Znanstveni naziv uzorka: Ruzenia spermoides
Lokacija uzorka: Unspecified
Sekvencionirano područje: LSU rDNA
Sekvenca (1136 bp): GTACCCGCTGAACTTAAGCATATCAGTAAGCGGAGGAAAAGAAACCAACAGGGATTGCCCCAGTAACTGCGAGTGAAGCGGCAACAGCTCAAATTTGAAATCTGGCCCCCCCCCCGCGGGGGGCCCGAGTTGTAATTTGAAGAGGATGCTTCGGGCGACGCGCCTTCCGAGTCCCCTGGAATGGGGCGCCACAGAGGGTGATAGCCCCGTTGGGTCGGACGCCGAGCCCGCGAGAAGCTCCCTCGACGAGTCGAGTAGCTTGGGAATGCTGCTCTAAGCGGGAGGTAAATGCCTTCTAAAGCTAAATACCTGCCAGAGACCGATAGCGCACAAGTAGGGTGACCGAAAGCTGAAAAGAACCTTGGAAAGAGGGTTAAAGAGCACGTGAAATTGTTGAAGGGGAAGCGCCTTGCGGACCAGAACGCGGGCGCGGCGGATCACCCGGCGGTCTCCCGCCGGCGCACTCCGCCGCGCCCGGGCCAGCGCCGGCCCCGGCGGGGGCACAGAGGTCCGGGGAACGTGGCCGCCCTCCCCAGGGCGGTGTTACAGCCCCGGTCGGACTGCACCCGCGCGGGGCCGAGGACCGCGCCCGTCAAACGGCAAGGACGCTGGCGTAATGGGCGCAGGCGACCCGTCTTGAAACACGGACCAAGGAGTCGAGGCTTGGCGCGAGTGTACGGGCGTAAAAAACCCCAGCGCGGAATGAAAGTGAACGCAGGTGGGAGCCCCCGGGCGCACCACCGACCGATCCCGACGTTCTCGGACGGATTTGAGTAGGAGCGTCAAGCCTCGGACCCGAAAGATGGTGAACTATGCTCGGATAGGGTGAAGCCAGAGGAAACTCTGGTGGAGGCTCGCAGCGGTTCTGACGTGCAAATCGATCGTCAAATCTGAGCATGGGGGCGAAAGACCAATCGAACCATCTAGTAGCTGGTTACCGCCGAAGTTTCCCTCAGGATAGCGGTGTTGGGCCTCGGTTTTATGGGGTAAAGCGAATGATTAGGGACCCGGGGGCTGCTCATAGCCTTCATCCATTCTCAAACTTTGAATACGTAAGAAGCCCCCGTTTCTTGACTGAACGGGGGCCGTCGAACGTTCCAACACTAGTGGGCCATTTTTGGTAAGCAGAACTGGCG
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

CRNA TRULEŽNICA
Ruzenia spermoides (Hoffm.) O.Hilber
Etimologija: sperma (gr.) = sjeme + -oides (gr.) = slično, u obliku. Zbog sitnih nagomilanih plodnih tijela koja podsjećaju na sjemenje biljaka.
Plodno tijelo: 0.4-1 mm široko, kuglasto s grubom crnom površinom, golo, crno-smeđe baršunasto, na vrhu peritecija nalazi se sitna papila s otvorom za spore koja je često sa bjelkastom izduženom strukturom nastalom od izbačenih spora, nagomilana plodna tijela mogu prekriti priličnu površinu supstrata.
Mikroskopija: Askospore su valjkaste do kobasičasto zakrivljene, glatke, prozirne, s nekoliko su uljnih kapljica, 17-30 x 3.5-6.2 µm; otrusina je bijela.
Meso: Crno, tvrdo, lomljivo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, često nagomilana i međusobno zbijena, u miješanim i bjelogoričnim obalnim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe ili jasena, u primorskim krajevima.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je mješinarka vrlo česta i lako prepoznatljiva zbog nagomilanih i zbijenih crnih plodnih tijela. Mješinarke iz roda Leptosphaeria imaju slične makroskopske karakteristike, ali one najčešće rastu na mrtvim ostacima raznih trava. Vrlo su slične dugodlaka kuglosporka (Herpotrichia macrotricha), koja ima sjajno crno plodno tijelo prekriveno sitnim smeđim dlačicama, te proljetna kuglosporka (Rosellinia aquila), koja je glatka i malo izravnata na vrhu s izraženom papilom.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1847. Lasiosphaeria spermoides (Hoffm. ex Fr.) Ces. & de Not.

