Agaricus fuscofibrillosus - created on April 2012 in California, USA by Christian Schwarz

TAMNOVLAKNATA PEČURKA

Agaricus fuscofibrillosus (F.H.Møller) Pilát

Engleski naziv: Dusky Mushroom

Klobuk: 4-11 cm širok, svijetlosmeđ do smeđ, s radijalno postavljenim smeđim ljuskama, rub je valovit i dugo vremena podvijen.

Stručak: Bjelkast s ružičastom nijansom, gladak, na oštećenim mjestima odmah pocrveni; vjenčić je bjelkast, jednostruk, viseći.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, u starosti su tamno crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-7.5 x 3-5 µm; otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu odmah intenzivno pocrveni; miris je slab na gljive, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, rujnu i listopadu, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šuma, a rjeđe u crnogoričnim. U Hrvatskoj je nađena na rubu travnjaka i bjelogoričnog šumarka, na samo jednom lokalitetu, u okolici Rijeke.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Slične su benesijeva pečurka (Agaricus benesii), koja ima postojan vjenčić s dvostrukim rubom, te bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja uvijek raste busenasto.

Agaricus gennadii - created on December 2023 in Saint-Denis-d'Oléron, France by Guinberteau Jacques

GENADIJEVA PEČURKA

Agaricus gennadii (Chatin & Boud.) P.D.Orton

Engleski naziv: Conifer Mushroom

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo konveksan pa otvoren i uzdignuta ruba, lijevkast, bijel do svijetlosmeđ, s ostacima zemlje po površini, gladak ili paperjasto ljuskav, kožica lagano žuti, a poslije se raspucava na polja, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4.5-10 cm visok i 1.5-3 cm debeo, kratak, robustan, pun, gladak, kraći od širine klobuka, valjkast, zadebljan na bazi, često je zakrivljen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, najprije je bijel, poslije oker-smeđ, bijelo ljuskav na vrhu; prljavo bijeli vjenčić je nisko na osnovi stručka, sliči volvi, opnast, rastrgan na režnjeve, s dvostrukim rubom, poslije postane smećkast.

Listići: Vrlo gusti, uski, do stručka zaokruženi, slobodni, najprije svijetloružičasti, zatim tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične; 6.5-9.5 x 5-7 µm, cheilocistide su uglavnom s jednim segmentom, valjkaste do usko batinaste, 17-40 x 5-11 µm; otrusina je crvena do hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku gotovo ne mijenja boju, samo uz listiće malo pocrveni, a zatim postane prljavo smećkasto; miris je slabo izražen ili malo neugodan, kiseo ili na urin, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama, vrtovima, parkovima u grmlju i uz staze.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Neugodan miris nestane tijekom kuhanja.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), koja na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka.

LJUSKAVA PEČURKA

Agaricus impudicus (Rea) Pilát

Engleski naziv: Tufted Wood Mushroom

Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je konveksan pa se nešto otvori, te skoro spljošti ili ulegne na sredini, smeđ, nešto je tamniji na sredini, u starosti raspucava na velike uraštene smeđe ljuske i vlaknaste nakupine, a između njih se uočava bijela osnova, prema rubu je svjetliji, rub je ponekad raspuknut.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, vitak, tanak, vrlo dug, valjkast, često zakrivljen, cjevasto-šupalj, zadebljan na bazi, mjestimično je s ostacima micelija, snježnobijel, pahuljast; vjenčić je jednostruk, tanak, viseći, opnast, bijel, ponekad s smeđim rubom, s donje je strane smećkast.

