Pseudoplectania melaena - created on February 2008 by Sam Linse (BearwoodSam)

JELOVA CRNOČAŠKA

Pseudoplectania melaena (Fr.) Sacc.

Engleski naziv: Darkening False Plectania

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, u obliku je čašice ili zdjele s manje ili više izraženim stručkom, rub dosta pravilan, najprije je podvijen prema unutarnjoj strani, unutarnja je himenijalna površina u mladosti smeđa, sivo-smeđa, maslinasto-smeđa ili crvenkasto-smeđa, u starosti je crno-smeđa ili crna, ponekad je s venama i naborana, vanjska je strana crno-smeđa do crna, prekrivena je sa sitnim i gustim dlačicama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, s velikim uljnim kapljama, 12.7-13.4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Relativno je debelo, elastično, sivkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od kraja ožujka do početka svibnja, u gorskim krajevima, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof vrlo trulih trupaca, panjeva i vrlo krupnih otpalih grana različitih vrsta jela i smreke, obraslih mahovinom. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta od kojih su četiri na području masiva Velike Kapele u okolici Vrbovskog, dva na planini Medvednici, a jedan na području masiva Male Kapele u blizini Plitvičkih jezera.

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične se crnkaste zdjeličarke (Pseudoplectania nigrella) razlikuje po prisutnosti stručka, te po rastu na drugačijem staništu. Crnkasta zdjeličarka raste na mahovini ili na goloj zemlji.

Pseudoplectania nigrella - created in Finland by Mariia Goncharskaia

CRNKASTA ZDJELIČARKA

Pseudoplectania nigrella (Pers.) Fuckel

Engleski naziv: Ebony Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, u obliku je nepravilne čašice ili zdjelice, na bazi je s vrlo kratkim batrljkom koji pri ubiranju ostaje u tlu, ponekad je i odsutan, unutarnja himenijalna površina je glatka ili žiličasto naborana, crna ili crno-smeđa, po vlažnom je vremenu sjajna, rub je oštar i dugo vremena uvrnut prema himenijalnoj strani, vanjska sterilna strana je tamnija, crno-smeđa i crno dlakavo-baršunasta.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, prozirne, ponekad s jednom velikom uljnom kapljom, 10-12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do sivkasto, elastično; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, osobito ispod smreka i borova, u mahovini s otpalim iglicama.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Crnkastu je zdjeličarku moguće zamijeniti s crnom mahovinastom zdjeličarkom (Pseudoplectania sphagnophila) koja raste u svibnju i lipnju u mahovini na močvarnome tlu. Spomenuta vrsta nikada ne raste u šumama. Također je moguća zamjena s jelovom crnočaškom (Pseudoplectania melaena), koja također raste u proljeće (ožujak-svibanj) na sličnome staništu. Međutim, spomenuta zdjeličarka ima tamnomaslinasti do tamnosmeđi himenij i njezine su parafize na vrhovima spiralno zavijene te podsjećaju na biskupski štap.

CRNI PEHAR

Urnula craterium (Schwein.) Fr.

Etimologija: crateris (lat.) = kalež, pehar. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Devil's Urn

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 cm široko i 2-8 cm visoko, u mladosti je skoro zatvoreno, zatim se tjemenu zvjezdasto raspucava, u obliku je šalice ili pehara sa stalkom, unutarnja je himenijalna površina smeđa, crno-smeđa do crna, glatka, blistava, vanjska je strana sivo-smeđa do crno-smeđa, gusto je bradavičava i često brašnasto-pahuljasta, rub je iskrzan i raspucan.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-2.5 cm širok (pri vrhu), prema dolje je postepeno ili klinasto uži, nije korjenast, iznad baze je šupalj, a svjež u toj šupljini sadrži želatinoznu, skoro tekuću tvar, dosta je žilav, smeđ, crno-smeđ do crn, često je izbrazdan, baza je obrasla sitnim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 25-35 x 10-14; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, u mladosti je mekše i lomljivo u apoteciju, starenjem je sve žilavije, s nježnim je želatinoznim slojem, smeđe do crvenkasto-smeđe, osušeno je bijelo ili plavičasto-sivo, osobito iznad baze stručka; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od ožujka do svibnja, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, graba, lijeske i trepetljikave topole (Populus tremula), te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i piljevini, a ujedno je rizoidima povezana s humusnim tlom, voli vlažna mjesta. Pojavljuje se samo u nizinskim i brežuljkastim bjelogoričnim šumama kontinentalnih krajeva umjerenog pojasa; rijetka je vrsta u svijetu, najčešća je u središnjoj Hrvatskoj (od Sljemena do Dugog Sela). U Hrvatskoj je poznata sa 17 lokaliteta, i svi su u nizinskom i brežuljkastom području središnje Hrvatske. 

