm visok, valjkast, debeo, malo je zadebljan na bazi, nije uzdužno narebran, eventualno je malo brazdast, bijel.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 18-22 x 10-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, okus je lagano slatkast, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, uz rubove putova, te po vrtovima na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Konzumacija se ne preporučuje jer se sve gljive iz roda Helvella smatraju nejestivim i potencijalno otrovnim, jer gotovo sve sadrže toksin giromitrin, a čak postoje i mišljenja da bi mogle biti kancerogene.

Napomena: Kao i kod svih vrsta u rodu hrčaka ima klobuk podijeljen na režnjeve sve do stručka ili nekad, ali nešto rjeđe, podijeljen samo na vrhu. Prepoznatljiva je vrsta po tamnosmeđem ili crno-smeđem klobuku i po stručku koji nije naboran, već gladak, eventualno je zadebljan na bazi.

Helvella phlebophora - created on August 2009 in Карачаево-Черкесская Республика, Russian Federation by Eugene Popov

LISTIĆAVI HRČAK

Helvella phlebophora Pat. & Doass.

Klobuk (apotecij): 1-4.5 cm širok, prema dolje pravilno u obliku kišobrana, nepravilno je valovit, savijen, bez ruba, ali lagano podvijen prema stručku, nikad nije srašten sa stručkom, nešto je širi u starosti, gornja je himenijalna površina siva, sivo-crna ili plavo-siva, donja je sterilna strana glatka, nešto je svjetlija od gornje strane, s uzdužnim je brazdama.

Stručak: Valjkast, bjelkast, sivkasto-žut ili oker-žut, uzdužno je izrazdan.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 13-18 x 9.5-11.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prljavo bijelo do sivkasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od lipnja do rujna, uglavnom usamljeno, rijetko skupno, kao saprotrof tla na humusnim šumskim tlima obraslih mahovinom ili na biljnim ostacima, često uz rubove šumskih puteva i staza u bjelogoričnim šumama, najčešće u blizini hrasta, bukve, breze, lijeske ili običnog graba, u kontinentalnim krajevima s umjerenom klimom, vrlo rijetko u gorskim krajevima. U Hrvatskoj je pronađena na tri lokaliteta, na području grada Zagreba, na planini Medvednici i na području Vukomeričkih gorica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži različite količine toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da bi sve vrste iz roda Helvella mogle biti kancerogene. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa. Giromitrin potpuno isparava sušenjem, djelomično kuhanjem, a također je topljiv u vodi.

Napomena: Prepoznatljiv je po sivoj ili sivo-plavkastoj boji apotecija.

USAMLJENI HRČAK

Helvella solitaria P.Karst.

Klobuk (apotecij): 1-4 cm širok, u obliku je čašice sa stalkom ili pehara koji je na obje vanjske strane stisnut i izgleda kao otvorena školjka, unutarnja himenijalna strana je crvenkasta do crno-smeđa ili sivkasto-smeđa, vanjska sterilna strana je svijetlosmeđa i blago baršunasta, cijela je površina ljepljiva i iznutra i izvana.

Stručak: Bjelkast ili svijetlosmeđ, uzdužno je rebrast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 17-21 x 11-13.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod topola ili vrba, po rastresitim i pjeskovitim tlima bogatim vapnencem. Sve slike snimio je Anton Gračanin.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži toksin giromitrin, kao i gotovo sve vrste iz ovog roda.

Napomena: Moguća je zamjena s također otrovnim queletijevim hrčkom (Paxina queletii), koji najčešće raste u crnogoričnim šumama.

CRNO-BIJELI HRČAK

Helvella spadicea Schaeff.

Plodno tijelo (klobuk): 2-7 cm široko, glava oblika sedla, podijeli se na 3 ili 4-kraka u obliku trokutastih klobuka s vrhovima, rubom prirasla sa stručkom, gornja je himenijalna površina tamnosmeđa, u starosti je sivo-smeđa, crno-smeđa.

Stručak: 2-15 cm visok i 2-3 cm debeo, u početku je bijel, poslije postaje prljavo žućkast, vrlo je debeo, baza je zadebljana, nije uzdužno narebran, samo je ponekad blago izbrazdan.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 16-23 x 12-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, žilavo, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, a od prosinca do travnja na sredozemnom području kao saprotrof tla na primorskim obalnim dinama uz primorski bor, a u travnju i svibnju na pješčanim tlima prirodnih obalnih zona uz velike kontinentalne rijeke te na pješčarskim stepama uz različite vrste topola, rijetko vrba te od lipnja do početka rujna u visokim planinama. Kod nas je pronađena na 9 lokaliteta, od čega ih je 8 uz rijeku Dravu, a jedan uz rijeku Neretvu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži različite količine toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da su sve vrste iz roda Helvella kancerogene. Sirova je otrovna. Iako ponekad može sadržavati samo malu količinu giromitrina i ta mala količina može uzrokovati oštećenje organa.