OVČJA DLAKAVKA
Lasiosphaeria ovina (Pers.) Ces. & De Not.
Etimologija: ovina (lat.) = ovčji, povezan s ovcama. Po izgledu.
Engleski naziv: Woolly Woodwart
Plodno tijelo: 0.4-1 mm široko, može biti kuglasto ili jajoliko, bez stalka, malo je ukopano u supstrat, površina je prekrivena sivkastim, smećkastim do sivo-smeđim pletivom ili hifama, na vrhu je sa sitnom crnom papilom peritecija.
Mikroskopija: Askospore su valjkaste, crvoliko zakrivljene, glatke, s uljnim kapljama, šiljaste na oba kraja, prozirne, 26-55 x 3.5-5 µm; otrusina sivo-crna.
Meso: Tanko, gotovo je nepostojeće, sivo, ispod pletiva je sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine u skupinama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci) različitog bjelogoričnog drveća. Može se pronaći u parku Maksimir u Zagrebu.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je mješinarka vrlo slična i lako je prepoznatljiva po plodnom tijelu koje je obmotano blijedosivim hifama, te po crnoj papili na vrhu peritecija kroz koju se oslobađaju spore.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1848. Lasiosphaeria ovina (Fr.) Ces. & de Not.

TRBUŠASTI POTKORNJAK
Anthostoma gastrinum (Fr.) Sacc.
Etimologija: gastrinum (lat.) = trbuh. Po izgledu.
Plodno tijelo: 1.5-3.5 mm široko, stroma je kuglasta ili jastučasta, ugrađena je u debeloj kori poput diska, periteciji su potpuno uronjeni u stromu, kuglasti, međusobno su gusto zbijeni, široki su oko 0.5 mm, obično su obrubljeni crnim slojem u drvu, površina je crna do sivo-crna.
Mikroskopija: Askospore su eliptične, 8.3-14 x 5-6 µm, Q = 1.7-2.7; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća s korom, najčešće hrasta, bukve, jasike, breze, johe ili brijesta. Slike je snimio Danijel Balaško, na brijestu.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Ma istom staništu raste slična mješinarka Anthostoma decipiens, koja je mnogo većih dimenzija (0.5-1.5 cm).
DNA sekvenca:
|
Diatrype bullata - created on October 2023 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab |
![]() |
![]() |
|

VRBIN POTKORNJAK
Diatrype bullata (Hoffm.) Fr.
Etimologija: bulla (lat.) = mjehurić, mjehur. Po obliku.
Engleski naziv: Willow Barkspot
Plodno tijelo: 0.5-1.5 cm široko, formirano je od zaobljene, jajolike, diskolike ili nepravilne strome, površina je crno-smeđa do crna i sitno bradavičava zbog ostiola peritecija koji se nalazi unutar strome, periteciji su kuglasti, crni i pravilno raspoređeni u stromi.
Mikroskopija: Askospore su valjkaste, glatke, s po jednom uljnom kapljom na krajevima, 5-7.5 x 1.5-2 µm, askusi su batinasti, 8-sporni u dvama redovima; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito vrbe, breze, topole i johe.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Sličan je ciljni potkornjak (Diatrype disciformis), koji raste na istom staništu, ali je nešto manjih dimenzija.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1888. Diatrype bullata (Hoffm. ex Fr.) Fries