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po obliku je sličan crveni peharček (Sarcoscypha coccinea), a po obliku i boji crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma) koji je jako rijedak kod nas. To je manja gljiva, veličine do 2 cm, a crni pehar je na rubu narančasto-smeđ i raste među borovim iglicama. Veoma su slične vrste iz rodova Pseudoplectania i Plectania koje su crne boje. Razlikuju se po drugačijim sporama, manjim dimenzijama plodnog tijela, te želatinoznom sloju mesa.

SREDOZEMNI PEHAR

Urnula mediterranea (Schwein.) (M. Carbone, Agnello & Baglivo) M. Carbone, Agnello & P. Alvarado

Etimologija: mediterraneus (lat.) = sredozemni. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 cm široko i 2.3-5 cm visoko (bez stalka), u obliku je čašice, gotovo kuglasto-jajoliko, rub je nazubljen i resast, vanjska površina je baršunasta, tamno narančasto-crvena, glatka, blago je naborana, s područjima tamnih kvržica nastalih velikom koncentracijom dlačica zbog kojih je hrapavo na dodir, unutarnja je himenijalna površina naborana, tamnocrvena do ciglastocrvena, u zrelosti je crno-smeđa, ponekad je s hrđastosmeđim nijansama, stalak je sterilan, izdužen, 1.5-4 × 0.5-2 cm, iste je građe kao i čašica, donji dio prekriven je brojnim crnim micelijskim dlačicama u koje su uklopljeni biljni ostaci iz supstrata, pri dnu je naboran.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, s 2–5 uočljivih uljnih kapljica i mnoštvom drugih sitnih, razbacanih kapljica, debelih stijenki, (debljine 1-1.5 μm), 26-33 × 11-15 μm, askusi su debelih stijenki (debljine 1-1,5 μm), 8-sporni, valjkasti, neamiloidni, 480-630 × 11-17 μm, često se na vanjskoj površini spora uočava želatinozni ovoj, parafize su duge 2–5 μm, valjkaste, višesegmentne i razgranate pri dnu, u gornjem dijelu uočavaju se okomiti ogranci, površina im je ukrašena zakrivljenim ili spiralnim grebenima i sitnim žućkastim točkicama (koje u Melzerovom reagensu poprimaju žuto-zelenkastu boju), himenijalne hife široke su 3-6 μm, valjkaste, jednosegmentne, tupog vrha ili zakrivljene, subhimenij je debljine 150 μm i sastoji se od valjkastih, nepravilno isprepletenih hifa širokih 3-5.7 μm, sadrži dvije vrste hifa: u središnjem dijelu hife su široke 3-4 μm i većinom djeluju gotovo bezbojno, prekrivene su smeđim kristalima različitih veličina, u vanjskom sloju hife su promjera 3.5-8.5 μm, višesegmentne, debelih stijenki i glatke, s crnkasto-smeđim pigmentom koji im daje ujednačenu boju; otrusina je kremasto-bijela.

Meso: Tanko, želatinozno, uglavnom je sivkasto ili oker, uz rubove je tamnosmeđe do crnkasto, u zrelosti postaje crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) bjelogoričnog drveća, obično listopadnih i zimzelenih hrastova. Slike je snimila Nađa Nađ, 6.5.2024., na lokalitetu u kod Pazina, u šumi bijelog graba. 

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Rijetka je vrsta i potrebna je zaštita.

Napomena: Opisana vrsta je zbog makroskopskih i mikroskopskih značajki isprva bila svrstana u rod Plectania. Kasnije su Carbone i sur. (2013.) proveli cjelovitu filogenetsku usporedbu unutar porodice Sarcosomataceae. Rezultati su pokazali da pripada kladi Urnula. Ova se vrsta lako prepoznaje po mnogim značajkama, osobito ako primjerci nisu previše zreli. Među europskim vrstama, crni pehar (Urnula craterium) ima plodno tijelo širine 2-5 cm i visine 3-6.5 cm, s kratkim ili dugim stručkom (1-4 × 1-2 cm), himenijalna površina je glatka, crnkastosmeđa s ljubičastim ili crvenkasto-smeđim nijansama, bez sjaja ili blago sjajna, a vanjska površina je crnkasto-smeđa, askospore su eliptične, 21-36 × 9-14.5 μm. Vrsta Urnula hiemalis ima polukuglasto do lijevkasto plodno tijelo, širine 1-5 cm i visine 2-5 cm, s kratkom stapkom ili bez nje, glatkom crnkasto-smeđom ili crnkastom himenijalnom površinom, dok je vanjska površina hrapava i dlakava, iste boje kao himenijalna, ali sa svijetlim do tamnim nijansama bakrene boje, a askospore su eliptične do gotovo valjkaste, 24-32 × 10.6-15 μm. Urnula groenlandica, opisana na Grenlandu, najmanja je vrsta, bez stalka, himenijalna površina je tamnosmeđa (često crvenkasta na rubovima), vanjske površina je također tamnosmeđa, a askospore su eliptične do jajolike, 21.5-27.1 × 10-13.2 μm.

