Agaricus aridicola - created on November 2024 in Roma, Italy by matteo_bevilacqua

SUŠNA PEČURKA

Agaricus aridicola Geml, Geiser & Royse ex Mateos, J.Morales, J.A.Muñoz, Rey & C.Tovar

Etimologija: aridus (lat.) = suh, sušan + cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u. Po staništu.

Klobuk: 2-7 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije konveksan i raširen, gladak, prljavo bijel, sivkast do oker, u starosti se dosta nepravilno raspucava, papirast.

Stručak: 5-20 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, sužava se na oba kraja, prljavo bijel do oker, vlaknast; ponekad je s jednim ili više vjenčića, opnast, jednostruk, bijel, također je s ostacima ovoja (velum univerzale) na dnu koji su izraženi u obliku opnaste uzdignute volve, prljavo bijele do oker boje.

Listići: Lažni listići su u obliku trukutastih nabora, ružičasti do ljubičasto-crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko su široko eliptične, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, neamiloidne, 3.8-6.5 x 3.7-6.3 µm, Q = 1-1.2, Me = 5.5 x 5.2 um, Qav = 1.1, cheilocistide su valjkaste do batinaste, sa segmentima; otrusina je ljubičasto-smeđa do ljubičasto-crna.

Meso: Čvrsto, žućkasto, kasnije postaje sivo, ružičasto pa crno; miriše blago na cijanovodičnu kiselinu ili cijankalij, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof tla na pjeskovitom tlu uz morsku obalu, s malom količinom soli, voli suha i toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je lošeg okusa.

Napomena: Karakteristična je po izgledu i staništu na pjeskovitom tlu uz morsku obalu.

OVČARSKA PEČURKA

Agaricus arvensis Schaeff.

Etimologija: arvum (lat.) = polje. Po staništu na kojem raste.

Engleski naziv: Horse Mushroom

Klobuk: 4-20 cm širok, prvo je kuglast pa konveksan ili izravnato-konveksan, u starosti valovit, suh, najprije bijel, zatim prema sredini je žućkasto-oker do svijetlosmeđ, trljanjem požuti, ubrzo zrakasto ispuca na ljuske različite veličine rub je tanak i krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, vitak, ali robustan, tipično je batinasto zadebljan na osnovi, pun je pa šupalj, ispod vjenčića je nešto ljuskav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel i malo žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je postojan i opnast, bijel, s gornje strane gladak, donja je strana sa zupčasto raspoređenim ljuskama, kasnije viseći, valovit.

Listići: Vrlo gusti, uski, do stručka zaokruženi, slobodni; najprije su dugo vremena sivkasto-bijeli, kasnije sivo-ružičasti do sivo-crvenkasti i u starosti crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, 5-9 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.3, cheilocistide su široko batinaste, često su u lancima, uglavnom su s više segmenata, 6-30 x 6-20 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano žućkasto, osobito uz površinu stručka; miriše na anis, a ukus je ugodan na lješnjake ili također malo na anis.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, na otvorenim terenima, po neobrađenim poljima, pognojenim livadama, pašnjacima, parkovima, a rijetko se pronađe u šumama. Primjerke sa slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Može se zamijeniti s kračunastom pečurokom (Agaricus crocodilinus), koja je jako mesnata i s većim sporama, šumskom pečurkom (Agaricus sylvicola), koja ima duži stručak i manje spore, te sa otrovnom pečurkom (Agaricus xanthodermus), koja požuti odmah nakon što se rub klobuka protrlja ili na prerezu požuti u bazi stručka, te miriše na tintu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 144. Ovčarska pečurka (Agaricus arvensis Schff. ex Fr.); 145. Pastirska pečurka (Agaricus arvensis var. exquisita (Vitt.) Fr.); 157. Raspucana pečurka (Agaricus fissuratus Möller)

GOLEMA PEČURKA

Agaricus augustus Fr.

Etimologija: augustus (lat.) = (pre)uzvišen, svijetli. Po izvrsnosti (osobitosti, ljepoti).