CILJNI POTKORNJAK
Diatrype disciformis (Hoffm.) Fr.
Etimologija: discus (lat.) = disk, krug + formis (lat.) = oblik, izgled. Po obliku mete za gađanje.
Engleski naziv: Beech Barkspot
Plodno tijelo: 2-4 mm široko i 1-2 mm debelo, formirano je od jastučaste strome koja je na površini plosnata i najčešće okruglasta, diskolika, u stromi su ugrađeni kuglasti crni periteciji u jednom ili dva sloja, pravilno su raspooređeni u stromi, pojedinačni je peritecij širok 0.2-0.4 mm, unutarnja je strana bjelkasta, površina plodnog tijela je crna ili crno-smeđa i vrlo sitno bradavičava zbog ostataka peritecija, kora se nakon probijenja strome na površinu raspuca na nekoliko režnjeva.
Mikroskopija: Askospore su valjkaste, glatke, smećkaste, 5-8 x 1.3-1.6 µm, askusi su batinasti, 30-40 x 5 µm; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u zimu i u rano proljeće na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve s korom.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana mješinarka je vrlo česta u šumama bukve i lako se uoči jer obraste velike površine. Na prvi pogled je sličan srpasti potkornjak (Melogramma campylosporum), ali on raste na krupnim drvnim ostacima (grane) lijeske ili graba s korom, te tamni potkornjak (Euepixylon udum), koji raste na krupnim drvnim ostacima hrasta bez kore. Osim toga spomenuta mješinarka ima sivkasto-crnu površinu plodnog tijela i njezine spore imaju oblik trostruko pregrađenog bumeranga.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1890. Diatrype disciformis (Hoffm. ex Fr.) Fries

RAVNA KRASTOKORKA
Diatrype stigma (Hoffm.) Fr.
Etimologija: stigma (gr.) = oznaka, znak. Po izgledu.
Engleski naziv: Common Tarcrust
Plodno tijelo: 5-50 cm široko i do 1 mm debelo, formirano je od plosnate strome u kojoj su u jednom sloju ugrađeni periteciji, pojedinačni peritecij širok je 0.2-0.3 mm i crn, površina je u mladosti crvenkasto-smeđa do ljubičasto-smeđa, kasnije je crno-smeđa, stroma je bjelkasta do krem i proteže se po površini kore supstrata, površina je redovito poprečno ispucana i vrlo sitno bradavičava zbog ostiola peritecija, prekrivena je mnoštvom sitnih, točkastih, okruglih, izbrazdanih udubljenja.
Mikroskopija: Askospore su valjkaste, kobasičaste, glatke, svijetlosmeđe, na oba kraja su sa sitnim uljnim kapljicama, 7-11 x 1.2-2.8 µm, askusi su zadebljano batinasti, 8-sporni u dva nepravilna reda, 35-40 x 5-6 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 9.6 (10.5) × (1.1) 1.2 - 1.8 (2.2) µm, Q = (4.1) 4.5 - 6.3 (7.1), N = 80, Me = 8.3 × 1.5 µm, Qe = 5.5); otrusina je svijetlosmeđa.
Meso: Crno-smeđe, u unutarnjem sloju je isprva bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito bukve, gloga i samonikle trešnje (Prunus avium). Slika je snimljena 24.2.2026., na grani graba.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična plodna tijela formiraju i pojedine vrste iz roda Hypoxylon, ali one imaju eliptične i tamnosmeđe spore.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1889. Diatrype stigma (Hoffm. ex Fr.) Fries