VIJUGAVA MIRISNICA

Choiromyces meandriformis Vittad.

Engleski naziv: White Truffle

Plodno tijelo: 3-25 cm široko, nepravilno, kuglasto ili krumpirasto, režnjasto ili cjelovito, redovito je s okruglastim, duboko izgriženim kraterima, peridij je formiran od isprepletenih hifa, najprije je bjelkast, a kasnije sa žuto-smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, gusto su dekorirane sa tankim tupim izraslinama dugim 3-5 µm, 15-20 µm (cromushrooms: 16.3-18.7 µm, N = 60, Me = 17.5 µm, Qe = 1); otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Isprva je bjelkasto, a poslije postane žućkasto-smećkasto, mramorirano, na presjeku se vide brojne areole ograničene vijugavim žilicama; miris je kod mladih primjeraka blag, a u zrelosti vrlo jak na češnjak i neugodan, a okus blag do blago gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i ranu jesen, uglavnom poluukopana u tlu, u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete. Sirova izaziva proljev i općenito se smatra da uzrokuje alergijski sindrom trovanja pa je prije pripreme potrebna temeljita termička obrada. Nisu poznati simptomi trovanja kod termički obrađenih gljiva.

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po plodnom tijelu koje uvijek napola proviruje iz tla, redovito je izgrižena, a meso je kod zrelih plodnih tijela odvratnog mirisa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1796. Vijugava mirisnica (Choiromyces meandriformis Vittadini)

LJETNI TARTUF

Tuber aestivum (Wulfen) Spreng.

Etimologija: aestivus (lat.) = ljetno. Po razdoblju rasta.

Engleski naziv: Summer Truffle

Plodno tijelo: 3-14 cm široko, kuglasto, jajoliko, nepravilno, crno-smeđe do intenzivno crno, prekriveno je tipičnim 4-7-straničnim piramidalnim bradavicama, vrlo širokim u podnožju, 2-12 mm i visokim 0.5-5 mm, često je ulegnuto ili konkavno na vrhu, te s uzdignutim grebenima i malim paralelnim poprečnim prugama, bradavice su također s uzdužnim pukotinama, peridij je debljine 200-480 μm, sastoji se od sloja od 100 μm koji odgovara bradavicama, odnosno pseudoparenhimskim s poligonalnim elementima 8-20 μm, vanjski je debelih, crno-smeđih stijenki, unutarnji je svijetlooker, s pseudoparenhimskom strukturom u blizini glebe.

Mikroskopija: Askospore su gotovo kuglaste ili uglavnom eliptične, alveolarno-mrežaste, bez dekoracije su 20-40 × 21-29 μm, alveole su nepravilne, široke 4-10 μm i duboke 2-7 μm, često su s unutarnjim grebenima i stijenkama često spojenim na vrhu, askusi su kuglasti ili gotovo kuglasti, s kratkim stalkom ili sjedeći, 80-100 × 55-75 μm, 1-6 sporni (cromushrooms: askospore su (20.4) 25 - 33.4 (46.3) × (16.1) 16.7 - 20.6 (30.2) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 240, Me = 29.2 × 18.6 µm, Qe = 1.6, dekoracija je visoka 2.5-6.5 µm, askusi su 61-93 × 45-77 µm, N = 50); otrusina je žuta do ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Čvrsto i mesnato, isprva bijelo, zatim okerasto, smeđe, često je prošarano crvenkastim mrljama, žilice su brojne, bijele, vrlo razgranate, tanke; miris je isprva slab, zatim je jak, ugodan, voćni, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom, dobro dreniranom, vodopropusnom tlu bogatom kalcijevim karbonatom, siromašnom organskim ostacima i sa manje od 40% gline, a čiji su dublji slojevi prilično tvrdi što pomaže korijenu da se razvije bliže površini zemlje, voli toplija staništa, česta je u mediteranskim područjima. Prva je slika snimljena na lokalitetu Lučane kod Sinja, a drugu je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a cijena po kilogramu gljiva je oko 200-400 €.