Napomena: Prepoznatljiv je po tamnom, tamnosmeđem ili sivo-smeđem apoteciju i svijetlijem, bijelom do žućkastom stručku.

Helvella villosa - created in Netherlands by Westra, Theo

RUTAVI HRČAK

Helvella villosa Schaeff., 1774

Etimologija: villosus (lat.) = dlakav, kudrav, maljav, rutav. Po izgledu plodnog tijela.

Klobuk (apotecij): 1-5 cm je širok, stisnuto-uhast, ubrzo je pravilno kružan, nakon određenog vremena je pravilnog oblika priljepka ili čašice, unutarnja je himenijalna površina sivkasto-smeđa ili oker, kasnije je tamnije sivo-smeđe boje, glatka, vanjska je sterilna strana iste boje.

Stručak: 2-5 cm visok i oko 5 mm debeo, nije narebran, valjkast, boje je vanjskog dijela klobuka, sitno je kosmat i skoro gladak, samo je na vrhu malo pahuljast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 22-24 x 9-12 µm; askusi su 8-sporni, dugi su do 300 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Čvrsto, sivkasto-smeđe; miris je ugodan na voće ili gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće ispod lijeske, te po parkovima i grmlju, na krupnim drvnim ostacima, kao i na jako blatnjavom i muljevitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan je od rijetkih jestivih hrčaka. Bez obzira na jestivost, ne preporučuje se konzumacija ni ove ni drugih vrsta iz roda Helvella, jer sve sadrže određenu količinu toksina giromitrina, a čak postoje i neka mišljenja da bi sve vrste iz ovog roda mogle biti kancerogene.

Napomena: Dugonogi hrčak (Helvella macropus) je sličnog izgleda, međutim ima nešto vretenastije i sitno naborane spore. Sedlasti hrčak (Helvella ephippium) raste zajedno s ovom vrstom, a razlikuje se po klobuku u obliku sedla.

Paxina queletii - created in Netherlands by Ton en Karin Hermans

QUELETIJEV HRČAK

Paxina queletii (Bres.) Stangl

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 cm širok, najprije je skoro kuglast, zatim se raširi, tamnosmeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, unutarnja je himenijalna površina gola, vanjska je strana sa stršećim sivkasto-smeđim ljuskicama.

Stručak: 2-3 cm visok i 4-7 mm debeo, šupalj, užlijebljen, gotovo je trbušast, gol, bjelkast do žuto-smećkast, maljav, na vrhu je obično nešto tamniji i sivkasto pahuljast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, s nešto tamnijom jezgrom, prozirne, neamiloidne, 17-22 x 11-14 µm; askusi su valjkasti, sa stalkom, 320-350 x 14-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto, u mladosti na prerezu stručka poružičasti; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično šumama ariša.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer vjerojatno sadrži male količine toksina giromitrina. Sirova je otrovna.

Napomena: Veoma sliči jamičastom hrčku (Helvella lacunosa) koji se razlikuje po dimenzijama, boji i staništu. Također je slična i vrsta Helvella pezizoides koja je nešto veća rastom, čitav stručak je brazdast i ima sočno meso.

ŽILASTA TAVICA

Disciotis venosa (Pers.) Arnould

Etimologija: venosus (lat.) = žilasto. Po izgledu.

Engleski naziv: Bleach Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-22 cm je široko, prvo je nepravilno kuglasto pa rašireno i konkavno, obično je u obliku čaše ili zdjelice, ali je nekad i gotovo ravno, sa kratkim je stalkom, unutarnja je površina žućkasto-smeđa do svijetlosmeđa, kasnije tamnosmeđa s razgranatim žilicama ili naborima, vanjska je strana svjetlija, svijetlokrem i sitno zrnasta, skoro uvijek je rebrasta i naborana poput unutarnje strane.

