PRIMORSKA ZEMLJOPORKA

Geopora nicaeensis (Boud.) M.Torre

Plodno tijelo (apotecij): 2-7 cm široko, u početku je zatvoreno i gotovo kuglasto, kasnije se otvori u obliku pehara, bez stručka izravno je spojeno sa supstratom, unutarnja himenijalna površina je kremasto-žuta, sivo-oker do ružičasto-smeđa, kasnije je smećkasta, često je s tamnijim mrljama, vanjska strana je vunasta, smeđa, pjeskovito hrapava, rub se uglavnom zvjezdasto rascjepljuje, krakovi su uglavnom zakrivljeni prema vani, često je prekriven žutim ili tamnosmeđim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, 23.8-30 x 13-21 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti je svijetlosmeđe, do 2.5 mm debelo; miriše na zemlju, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od listopada do travnja, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla na otvorenim, kamenitim i vapnenačkim mjestima, uz putove i staze, u pojasu sredozemnih zimzelenih šuma s hrastom crnikom (Quercus ilex) i alepskim borom (Pinus halapensis) te u alpskoj zoni srednje i sjeverne Europe u pojasu drijasa (Dryas octopetala) i zeljastih vrba (Salix spp.). U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na otoku Braču i u Istri. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po zvjezdasto raspucanom rubu apotecija, koji je s vanjske strane dlakav.

POLUURONJENA ZAKOPANKA

Geopora semi-immersa (P.Karst.)

Etimologija: semi- (lat.) = polu, djelomično + immersa (lat.) = uronjeno. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 mm široko, u obliku je čašice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, najprije je kuglasto zatvoreno pa se otvori, unutarnja himenijalna površina je narančasta do oker-narančasta, vanjska površina je iste boje, rub je zupčasto rascijepljen, često je sa sitnim bjelkastim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su usko eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, s dvije uljne kaplje, rjeđe je samo s jednom, 21-25 x 9.5-11.5 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, 180-250 x 13-20 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo do svijetložuto, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla na tlu ispod bora, hrasta oštrike (Quercus coccifera) ili vrbe, voli pjeskovito tlo. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Za ovu je vrstu karakterističan poluukopani način rasta. Od ostalih je vrsta slična morska zakopanka (Geopora arenicola), čija je unutarnja himenijalna površina dosta svjetlija od vanjske, bjelkasta ili sivkasta.

SUMNERIJANOVA ZAKOPANKA

Geopora sumneriana (Cooke ex W.Phillips) M.Torre

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Cedar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 cm široko, najprije je poluukopano i skoro zatvoreno poput na sredini prošupljene lopte, poslije se na gornjem dijelu otvori pri čemu se rub najčešće zvjezdasto raspuca, jako se raširi, stručak nije izražen ili jedva uočljiv, unutarnji je dio gladak i svijetložut, kasnije je smećkast, vanjski je dio smeđ i vunast, zrnast, uvijek je prekriven s ostacima pijeska.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 20-22 x 10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, lomljivo, bjelkasto do svijetložuto; miriše na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla ispod cedra, ali i ispod drugog crnogoričnog drveća, voli pjeskovito i kiselo tlo. Treću sliku snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Poreča.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a sirova je otrovna.

Napomena: Dio je roda Geopora u kojem se nalaze vrste u obliku čašice s rubom koji manje ili više izgleda poput krune kada se gljiva razvije, unutarnji je dio gladak, a vanjski je dio prekriven tamnijim paperjem, s ostacima je pijeska iz kojega gljiva izrasta. Slična je pjeskovita zakopanka (Geopora arenosa), ali je nešto manja rastom.

Geopyxis carbonaria - created in Estonia by Urmas Kaja

UGLJENSKI PEHAR

Geopyxis carbonaria (Alb. & Schwein.) Sacc.

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Po staništu.