Napomena: Ovaj je tartuf crne boje, a od sličnih se vrsta razlikuje po karakterističnim piramidalnim bradavicama po površini plodnog tijela. Gleba je u mladosti skoro bijela, a poslije, kada se gljiva razvije, postane smećkasta, uvijek su prisutne sitne bijele žilice. Po bradavičavoj površini i staništu su slični zimski tartuf (Tuber brumale), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1638. Ljetni tartuf (Tuber aestivum Vittadini); 1639. Neotesani tartuf (Tuber aestivum f. uncinatum (Chatin) Montecchi & Borelli)

BORCHIJEV TARTUF

Tuber borchii Vittad.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, kuglasto, dosta je nepravilno, gomoljasto ili grbavo, često se ulegne na bazi, peridij je prilično tanak, najprije je maljav, zatim je gladak ili fino naboran, oker ili crvenkasto-smeđ, ponekad je sa zelenom nijansom, često je sa crvenkastim pjegama.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične do kuglaste, bez dekoracije, veličina varira ovisno o broju spora u askusu, 18-55 x 17-42 µm; otrusina je svijetložuta, svijetlosmeđa do smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, kasnije je oker-smeđe, u starosti je crvenkasto-smeđe i na kraju skoro crno, prošarano je rijetkim bijelim anastomozirajućim venama pa je tamnosmeđe; miris dosta ugodan, aromatičan na češnjak, u starosti je neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine podzemno i do 30 cm duboko, uglavnom samo u mediteranskim područjima, a razdoblje sazrijevanja je od siječnja do kraja travnja, u svim tipovima šuma u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrasta, lijeske, bukve, topole ili lipe, te crnogoričnog drveća, često bora, na dobro dreniranom, pjeskovitom tlu. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 8.2.2025. i 23.2.2026.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se uzgajati, a prvi put su uzgojene u Italiji 1990. godine.

Napomena: Ovom tartufu po obliku i boji dosta sliče bijeli tartuf (Tuber magnatum), koji se razlikuje po mikroskopskim osobinama, te siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojemu meso miriše na gorke bademe.

ZIMSKI TARTUF

Tuber brumale Vittad.

Etimologija: brumalis (lat.) = zimsko. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Winter Truffle

Plodno tijelo: 1-10 cm široko, kuglasto ili nepravilno gomoljasto, kvrgavo ili stisnuto, s režnjevima, često je s udubljenjem na dnu, crvenkasto-smeđe, skoro je crno, peridij se sastoji od mnogobrojnih debelih, niskih i nepravilno višekutnih bradavica širokih 1-3 mm, ponekad su na osnovi crvenkasto-smeđe, na vrhu su spljoštene, zatim se poneke zrakasto raspuknu i nemaju poprečne crtice.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, žuto-smeđe, s gustim su šiljcima visokim 2-6 µm, 22-33 x 16-22 µm, askusi su vrećasti, s ili bez kratkog produžetka i maksimalne veličine do 85 µm, 1-6-sporni (cromushrooms: askospore su (22.4) 24.8 - 34.7 (45.4) × (14.2) 16.5 - 21.7 (28.9) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (2.1), N = 120, Me = 29.6 × 19 µm, Qe = 1.6, šiljci na sporama su visoki 2-6.8 µm, askusi su 57-81 × 45.5-65.8 µm, N = 36, hife trame su široke 2.2-4.7 µm); otrusina je žuto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, nakon sazrijevanja je sivo-smeđe, kasnije je crno-smeđe, tvrda, u starosti je potpuno crno, poput labirinta je isprepletena bijelim žilicama, nepromjenjive je boje, žilice uvijek ostaju bijele; miris je osobit, aromatičan je na muškatni oraščić, mošus, fermentirano voće ili lješnjake, ali ne tako aromatičan kao kod drugih gomoljača, u starosti može postati i neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u jesen i zimu do 15 cm duboko u zemlji, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično lijeskom, hrastom ili lipom, u vapnenastom tlu, voli toplija staništa. U Istri se sakuplja pomoću uvježbanih pasa, vjerojatno raste i u okolici Zagreba ili Karlovca, te u Slavoniji i u drugim krajevima. Prvu sliku snimio je Matija Josipović, drugu Ivana Mandić Mihaljević, 11.11.2025., na lokalitetu kod Pule, a uzorci su pronađeni 19.9.2026., na lokalitetu u ololici Bedekovčine.

Doba rasta: 1, 2, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna je od najcjenjenijih vrsta tartufa. Cijena po kilogramu je oko 1000-2000 €.

Napomena: Pravi je specijalitet i vrlo cijenjena gomoljača. Osim u Istri sigurno raste i na drugim lokalitetima diljem Hrvatske. Po bradavičavoj površini su slični ljetni tartuf (Tuber aestivum), crni tartuf (Tuber melanosporum) i crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1640. Zimski tartuf (Tuber brumale Vittadini); 1641. Preživakomirisni tartuf (Tuber brumale f. moscatum (Ferry) Montecchi & Lazzari); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 59. str. Zimski tartuf (Tuber brumale Vittad.)

HRASTOV TARTUF

Tuber dryophilum Tul. & C.Tul.

