Scutellinia pilatii - created in Norway by Rob van Kruining

DUGODLAKA TREPAVIČARKA

Scutellinia pilatii (Velen.) Svrček

Plodno tijelo (apotecij): 5-20 mm široko, prvo je čašasto, u starosti je u obliku diska, unutarnja je himenijalna površina narančasta, vanjska je strana svjetlije boje, s diferenciranim je rubom, rubne su dlačice krute, izrazito duge, izmjenjuju se s kratkim, tamnosmeđe, ponekad su sa svjetlijim vrhom, dlačice na vanjskoj strani su izrazito kraće od rubnih dlačica.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, na krajevima zaobljene, 18.9-23.5 x 11.2-13.6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano do želatinozno, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, ovisno o podneblju i nadmorskoj visini, kao saprotrof na trajno natopljenim granama i grančicama jele, planinske oskoruše (Sorbus aucuparia) te bijele i planinske johe, u hladnim izvorima i gornjim dijelovima potoka u gorskim alpskim i umjerenim područjima. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta od koji je jedan na planini Medvednici, a drugi na području masiva Velike Kapele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je sitna mješinarka i teško se sa sigurnošću determinira samo na temelju makroskopskih značajki.

Scutellinia scutellata - created in Norway by Siv Moen

TREPAVIČAVA TANJURICA

Scutellinia scutellata (L.) Lambotte

Etimologija: scutella (lat.) = šalica, zdjela. Po obliku.

Engleski naziv: Common Eyelash

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1.6 cm široko, najprije je kuglasto, zatim se otvori poput čašice, tanjura ili diska bez stručka, unutarnja je himenijalna površina glatka i lijepe narančaste do crvene boje, vanjski dio je smećkast do svijetlonarančast, rub je naglašeno tamnosmeđe čekinjast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, kasnije s oko 1 µm visokim bradavicama i grebenima, prozirne, 15.8-23 x 9.8-14 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Parafize u dodiru s jodom (Melzerov reagens) pozelene (za razliku od vrsta iz roda Lachnea).

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, usamljeno ili skupno, po vlažnim i sjenovitim mjestima, te u lončanicama s cvijećem kao saprotrof na golom tlu ili na krupnim drvnim ostacima (panjevi, trupci).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovaj rod karakteriziraju plodna tijela u obliku čašice živih boja (crvene, narančaste, žute) i naglašeno čekinjasti rub apotecija (skupina Ciliariae). Najsličnija je kvrgavosporna tanjurica (Scutellinia trechispora) kojoj je unutarnja himenijalna površina glatka i narančasto-crvene boje, dok je vanjska strana žuto-crvenkasta i zajedno s rubom čekinjasta. Također nema nikakve kulinarske vrijednosti.

ČEKINJASTA TANJURICA

Scutellinia setosa (Nees) Kuntze

Plodno tijelo (apotecij): 2-6 mm široko, najprije je u obliku zdjele, zatim se raširi i poprimi oblik diska, bez stalka, izravno je učvršćeno za supstrat, rub je trajno okrenut prema gore, unutarnja himenijalna površina je glatka, žuto-narančasta ili narančasta, a vanjska sterilna strana je obrasla dugim i krutim tamnosmeđim čekinjastim dlačicama dugim do 500 µm, na rubu su dlačice duge do 1000 µm.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, sitno bradavičave, prozirne, 18-20 x 8-9 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) bukve, te na kravljem ili konjskom gnoju. Slike je snimila Helena Petrić, 12.5.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se čekinjasta tanjurica među drugim sličnim tanjuricama lako prepozna po žuto-narančastoj unutarnjoj himenijalnoj površini. Osim toga, ona na rubu ima vrlo duge tamnosmeđe čekinjaste dlačice koje neodoljivo podsjećaju na trepavice i raste na starom povaljenom drveću.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1766. Čekinjasta tanjurica (Scutellinia setosa Nees)