BREZIN POTKORNJAK
Diatrypella favacea (Fr.) Ces. & De Not.
Etimologija: favus (lat.) = rožnjača, krasta. Po izgledu.
Engleski naziv: Birch Blackhead
Plodno tijelo: 1-4 mm široko, kuglasto do jastučasto, stroma se probija kroz koru suhog drva i pojavljuje na površini, površina je crna, hrapava i s bradavičavim otvorom na vrhu, periteciji se nalaze ispod vanjske kore u jednom sloju, pojedinačni su periteciji crni i kuglasti te promjera do 0.5 mm.
Mikroskopija: Askospore su valjkaste, glatke, na oba kraja su s uljnim kapljama, 6-9 x 1-4 µm, askusi su batinasti i s brojnim sporama; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tvrdo, crno-smeđe, stroma je iznutra bjelkasta; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu, proljeće i rano ljeto, kao posijana po površini suhoga drva s korom, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća s korom, osobito lijeske, breze i johe. Slike su snimljene polovicom lipnja na lokalitetu lovački dom Radoboj kod Krapine, na grani breze.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Sličan je vrlo česti hrastov potkornjak (Diatrypella quercina), koji najčešće raste na krupnim drvnim ostacima hrasta i vrbe, ali on ima veće spore (8-12 x 2-3 µm).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1884. Diatrypella favacea (Fr.) Sacc.; 1886. Diatrypella verrucaeformis (Ehrh.) Nke.

HRASTOV POTKORNJAK
Diatrypella quercina (Pers.) Cooke
Etimologija: quercinus (lat.) = hrast. Po staništu.
Engleski naziv: Oak Blackhead
Plodno tijelo: 2-5 mm široko, kuglasto ili jastučasto, kada stroma sazrije probije koru supstrata, periteciji su crveno-smeđi ili crni i ugrađeni su u površinski sloj strome ili u dva sloja, široki su 0.4-0.6 mm, površina je crna i hrapava s jasno uočljivim ostiolama peritecija, na površini jednog plodnog tijela može biti 10-20 ostiola.
Mikroskopija: Askospore su valjkaste, kobasičaste, glatke, na oba kraja su s uljnim kapljama, 8-12 x 2-3 µm, askusi su batinasti i s mnoštvom spora, 70-80 x 7-12 µm, parafize su nitaste i malo zadebljane na vrhu; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima hrasta s korom, a katkad se pronađe i na drvu vrbe.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana mješinarka ima prilično karakterističan i pravilan oblik plodnog tijala, koji na crnoj površini ima jasno vidljive ostiole peritecija. Od drugih se sličnih vrsta iz roda Diatrypella mikroskopski razlikuje po jako zakrivljenim valjkastim sporama. Sličan je brezin potkornjak (Diatrypella favacea), kojoj je stroma crno-smeđa, a iznutra bjelkasta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1885. Diatrypella quercina (Pers. ex Fr.) Cke.

DLAKAVA KLINČICA
Peroneutypa scoparia (Schwein.) Carmarán & A.I.Romero
Etimologija: scoparius (lat.) = četka, metla. Po izgledu.
Plodno tijelo: 0.5-1 mm široko i 4 mm visoko, formirano je od strome ugrađene u drvo ili koru, nekad se na supstratu pojavljuje sivilo, periteciji su crni, često su valjkasti, duguljasti, stručkoliki, te gotovo glatki ili su vrlo sitno hrapavi (vidljivo pomoću ručnog povećala).
Mikroskopija: Askospore su valjkaste, kobasičaste, glatke, gotovo prozirne, amiloidne, 3.3-5.1 x 0.9-1.6 µm; otrusina je svijetložuta.
Meso: Tanko, gotovo je nepostojeće, tamnosmeđe do crno, tanko; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, u skupinama ili čupercima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća, osobito javora, bazge ili brijesta.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana mješinarka u stadiju konidija ima valjkasto-duguljasti oblik. Periteciji se nalaze u jednome sloju na samom dnu u supstratu, a oslikavaju se na vrhu kao sitne okruglaste granule. Upravo se zbog toga spore nalaze u bazi, odnosno u ampuli koja je uvijek ukopana u drvo, odnosno supstrat.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1891. Peroneutypa heteracantha (Sacc.) Berlese