Engleski naziv: The Prince

Klobuk: 7-30 cm širok, najprije je kuglast i malo stisnut na gornjoj strani, zatim je izbočen i na kraju otvoren, svijetlosmeđ, smeđ, pokriven je s priljubljenim smeđim ljuskicama na svjetlijoj, bjelkastoj, žućkastoj ili svijetlosmeđoj osnovi, sredina je ponekad tamnija, kožica se lako guli, rub je krpast od ostataka zastorka, trljanjem i u starosti požuti.

Stručak: 1-2 cm visok i 2-3.5 cm debeo, batinasto se zadebljava od vrha prema osnovi, veoma je debeo, čvrst, pun je pa cjevasto-šupalj, osnova je često zadebljana i duboko ukopana u zemlji, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, na gornjem dijelu bijel, ispod vjenčića sa smeđim ljuskama koje postanu žute, ali ne po čitavoj površini, trljanjem požuti; nosi široki, trajni, viseći, vjenčić, rub je često istrgan, bijel, s gornje je strane gladak, a s donje smećkast ili žuto-smeđ, sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Gusti, uski, odmaknuti su od stručka, slobodni; u mladosti su bijeli pa zatim ružičasti ili sivo-ružičasti, i na kraju tamnosmeđi i skoro crnkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, 7-10 x 5-6 µm, Qav = 1.5-1.6, cheliocistide su sa više segmenata, terminalni je segment često sužen, 6-30 x 6-22 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo, na prerezu u donjem dijelu stručka lagano požuti, a zatim posmeđi; karakteristično miriše na anis, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH+ požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, te po parkovima i vrtovima, na tlu bogatom humusom. Drugu i treću sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su velika pečurka (Agaricus macrocarpus) kojoj je klobuk sa smeđim ljuskama i tamniji na sredini, grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), kojoj meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka prvo požuti pa posmeđi i usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj je klobuk sa ljubičasto-smeđim ljuskama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 161. Rijetka vilovnjača (Agaricus perrarus Schulzer); 162. Golema pečurka (Agaricus augustus Fries)

BENESIJEVA PEČURKA

Agaricus benesii (Pilát) Pilát

Engleski naziv: Mull Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim otvoren, površina trljanjem ne požuti, uglavnom je gola i bez sjaja, prekrivena je gustim, sitnim svijetlim maslinasto-sivim do svijetlosmeđim ljuskicama, pretežno je bjelkast, u starosti je smećkast, rub je prilično tanak, podvijen, kožica prelazi preko listića.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, vitak, valjkast, najprije je pun, zatim je cjevasto-šupalj, manje se ili više izraženo batinasto zadebljava od vrha prema bazi, bijel ili bjelkast, u starosti postane smeđ, na ozlijeđenim mjestima i trljanjem lagano pocrveni, donji dio je prekriven istim sitnim ljuskicama kao i klobuk; na gornjem dijelu nosi vjenčić, koji je širok, postojan, uzdignut, dvostrukog ruba, gornja je površina bijela, a donja sa zupčasto postavljenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, suženi su uz stručak, uski; najprije su svijetloružičasti, zatim ružičasti i u starosti crveno-smeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5-6 x 3.5-5 µm, cheilocistide su usko batinaste, 5-12 µm široke, s više segmenata; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu pocrveni ili poružičasti, osobito u gornjem dijelu stručka; miris je slab, ugodan, u starosti je neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šumama, po šumskim čistinama i uz grmljake, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Druge bjelkaste pečurke koje na prerezu crvene nemaju sitno ljuskavu površinu klobuka, imaju zdepastiji stručak, neugodan kiseli miris i obično rastu na otvorenim terenima. Ostale slične vrste su smeđe ljuskave. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 155. Benesijeva pečurka (Agaricus benesii Pilat); 181. Čehava pečurka (Agaricus squamulifer (Möll.) Pilat)

BERNARDIJEVA PEČURKA

Agaricus bernardii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Salty Mushroom

Klobuk: 5-20 cm širok, prvo je visoko izbočen pa jastučast, te ubrzo spljošten ili ponekad lagano ulegnut, najprije je bjelkast, zatim svijetlooker ili čak sa slabom ružičastom nijansom, često s krupnim radijalno postavljenim ljuskama koje su rjeđe na rubu, u starosti se grubo raspucava, rub je najprije podvijen i s ostacima ovoja koji prelaze preko listića.