Listići: Gusti, slobodni, uski, tanki, najprije svijetloružičasti, zatim sivo-ružičasti i na kraju tamnosmeđi, oštrica je iste boje i glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-7 x 3.5-4.5 µm, cheilocistide su kruškolike, s jednim segmentom, 11-28 x 8-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo do kremasto-bijelo, na prerezu gotovo ne mijenja boju ili samo blago pocrveni na vrhu stručka, oko šupljine stručka postane krem do svijetlo narančasto-oker, a u osnovi stručka posmeđi; miris je neugodan, kiseo ili metalan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u brojnim i raštrkanim kolonijama, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, ali češće u crnogoričnim šuma, obično u šumama bora, na rubovima šuma, voli toplije krajeve, dosta je rasprostranjena vrsta duž morske obale i po otocima, rijetka je u kontinentalnom dijelu, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Od sličnih se vrsta uglavnom razlikuje po staništu uz morsku obalu i po mesu koje je na prerezu skoro nepromjenjive boje. Na istom staništu raste mala šumarica (Agaricus sylvaticus), koja jako pocrveni, vunastonoga pečurka (Agaricus lanipes) ima kraći, vunasti stručak, a meso na prerezu lagano pocrveni, dok smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus), na prerezu požuti u bazi stručka i miriše na tintu.

Agaricus iodosmus - created on October 2020 in Castelló, Spain by toniconca

JODOFORM PEČURKA

Agaricus iodosmus Heinem.

Etimologija: iodium (lat.) = jod + osme (gr.) = miris. Po mirisu.

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je polukuglast, na kraju je konveksano-izravnat, često je ulegnut na sredini, najprije je skoro crnkast ili tamnosmeđ pa razvijen s rastrganom kožicom i površinom na kojoj se formiraju velike ljuske, osobito prema rubu, sredina je ujednačene boje, bijela osnova je naglašene čađavosive boje kada se gljiva razvije, rub dosta tanak s kožicom koja prelazi preko ruba.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-4 cm debeo, teži da postane valjkast, prilično je robustan, karakteristično je sužen na donjem dijelu, bijel, donji dio je nešto svjetlije boje od klobuka i trljanjem teži da požuti; vjenčić je širok, opnast, bijel ili prljavo bijel, viseći, s dvostrukim rubom.

Listići: Prilično su gusti, suženi su uz stručak; oštrica je ravna i lagano nazubljena; najprije su bjelkasti pa ružičasti, nakon dužeg vremena su sivi i na kraju crnkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5.5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistide su uske, u prilično su dugim lancima, s jednim segmentom, kuglaste, široke su 5-20 µm; otrusina je crnkasto-smeđa.

Meso: Prilično je kompaktno, bijelo, na prerezu u bazi stručka izraženo požuti, kasnije postane lagano crvenkasto; karakteristično miriše na tintu.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i travnjacima, u travi, u primorskom pojasu, u dosegu soli.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste smatramo je otrovnom, kao i sve vrste iz sekcije Xanthodermatei, kojima meso na prerezu požuti u dnu stručka.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom ako se obrati pozornost na navedene karakteristike, osobito na stanište uz morsku obalu i stručak koji na prerezu požuti u bazi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 177. Jodoform pečurka (Agaricus iodosmus Heinem.)

Agaricus kerriganii - created on March 2014 in Quail Hollow Ranch, Santa Cruz County, CA, USA by Christian Schwarz

KERRIGANOVA PEČURKA

Agaricus kerriganii L.A.Parra, B.Rodr., A.Caball., Martín-Calvo & Callac

Etimologija: U čast britanskom mikologu G.M. Kerriganu. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, najprije polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, suh, svilenkast, gotovo gladak do više ili manje radijalno ljuskav, u početku je ljubičast, ponekad je s bijelo-žućkastim područjima, osobito prema rubu, kasnije je središnji dio lagano ljubičast ili ružičast, s diskoloriranim žućkastim ili bijelo-žućkastim područjima prema rubu, na kraju je smećkast na sredini, gotovo potpuno izgubi ljubičaste tonove, trljanjem požuti, iako ne jako intenzivno, rub je bjelkast i malo krpast.