Scutellinia trechispora - created in Norway by Tove Jacobsen

KVRGAVOSPORNA TANJURICA

Scutellinia trechispora (Berk. & Broome) Lambotte

Plodno tijelo (apotecij): 3-10 mm široko, u ranoj mladosti je u tanjurasto, kasnije se spljošti poput diska, bez stalka, izravno je učvršćeno na supstrat, unutarnja himenijalna površina je narančasta, narančasto-crvena, svijetlocrvena do tamnocrvena, a vanjska strana je smećkasto-crvena i obrasla tamnosmeđim dlačicama, rub je s dlačicama dužine do 1500 µm i širine do 42 µm, korijen je dlačice je račvast.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, s visokim i širokim bravicama, prozirne, 15-19 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na vapnenačkim travnjacima te u šumama na golom tlu, u mahovini ili na krupnim drvnim ostacima, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je tanjurica Scutellinia paludicola koja ima veće spore, 22-29 µm, čijim je proučavanjem moguće pravilno odrediti vrstu. Spomenimo još jednom da se i najveći mikroskopski autoriteti često razilaze glede objavljenih mikroskopskih podataka o tanjuricama.

Scutellinia umbrorum - created on July 2017 in North Yorkshire, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Malcolm Greaves

SJENOVITA TANJURICA

Scutellinia umbrorum (Fr.) Lambotte

Etimologija: umbrarum (lat.) = u sjeni, hladu. Po staništu.

Engleski naziv: Eyelash Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-1.1 cm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, kasnije je u obliku čašice ili diska, izravno je naslonjeno na supstrat, unutarnja je himenijalna površina svijetlonarančasta, crvena ili crvenkasto-narančasta, vanjska površina je iste boje i s dlačicama kraćim od 200 µm, rub je s krutim i ravnim tamnosmeđim dlačicama dužine 200-500 µm, na vrhovima su svjetlije.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, bradavičave, 16.8-25.3 x 12.7-17.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, svijetlonarančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof po golim i vlažnim terenima, na krupnim drvnim ostacima ili na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je pločarica crvene boje s trepavičastim rubom po čemu sliči brojnim vrstama. Jedina sigurna determinacija je uz pomoć mikroskopske analize spora.

JAJOLIKOSPORNA ZDJELIČARKA

Smardaea ovalispora (Grelet) Van Vooren

Etimologija: ovalis (lat.) = ovalno, jajoliko + spora (lat.) = spora. Po obliku spora.

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, tanko, zdjeličasto, gotovo je bez stalka koji je izražen samo u obliku korijenčića, unutarnja himenijalna strana je tamne ljubičaste ili ljubičasto-smeđe boje, glatka, vanjska sterilna strana je iste boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 12.1-13.7 x 9.3-10.2 µm, Q = 1.3-1.4; orusina je bijela, bezbojna.

Meso: Voštano, tanko, čvrsto, ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla na pjeskovitom tlu, pojedinačno ili u skupinama, preferira toplija staništa, obično u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i veličini je veoma slična keltska zdjeličarka (Pachyella celtica), čija je vanjska strana nešto svjetlija od unutarnje, siva do siva ljubičasta, te također pahuljasta.

LJUBIČASTA ZDJELIČARKA

Smardaea planchonis (Dunal ex Boud.) Korf & W.Y.Zhuang

Etimologija: U čast francuskog botaničara Julesa Émilea Planchona (1823–1888). Po imenu.

Plodno tijelo (apotecij): 0.5-2 cm široko, u mladosti je gotovo čašastog oblika, kasnije je pliće i nepravilno kuglasto i naborano, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, unutarnja himenijalna strana je ljubičasta-crna do crna, glatka, sjajna po vlažnom vremenu, vanjska strana je crna, sitno bradavičava, rub je kasnije ponekad valovit, neravan i nazubljen.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, glatke, u zrelosti su sitno bradavičave, s jednom ili više uljnih kapljica, prozirne, amiloidne, 9-12 µm, askusi su 8-sporni, 200 x 13-15 µm, parafize su batinaste, zakrivljene, s ljubičastim zrnatim sadržajem, do 6 µm široke na vrhu, duže su od askusa, ekscipulum se sastoji od kuglastih elemenata; orusina je ljubičasta.