Stručak: 5-6 cm visok i 2-4 cm debeo, zdepast, kratak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, na bazi je zašiljen i sa smećkastim mrljama; vjenčić je tanak, bjelkast, jednostruk, viseći, prolazan.

Listići: Slobodni, gusti, dosta su uski, 3-5 mm, uz stručak su širi, do 7 mm, a uz sam stručak uži, najprije su sivo-ružičasti i na kraju ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5.5-7.5 x 4.5-6.5 µm, cheilocistide su nepravilne, usko batinaste, nekad su dvodijelne na vrhu, 19-58 x 6-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu brzo i intenzivno postane crveno do narančasto-crveno, ponekad malo požuti; miris neugodan na urin, kiseo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a ponekad i u proljeće, u krugovima, polukrugovima ili kolonijama do 20 primjeraka zajedno, kao saprotrof tla na travnjacima pokraj alepskih borova uz morsku obalu, u dometu soli, te uz puteve i u boćatim močvarnim područjima, pretežno na pjeskovitom tlu, rijetko se pronađe u kontinentalnim krajevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Po nekim je autorima nejestiva, jer ima malo neugodan miris koji se kuhanjem dosta izgubi, a prva voda u kojoj su se gljive kuhale se uvijek prolije.

Napomena: Teško se zamijeni s drugim vrstama ako se pazi na najvažnije karakteristike, kao što su bijeli klobuk, čvrsto meso koje na prerezu intenzivno pocrveni, neugodan miris na urin i stanište uz morsku obalu ispod alepskih borova.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 163. Bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii Quélet)

Agaricus bernardiiformis - created in Spain by Emilio López Barchino

NECRVENEĆA SLANJAČA

Agaricus bernardiiformis Bohus

Etimologija: Po sličnosti sa bernardijevom pečurkom (Agaricus bernardii).

Klobuk: 4-20 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, površina je smeđe ljuskava.

Stručak: Valjkast, često je zdepast, obično je trbušasto ili vretenasto zadebljan i sužen prema bazi, bijel; vjenčić je opnast, jednostruk, bijel, obično dosta nisko postavljen i obuhvaća zadebljanje, podsjeća na volvu.

Listići: Gusti, slobodni, sivkasto-ružičasti do ljubičasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 6.4-7.3 × 5.3-6 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu manje ili više požuti ili pocrveni u bazi stručka; miris je neugodan na zemlju, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla po močvarama sa slanom ili boćatom vodom, uz obalu, puteve, voli toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je lošeg okusa.

Napomena: Slične su bernardijeva pečurka, koja na prerezu odmah postane narančasto-crvena u klobuku, te pješčana pečurka (Agaricus devoniensis), koja raste na pjeskovitom tlu uz obalu, a meso joj na prerezu samo lagano pocrveni u klobuku uz listiće.

PLEMENITA PEČURKA

Agaricus bisporus (J.E.Lange) Imbach

Engleski naziv: Cultivated Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan pa otvoren, kožica se lako guli, bjelkast ili svijetlosmeđ, gladak, poslije je sitno ljuskav, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat ili uzdignut, prelazi listiće.

Stručak: 5-8 cm visok, valjkast, ponekad je malo batinasto zadebljan na bazi, nije gomoljast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel; vjenčić je bijel, može biti uzdignut ili viseći, često brzo propada.

Listići: Slobodni ili malo prirasli za stručak, najprije su bjelkasti, zatim ružičasti i na kraju čokoladnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.5-7 x 5-6 µm, cheilocistide su batinaste, jednosegmentne, 15-35 x 6-11 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu više ili manje pocrveni, obično više uz rub stručka; miris je slabo izražen, ugodan na gljive ili blago kiseo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla uz ceste, po vrtovima, livadama, kukuruzištima, u urbanim područjima, rjeđe na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a u manjim je količinama jestiva i sirova. Sve vrste gljiva ugodnog mirisa koje pocrvene, a ne požute, osim gomoljaste šumarice (Agaricus abruptibulbus), uglavnom su jestive vrste.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno proteine tirozinaze i lektine, koje pokazuju antioksidativno, antivirusno i antikancerogeno djelovanje (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance; Antiviral, Cytotoxic, and Antioxidant Activities of Three Edible Agaricomycetes Mushrooms: Pleurotus columbinus, Pleurotus sajor-caju, and Agaricus bisporus; Lectins from the Edible Mushroom Agaricus bisporus and Their Therapeutic Potentials; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Scientific Reports Journal. 2024. Chemical composition and antioxidant activity of some Syrian wild mushroom (Agaricus spp) strains).