Stručak: 3-5 cm visok i 5-9 mm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi, površina je glatka, bijela ili s ružičastim nijansama iznad vjenčića, ispod vjenčića je blago vlaknasta i bijela, pri dnu je s tankim bjelkastim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, vrlo krhak, do 3 mm širok, viseći, jednostruk, s obje je strane gladak, u početku bijel, kasnije postaje žut ili crveno-smeđ od spora s gornje strane.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su svijetloružičasti do ružičasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju crnkasti, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 4.6–6 × 3.3–4.1 μm, Q = 1.2–1.7, cheilocistide su skoro valjkaste, sa segmentima, 5.5-24 x 4-12 µm; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo do žućkasto-smeđe, na prerezu vrlo lagano postaje svijetloružičasto, uglavnom uz rub stručka, ali to je uglavnom teško uočljivo; miris i okus su ugodni na gorke bademe i dosta jaki na anis.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u bazi stručka u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom crveno.

Stanište: Raste u jesen i zimu, u periodu bez mraza, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod hrasta crnike (Quercus ilex) i alepskog bora (Pinus halepensis), na glinenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja raste u travi.

Agaricus koelerionensis - created by Didier Borgarino

DINSKA PEČURKA

Agaricus koelerionensis Bon

Etimologija: Koeleria (lat.) = po biljci smilici (Koeleria) pored koje raste na pješčanim travnjacima na stražnjoj strani dina i po liticama na obalama Atlantika i Sjevernog mora. Latinski naziv roda je dano u čast njemačkom profesoru Georgu Ludwigu Koeleru (1764.–1807.). Po biljci.

Klobuk: 5-15 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je konveksan i raširen, ravan ili ulegnut na sredini, čokoladnosmeđ, površina se razlaže na velike koncentrične smeđe ljuske na svjetlijoj osnovi, sredina ostaje cjelovita, izblijeđuje prema rubu, rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-12 cm visok, duži je u odnosu na širinu klobuka, valjkast, često je zakrivljen, na dnu je gomoljasto zadebljan, bijel, pri dnu je blago oker-smeđ, iznad vjenčića je ružičast; vjenčić je širok, na donjoj strani je često sa zupčasto raspoređenim ljuskama, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 3.3-4.4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo ili lagano pocrveni prema dnu stručka; miris je ugodan do neugodan na gljive, a prema nekim autorima pri dnu stručka miriše poput smrdljive štitarke (Lepiota cristata).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, te na obalnim dinama, na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koji ima svjetliji klobuk, manje smeđe i rjeđe ljuske, duži stručak i kraće spore.

LANGEOVA PEČURKA

Agaricus langei (F.H.Møller) F.H.Møller

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Scaly Wood Mushroom

Klobuk: 6-15 cm širok, prvo je polukuglast pa konveksan, zatim otvoren, oker-smeđ do smeđ, tamniji na sredini, prekriven je hrđastosmeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, trljanjem pocrveni.

Stručak: 7-12 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast, malo je zadebljan prema osnovi, nije gomoljast, pun je pa cjevasto-šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, gladak, ispod vjenčića je prekriven bjelkastim vlakancima, a kasnije postaje sivkast, na ozlijeđenom mjestu jako pocrveni; vjenčić je s tanak, opnast, viseći, s gornje je strane gladak, a s donje je smeđe ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su ružičasti pa zatim tamnocrvenkasto-smeđi, trljanjem postanu crveniji, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-9 x 3.5-6 µm, Me = 7 x 4 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, bez segmenata, 10-30 µm široke (cromushrooms: kolekcija 1 - bazidiospore su (5.1) 5.8 - 8.3 (9.4) × (3.1) 3.4 - 4.4 (5) µm, Q = (1.3) 1.6 - 2 (2.2), N = 120, Me = 7.1 × 3.9 µm, Qe = 1.8, bazidije, 4-sporne, batinaste, 19-24 × 6.6-7.3 µm, N = 7, cheilocistide su gotovo kuglaste, poput napuhanog balona, 16-35 × 13-19 µm, N = 16; kolekcija 2 - bazidiospore su (5) 6 - 8.1 (9.2) × (3.2) 3.6 - 4.2 (4.5) µm, Q = (1.3) 1.6 - 2 (2.2), N = 150, Me = 6.9 × 3.9 µm, Qe = 1.8, bazidije su 18-22 × 6-8.3 µm, N = 20, cheilocistide su 14-27 × 10.5-18 µm, N = 35); otrusina je crveno-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na presjeku odmah poprimi crvenkastu do krvavocrvenu boju; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće skupno, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, osobito ispod borova na vapnenastom tlu, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama. Prve tri slike snimljene su 11.10.2025., na lokalitetu Prigorec kod Ivanca, u šumi bora i smreke, a posljednje tri 21.9.2026., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s malom šumaricom (Agaricus sylvaticus), koja ima sitno ljuskav stručak ispod vjenčića, nešto manje spore i drugačiji oblik cheilocistida.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 165. Lengeova pečurka (Agaricus langei (Möll.) Möller