Engleski naziv: Wood Truffle

Plodno tijelo: 1-6 cm široko, nepravilno je kuglasto, površina je glatka i maljava u udubljenjima, prljavo bjelkasta, poslije postane okerasta, smeđa ili sivo-smeđa, s crvenkasto-ljubičastim je pjegama, peridij je debeo 0.3-0.5 mm.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 30-46 x 20-31 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo-krem, zatim je svijetlosmeđe, kasnije je sivo-crveno do ljubičasto-smeđe, isprepleteno je razgranatim bijelim žilicama; miris je kiselkast, ali ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, podzemno u humusnom sloju u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma i šumske putove, te u nizinama i višim predjelima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, hrastom ili lijeskom. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prema vanjskom izgledu hrastov se tartuf može zamijeniti s pjegavim tartufom (Tuber maculatum), od kojeg se bitno razlikuje po obliku spora. Spomenuta vrsta ima sitne, eliptične i mnogostruko mrežaste spore, velike 24-27 x 18-20 µm. Hrastov tartuf ima vrlo široke i malobrojne mrežaste alveole, po čemu se bitno razlikuje od drugih makroskopski sličnih tartufa.

Referentni izvori:Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1629. Hrastov tartuf (Tuber dryophilum Tulasne & C.Tulasne)

IZDUBLJENI TARTUF

Tuber excavatum Vittad.

Etimologija: excavatum (lat.) = iskopan, izdubljen, s rupicama. Po izgledu.

Engleski naziv: Hollowed Truffle

Plodno tijelo: 2-4 cm široko, veličine je oraha, gotovo je kuglasto ili nepravilno izobličeno, ponekad je spljošteno, kvrgavo, na dnu ima veliku šupljinu koja se proteže do unutrašnjosti i koja donji dio dijeli na nekoliko režnjeva, tako da je gomolj na presjeku nepravilno komorasto šupalj po čemu je i ova vrsta i dobila ime, peridij je hrapav i bradavičav, oker, žućkasto-crvenkasto, narančasto-smeđe, crveno-smeđe, hrđastosmeđe ili maslinasto-smeđe

Mikroskopija: Askospore su uglavnom kuglaste, samo u starosti grubo ukrašene i nepravilno mrežaste, promjenjive veličine, 30-50 x 22-32 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso (gleba): Vrlo je tvrdo, suho, drvenasto, bjelkasto, oker do crvenkasto, u starosti je crvenkasto-smeđe, s mnogobrojnim je bjelkastim mramoriranim žilicama koje se radijalno šire od šupljine u sredini prema vanjskoj površini; miris je ugodno na gljive, tartufe, u starosti je neugodan na pokvareni sir, a okus je blag na kupus.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno u gornjem sloju zemlje u bjelogoričnim šumama do 1600 m nadmorske visine, u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, obično hrastom i grabom, rijetko s crnogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu uz tekućice. Prvu je sliku snimila Ivana Mandić Mihaljević, a drugu i treću Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom, jer je lošeg okusa glebe kao i svi ostali crvenkasti tartufi.

Napomena: Veoma je prepoznatljiva po uvijek prisutnoj karakterističnoj šupljini u sredini plodnog tijela, a vrlo je loše kvalitete pa se smatra nejestivom vrstom. Sličan je borchijev tartuf (Tuber borchii).

SMRDLJIVI TARTUF

Tuber foetidum Vittad.

Engleski naziv: Stinking Truffle

Plodno tijelo: 2-6 cm široko, nepravilnog je oblika, glatko s pukotinama i udubinama sličnim kao kod crvenkastog tartufa (Tuber rufum), najprije je bjelkasto, zatim je oker, na kraju je crvenkasto-smeđe ili crvenkasto-crno, peridij se ne odvaja, debljine je 0.3-0.5 mm, s pseudoparenhimskom strukturom s poligonalnim ili kuglastim, crveno-smeđe pigmentiranim elementima prema van, na površini je s rijetkim i kratkim dlačicama širokim 10-15 μm, gleba je mramorirana bjelkastim sterilnim žilama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 22-46 x 16-35 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Kompaktno, u početku je sivkasto, zatim je crvenkasto-smeđe, na kraju je tamnosmeđe; miris je neugodan, često odbojan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu, od listopada do svibnja, podzemno, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Sliku je snimio Željko Zgrablić.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s borchijevim tartufom (Tuber borchii), koji nema tako neugodan miris i maljavim tartufom (Tuber puberulum), koji ima slab i neodređen miris.

Referentni izvori: Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 63.str. Smrdljivi tartuf (Tuber foetidum Vittad.)

SJAJNI TARTUF

Tuber fulgens Quél.