Stručak: Veoma je kratak i jedva uočljiv, ukopan je u zemlji, bjelkast, žućkast ili smećkast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 18-25 x 11-15 µm (cromushroms: (20.1) 21.2 - 24.9 (26) × (9.3) 9.9 - 11.8 (13.1) µm, Q = (1.9) 1.92 - 2.3 (2.5), N = 100, Me = 22.8 × 10.9 µm, Qe = 2.1); otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: U vanjskom je sloju smećkasto, a u unutarnjem je bjelkasto, poput dječjih čokoladnih jaja, čvrsto, vrlo je lomljivo, voštano; upadljivo miriše na klor, lužnato, miris na klor nestaje zagrijavanjem, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće kao saprotrof tla u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, uz rubove šuma, šumske puteve, rijeke, te po močvarama i parkovima. Prvu i drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević početkom travnja, treću Neven Ferenčak, početkom travnja, a četvrtu August Cerovečki, početkom travnja, na lokalitetu Prelog kod Varaždina.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali samo dobro termički obrađena, jer je sirova otrovna. Miris klora kuhanjem potpuno nestane.

Napomena: Ne pazeći na stanište, te boju unutarnjeg i vanjskog dijela apotecija može se zamijeniti s bisernom pločaricom (Discina ancilis), ove dvije vrste se ponekad dosta teško međusobno razlikuju, imaju drugačije spore. U bukovim šumama raste mjehurasta čašica (Tarzetta catinus) koja je pravilnijeg oblika, sličnog peharu, unutarnja strana je glatka, a vanjska stijenka je sitnobrašnasta, žuto-krem je i oker boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1712. Žilasta tavica (Disciotis venosa (Pers.) Boudier)

Morchella costata - created in Spain by Luis García Bona

REBRASTI SMRČAK

Morchella costata Pers.

Etimologija: costatus (lat.) = rebrasto. Po izgledu.

Klobuk: 5-12 cm visok i 2-6 cm širok, stožast, u mladosti je često kuglast, prirastao je za stručak sa kolutastim ovratnikom, različito je širok, šupalj, po vanjskoj se površini pružaju jače izražena uzdužna rebra, nalik pčelinjem saću, unutrašnjost rupa je sivo-smeđa, bridovi su tamni, gotovo crni.

Stručak: Do 10 cm visok i do 7 cm debeo, valjkast, na donjem je dijelu malo širi, šupalj, veoma je nepravilan, u početku je bijel, zatim je žućkast ili sivkast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 20-24 x 12-14 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Deblje je nego kod drugih smrčaka, hrskavičavo, u starijih primjeraka je elastično, bjelkasto; miris je ugodan na smrčke, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, po pašnjacima i livadama bogatim humusom, preferira pjeskovita i vapnenasta tla bogata kalcitom, ilovaste aluvijalne šume gdje se zadržava voda ili uz potoke, u šumama bora ili smreke, često u malču od kora, na smetlištima, u parkovima, vrtovima i na ognjištima.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a veoma je aromatičan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Jedna je od varijacija tipičnog pravog smrčka (Morchella esculenta) od kojeg se razlikuje po stručku koji je uvijek crveno nahukan, nije bijel. Uz stožastog smrčaka sličan je i visoki smrčak (Morchella elata) koji raste po planinskim crnogoričnim šumama, donji dio klobuka je skoro iste debljine kao i stručak, nema istaknute bokove kao većina smrčaka.

Morchella crassipes - created in Estonia by Vello Liiv

DEBELONOGI SMRČAK

Morchella crassipes (Vent.) Pers.

Etimologija: crassus (lat.) = debeo, mastan, krupan + pes (lat.) = noga. Po velikim dimenzijama stručka.

Klobuk: 4-10 cm visok i 3-9 cm širok, dosta je velik, širok, šupalj, stožast ili kuglast, površina je s nepravilno raspoređenim i vijugavim rebrastim pregradama, te s dosta širokim udubinama (alveolama), sivo-žut, žuto-zelenkast, svijetlosmeđ ili oker-smećkast.

Stručak: 4-13 cm visok i 3-7 cm debeo, šupalj, dosta se razvije u visinu i u širinu, gladak, širi se prema vrhu, uzdužno je nepravilno brazdast, a prema dnu je redovito zadebljan, bjelkast ili crvenkast, kao posut bijelim prahom.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 17-24 x 11-15 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, tanko, lomljivo; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, obično u travnju i svibnju, kao saprotrof tla u sjenovitim bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, po rubovima šuma, šumskim livadama, te u parkovima, vrtovima, često se pronađe uz potoke i rječice ispod jasena i lijeske.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Dio autora smatra da je debelonogi smrčak samo veća varijacija pravog smrčka (Morchella esculenta).