Agaricus lanipes - created on March 2014 by zaca

VUNASTONOGA PEČURKA

Agaricus lanipes (F.H.Møller & Jul.Schäff.) Hlaváček

Etimologija: lanis (lat.) = vuna, bunda + pes (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na stručku.

Engleski naziv: The Princess

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren i lagano ulegnut na sredini, smeđ do tamnosmeđ, površina je poslije s crvenkastim mrljama, pokriven je tamnosmeđim uraštenim ljuskama na svjetlijoj osnovi, koje su gušće na sredini, rub je krpast i resast.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 cm debeo, kratak, valjkast, dosta je zadebljan na bazi, bjelkast, ispod vjenčića je prošaran smeđim vunastim pojasevima, na bazi je smećkast i sa uočljivim bijelim micelijskim nitima, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je uzak, opnast, uzdignut, bjelkast do smećkast, s dvostrukim rubom.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su svijetloružičasti, zatim su crvenkasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 6-7.5 x 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, višesegmentne, ponekad su s proširenim vrhom, 16-28 x 6-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Čvrsto, prljavo bijelo do svijetlosmeđe, na prerezu na vrhu stručka osrednje pocrveni, a u bazi postane lagano žućkasto do žućkasto-narančasto; miris je nejasan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla po parkovima, vrtovima, te miješanim i bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod bjelogoričnog drveća, po vlažnim terenima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Smeđa boja klobuka u kombinaciji s tankim micelijskim nitima na bazi stručka čini determinaciju relativno jednostavnom. Slična je ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja može imati izražene micelijske niti, ali one su slabije izražene i ima karakteristično dugi, bjelkasti stručak bez jasnih vunastih pojaseva.

Agaricus litoralis - created on September 2004 in Teruel, Spain by Luis Ballester

DEBELA PEČURKA

Agaricus litoralis (Wakef. & A.Pearson) Pilát

Engleski naziv: Coastal Mushroom

Klobuk: 3-12 cm širok, kuglast, konveksan, na kraju je spljošten ili malo ulegnut na sredini, bjelkast, oker do svijetlosmeđ, trljanjem požuti, gusto je vlaknasto ljuskav, kožica se po suhom vremenu ponekad raspucava, rub je najprije podvijen i tanak, kasnije se izravna.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-4 cm debeo, kratak je i robustan, na bazi je kuglast, zadebljan i s tankim bijelim micelijskim nitima, pun, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, boje je klobuka, ispod vjenčića je ljuskav; vjenčić je bijel, jednostruk, tanak, viseći, trajan, gornji dio je crtast, učvršćen je na vrhu baze.

Listići: Uski, slobodni, najprije bjelkasti, zatim crvenkasti, a na kraju su crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-8.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.2-1.3, cheilocistide su izmiješane s bazidijima, s 1-3 segmenta, moguće i više, zadnji segment je usko batinast, 10-40 x 4-10 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu postane crvenkasto u stručku; miris je nejasan, malo neugodan na piljevinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen kao saprotrof tla najčešće u travnatim područjima, na pješčanim nanosima uz morsku obalu, u zahvatu soli, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Druge pečurke slične boje s uzdignutim vjenčićem nemaju jasno izražene micelijske niti na bazi stručka. Vunastonoga pečurka (Agaricus lanipes) s uzdignutim stručkom nema jasno izražene micelijske niti, te ima tamniji smeđi klobuk i raste u šumama, dok je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) bijela, nema micelijske niti i ima viseći vjenčić.