MEDITERANSKA TVRDOKORKA
Biscogniauxia mediterranea (De Not.) Kuntze
Etimologija: Po staništu.
Plodno tijelo: 1-7 cm široko, stroma tvori vodoravnu plohu sličnu ugljenu, peritecij je urašten ispod površine u jednome sloju, stroma je nepravilnok zaokruženog oblika i može se spajati s drugim, susjednim plodnim tijelima formirajući plohe, površina je crna i bradavičava zbog papilarnih ostiola peritecija, na jednom četvornom milimetru su 2-3 ostiole.
Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, glatke, 15-20 × 7-8 µm; otrusina je bijela.
Meso (trama): Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito bukve i hrasta, te na požarištima i mjestima gdje je oluja učinila štetu.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisanoj mješinarki jako sliči novčićasta tvrdokorka (Biscogniauxia nummularia). Međutim, spomenuta mješinarka ima znatno manje spore (10.5-13.5 x 6.5-8.5 µm) te vrlo sitno bradavičavu površinu.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1878. Hypoxylon mediterraneum (de Not.) Mill.

NOVČIĆASTA TVRDOKORKA
Biscogniauxia nummularia (Bull.) Kuntze
Etimologija: nummus (lat.) = moneta. Po izgledu plodišta koje podsjeća na kovanice novca.
Engleski naziv: Beech Tarcrust
Plodno tijelo: 1-12 cm široko i 0.5-1 mm debelo, može biti okruglasto, eliptično ili nepravilno te u cjelosti plosnato, površina je vrlo sitno zrnasta zbog ostiola, peritecij je crn, okruglast do eliptičan, ponekad je okruglasto-višekutan zbog susjednih peritecija, 0.4-0.7 mm širok i 0.5-0.8 mm visok, u ranoj mladosti je svijetlosmeđe do smeđe, ubrzo postane crno-smeđe i konačno ugljenasto crno.
Mikroskopija: Askospore su široko eliptične, 10-13 × 7.5-8.5 µm (cromushrooms: askospore su (10) 10.4 - 12.5 (13.8) × (6.3) 7.1 - 8.2 (9.2) µm, Q = (1.3) 1.34 - 1.7 (2), N = 120, Me = 11.4 × 7.6 µm, Qe = 1.5, askusi su 8-sporni, 79-104 × 8.4-9.5 µm, N = 6); otrusina tamnosmeđa do crna.
Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof isključivo na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, najčešće bukve, hrasta i kestena. Prve tri slike snimljene su 15.9.2026., na lokalitetu Lučelnica kod Kupinečkog kraljevca.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva zbog isključivoga staništa i oblika plodnog tijela koje započinje razvoj ispod kore. Prema Dennsu (1981.), opisana mješinarka pripada rodu Hypoxylon, dok Cetto smatra da pripada rodu Biscogniauxia zbog strome koja je jako plosnata i tek ispliva na površinu supstrata. Na krupnim drvnim ostacima (grane) hrasta raste vrlo slična mediteranska tvrdokorka (Biscogniauxia mediterranea), koja je također plosnata te ima bradavičavu crnu površinu, ali ta mješinarka ima veće spore, 17-24 x 7-10 µm.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1849. Biscogniauxia nummularia (Bull.: Fr.) O.Kuntze, Sinonim: Hypoxylon nummularium Bull. ex Fr.