Napomena: Opće je poznata kao šampinjon i uzgaja se diljem svijeta. Danas postoje brojni sojevi nastali križanjem radi povećanja prinosa, boje, konzistencije mesa, veličine plodnog tijela itd. Lako je može uzgajati svako kućanstvo. Zanimljivost plemenite pečurke je u tome što na bazidijima mogu biti dvije (65 %), tri, četiri do sedam spora. Od sličnih se vrsta koje na prerezu pocrvene razlikuje po složenom vjenčiću i po bazidijima s dvije spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 178. Plemenita pečurka - bijela (Agaricus bisporus var. albidus (Lge.) Sing.); 179. Plemenita pečurka - smeđa (Agaricus bisporus var. bisporus Imbach)

DVOPRSTENASTA PEČURKA

Agaricus bitorquis (Quél.) Sacc.

Etimologija: bis (lat.) = dvostruko, torquis (lat.) = ogrlica. Po dvostrukom vjenčiću.

Engleski naziv: Pavement Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, poluloptast ili malo izduljen pa jastučast ili poravnat i ulegnut, kožica je debela, guljenjem se otkida gornji sloj mesa, svilenast, prljavo bjelkast ili sivkasto-bijel, u starosti požuti s oker mrljama, trljanjem požuti, rub je debeo, do 3 mm je podvijen, u mladosti čak i spiralno, prelazi listiće.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, od polovice prema dnu je izduljeno zaobljen, vrlo lako se odvoji od mesa u klobuku, bjelkast, u starosti je žuto-oker; mlađi primjerci imaju dvostruki vjenčić koji je crtast s gornje strane, gornji je obično uzdignut, a donji viseći, u starosti je samo sa suženim i skvrčenim donjim vjenčićem, dok gornji nestane, bijel, hrapav.

Listići: Slobodni, izmiješani su s brojnim lamelulama, trbušasto su valovito-zaobljeni uz stručak, 2-6 mm su široki; najprije su sivo-ružičasti, zatim su ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, bez kličnog otvora, 5.5-6.5 x 4.5-5 µm, cheilocistide su s jednim ili dva segmenta, široko batinaste, 12-30 x 6-13 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Vrlo je tvrdo i kompaktno, debelo, bijelo, na prerezu naglo postane vinskicrveno, a nakon pola minute počinje smeđiti; miriše na urin, a okus je kiseo.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla po tlu bogatom hranjivim tvarima, gnoju, fekalijama, uz gradske ceste, po vrtovima, parkovima, livadama, uz alepske borove, po pjeskovitom tlu, u mediteranskom pojasu, obično je u dosegu morskih kapljica, a česta je vrsta i na jadranskim otocima. Četvrta i peta slika snimljene su na Dravi kod Hrženice, Varaždin.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno polisaharide i proteine lektine, koje pokazuju antikancerogeno i antivirusno (HIV-1, HIV-1 RT) djelovanje, kao i djelovanje protiv hipoksije u glatkim mišićima plućne arterije (National Library of Medicine. 2024. An Inulin-Specific Lectin with Anti-HIV-1 Reverse Transcriptase, Antiproliferative, and Mitogenic Activities from the Edible Mushroom Agaricus bitorquis; Polysaccharides from the Edible Mushroom Agaricus bitorquis (Quél.) Sacc. Chaidam Show Anti-hypoxia Activities in Pulmonary Artery Smooth Muscle Cells).