Meso: Tanko, u mladosti je elastično, kasnije je lomljivo, ljubičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i zimu, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla, uz ceste i po dinama, na pjeskovitom tlu, u travi, preferira toplija staništa, obično u mediteranskim područjima. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 24.1.2026. i 23.12.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastim do pločastim apotecijima tamnoljubičaste boje s nazubljenim rubom, sitno bradavičastom, tamnoljubičastom do gotovo crnom vanjskom stranom, mikroskopskim karakteristikama i rastu na pjeskovitom tlu.

OSKUDNA ZDJELIČARKA

Paragalactinia succosella (Le Gal & Romagn.) Van Vooren

Etimologija: succus (lat.) = sok + -sella (lat.) = malo nečega. Po oskudnom izlučivanju lateksa.

Plodno tijelo (apotecij): 5-25 mm široko i 6-11 mm visoko, čašasto do pločasto, duboko pupčasto na sredini, bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, rub je pravilan, gornja je himenijalna površina glatka, siva, sivo-smeđa do maslinasto-siva, vanjska je površina ljuskava, svijetlosiva.

Mikroskopija: Eliptične do valjkaste, prozirne, s kuglastim su bradavicama visokim 1-2 µm koje ne tvore mrežasti uzorak, s jednom do dvije uljne kapljic, 15.5-20.1 x 9.1-11.4 µm; Q = 1.6-2, Me = 18 x 10.1 µm, Qav = 1.8, askusi su valjkasti, 8-sporni, amiloidni, 250-340 x 11.4-19.4 µm, parafize su višesegmentne, blago su proširene na vrhu, batinaste, ukorijenjene na bazi, 4.3-5 µm, ekscipulum (meso) se sastoji od kuglastih elemenata, s terminalnim hifoidnim nastavcima, vršno tupih, višesegmentnih, prozirnih, 8-11 µm, u srži su veći, 13-23 x 15-20 µm, pomiješani su s obilnim valjkastim hifama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto do žućkasto, na prerezu ispušta malo tekućine (lateks), u početku je bijela, zatim brzo požuti; miris je neugodan na spermu, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u opožarenim područjima i miješanim šumama, ponekad na golom i glinenastom ili pjeskovitom tlu. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.12.2025.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim, duboko čašastim apotecijima, koji su u početku sivkasto-smeđi do sivkasto-maslinasti, izlučivanju lateksa od kojeg meso na oštećenim mjestima požuti. Apoteciji također vremenom požute. Slične su izlučujuća zdjeličarka (Paragalactinia succosa) razlikuje većim dimenzijama, žućkast-osmeđim, žuto-maslinastim do sivkasto-smeđim apotevijem i mikroskopskim karakteristikama, uključujući spore s izduženijim i većim bradavicama, 14-15 x 7-9 µm, te Michellijeva zdjeličarka (Paragalactinia michelii), koja se razlikuje po boji apotecija, koji je u mladosti ljubičast.

Sowerbyella imperialis - created on October 2020 in Treuchtlingen, Germany by Enrico Tomschke

JEDNOBOJNA ZDJELIČARKA

Sowerbyella imperialis (Peck) Korf

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 cm široko, najprije je čašasto, poslije je rašireno i diskoliko, rub je u starosti okrenut prema gore, sa žutim korjenastim produžetkom na bazi, unutarnja himenijalna strana je glatka, bez sjaja, ponekad je naborana na sredini, žuta do žuto-narančasta, vanjska strana je bjelkasta do limunasto žućkasta i pahuljasta.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, vrlo sitno bradavičave, s uljnim kapljama, prozirne, 10.9-15.1 x 5.5-7.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, lomljivo, malo je elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama na sloju iglica i na vapnenastom tlu, često u šumama smreke, rjeđa je u bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jednobojna je zdjeličarka makroskopski vrlo slična peteljkastoj zdjeličarki (Sowerbyella radiculata) od koje se bitno razlikuje po obliku parafiza. Prema tome, sigurnu je determinaciju moguće potvrditi samo mikroskopiranjem.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1741. Jednobojna zdjeličarka (Sowerbyella imperialis (Peck) Korf.), Sinonim: Sowerbyella unicolor (Gill.) Nannf.