UGLJEVKA
Daldinia concentrica (Bolton) Ces. & De Not.
Etimologija: Po prisutnosti koncentričnih pojaseva na dijelovima gljive.
Engleski naziv: King Alfred's Cakes, Cramp Balls
Plodno tijelo: 2.5-9 cm široko, kuglaste je karbonizirane koraste površine bez sjaja, najprije je dugmasto-konveksno i sivo ili crvenkasto-smeđe, na površini se nalazi jedan tanki sloj s otrusinom, dosta je promjenljive smeđe boje pa se razloži na nepravilna polja, smećkasta boja nestaje i površina se u starosti ulegne te postaje nepravilna i zrnasta, sivi pa smeđi sloj predstavljaju vanjski dio strome, koja je formirana ispod karbonizirane kore, vanjski je dio strome s brojnim konidijima, sivo-smeđe, sivo-crne ili ljubičasto-crne boje.
Mikroskopija: Askospore su eliptične ili u obliku brodice, 13-17.5 x 6-7.5 µm (cromushrooms: (10.9) 11.9 - 14 (15.8) × (5) 5.7 - 6.6 (7.2) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.3 (2.8), N = 120, Me = 12.9 × 6.2 µm, Qav = 2.1); otrusina je crno-smeđa.
Meso: Relativno čvrsto, tamno ljubičasto-smeđe, na prerezu se jasno vide mnogobrojne naizmjenične sivkaste i tamnosive ili crnkaste zone, sivkaste zone su prema sredini sve tamnije; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Ovo je vrlo tvrda gljiva, skoro koštane konzistencije. Unutarnji je dio s karakterističnim bijelim i crnim zonama, površina je nepravilna i zrnasta, ima sloj sive pa smeđe boje.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1879. Daldinia concentrica (Bolt. ex Fr.) Ces. & de Not.

LAKIRANA UGLJEVKA
Daldinia vernicosa Ces. & De Not.
Etimologija: vernicosus (lat.) = lakiran, odnosi se na izgled površine plodnog tijela. Po izgledu.
Plodno tijelo: 1-3 cm visoko i 0.5-2 cm široko, na donjem dijelu je stručkoliko suženo u dužini do 1 cm, plodno tijelo izgledom podsjeća na vrećastu puharu (Lycoperdon excipuliforme), površina je grubo hrapava i sjajna, na presjeku se vide koncentrične sive i bijele zone, u mladosti je crvenkasto-smeđe, kasnije je crno, ispod površine nalazi se peritecij u jednom sloju koji na površini oblikuje grube kvrge s papiliformnim ostacima.
Mikroskopija: Askospore su eliptične, na krajevima zaokružene, glatke, s uzdužnom pukotinom klijanja, 10-15 x 6-9 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Tvrdo, tamnosmeđe, sivo do crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, osobito breze.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je ugljevka (Daldinia concentrica), koja nema stalka jer raste izravno na kori mrtvoga drveća, a površina plodnog tijela je jedva uočljivo sitno bradavičava.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1880. Daldinia verniciosa (Schw.) Ces. & de Not.

JAGODASTI POTKORNJAK
Hypoxylon fragiforme (Pers.) J.Kickx f.
Etimologija: fragum (lat.) = jagoda + forme (lat.) = oblik. Po okruglastom obliku.
Engleski naziv: Beech Woodwart
Plodno tijelo: 5-1.2 cm široko, stroma je kuglasta ili jastučasta, najprije je crveno-smeđe, kasnije je smeđe, crno-smeđe ili crno, površina je sitno bradavičava, ispod površinskog sloja strome se nalazi crnkasti sloj peritecija sa sitnim i gustim ravnomjerno raspoređenim crnkastim, okruglastim ostiolama u kojima se razvijaju askospre, unutarnji je dio peritecija neplodan, razvojem plodnog tijela površina se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.
Mikroskopija: Askospore su eliptične ili u obliku graha, izdužene, glatke, 10-15 x 4.6-6.8 µm; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Tvrdo, crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, ali askospore stvara u jesen i ranu zimu, u manjim skupinama i nekad u velikoj množini, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, probija koru drveta na kojemu se razvija.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste uglavnom na jasenu, te smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koje rastu na lijeski i johi.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1868. Hypoxylon fragiforme (Pers. ex Fr.) Kickx
|
Hypoxylon fraxinophilum - created on November 2020 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab |
![]() |
![]() |
|