Plodno tijelo: 1-2 cm široko, kuglasto ili eliptično, na bazi je režnjasto i s dubokom šupljinom koja dopire do sredine plodnog tijela, površina peridija je zrnasto-bradavičava, crvenkasto-oker do narančasta, oko šupljine je sa sumporastožutom nijansom, struktura vanjskog dijela je sa sitnim okruglastim elementima, gleba je mramorirana s prilično širokim bijelim sterilnim venama ili žilicama.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste do široko eliptične, 25-35 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Kompaktno, tvrdo, oker-smeđa, u starosti je crvenkasto-smeđe do ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen podzemno u vapnenastom tlu, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom crnikom (Quercus ilex).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zbog duboke šupljine koja se proteže od baze do sredine plodnog tijela može se zamijeniti s izdubljenim tartufom (Tuber excavatum). Moguća je zamjena i sa crvenkastim tartufom (Tuber rufum)

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1633. Sjajni tartuf (Tuber fulgens Quélet); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 65. str. Sjajni tartuf (Tuber fulgens Quél.)

Tuber macrosporum - created on September 2016 in Ceva, Italy by Nicolò Oppicelli

GOLEMOSPORNI TARTUF

Tuber macrosporum Vittad.

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + spora (gr.) = spora, sjeme. Po dimenzijama spora.

Engleski naziv: Large-Spored Truffle

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, kuglasto ili malo nepravilnog oblika, udubljeno, spljošteno, kvrgavo, manje se ili više izduži, peridij se sastoji od nepravilnih, višekutnih, piramidalnih, sitnih i debelih bradavica koje su na osnovi široke 4-7 mm, na vrhu su malo spljoštene, uvijek su s poprečnim crticama, poneke su po piramidalnim bridovima zrakasto raspuknute, hrđastosmeđe do crno-smeđe, sa smeđim je mrljama, u starosti je površina skoro crna.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, sa sitnim spljoštenim bradavicama, u starosti prekrivene gustom i nepravilnom višekutnom mrežicom, 38-85 x 25-60 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, vrlo je tvrdo, prvo je sivkasto, kasnije je svijetlosmeđe, smeđe, crveno-smeđe, ljubičasto-smeđe do crno, prošarano je s bijelim žilicama, u starosti je više smeđe mramorirano; miriše ugodno na češnjak ili sir, u starosti postane neugodan, a okus je ugodan, slab na češnjak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu podzemno u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće hrastom, topolom, vrbom, lipom ili bukvom, voli vapnenačko i glinenasto tlo, uglavnom u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog okusa glebe koji se ne sviđa svima, a neki ga autori smatraju nejestivim.

Napomena: Po staništu i izgledu je vanjske površine su slični zimski tartuf (Tuber brumale) i crni tartuf (Tuber melanosporum), koji ugodno mirišu na gljive ili muškatni oraščić. Ova se vrsta plantažno uzgaja u Italiji, u provincijama Brescia i Mantova, a za simbionte se koriste lijeska i crni grab.

PJEGAVI TARTUF

Tuber maculatum Vittad.

Plodno tijelo: 1-6 cm široko, kuglasto, nepravilno, površina je glatka i malo pahuljasta, bez stršećih dlačica, inicijalno je bijela, kasnije postane žućkasta te ponekad sivo-oker ili narančasto pjegava, peridij je debeo 0.6-0.8 µm, ne može se odvojiti od glebe, gleba je mramorirana brojnim bjelkastim sterilnim venama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 24-27 x 18-20 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Čvrsto, u početku je bjelkasto do kremasto, na kraju je smećkasto s crvenkastom nijansom; miris je neugodan, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, podzemno, na maloj dubini, u svim tipovima šuma, osobito u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Osim peridija koji je građen od vijugavih hifa, od ostalih se sličnih tartufa razlikuje po mirisu i okusu koji nisu ugodni, te po tome što na površini nema vidljivih dlačica. Moguće je zamjena sa smrdljivim tartufom (Tuber foetidum), koji je sa jakim i neugodnim mirisom na acetilen i maljavim tartufom (Tuber puberulum), koji je sa slabim i neodređenim mirisom. Prilagodljivost i agresivnost micelija opisanog tartufa očituje se u proizvodnji presadnica za proizvodnju bijelog tartufa (Tuber magnatum), jer je veliki postotak presadnica inficiran micelijem pjegavog tartufa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1632. Pjegavi tartuf (Tuber maculatum Vittadini); Josipović, Matija, Samarđić, Ivica. 2020. Podzemne gljive Požeške kotline i Slavonskog gorja. Tiskara Zelina d.d., Zelina – 69.str. Pjegavi tartuf (Tuber maculatum Vittad.)

BIJELI TARTUF

Tuber magnatum Pico

Etimologija: magnatus (lat.) = gospodin. Po visokoj cijeni.