Sowerbyella radiculata - created on December 2022 in Huesca, Spain by Luis Ballester

PETELJKASTA ZDJELIČARKA

Sowerbyella radiculata (Sowerby) Nannf.

Etimologija: radicosus (lat.) = korjenasto. Po plodnom tijelu s peteljkom.

Plodno tijelo (apotecij): 1-5 cm je široko, u obliku je pehara, čašice ili zdjelice s uzdignutim ili spljoštenim, te malo nepravilnim rubom, unutarnja je himenijalna površina žuta, žuto-narančasta, krem-oker do crvenkasta, u sredini je glatka i malo radijalno naborana, vanjska je strana žućkasta do kremasto-oker, kasnije je osušeno gotovo svijetlooker, kratko je bijelo dlakava ili vunasta.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 2-5 mm debeo, općenito je kratak i ukopan u zemlju, bjelkast, žut, prema dnu je oker, dlakav, na bazi je blago naboran i korjenast od micelijskih niti.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, s bradavicama međusobno spojenim grebenima, tvoreći labirintsku, vrlo nepravilnu, rijetko gotovo pravilnu mrežicu, uglavnom s dvije uljne kaplje, 10.9-17.6 x 6.5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, malo je elastično, žuto; miris nije izražen ili je ugodan, kiselkast na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a popratne biljke su često jasen, divlja trešnja ili bršljan.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po upadljivoj boji i prisutnosti dugog stručka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1740. Peteljkasta zdjeličarka (Sowerbyella radiculata (Sowerby ex Fr.) Nannfeldt)

RAJNSKA ZDJELIČARKA

Sowerbyella rhenana (Fuckel) J. Moravec

Etimologija: Rhenus (lat.) = rijeka Rajna. Po lokalitetu na kojem je prvi put pronađena.

Engleski naziv: Stalked Orange Peel Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 1-2.5 cm široko, u obliku je zdjelice ili šalice sa stalkom, gornja himenijalna površina je gola, jarko žuta, žuto-narančasta do narančasta, sjajna po vlažnom vremenu, rub je tanak i oštar, donja površina je gusto prekrivena sitnim bjelkastim dlačicama ili pahuljama, boje je gornje površine, svijetlonarančasta, stalak je 10-25 x 3-5 mm, vrlo dug, bjelkast do svijetlonarančast i dlakav u mladosti, kasnije postaje narančast i uglavnom gol.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, s 2 uljne kapljice, glatke kada su nezrele, u zrelosti su dekorirane debelom, grubom mrežicom, prozirne, 18-22 x 9-12 µm, askusi su 8-sporni, glatki, prozirni, vrhovi su amiloidni, 215-260 x 14-16 µm, parafize prelaze askuse za 5-10 µm, široke su 3-6 µm, valjkaste s gotovo batinastim vrhovima (ponekad su blago nepravilno zadebljani), višesegmentne, glatke (cromushrooms: askospore su (18) 18.2 - 20.4 (21.4) × (9) 9.4 - 10.9 (12.1) µm, Q = (1.7) 1.75 - 2 (2.2), N = 93, Me = 19.2 × 10.2 µm, Qe = 1.9, askusi su 185-280 × 13-15.5 µm, N = 24, parafize su 205-295 × 3.1-5.7 µm, N = 12, generativne hife su valjkaste, bez kopči, višesegmentne, vršni segmenti su tupi, rijetko su blago glavičasti, 27.5-72 × 7.3-14.4 µm, N = 21, dlačice su višesegmentne, šiljaste na vrhu, blago zadebljanje na spojevima segmenata, bez kopči, oko 200 x 3.8 µm); otrusina je bijela. 