JASENOVA UGLJENOKORKA
Hypoxylon fraxinophilum Pouzar
Etimologija: fraxinus (lat.) = jasen + philos (gr.) = ljubav prema, privlačnost prema nečemu. Po staništu.
Plodno tijelo: 0.5-1.2 cm široko, može biti kuglasto, polukuglasto ili jastučasto izbočeno, u starosti se često spaja s drugim plodnim tijelima, u mladosti je smeđe ili crvenkasto-smeđe, kasnije je crno-smeđe ili crno, površina je sitno bradavičava s punktiranim bjelkastim ostiolama, periteciji su okruglasti i široki do 0.4 mm, plodno tijelo se lako odvaja od supstrata.
Mikroskopija: Askospore su eliptične ili oblika graha, malo su spljoštene na jednom kraju, glatke, 22-24 x 10-12 µm; otrusina je smeđa.
Meso: Crno-smeđe do crno, također je s laganom crvenkastom nijansom, žilavo, jednoslojno, ponekad je višeslojno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u većim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grana, grančica) jasena s korom.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana je mješinarka lako prepoznatljiva jer raste isključivo na kori mrtvih grana i grančica jasena. Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, te smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum) i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koje rastu na lijeski i johi.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1873. Hypoxylon fraxinophilum Pouzar, Sinonim: Hypoxylon argillaceum (Pers. ex Pollini) Nitschke

SMEĐA KUGLOSPORKA
Hypoxylon fuscum (Pers.) Fr.
Etimologija: fuscum (lat.) = tamno, smeđe. Po boji.
Engleski naziv: Hazel Woodwart
Plodno tijelo: 2-11 mm široko, može biti nepravilno kuglasto do višekutno, manje ili više kuglasta stroma leži na kori, peritecij je crn s bjelkastom ovojnicom i nalazi se ispod površine strome koja je crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa ili ljubičasto-crvenkasta, kasnije je siva ili crna, površina je hrapava, sitno bradavičava, s istaknutim je tamnijim ostiolama peritecija, razvojem plodnog tijela površina se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.
Mikroskopija: Askospore su nepravilno eliptične, najčešće su malo izravnate na jednom kraju, glatke, s uzdužnom pukotinom klijanja, 11-16 x 5-8 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna, prozirna.
Meso: Tanko, iznutra je crnkasto, često sa svjetlije na sredini; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine, izolirano ili u kompaktnim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grana, grančica) lijeske i johe s korom, a prema podacima iz literature, može rasti i na drvu bez kore.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste na jasenu i sitnozrnasti potkornjak (Hypoxylon howeanum), koji također raste na lijeski i johi.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1874. Hypoxylon fuscum (Pers. ex Fr.) Fries

SITNOZRNASTI POTKORNJAK
Hypoxylon howeanum Peck
Etimologija: Po odgovarajućem imenu.
Plodno tijelo: 3-10 mm široko i 2-6 mm visoko, gotovo je kuglasto, obično je malo stisnuto na dnu, najprije je smeđe, crvenkasto-smeđe ili ljubičasto, kasnije je crnkasto, ispod površinskog sloja strome se nalazi sloj peritecija s crnim ostiolama koje su ili ravne ili blago udubljene, u početku je crvenkasto-smeđ, u starosti je tamnosivo-smeđ, s narančastim je granulama ispod površinskog sloja, tkivo ispod plodnog sloja je crno, površina je sitno bradavičava, kasnije se raspucava i od nastalih pukotina postaje nepravilno crtasta.
Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, uzdužno rascijepljene na sredini, 7-9 x 3.5-5 µm; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Unutrašnjost je crna, često sa svjetlijim središtem; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično johe ili lijeske, uglavnom na kori drveta.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Po obliku i veličini su slične zelena nectria (Cosmospora viridescens), kojoj je meso smećkasto, jagodasti potkornjak (Hypoxylon fragiforme), koja raste uglavnom na bukvi, jasenova ugljenokorka (Hypoxylon fraxinophilum), koja raste na jasenu i smeđa kuglosporka (Hypoxylon fuscum), koji također raste na lijeski i johi.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1872. Hypoxylon howeianum Peck