Engleski naziv: Stalked Bonfire Cup

Klobuk (apotecij): 0.6-2 cm širok, u obliku je šalice, unutarnja je konkavna površina žuto-oker, oker, narančasto-oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa, vanjska je površina svijetloružičasta, sitno je brašnasta, rub je bjelkast, uvijek je sitno nazubljen i raspucan.

Stručak: Oko 1.5 cm visok i 1-2 mm debeo, slabašan, valjkast, gladak, korjenast, bjelkast ili žućkasto-smećkast.

Mikroskopija: Askospore su esko eliptične i s oštrim krajevima, bez grlića, glatke, prozirne, 11-17 x 6-9 µm, askusi 180-250 x 10-11 µm, parafize su tanke i lagano batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe ili oker-smeđe, lomljivo, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u svim tipovima šuma i po opožarenim terenima na pougljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je gljiva karakteristična po svom neobičnom čašastom obliku, te staništu na zemlji s pougljenisanim ostacima drva.

SVIBANJSKA ŽUTOČAŠKA

Geopyxis majalis (Fr.) Sacc.

Etimologija: geopyxis (lat.) = zemljana kutija, majalis (lat.) = u odnosu na mjesec svibanj.

Klobuk (apotecij): 0.3-1.5 cm širok, u mladosti je kuglast, kasnije otvoren i spljošten u obliku šalice, lomljiv, unutarnja je himenijalna površina glatka, narančasta, vanjska je površina malo svjetlija, ali zadržava svijetlonarančastu boju, rub je uvijek nazubljen, zakrivljen prema gore i istaknute bijele boje.

Stručak: Sitan ili skoro nepostojeći.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 14-16 x 6-8 µm, askusi su veličine do 260 x 10 µm, parafize su valjkaste, nisu proširene na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko i krhko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i jesen u kontinentalnom dijelu, a sredozemnom području od studenog do travnja, na pjeskovitom i vapnenastom tlu s mahovinom, uz rubove šumskih puteva i staza u crnogoričnim i miješanim šumama i na primorskim pješčanim dinama, vjerojatno u simbiozi s crnogoričnim vrstama drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u Gorskom kotaru, iz okolice Vrbovskog i Mrkoplja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po narančastom apoteciju s bazubljenim bijelim rubom.

NARANČASTA ČEKINJARICA

Humaria aurantia (Clem.) Häffner, Benkert & Krisai

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2.5 cm široko, u obliku je zdjelice ili šalice koja se u starosti spljošti pa poprimi oblik diska, unutarnja je himenijalna površina svijetložuta, žuto-oker ili oker s izrazitim narančastim nijansama, žive narančaste do narančasto-smećkaste boje, ponekad je s maslinastom nijansom, izvana je iste boje, oker, oker-narančaste ili svijetlosmeđe, rub je tamniji, prekriven brojnim dugim dlačicama, bez stručka ili je u zametku.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, prozirne, 15-19 x 6.8-9.5 µm, askusi su 8-sporni, 200-256 x 8-12 µm, parafize su široke 2.3-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Jako je oskudno, s dva sloja, jedan je bjelkast a drugi je žut; miriše na humus, a okus je slab.

Stanište: Raste u jesen i u vlažnom dijelu zime (kod nas u rujnu i listopadu) uz prirodne obalne zone velikih rijeka kao saprotrof vrlo trulih krupnijih drvnih ostataka topole ili jasena, na vlažnom, pjeskovitom priobalnom tlu uz drvne ostatke ili bez njih te natopljenim dijelovima drvene građe mostova, uvijek uz prisutnost mahovina. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, u gornjem toku rijeke Kupe i u okolici Koprivnice. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po čekinjastom rub i staništu na kojem raste.