Meso: Tanko, lomljivo, žuto-narančasto do narančasto, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof u crnogoričnim šumama, na vlažnim mjestima, na tlu bogatom organskom tvari ili na trulom drvu. Prvi put je zabilježena u Hrvatskoj, a pronašla ju je i snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.10.2026., na lokalitetu u okolici Skrada u Gorskom kotaru, u miješanoj šumi smreke, jele i bukve.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu vrstu prvi je opisao Leopold Fuckel 1870. godine i nazvao ju Aleuria rhenana, dok ju je 1986. godine J. Moravec premjestio u rod Sowerbyella, čime je nastao današnji znanstveni naziv. Ova mala čašasta gljiva ima dobro razvijen stalak i glatku, jarko narančastu gornju himenijalnu površinu. Stalak i donja površina su isprva svijetlonarančasti do bjelkasti, ali vremenom postaju uglavnom obojeni poput gornje površine. Opisana vrsta pod mikroskopom ima prekrasne, grubo mrežaste spore, zajedno s parafizama koje su ponekad savijene ili kukaste kao kod vrsta iz roda Otidea. Rijetka je vrsta, karakteristična po obliku plodnih tijela i prekrasnoj žutoj boji poput žumanjka od jaja. Zbog rijetkosti zahtijeva zaštitu.

Referentni izvori: Thomas Læssøe, Jens H Petersen. 2019. Fungi of Temperate Europe, Volume 2. Princeton University Press, Princeton and Oxford. – Sowerbyella rhenana, 1334. str.

Tarzetta catinus - created in Finland by Petri Roponen

MJEHURASTA ČAŠICA

Tarzetta catinus (Holmsk.) Korf & J.K.Rogers

Etimologija: catinus (lat.) = korito, lavor. Po obliku.

Engleski naziv: Greater Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 cm široko, u obliku je čašice ili pehara pravilnog ruba s vrlo kratkim stalkom, unutarnja je himenijalna površina glatka, krem-žuta, žuto-oker, oker do svijetlosmeđa, dok je vanjska strana gruba, prekrivena je sitnim bijelim zrncima ili lagano vlaknasta, osobito prema bazi, rub se postepeno uvija prema unutarnjoj strani, u starosti je rascijepljen i nazubljen.

Stručak: Vrlo je kratak, žuto-smeđ, prema dnu je bjelkast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 20-25 x 11-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, lomljivo, svijetložuto, žuto-smeđe, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, na tlu i krupnijim drvnim ostacima, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Najčešće raste između suhog lišća ispod bukve. Vanjska je površina dekorirana i prilično karakteristična, a rub čašice je ponekad nepravilan i valovit.

Tarzetta cupularis - created in Finland by Tapio Kekki

MJEHURASTA BAČVICA

Tarzetta cupularis (L.) Svrček

Etimologija: cupola (lat.) = mala bačva, bačvica. Po obliku.

Engleski naziv: Toothed Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, najprije je skoro zatvoreno i kuglasto, zatim se otvori, u obliku je visoke čašice ili zdjele, zadebljano je poput bačve, na bazi se nalazi vrlo kratki stalak ili on uopće ne postoji, unutarnja je himenijalna površina skoro glatka, svijetlosmeđa, na sredini je bjelkasta do žućkasta, vanjska je površina oker, bijelo zrnasto-brašnasta, na dnu je ponekad sa micelijskim nitima, rub je jasno nazubljen.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 19-21 x 12-15 µm; askusi 280-360 x 15-16 µm, veoma su stanjeni ili u obliku stopala; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tanje je od 1 mm, tvrdo, lako je lomljivo, voštano, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi ili su ugodni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u kolonijama, u svim tipovima šuma, vrtovima, jarcima, na nasipima uz putove i lončanicama za cvijeće, kao saprotrof tla na pjeskovitom i glinenastom tlu, uglavnom na mahovini, a nekad i na goloj zemlji.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična mjehurasta čašica (Tarzetta catinus) koja je većih dimenzija i nešto izraženije čašasta.

Trichophaea abundans - created in Netherlands (Kingdom of the) by Leonard Minkema

OBILNA ČEKINJAVICA

Trichophaea abundans (P.Karst.) Boud.