Morchella deliciosa - created in Norway by Siv Moen

SLASNI SMRČAK

Morchella deliciosa Fr.

Etimologija: deliciosus (lat.) = delikatesan. Po odličnoj kvaliteti.

Klobuk: 3-4 cm visok, stožast i jajolik, krupan, prirastao na stručak, šupalj, iznutra je pahuljast, rebra su malo odmaknuta od stručka i maljava, uzdužno je vijugavo-rebrast, rebra su povezana pregradama, alveole su duguljaste i promjenljive veličine, može biti žućkast i siv, u starosti postane crnkast.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-2 cm debeo, prilično je nepravilan, cijelom je dužinom šupalj, na bazi je lagano zadebljan, uzdužno je brazdast i jamičast ili ravan, pahuljast, bijel.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 20-22 x 13-16 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je lomljivo, prilično je tvrdo i kožasto, u klobuku je bijelo ili s crvenkastom nijansom (ružičasti smrčak (Morchella purpurascens)); miris je vrlo jak i ugodan, a okus nije izražen, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće kao saprotrof tla na travnatim terenima i usjecima u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Jedna je od varijacija, a i svi su oblici bliski pravom smrčku (Morchella esculenta), jer imaju najčešće koničnu mitru, ali ona može biti i kuglasta, ima jača rebra i ne pocrni u starosti.

VISOKI SMRČAK

Morchella elata Fr. (1822)

Etimologija: elatus (lat.) = uzvišen, visok, visoko, vitak. Po obliku.

Engleski naziv: Black Morel

Klobuk: 4-7 cm visok i 3-5 cm širok, stožast ili malo tup, u obliku je smrekova češera, šupalj, rubom je prirastao na stručak, ispod klobuka gotovo da nema ovratnika, iste je debljine kao i stručak, alveole su izdužene, kockaste i romboidne, uzdužna rebra su izdignutija i tamnija, skoro su paralelna, lagano su anastomozirajuća, sitno baršunasta, s tendencijom da ubrzo pocrnu, himenij se nalazi u jamicama koje se nalaze na površini klobuka, maslinast, sivo-smeđ i crvenkasto-smećkast, u starosti je crnkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 cm debeo, šupalj, nejednake je debljine, uzdužno je naboran, upadljivo je perutasto-zrnast po površini, lagano se zadebljava prema vrhu, na mjestu gdje je spojen s klobukom je gotovo iste širine kao i klobuk, obično je iste visine kao i klobuk, bijel, žuto-oker ili svijetlosmeđ.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 20-26 x 12-14 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano, hrskavičavo, žilavo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, kao saprotrof tla u aluvijalnim i crnogoričnim šumama, uz rubove šuma, šumske putove, po šumskim livadama, u parkovima, vrtovima, na opožarenom terenu, te također po višim planinskim predjelima; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Prepoznatljiv je prvenstveno po upadljivo stožastom obliku i stručku koji se zadebljava prema klobuku, a na mjestu gdje su spojeni su gotovo iste debljine. Sličan je pravi smrčak (Morchella esculenta) koji ima manje šiljast klobuk, uzdužna rebra mu teku ravno, stručak mu je uži, uzdužno naboran i ponekad koljenasto savijen, na površini nema sitna zrnca.

PRAVI SMRČAK

Morchella esculenta (L.) Pers.