POLUOBLA ČEKINJAVICA

Humaria hemisphaerica (F.H.Wigg.) Fuckel

Engleski naziv: Glazed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, u ranoj mladosti je kuglasto, a poslije se otvori i postane polukuglasto, slično zdjelici, bez stalka ili je s vrlo kratkim smećkastim batrljkom, izravno je spojeno s tlom, unutarnja je himenijalna strana glatka i svijetložuta do sivkasta, ponekad je s plavkastom nijansom, vanjska je strana žućkasta do smećkasta i obrasla smeđim čekinjama, rubne su dlačice duge 800 µm.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 20-24 x 10-12 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, 230-270 x 19-23 µm, parafize su valjkaste, s pregradama, na vrhu su batinasto zadebljane, dlačice su višesegmentne, tamnosmeđe, glatke, duge su 200-230 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma kao saprotrof na sjenovitome golom tlu ili na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Poluobla se čekinjavica lako može zamijeniti sa sličnom dvojnom čekinjavicom (Perilachnea hemisphaerioides) koja raste u ljeto i s Boudierovom čekinjavicom (Paratrichophaea boudieri) koja raste od proljeća do listopada na opožarenim mjestima. Obje su spomenute čekinjavice znatno dlakavije, a sigurna je determinacija moguća samo pomoću mikroskopa. Rod Humaria bitno se razlikuje od roda Trichophaea po tome što vrste imaju bradavičave spore, dok vrste roda Trichophaea imaju glatke spore.

SVILENKASTA ŠUPLJIKAVKA

Hydnocystis bombycina (Vittad.) Healy & M.E.Sm.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, nepravilno je zaobljeno ili gomoljasto, često je vidljivo naborano i s udubljenom bazom, površina je prljavo žuto-smeđa, crvenkasto-smeđa ili ružičasta, peridij je svijetlooker, gusto zrnast, djelomično je prekriven vidljivim dlačicama s pseudoparenhimskom strukturom zaobljenih ili više izduženih elemenata, pigmentiran je smeđom bojom u više vanjskih slojeva, gleba je u početku jedva mramorirana, isprepletena je brojnim vijugama poput labirinta.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, prozirne, debelih stijenka, 21-28 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): U početku je čvrsto, bjelkasto ili žućkasto; miris je najprije jak, podsjeća na kuhanu cvjetaču, a zatim je vrlo intenzivan i neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na maloj dubini u vlažnim i rastresitim staništima u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te parkovima, često ispod lipe ili borova. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s nekim vrstama iz roda Hydnotrya ili Balsamia.

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 53. str. Svilenasta šupljikavka (Hydnocystis bombycina (Vittad.) Healy & M.E. Sm.)

PUSTENASTA ŠUPLJICA

Hydnocystis piligera Tul. & C.Tul.

Etimologija: pilus (lat.) = dlaka + gerere (lat.) = nositi. Po dlakavoj površini.

Plodno tijelo: 0.5-2.5 cm široko, šuplje, nepravilno kuglasto, kuglasto spljošteno, malo izduženo ili blago režnjasto, ponekad je naborano, pogotovo u donjem dijelu, svjetlooker, svijetložuto, prljavo bijelo, fino pustenasto ili dlakavo, peridij je slojevit, vanjski sloj je tanak, sastoji se od sloja valovitih ili naboranih dlačica koje tvore sloj debljine do 0.5 mm, okerast, unutarnji sloj sastavljen je od kuglastih ili višekutnih elemenata, bjelkast, himenij je bijel poput pamuka.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, prozirne, glatke, relativno tankih stijenki, bez uljnih kapljica, 25.4-37.7 µm, Q = 1 (1.1), Me = 31.3 x 30.5, Qe = 1, askusi su 200-300 × 25-45 µm, valjkasti, postupno se sužavaju od vrha prema bazi, neamiloidni, jednoredni, 8-sporni, parafize su široke 3-5 µm na vrhu, nitaste, višesegmentne, općenito su duže od askusa, prozirne, tankih stijenki; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Tanko, bjelkasto; miris je jasan na slatkasto zrelo voće, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u manjim skupinama, poluukopano ili podzemno, u šikarama, u simbiozi s borom, borovicom, hrastom, maslinom, čempresom, bušinom, lovorom ili eukaliptusom, često u mahovini, ali i u pjeskovitom tlu, u mediteranskom području. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 21.1.2026., na lokalitetu u Istri, ispod velike crnjuše (Erica arborea) iz porodice vrijesova (Ericaceae).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je Geopora clausa, koja je tamnooker, prekrivena sitnim pustulama i s eliptičnim, a ne kuglastim sporama. 