Napomena: Dvostruki vjenčić ima i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja ima jasno ljuskavi klobuk.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 180. Dvoprstenasta pečurka (Agaricus bitorquis (Quél.) Saccardo)

BOHUSIJEVA PEČURKA

Agaricus bohusii Bon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Medusa Mushroom

Klobuk: 4-15 cm širok, u mladosti je polukuglast pa konveksan, uglavnom je smeđ, poslije se rastrga na guste, uraštene, trokutasto zašiljene ljuske na svijetloj podlozi koje su ostaci ovoja, rub je podvijen i krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 10-20 cm visok i 1-3 cm debeo, sužava se prema bazi, vretenast, često je zadebljan na sredini, duboko je ukorijenjen, vrlo se lako odvaja od podnice klobuka, najprije je bjelkast pa sa smećkastim nijansama, na oštećenom mjestu postane crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je gladak, a donji dio je prekriven sitnim ljuskicama od ovoja; vjenčić je tanak, opnast, uzdignut, najprije je bijel pa smeđ.

Listići: Slobodni, relativno su stisnuti; najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi i na kraju  tamnosmeđi do crno-smeđi, neplodna oštrica je nešto svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5.5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistide su s jednim segmentom, batinasteste, 17-27 x 6-10 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, u stručku je smećkasto, na prerezu u određenoj mjeri pocrveni, ali na nekim mjestima može i požutjeti; miris je slabo izražen ili kiseo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH ne požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprotrof tla uglavnom u bjelogoričnim šumama, često ispod hrasta, bukve, javora, jasena i topole, ali i u crnogoričnim i miješanim šumama, često po šljunčanim šumskim puteljcima, te po parkovima i grobljima. Prvu je sliku snimio Matija Josipović, a ostale Antonio Ratković, na lokalitetu Velić kod Trilja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je gljiva, ali samo mlada, jer je u starosti, kao i mnoge gljive, neugodnog okusa. Kod konzumiranja starijih gljiva su mogući gastrointestinalni poremećaji. Poznat je i slučaj u kojem je oko 3-3,5 sata nakon konzumiranja svježih gljiva kuhanih na pari došlo do vrlo teških gastrointestinalnih poremećaja praćenih zujanjem u ušima i drhtanjem. Međutim, vjeruje se da se radilo samo o individualnoj netoleranciji.

Napomena: Slična je čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja ima prilegnute, ali ne trokutasto zašiljene ljuske na klobuku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 182. Bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii M.Bon)

Agaricus boisseletii - created in Spain by Antoni Conca Ferrús

BOISSELETOVA PEČURKA

Agaricus boisseletii Heinem.

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-11 cm širok, isprva je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i lagano ulegnut na sredini, žuto-oker do ljubičasto-smeđ, površina je prekrivena oker do smeđim vlakancima i ljuskama na krem do svijetlooker osnovi, trljanjem pocrveni, a zatim postaje crno-smeđa, kožica prelazi preko listića.

Stručak: 3.5-9 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast ili blago zadebljan prema dnu, bjelkast, na vrhu je bijelo vlaknast, ispod vjenčića je sa smeđim vlakancima i ljuskama raspoređenim u cik-cak trakama na bjelkastoj osnovi; vjenčić je u mladosti postavljen u gornjoj trećini, kasnije na sredini ili u donjem dijelu, opnast, čvrsto je učvršćen na stručak, nije jasno ni uzdignut ni viseći, uzak, s gornje je strane crtast, s donje strane je tamnosmeđ.

Listići: Prilično su gusti, suženi su uz stručak, slobodni, vijugavi, oko 7 mm široki, najprije su svijetlosivi, zatim su ružičasto-sivi i na kraju čokoladnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, debelih stijenki, glatke, prozirne, 4.9-6.4 x 3.7-4.6 µm, Q = 1.3-1.5, Me = 5.5 x 4 µm, Qav = 1.4, cheilocistide su višesegmentne, 13-19 x 5-10 µm, zadnji je segment kuglast ili batinast, 7-13 x 4-9 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu najprije postane narančasto-crveno, zatim crveno i na kraju sivo; miriše na gljive ili pečenu cikoriju, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično u šumama čempresa ili borova pinije (Pinus pinea) i alepskog bora (Pinus halepensis), a ponekad i ispod drugog crnogoričnog drveća, najčešće u primorskom pojasu, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Slična je mala šumarica (Agaricus sylvaticus), od koje se razlikuje po strukturi vjenčića, koji je vrlo uzak i čvrsto priljubljen uz stručak, te po ljuskavoj dekoraciji donjeg dijela stručka.