Etimologija: abundare (lat.) = obilovati. Po načinu rasta u mnogobrojnim skupinama.

Plodno tijelo (apotecij): 0.3-1 cm široko, u ranoj mladosti je polukuglasto, zatim se raširi i otvori poput plitke zdjelice bez stalka, izravno je spojeno sa supstratom, često je vrlo nepravilno i dosta ukopano u tlo, unutarnja himenijalna površina je bijela do sivkasta, u starosti je krem, vanjska strana je smeđa i pokrivena gustim smeđim dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 11-15 x 6.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikoj množini, u šumama na golom opožarenom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na golom i sjenovitom te vlažnom pjeskovitom tlu ili obraslom mahovinom raste donekle slična Trichophaea woolhopeia. Ona naraste samo 3-6 mm široko i na osnovi nema stalka, nego raste izravno na supstratu. Vanjska je strana spomenute čekinjavice također smeđe čekinjasto-dlakava, a unutarnja je himenijalna površina svijetlosiva do svijetlooker. Njezine su spore široko eliptične, prozirne i glatke, te velike 21-22 x 13-15 µm.

Rhizina undulata - created in Finland by Stefan Jakobsson

VALOVITA PLOČARICA

Rhizina undulata Fr.

Engleski naziv: Pine Firefungus

Plodno tijelo (apotecij): 3-40 cm je široko, često je spljošteno, tanjurasto, jastučasto, konveksno valovito ili u obliku valovitog diska, napuhano, tanko, rastegnuta kožica prianja uz zemlju, nema stalka već je s korjenčićem učvršćena za zemlju, crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crno-smeđe, rub je debeo, bjelkast do žućkast, uzdignut je prema gore, donja je strana dosta svjetlije bijele do žućkaste boje i djelomično pokrivena gustim dlačicama dužine 1-2 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, duguljaste, glatke, 25-33 x 8-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Okerasto, čvrsto, žilavo, voštano, lomljivo, na kraju je kožasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često u velikoj množini, na sunčanijim mjestima u crnogoričnim šuma, te po opožarenim terenima kao parazit ili saprotrof na korijenju raznog crnogoričnog drveća, obično bora, duglazije (Pseudotsuga) ili smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smećkaste je boje, donji je dio svjetliji i s brojnim vlaknima dužine 1-2 mm, prisutna je jedna konveksna i smećkasta površina, ima čudni korijen kojim je učvršćena za zemlju i mali klobuk koji je često oštećen od kukaca.

ŠKRLETNA ČAŠICA

Sarcoscypha austriaca (Beck ex Sacc.) Boud.

Etimologija: austriaca = austrijska. Po lokalitetu.

Engleski naziv: Scarlet Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-9 cm široko, gledajući zajedno sa stalkom u obliku je pehara ili čašice za liker, rub je rijetko valovit, u mladosti je okrenut prema unutra, kasnije je ravan, unutarnja je himenijalna površina glatka i ravna, ponekad je slabo venozna na sredini, vlažna, bez sjaja, intenzivne je crvene boje, boje krvi ili ruža za usne, vanjska je strana baršunasto-dlakava.

Stručak: 2-4 cm visok i 3-7 mm debeo, također je obrastao sitnim bijelim polegnutim dlačicama, širi se prema gore, jer postepeno prelazi u klobuk, pun, tvrd, veoma je žilav.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, obično izravnate na krajevima, 22-50 x 11.5-16 µm, askusi su 8-sporni; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, prema dolje je sve deblje, do 2 mm, voštano, i u stručku i u klobuku je elastično i malo žilavo, bjelkasto do svijetložuto s crvenim unutarnjim slojem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, do svibnja, u aluvijalnim šumama kao saprotrof sitnih, u zemlju ukopanih, drvnih ostataka (grančica), osobito johe, vrbe, jasike ili bagrema, a rijetko lipe i drugog bjelogoričnog drveća, uglavnom je po više primjeraka na istoj grančici, voli pjeskovito i vapnenasto tlo; u nas je česta vrsta, kako u kontinentalnom tako i u sredozemnom području zemlje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Unatoč žilavosti je lako probavljiva, slatkog okusa i bez posebne arome. Stručci se odbacuju.