Agaricus lividonitidus - created on October 2009 in Spain by Joseba Castillo Munsuri

PORFIRNOSMEĐA PEČURKA

Agaricus lividonitidus (F.H.Møller) Pilát

Etimologija: lividus (lat.) = modrikast, plavičast, pepeljast + nitidus (lat.) = sjajan, blistav. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, površina je prekrivena sa crvenim do ljubičasto-smeđim ljuskama, osnova je svjetlija.

Stručak: 3-5 cm visok i 1.5-2 cm debeo, valjkast, trbušast ili malo zadebljan na bazi, bijel, ispod vjenčića je gusto paperjasto ljuskav; vjenčić je opnast, bijel, uzdignut, donja strana vjenčića se sa sitnim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, kasnije su tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, tankih stijenki, glatke, prozirne, 5.5-7.5 × 3.5-5 µm, nema cheilocistide ili ih je malo, 15-24 x 7-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u dnu stručka lagano požuti; miris je slabo kiselkast, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla po suhim livadama i travnjacima, te uz ceste, preferira pjeskovito tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali je rijetka i malih dimenzija pa se ne preporučuje njezino korištenje u prehrambene svrhe.

Napomena: Slična je golema pečurka (Agaricus augustus), koja je mnogo većih dimenzija, a meso joj na prerezu miriše na anis ili gorke bademe.

Agaricus luteomaculatus - created on September 2022 in Bratislava, Slovakia by jonasgruska

ŽUTOPJEGAVA PEČURKA

Agaricus luteomaculatus F.H.Møller

Etimologija: luteus (lat.) = žut, žućkast + maculatus (lat.) = mrljav, pjegav. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, bjelkast, slamnatožut do oker, u mladosti je sa rijetkim ljubičasto-smeđim ljuskama na sredini, ljuskice su u starosti smeđe, rub je raspucan i iskrzan.

Stručak: 3-4.7 cm visok i 0.5-0.8 cm debeo, kratak, valjkast, zadebljan na bazi, djelomično je ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, kremast, poslije prema dnu postaje žuto-crvenkast, trljanjem postane žuto-oker; vjenčić je opnast, viseći, slab, bijelo-kremast.

Listići: Gusti, slobodni, svijetloružičasti, zatim su ružičasti, u starosti su smeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 5-6.5 × 4-4.5 µm, Me = 6 x 4.2 µm, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su kuglaste, 6-23 x 6-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu požuti prema dnu stručka; miriše ugodno na gorke bademe ili anis, a okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, po šumskim stazama, uz rubove šuma, te po livadama, na pjeskovitom i djelomično vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), kod koje meso na prerezu ne mijenja boju.

Agaricus lutosus - created on November 2023 in Estonia by Vello Liiv

GLINENASTOŽUTA PEČURKA

Agaricus lutosus F.H.Møller

Etimologija: lutosus (lat.) = blatnjav, prekriven blatom. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, bjelkast, slamnatožut, na sredini je obično žuto-smeđ, u mladosti je s ljubičastim ljuskama, a u starosti su ljuske smeđe, rub je raspucan.

Stručak: Obično je kratak, valjkast, zadebljan na bazi, često je djelomično ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, kremast, kasnije mjestimično žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je malen, opnast, viseći, bijel do krem, s gornje je strane crtast, a s donje lagano ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su svijetloružičasti do ružičasti, kasnije su smeđi, u starosti su čokoladnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 4.5-6.5 × 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste, dosta međusobno različite, često su izmiješane sa bazidijima, bez segmenata ili rijetko 2-segmentne, 22-25 x 13.5-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu postane žućkasto u bazi stručka; miriše ugodno na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u otvorenim područjima, po livadama, kao i u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim stazama, često u priobalnom području, na pjeskovitom i djelomično vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je Schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja ima drugačija ljubičasta vlakna na povšini klobuka, te ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja obično nema cheilocistide i tipično je svjetlijeg tona.