CHATERIJEVA ZDJELIČARKA

Melastiza chateri (W.G.Sm.) Boud.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u obliku je male zdjelice, unutarnja je himenijalna površina žuto-narančasta, narančasta, crvena ili narančasto-crvena, a vanjska je površina iste boje, rub je dekoriran sitnim i jedva uočljivim tamnim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, grubo mrežaste, 16-18 x 9-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla izvan šuma, po rubovima putova, na vlažnim terenima, voli pjeskovito i glinenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Malena je rastom, u obliku je male zdjelice narančasto-crvene boje i najčešće se pronađe na goloj zemlji uz putove ili šumske staze, iste je boje i na vanjskoj i na unutarnjoj strani, samo što je eventualno vanjska strana nešto blijeđa. Lako se zamijeni sličnim vrstama pa je zbog sigurne determinacije potrebna mikroskopska analiza spora.

NARANČASTA ZDJELIČARKA

Melastiza cornubiensis (Berk. & Broome) J.Moravec

Etimologija: Cornubia (lat.) = rimski naziv za Cornwall, regiju u jugozapadnoj Engleskoj + -ensis (lat.) = označava porijeklo ili pripadnost. Po čestoj prisutnosti u Cornwallu.

Engleski naziv: Orange Cup

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, prvo je polukuglasto, zatim se raširi u obliku čašice, na kraju je gotovo ravna, stalak je prilično kratak ili gotovo nepostojeći, unutarnja himenijalna površina je narančasta, narančasto-crvena ili narančasto-smeđa, vanjska površina je iste boje, rub je dekoriran sitnim tamnim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, dekorirane su s pravilnim mrežastim uzorkom nalik na pčelinje saće, 15-18.5 x 7.5-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla u i izvan šuma, uz puteve, u sjenovitim područjima na mahovinama, biljnim ostacima i tlu, na vlažnom, na pjeskovitom i šljunčanom tlu. Slike je snimio Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je rastom, u obliku je male zdjelice narančasto-crvene boje i najčešće se pronađe na goloj zemlji uz putove ili šumske staze, iste je boje i na vanjskoj i na unutarnjoj strani. Lako se zamijeni sličnim vrstama pa je zbog sigurne determinacije potrebna mikroskopska analiza spora.

Melastiza flavorubens - created in Estonia by Bellis Kullman

ŽUTOCRVENA TANJURICA

Melastiza flavorubens (Rehm) Pfister & Korf

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1 cm širok, u mladosti je gotovo kuglasto i zatvoreno, kasnije je čašasto, u starosti je spljošteno u obliku diska, bez stručka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja je himenijalna površina glatka, crvenkasta do žuto-narančasta, izvana je iste boje, rub je prekriven tamnim, sitnim žuto-smećkastim uraslim dlačicama (pseudodlačice su dimenzija oko 20-100 x 9-15 µm), nije zadebljan ili podvijen, ali je nepravilno ispresavijan.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 14.8-17 x 7.4-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, voštano, žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili skupno, na vlažnom golom šumskom tlu uz rubove puteva i staza, u bjelogoričnim i miješanim šumama, na glinenastom tlu, mikrostaništu nastalom stalnim ljudskim i/ili životinjskim utjecajem (npr. gaženjem, ležanjem, lakim prijevozom, izvlačenjem trupaca), ali u mjeri koja ne uzrokuje snažnije erozivne procese. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, iz okolice Vrbovskog i s planine Medvednice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Točna je determinacija nemoguća bez mikroskopske analize spora.