Napomena: Od crvenog se peharčeka (Sarcoscypha coccinea) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija kovrčaste, a ne ravne, a spore su malo šire i obično su izravnate na vrhovima, a ne zaokružene kao kod slične vrste. Slična narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) sliči samo po boji, a razlikuje se po veličini, široka do 10 cm, te po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka. Osim toga raste na zemlji, a ne na drvu.

CRVENI PEHARČEK

Sarcoscypha coccinea (Jacq.) Lambotte

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Ruby Elfcup

Plodno tijelo (apotecij): 1-10 cm široko, u obliku je plitkog pehara s drškom, zdjelice ili čašice, unutarnja je himenijalna strana pehara žive skerletnocrvene boje, vanjska je neplodna strana bjelkasta, uzdužno brazdasta od stručka do ruba i na kraju vrlo sitno dlakava, rub je žućkast, iskrivljen, u starosti je iskrzan i rascijepljen.

Stručak: 1-3 cm visok i 3-5 mm debeo, ponekad je malo duži, tipično je vrlo sitno dlakav, čvrst, sužava se prema bazi, često je stisnut i nepravilno uzdužno brazdast, bjelkast ili nešto tamniji, kremast, žućkast, krem-okerast ili smećkast.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 24.5-51 x 10-14.5 µm (cromushrooms: askospore su eliptične, oko 40% ih je izravnato na vrhu, (24.5) 28.1 - 37 (51) × (10.3) 11.5 - 14.2 (16.3) µm, Q = (2) 2.2 - 3 (3.5), N = 160; Me = 33 × 13.1 µm, Qe = 2.5, askusi su 401-492 × 10.7-15.9 µm, N = 17, parafize su nešto kraće od askusa, 180-353 × 1.6-4 µm, N = 8, hife su višesegmentne, inkrustirane, široke su 2.3-6.3 µm); otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, u apoteciju je sve tanje od dna prema gore, vrlo je elastično, voštano, često je vodenasto, bijelo, bjelkasto do žućkasto s crvenim unutarnjim slojem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od veljače do svibnja, u šumama kao saprotrof sitnih ili krupnijih drvnih ostataka ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, najčešće na trulim granama napola ukopanim u površinskom sloju, često uz šumske potoke i na provodnjenim šumskim terenima. Proimjerci na slikama snimljeni su 13.3.2026., 14.3.2022. i 5.3.2022., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, na otpalim granama lijeske i johe. 

Doba rasta: 2, 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Od škrletne se čašice (Sarcoscypha austriaca) razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, sitne su dlačice na vanjskom dijelu apotecija ravne, a ne kovrčaste, a spore su malo uže i obično nisu izravnate na vrhovima kao kod slične vrste. Narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia) je slična samo po boji, a razlikuje se po obliku apotecija koji je nepravilniji, valovit i raspuknut i bez stručka, te rastu na zemlji.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1746. Crveni peharček (Sarcoscypha coccinea (Fr.) Lamb.); 1747. Bijeli peharček (Sarcoscypha coccinea var alba)

Sarcoscypha jurana - created on February 2023 in Gießen, Germany by arthur_haendler

JURSKI PEHARČEK

Sarcoscypha jurana (Boud.) Baral

Etimologija: jurana (lat.) = region Jura, francusko-švicarsko područje Jurskih planina, gdje je vrsta prvi put pronađena i opisana. Po lokalitetu.

Plodno tijelo (apotecij): 1-9 cm širok, u obliku je pehara, zdjelice ili čašice sa stalkom, unutarnja himenijalna površina je intenzivne crvene boje, rijetko je žuta, vanjski dio je svjetliji, bjelkast, pustenast, dlakav, rub je dugo vremena uvijen, stalak je visok do oko 3 cm, kratak, ponekad je nešto duži, bjelkast do žućkast, na vrhu je crvenkast.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, prozirne, u zrelom stanju su bez sluzi, 26-38 x 12-15 µm, askusi su 8-sporni, 360-450 x 15-21 µm, parafize su blago batinaste; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto do svijetložuto, unutarnji sloj je crven; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od početka prosinca do svibnja, kao saprotrof drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Ovaj se rod sastoji od oko 18 vrsta u svijetu i sve one se makroskopski teško razlikuju jedna od druge.