Engleski naziv: White Truffle

Plodno tijelo: 2-15 cm široko, uglavnom je nepravilnog oblika, kuglasto, gomoljasto, stisnuto, kvrgavo, mjestimično je jamičasto, peridij je gotovo gladak ili sitno naboran, bjelkasto-žut, žućkasto-oker ili svijetlooker, djelomično je sa zelenkastom nijansom, u starosti je s tamnijim mrljama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do kuglaste, više ili manje mrežaste, 24-34 x 18-32 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso (gleba): Čvrsto, mramorirano, prošarano je vrlo isprepletenim bjelkastim sterilnim žilicama, bijelo, kasnije je žućkasto, žuto, oker-smeđe do crvenkasto-smeđe; miris dosta jak, postojan i aromatičan na poriluk, češnjak, fermentirani sir ili plin metan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu uz cijeli tok rijeke Mirne, podzemno u gornjem sloju zemlje u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće hrastom, topolom, vrbom, brezom ili lipom, u mediteranskim područjima, na glinenastom tlu. Miris dobije tek potkraj rujna pa se tada počinje i sakupljati. Primjerak na slici snimio je Matija Josipović

Doba rasta: 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Izvanredno je cijenjena gljiva i jedna od najskupljih jer postiže fantastične cijene od 2000-6000 €. Sakuplja se samo uz pomoć dresiranih pasa ili svinja. Jedu se sirove jer kuhanjem gube svoju dragocjenu aromu.

Napomena: Po staništu i izgledu su slični borchijev tartuf (Tuber borchii), koji je lošijeg okusa i slabije kvalitete, te izdubljeni tartuf (Tuber excavatum), koji je na dnu s velikom šupljinom i vrlo je malih dimenzija.

CRNI TARTUF

Tuber melanosporum Vittad.

Etimologija: melanos (gr.) = crno + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji spora.

Engleski naziv: Black Truffle

Plodno tijelo: 2-9 cm široko, kuglasto, jajoliko, nepravilno je gomoljasto, nekad je izobličeno i režnjasto, često je s udubljenjem na dnu, peridij se sastoji od malih, višekutnih (4-6 stranica) i piramidalnih bradavica širokih 1-3 mm, na vrhu su spljoštene i okomito ispucane, crno-smeđ do crn, mjestimično je hrđastosmeđ.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, bez dekoracije, 22-42 x 16-27 µm; otrusina je žuto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso (gleba): Nepravilno je isprepleteno mnogobrojnim tankim i bjelkastim labirintnim žilicama koje u starosti postanu smećkaste, crvene ili crveno-smeđe, najprije je bijelo, ubrzo zatim postaje sivo-smeđe, kasnije je crno-smeđe, u starosti je potpuno crno, ne mijenja boju, žilice su uvijek bjelkaste; miris je aromatičan na gljive, muškatni oraščić, mošus, fermentirano voće ili lješnjake, a okus je ugodan.

Stanište: Raste tijekom godine, razvija se od travnja do lipnja, a sakuplja se od studenog do ožujka, podzemno na dubini od 5-50 cm, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće lijeskom, hrastom ili lipom, na vapnenačkom tlu, u toplijim krajevima. Pronađe se u Istri, ali se vjerojatno može pronaći i u drugim krajevima. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 19.2.2026.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih vrsta tartufa.

Napomena: Na sličnom staništu i istu površinu imaju ljetni tartuf (Tuber aestivum), kojemu meso miriše na češnjak, zimski tartuf (Tuber brumale), koji ima nepravilne i dosta niže crne bradavice, golemosporni tartuf (Tuber macrosporum), kojemu meso također miriše na češnjak te crijevoliki tartuf (Tuber mesentericum), kojemu meso miriše na jod, a okus je gorak. Cijena po kilogramu je oko 100-500 €. Većina gomoljača postiže fantastične cijene.

CRIJEVOLIKI TARTUF

Tuber mesentericum Vittad.

Plodno tijelo: 2-6 cm široko, može biti kuglasto, eliptično ili nepravilno, na osnovi je redovito s udubljenjem ili šupljinom, peridij je formiran od velikih piramidalnih bradavica, bradavice su na osnovi nepravilno višekutne s 4-6 stranica, 3-5 mm visoke i 2-8 mm široke, tamnosmeđe, crno-smeđe, sivkasto-smeđe do crno.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, nepravilno sitno mrežaste, 25-57 x 19-37 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso (gleba): Debelo, tvrdo, najprije je kremasto, kasnije postane smeđe do sivo-smeđe, isprepleteno je brojnim bjelkastim, sterilnim, vijugavim i labirintnim žilicama koje su u dodiru sa zrakom nepromjenjive boje; miris je odmah nakon iskopavanja prilično jak, podsjeća na katran, terpentin ili jod, kasnije stajanjem na zraku slabi i postaje ugodan na tartufe, a okus je gorak i ne osobito ukusan, ponekad podsjeća na gorke bademe.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, podzemno uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, u mediteranskom području. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog dosta neugodnog mirisa glebe.