HRĐAVA UGLJENOKORKA
Hypoxylon rubiginosum (Pers.) Fr.
Etimologija: rubiginosus (lat.) = hrđav, smećkast. Po boji.
Engleski naziv: Rusty Woodwart
Plodno tijelo: 2-80 mm dugo, 3-30 mm široko i 1-2 mm debelo, najprije je poput hrđastosmeđe crtice, a zatim postaje deblje kako se stroma razvija i pojavljuju se peritecijalne izbočine, razrašteno do razrašteno-jastučasto, stroma je ravna do kvrgava s nejasnim ili uočljivim peritecijem, površina je u mladosti narančasto-crvena, kasnije je hrđastomeđa, tamnocrvena, ljubičasta ili tamno crvenkasto-smeđa, ponekad je više žuto-smeđa, unutarnja strana je tamnosmeđa, ako se rub proteže izvan peritecija, može biti svjetlije obojen.
Mikroskopija: Askospore su široko eliptične ili u obliku graha, glatke, 8.8-11 x 4-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.
Meso: Tanko, tamnosmeđe do crnkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, obično javora, jasena, brijesta, lipe ili vrbe, rjeđe na drvu crnogorice.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Smatra se da u Europi postoji oko 12 vrsta iz roda Hypoxylon, a u cijelom svijetu oko 50 vrsta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1870. Hypoxylon rubiginosum (Pers. ex Fr.) Fries

CRVENKASTA UGLJENOKORKA
Hypoxylon rutilum Tul. & C.Tul.
Etimologija: rutilus (lat.) = crvenkast, bakrenocrven. Po boji.
Plodno tijelo: 3-35 mm dugo, 3-12 mm široko i 0.5-2 mm debelo, jastučasto do gotovo polukuglasto kada raste na drvetu s korom, a 4-23 mm dugo, 2-5 mm široko, i 0.4-0.9 mm debelo, razrašteno do jastučasto kada raste na drvetu bez kore, stroma je hrđastosmeđa ili tamnosmeđa, peritecij je ugrađen u jednome sloju ispod površine strome, unutrašnjost je crna, površina je bradavičava sa crnim ostiolama peritecija.
Mikroskopija: Askospore su eliptične, malo izravnate s jedne strane pa sliče maloj brodici, glatke, 7-10 x 3.3-4 µm; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Tanko, jednoslojno, crno; miris je slatkast, podsjeća na kokos, a okus nije izražen.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bukve s korom, može se pronaći i na drugom bjelogoričnom drveću, johi, lijeski, jasenu, topoli, šljivi ili lipi.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Površina je karakteristično zrnasta, a oblik ovisi o tome raste li na drvetu s korom ili bez nje.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1876. Hypoxylon rutilum Tulasne

NARANČASTA UGLJENOKORKA
Hypoxylon ticinense L.E.Petrini
Etimologija: Ticino = regija u Švicarskoj, koja je poznata po prirodnim staništima i biodiverzitetu. Po staništu.
Plodno tijelo: 2-15 cm široko, razrašteno, okruglasto, smeđe, narančasto, narančasto-smeđe do sivo-smeđe, površina je neravna, zrnasto-hrapava, rub je nepravilan, deformiran.
Mikroskopija: Askospore su vretenaste, eliptične ili su odsječene s jedne strane i u obliku brodice, 5-6.5 x 2.4-3 µm, Me = 5.7 x 2.6, Qav = 2.2; otrusina je smeđa.
Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prije razvijanja klobučića može biti slična duhanska gubanka (Hydnoporia tabacina), koja raste uglavnom na vrbi a rubna zona joj je žuta.
DNA sekvenca:
Stranica 16 od 141