Agaricus macrocarpus - created in Norway by Tove Jacobsen

VELIKA PEČURKA

Agaricus macrocarpus F.H.Møller

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + karpos (gr.) = plod, voće. Po dimenzijama plodnog tijela.

Engleski naziv: Mammoth Mushroom

Klobuk: 6-24 cm širok, u početku je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, gladak, bijel ili bjelkasto-žućkast, trljanjem postane žućkasto-smeđ, svilenast, u starosti je vlaknast i ljuskav.

Stručak: 5-15.5 cm visok i 2.6-4.8 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, nije gomoljast, šupalj, gladak, iznad vjenčića je crvenkast, ispod je bijel i ljuskav; vjenčić je bijel, širok, opnast, viseći, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, svijetloružičasti, sazrijevanjem spora postaju ružičasto-smeđi, u starosti su ružičasto-crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-8.5 x 4-5.2 µm, cheilocistide su često višesegmentne, prosječno 14-37 x 8-21 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo i čvrsto, na prerezu malo požuti; miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla na čistinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko na livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po staništiu, mirisu mesa i promjeni boje mesa na prerezu su slične gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus), koja ima izravnato, kao odsječeno dno bulbe, golema pečurka (Agaricus augustus) i schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), kojima je klobuk smeđe ljuskav, osobito na sredini, velika pečurka (Agaricus macrocarpus), kojoj je vjenčić s donje strane maljav, a stručak iznad vjenčića blijdoljubičast te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jako savijenu bazu stručka i jak miris mesa na anis.

Agaricus matrum - created on November 2018 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

MAJČINSKA PEČURKA

Agaricus matrum L.A.Parra, A.Caball., S.Serrano, E.Fernández & Callac

Etimologija: mater (lat.) = majka. Naziv je posvećen svim majkama svijeta.

Klobuk: 2-4.6 cm širok, u početku je kuglast ili stožast, zatim je konveksan, u starosti je izravnat i lagano ulegnut na sredini, na sredini je gladak, ponekad s crvenkastim vlaknima, isprva je potpuno bijel, zatim je sivkast ili oker, natopljen vodom postane oker, sivkast ili crvenkast, ponekad je sa sitnim ružičastim ili crvenkasto-ljubičastim vlakancima na sredini, trljanjem požuti, rub je tanak, ponekad je s resastim ostacima ovoja.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-8 mm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan, baza je oko 0.8-1.2 cm široka, bijel i gladak iznad vjenčića, prema dolje je vlaknast, vremenom ili trljanjem požuti, osobito pri dnu, baza je na kraju žućkasto-oker boje i prošarana finim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, do 3 mm širok, jednostruk, tanak, krhak, s obje je strane gladak, bjelkast, vremenom ili trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 3.5 mm široki, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do sivo-ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 3-4 µm, Q= 1.2-1.8, cheilocistide su prozirne, brojne, obično su bez segmenata, ponekad sa segmentom na bazi, batinaste, kruškolike ili kuglaste, 13-36 x 7-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; miris i okus su ugodni na anis ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama hrasta crnike (Quercus ilex), u mediteranskom području, ali i u vlažnim šumama na višim planinskim predjelima s prisutnošću crnog hrasta (Quercus pyrenaica), bukve ili jele.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost dosta nepoznata.

Napomena: Karakteristična je po mesu koje na prerezu požuti i mirisu na anis, a slične su friesova pečurka (Agaricus friesianus), koja ima dvobojni stručak, ružičast u sredini i bijel u ostalom dijelu, kao i ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama.