Perilachnea hemisphaerioides - created in Finland by Stefan Jakobsson

DVOJNA ČEKINJAVICA

Perilachnea hemisphaerioides (Mouton) Van Vooren

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, prilično je maleno, najprije je kuglasto i skoro zatvoreno, zatim je u obliku čašice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, također je spljošteno, unutarnja je himenijalna površina glatka, bjelkasto-žuta, s laganim je ljubičastim tonom, vanjska je površina brazdasta i dekorirana uočljivim čekinjastim smeđim dlačicama, rub je uvijek zakrivljen prema unutarnjoj strani i trepavičav, rubne su dlačice duge do 800 µm.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, duguljaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 20-24 x 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, svijetlosmeđe; misris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprotrof na tku ili krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična obilna čekinjavica (Trichophaea abundans) koja ima glatke spore i nema sitno dekoriranu površinu.

CRNO-BIJELI LAŽNI TARTUF

Picoa juniperi Vittad.

Plodno tijelo: 1-2 cm široko, nepravilno je kuglasto do bubrežasto, površina je prekrivena brojnim, vrlo malim, tupim, ravnim i prilično ravnomjerno raspoređenim bradavicama, crno s tamnocrvenom nijansom, peridij je gotovo crn, površina je obrasla tankim dlačicama, gleba je fino mramorirana sa svijetložutim žilicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 24-28 x 21-24 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso (gleba): Čvrsto, tvrdo, bjelkasto do krem; miris je blag, neodređen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, podzemno, na toplim i sunčanim mjestima, u mediteranskom području u simbiozi s bušinom (Cistus), a u kontinentalnom području s hrastom. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s ljetnim tartufom (Tuber aestivum).

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 45.str. Crno-bijeli lažni tartuf (Picoa juniperi Vittad.)

Plicaria carbonaria - created in Norway by unknown

UGLJENASTA ZDJELIČARKA

Plicaria carbonaria Fuckel

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, u mladosti je u obliku nepravilnog pehara bez stalka, kasnije se raširi poput diska, unutarnja himenijalna površina je crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa, ružičasto-smeđa, tamno-smeđa ili gotovo crna i bez sjaja, vanjska strana je crvenkasto-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamno sivo-smeđa, rub je vijugav i u početku uvijen prema unutarnjoj površini.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, površina je grubo šiljasto-bradavičava, 12-15 µm; otrusina je promjenjive boje, bijela do smećkasta.

Meso: Tanko, prilično tvrdo, lomljivo, smećkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof u svim tipovima šuma, na opožarenom tlu i uz pougljenisane drvne ostatke, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ugljenasta se zdjeličarka lako može zamijeniti sa sličnom smeđocrnom zdjeličarkom (Lamprospora trachycarpa) koja također raste od listopada do kraja svibnja na opožarenom tlu. Njezina je himenijalna površina najprije smeđa, a poslije postane crnkasta, askusi su dugi 200-250 µm i debele 14-18 µm. Spore su najprije prozirne, a poslije postanu blijedosmeđe, okruglastog su oblika i velike su 11-15 µm te su prekrivene sitnim prozirnim bradavicama. Prema iznesenim podacima, jedna bitna razlika očituje se u veličini šiljaka, odnosno u sitnim bradavicama na sporama.

Plicaria endocarpoides - created in Finland by Allar Antson

OKRUGLOSPORNA ZDJELIČARKA

Plicaria endocarpoides (Berk.) Rifai

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 cm široko, ubrzo se otvori i raširi, u obliku je čašice bez stalka, unutarnja je himenijalna površina smeđa, tamnosmeđa do crno-smeđa, vanjska je površina malo svjetlija, smeđa i bradavičava.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, prozirne, 7.5-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Smećkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu kao saprotrof tla po crnogoričnim šumama, voli šume bora, te po opožarenim terenima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova je mješinarka karakteristična po svom staništu, a raste po opožarenim terenima s ljubičastom zdjeličarkom (Geoscypha violacea) i ugljenskim peharom (Geopyxis carbonaria), kao i brojnim drugim mješinarkama koje također rastu na istom staništu.