Engleski naziv: Morel

Klobuk: 3-9 cm širok i 5-16 cm visok, vrlo je nepravilnog oblika, kuglast, jajolik ili tupo-stožast, krajnjim donjim dijelom, odnosno kolutastim ovratnikom, prirastao za stručak, nadolje se spuštaju relativno paralelna rebra koja izgledom podsjećaju na pčelinje saće, s dubokim i nepravilnim ulegnućima, šupalj, žuto-smeđ, žuto-siv, žuto-zelenkast, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, rijetko je tamnosmeđ, vrhovi su rebara uvijek tamniji.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, malo je širi prema dnu, uočljivo je nepravilno naboran, šupalj, vrlo je elastičan, bjelkast, kasnije je žućkast ili žućkasto-smećkast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, s tankim stijenkama, bezbojne, 18-27 x 12.5-14 µm (cromushrooms: (14)14.8-20(20.8) x (8.8)8-10(10.2) µm, Q=1.5-2.1, N=30, Me=17 x 9.5 µm, Qav=1.8); otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, malo je hrskavičavo, voštano; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u manjim skupinama, kao saprotrof tla u vlažnim bjelogoričnim šumama, po rubovima šuma, šumskim livadama, parkovima, vrtovima i malču od kore, na pjeskovitom tlu uz obale rijeka, vrlo je vjeran lokacijama. Smatra se da smrčci iz vlažnih šuma imaju bolji okus od smrčaka na malču od kore. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan jer sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci uzrokuju gastrointestinalne poremećaje. Kod pojedinaca se može javiti tzv. Morchella sindrom, a simptomi su osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, drhtanje, poremećaji kretanja i nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takve simptome trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjema utvrđeno da sadrži određene tvari sa antioksidativnim svojstvima (ResearchGate. 2024. Antioxidant activities, metal contents, total phenolics and flavonoids of seven Morchella species). Antioksidativna svojstva gljiva obično se povezuju sa fenolnim spojevima, kao što su peroksidaza ili polifenol oksidaza, koji su prisutni u visokim količinama u gljivama. Fenolni spojevi kao što su flavonoidi, fenolne kiseline i tanini se smatraju glavnim doprinositeljima antioksidativnog djelovanja. Ovi antioksidansi također djeluju protuupalno, antiarterosklerotski i antikancerogeno, a to se djelovanje može povezati s njihovim antioksidativnim djelovanjem.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po stožastom obliku i po vrhovima rebara koji teže da pocrnu. Slični su rebrasti smrčak (Morchella costata) koji ima tamnija rebra i crvenkasti stručak, te visoki smrčak (Morchella elata) kojem klobuk izgleda samo kao produžetak stručka, nema ovratnika. Postoje mnogi varijeteti ove vrste, a moguća je zamjena i sa sličnim uvjetno jestivim običnim smrčkom (Morchella vulgaris) i debelonogim smrčkom (Morchella crassipes).

Morchella eximia - created on April 2023 in Motaičiai, Šiaulių r. sav., Lithuania by Lina

RUDERALNI SMRČAK

Morchella eximia Boud.

Klobuk: 5-20 cm visok i 3-8 cm širok, stožast, zašiljen na vrhu, najčešće je kuglast do jajolik ili nepravilan, uzdužna su rebra pravilna i gotovo paralelna te jako istaknuta, poprečna su rebra nepravilna kao i alveole, može biti maslinast do sivo-smeđ, a u ranoj mladosti je gotovo je crn, bridovi rebara su uvijek tamniji.

Stručak: Do 20 cm visok, šupalj, vrlo je nepravilan, ponekad je vijugav ili nepravilno napuhan, bijel, poslije je krem, žuto-oker ili svijetlosmeđ, može biti uzdužno brazdast, cijela je površina sitno zrnasta.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 25-28 x 9.5-13 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, hrskavičavo, voštano, tanko, lomljivo, bjelkasto; miris je ugodan, ali nije osobit, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, na ruderalnim terenima, smetlištima, ruševinama, hrpama pijeska i odbačenoj šuti od centralnog grijanja, te ispod starih krpa, papira i madraca.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sirov je otrovan. Sadrži hemolizine koji se uništavaju kuhanjem, a vodu od kuhanja treba odbaciti. Nedovoljno kuhani smrčci dovode do gastrointestinalnih poremećaja! Ali postoji još jedna netolerancija, tzv. Morchella sindrom, a simptomi su: osjećaj pijanstva, nemir, problemi s ravnotežom, vrtoglavica, poremećaji kretanja, nesvjestica. Svatko tko je ikada iskusio takvu intoleranciju trebao bi izbjegavati konzumaciju smrčaka.

Napomena: Ruderalni je smrčak vrlo neobičan i može se pronaći samo na opisanom staništu. U okolici Zagreba ima, na žalost, mnogo smetlišta na kojima se odlažu ruševine, stare krpe, madraci itd. Na takvim se staništima pronađe i stotinu primjeraka smrčaka na jednome mjestu. Ruderalni se smrčak vrlo jednostavno može uzgajati na takvim mjestima. Potrebno je zrelo plodno tijelo dobro zdrobiti u kanti vode i vodu u kojoj su razmućene spore poprskati po takvom tlu. Nakon toga tlo treba pokriti kartonima, novinskim papirom ili starim krpama te pustiti da pokrovni materijal leži do kraja ožujka. Tada se spomenuti materijali maknu i za 10-20 dana možete ubrati punu košaru smrčaka.