Napomena: Po staništu i bradavičavoj površini slični su ljetni tartuf (Tuber aestivum), koji ima veće bradavice, zimski tartuf (Tuber brumale), kojemu meso miriše na muškatni oraščić ili mošus, te golemosporni tartuf (Tuber macrosporum), kojemu meso također miriše na češnjak.

Tuber oligospermum - created on March 2022 in Città metropolitana di Catania, Italy by Nicolò Oppicelli

SIROMAŠNI TARTUF

Tuber oligospermum (Tul. & C.Tul.) Trappe

Plodno tijelo: 2-4 cm široko, najčešće je kuglasto, ali može biti i režnjasto ili bubrežasto, vanjska je kožica naborana, žućkasta, žuto-oker do žuto-smeđa, u starosti je tamnosmeđa, u početku je također dlakava, na naborima je žućkasta, u starosti je često s crvenkastim pjegama, peridij je debeo 0.3-0.5 mm, na presjeku je bjelkast.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, nisu dekorirane, 25-46 x 25-40 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso (gleba): Kompaktno, najprije je bijelo, kasnije je svijetložuto do svijetlosmeđe, protkano je brojnim razgranatim bjelkastim sterilnim žilicama, žilice u starosti postanu smećkaste; miris je na gljive ili gorke bademe, rijetko je na acetilen ili češnjak, eventualno samo kod starjih primjeraka u procesu raspadanja, a okus je blag na gljive, orašast ili na češnjak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, podzemno u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom alepskim borom (Pinus halapensis) ili hrastom crnikom (Quercus ilex), u mediteranskim područjima, na vapnenačkom tlu i osobito na pjeskovitome tlu u blizini mora.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii), kojemu meso miriše na češnjak, te crvenkasti tartuf (Tuber rufum), kojemu je površina crvenkasta.

MALJAVI TARTUF

Tuber puberulum Berk. & Broome

Etimologija: puber (lat.) = prve dlake kod adolescenata, maljav. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Downy Truffle

Plodno tijelo: 1-3.5 cm široko, kuglasto, gomoljasto, bjelkasto, okerasto-smeđe, u starosti je žućkasto-crvenkasto, crvenkasto-smeđe do hrđastosmeđe, u mladosti je dlakavo-maljavo, a dekoracija je vidljiva samo uz pomoć povećala.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste do eliptične, očice mrežice su pravilno heksagonale, 31-50 x 28-49 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso (gleba): Lomljivo, prvo je bjelkasto, zatim je crvenkasto-oker, kasnije je mesnatocrvenkasto, u unutrašnjosti je mramorirano s mnogobrojnim razgranatim bjelkasto-sivkastim žilicama; miris neugodan na benzin i pomalo slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i jesen podzemno u crnogoričnim šumama, parkovima i vrtovima u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, voli kiselo i vapnenasto tlo. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 6.4.2025. i 24.1.2026.

Doba rasta: 4, 5, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog dosta neugodnog mirisa glebe na benzin.

Napomena: Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii) i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojimu meso miriše na češnjak, te crvenkasti tartuf (Tuber rufum), kojemu miris mesa u mladosti nije izražen, a kasnije je jak na češnjak.

Tuber rufum - created in Estonia by Vello Liiv

CRVENKASTI TARTUF

Tuber rufum Pollini

Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po crvenkastoj boji.

Engleski naziv: Red Truffle

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, nepravilno je kuglasto, jajoliko ili bubrežasto, mjestimice je izbočeno ili režnjasto, izdubljeno je na osnovi, peridij je hrapav, sastoji se od gustih, sitnih, višekutnih, piramidalnih i spljoštenih bradavica i kvržica, debelo je raspucan, žuto-smeđ, žuto-crvenkast, crvenkasto-smeđ do hrđastosmeđ.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, bradavičave, 18-40 x 15-26 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Najprije je mekano, kasnije je vrlo tvrdo, isprva je bijelo do bjelkasto, zatim je žućkasto, u starosti je smećkasto do sivo-smeđe, prošarano je bjelkastim ili slamnatožutim žilicama koje su jako razgranate i guste; miris u mladosti nije izražen, kasnije je jak, kiseo, te također na ciklu ili češnjak, a okus je orašast i malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, podzemno u gornjem sloju tla, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, najčešće u simbiozi s određenim vrstama crnogoričnog drveća, obično smrekom, najčešće u vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog okusa i mirisa glebe kao i kod svih crvenkastih tartufa.

Napomena: Jedan je od nejestivih tartufa, a prepoznatljiv je po crvenkastoj boji. Po staništu i površini slični su borchijev tartuf (Tuber borchii) i siromašni tartuf (Tuber oligospermum), kojima meso miriše na češnjak, te maljavi tartuf (Tuber puberulum), kojemu meso miriše na benzin.