Pulvinula convexella - created in Flatanger, Norway by Håkon Holien

ZVJEZDANI TANJURIĆ

Pulvinula convexella (P.Karst.) Pfister

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, vrlo je promjenljivog oblika i boje, u mladosti je jastučasto, kasnije je u obliku diska, zdjelice ili čašice, te često nepravilno iskrivljeno, rub može pravilan, valovit ili grubo rascijepan, na osnovi je s kratkim ili nepostojećim stalkom, unutarnja himenijalna površina je žuto-narančasta, crveno-narančasta ili crvena, osušena je krvavocrvena, glatka, vanjska strana je nešto svjetlija i također glatka.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, s više uljnih kapljica, prozirne, 13.5-19.1 x 13-18.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, žuto do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama ili na opožarenim područjima, na pjeskovitom i vlažnom tlu ili na drvnim ostacima različitog crnogoričnog drveća, voli toplija staništa, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih mješinarki koje imaju istu boju, kao primjerice Lamprospora carbonicola, Octospora polytrichi i Pulvinula cinnabarina. Međutim spomenuti tanjurići također imaju okrugle spore, ali njihova površina ima izrazito mrežasti ornament. Prema tome, sigurna je determinacija moguća samo uz pomoć  mikroskopske analize spora.

Ramsbottomia asperior - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŠILJATOSPORNA TANJURICA

Ramsbottomia asperior (Nyl.) Benkert & T.Schumach.

Etimologija: asperior (lat.) = malo grublji. Po sporama ss šiljatim ornamentom.

Plodno tijelo (apotecij): 3-8 mm široko, u obliku je plitkog tanjurića bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, kasnije se izravna, unutarnja himenijalna površina je glatka, narančasto-crvena ili crvena, vanjska sterilna strana je obrasla smeđim dlačicama koje na rubu mogu biti duge do 1 mm.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, prozirne, sa šiljcima, 15-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Narančasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u šumama i grmlju na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Šiljatospornoj tanjurici prilično sliči kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora), koja također ima okrugle spore, ali je njihov ornament bradavičav.

Scutellinia hirta - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

CEJPIJEVA TANJURICA

Scutellinia hirta (Schumach.) Cooke

Plodno tijelo (apotecij): 3-11 mm široko, u ranoj mladosti je kuglasto, kasnije se raširi i sliči tanjuriću ili disku, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka, često je pupčasta na sredini, žuto-narančasta do narančasto-smeđa ili narančasto-crvena, vanjska sterilna strana je obrasla smeđim i oštrim tamnosmeđim čekinjama koje mogu biti duge do 0.5 mm, rub je manje ili više okrenut prema gore i dlakav.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, sitno bradavičave, s 1-2 uljne kaplje, prozirne, 18-21 x 9-10 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama kao saprotrof na golom tlu ili u mahovini, ali povremeno i na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana tanjurica dosta slična s trepavičavom tanjuricom (Scutellinia scutellata). Međutim, navedena tanjurica ima na rubu plodnog tijela znatno dulje dlačice koje mogu biti dugačke do 2000 µm i raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci) različitog drveća. Osim toga, cejpijeva je tanjurica često na sredini himenijalne površine pupčasta.

Scutellinia olivascens - created in Norway by Åge Oterhals

TIKVASTOPARAFIZNA TANJURICA

Scutellinia olivascens (Cooke) Kuntze

Plodno tijelo (apotecij): 3-14 mm široko, u obliku je šalice ili diska, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je glatka, narančasta, crvena ili narančasto-crvena, vanjska strana je obrasla kratkim smeđim dlačicama, rub je uvijek okrenut prema gore sa smeđim dlačicama dugim do 1000 µm i širokim 30-50 µm.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, s prilično velikim bradavicama i grebenima, s brojnim uljnim kapljama, prozirne, 18.9-21.3 x 13.8-17.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, na prerezu lagano pozeleni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprotrof na golom vlažnom šumskom tlu, mulju i krupnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je tanjurica crlo slična sjenovitoj tanjurici (Scutellinia umbrorum), od koje se razlikuje samo po mikrostrukturi.