Sarcoscypha macaronesica - created in Spain by Jesús Prados Blanco

KANARSKI PEHARČEK

Sarcoscypha macaronesica Baral & Korf

Plodno tijelo (apotecij): 0.6-2 cm širok, u obliku je pehara ili čašice sa stalkom, unutarnja je himenijalna površina glatka, intenzivne crvene boje, vanjski je dio svjetliji, ružičast, rub je bijelo-okerast, stalak je bjelkast, od ruba prema bazi je sve svjetliji, baršunast.

Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, na krajevima zaobljene, čak i djelomično krnje, rijetko vrlo blago vijugave, u zrelom stanju bez sluzi, 22-40 x 8.5-13 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 1.5 mm debelo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u zimu i proljeće, od početka prosinca do početka travnja kao saprotrof drvnih ostataka (grane) lovora ili hrasta u sredozemnim zimzelenim šumama. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta od kojih su tri na otoku Braču, jedan na otoku Korčuli i jedan u okolici Dubrovnika.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ovaj se rod sastoji od oko 18 vrsta u svijetu i sve one se makroskopski teško razlikuju jedna od druge.

CRVENKASTA CRNOČAŠKA

Plectania melastoma (Sowerby) Fuckel

Engleski naziv: Corona Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko, s kratkim je stručkom, u obliku je vrča, kasnije je polukuglasto, unutarnja je himenijalna strana sjajna i crna, vanjska je strana smeđe zrnasta, crnkasta i u početku naborana.

Stručak: Crno-smeđ, sa sitnim je dlačicama.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, 23-28 x 10-11 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris je neugodan, a okus gorkast.

Stanište: Raste od prosinca do svibnja, u vrlo različitim šumama, na njihovim rubovima te u vrištinama, kao saprotrof tla i sitnijih drvnih ostataka različitih vrsta borova, ariša, lijeski, grabova, breza, ruža, kupina, vrijesa (Calluna vulgaris), planike (Arbutus unedo), hrasta plutnjaka i japanske kriptomerije (Cryptomeria japonica). U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, na području Gorskog kotara, Korduna i šire okolice Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su crnkasta zdjeličarka (Pseudoplectania nigrella) i bugarkinja (Bulgaria inquinans).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma (Sowerby: Fr.) Fuckel)

JUŽNJAČKA CRNOČAŠKA

Plectania rhytidia (Berk.) Nannf. & Korf

Etimologija: rytis (gr.) = bora, nabor. Po naboranom rubu apotecija.

Plodno tijelo (apotecij): 5-15 mm široko, u obliku je čašice, izravno je spojeno na supstrat ili s kratkim stalkom, unutarnja himenijalna strana je glatka i crna, vanjska strana je dlakavo-baršunasta, s velikim uzdužnim i ponekad račvastim naborima, također je crna, rub je narebran zbog valovitih nabora.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, prozirne, s poprečnim brazdama na konveksnom dijelu, 21-24 x 10-12.5 µm, askusi su 8-sporni, 300-450 x 12-18 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od siječnja do lipnja, u šumama, posebno u submediteranskim šumama eukaliptusa, hrasta crnike, bijelog graba i hrasta medunca, kao saprotrof otpalih drvnih ostataka i ovoja plodova različitog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, na otoku Rabu, u okolici Dubrovnika i u blizini Pule. Primjerke na slikama snimio je Safet Omerović - Basso sredinom veljače na lokalitetu Šišan kod Pule, na drvu lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je crvenkasta crnočaška (Plectania melastoma), koja je mnogo većih dimenzija i raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Južnjačka crnočaška (Plectania platensis (Speg.) Rifai)