Agaricus menieri - created on November 2023 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

MANIEROVA PEČURKA

Agaricus menieri Bon

Etimologija: U čast francuskom botaničaru i mikologu Charlesu Ménieru (1846.–1919.). Po osobi.

Klobuk: 4-12 cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, bijel, na sredini je sivkast, ponekad je s krem-ružičastim ili sivkasto-oker nijansama, osobito prema rubu, u starosti poprima više ili manje ujednačenu smećkastu boju, trljanjem požuti, u starosti se raspucava, površina je obično s ostacima pijeska.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana, može biti i zašiljena, ukorijenjen, gladak, bijel, zatim je bijelo-kremast, trljanjem požuti; vjenčić je opnast, uzak, dvostrukog ruba, donji je dio obično priljubljen uz stručak poput vjenčanog prstena, a gornji je uzdignut, kasnije može biti i viseći, ako se protrlja požuti.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su sivkasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 5-6.5 µm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-35 x 6-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u klobuku postane blago crvenkasto ili ružičasto, a u stručku žuto, osobito pri dnu, kasnije postane crvenkasto-smeđe; miriše na tintu, osobito kod starijih primjeraka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane svijetložuto, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprotrof tla u priobalnim područjima uz morsku obalu, na pješčanim nanosima i dinama, na termofilnim tlima, često u kombinaciji s primorskim borom (Pinus pinaster), eukaliptusom ili smiljem (Helichrysum italicum).

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste, kao i ružičastom tonu u mladosti. Slična je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) s kojim dijeli stanište, a razlikuje se po tome što je manjih dimenzija i bez ružičastih tonova.

ŠARENA PEČURKA

Agaricus moelleri Wasser

Engleski naziv: Inky Mushroom

Klobuk: 4-13 cm širok, poluokruglast pa otvoren i malo ispupčen, površina je sa sivkastim do sivo-smeđim ljuskama, koje su gušće na sredini (podsjeća na dekoraciju biserne muhare (Amanita rubescens), osnova je bijela do svijetložuta, rub je svjetliji, kožica se ne guli, trljanjem odmah požuti.

Stručak: 3-15 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj, gladak, sjajan, bijel, mjestimično je sa žućkastim i smeđim mrljama kao i po površini klobuka, trljanjem odmah požuti, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel, viseći, dvostruk, trljanjem odmah požuti, dosta je visoko postavljen.

Listići: Jako su gusti, prilično su široki, slobodni; najprije su svijetloružičasti, zatim crvenkasti i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-6.5 x 3-4 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, 10-55 x 7-20 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo ili bijelo-žućkasto, na prerezu vrlo brzo postane limunastožuto, osobito u bazi stručka; miris nije jak, neugodan na tintu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u skupinama kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po rubovima šuma, šumskim čistinama i parkovima, na vlažnim terenima, na vapnenastom i pjeskovitom tlu. Četvrtu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus) i šarena pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, pojedini gljivari tvrde da ovu gljivu konzumiraju bez ikakvih zdravstvenih problema.

Napomena: Slična je smeđoljuskava pečurka koja također miriše na tintu, ali ona ima smeđe ljuske i nešto slabije požuti, te otrovna pečurka koja je na početku bijela, ali kasnije posivi, raspuca se kada je izložena suncu i nikad nema lagano obojene ljuske na površini klobuka.

Agaricus moellerianus - created on November 2022 in Monza, Italy by Fabio Mauri

LJUSKAVONOGA PEČURKA

Agaricus moellerianus Bon

Etimologija: U čast švicarskog mikologa Emila Müllera (1920.-2008.). Po imenu.

Engleski naziv: Meadow Mushroom

Klobuk: 3-9 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, suh, u mladosti je gladak, bjelkast, kasnije se razlaže na velike smećkaste ljuske, u starosti je siv do sivo-smeđ, te blago ružičast ili žućkast, u mladosti trljanjem požuti, rub je sa stršećim ostacima ovoja.

Stručak: 6-7.5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, bijel, valjkast, ispod vjenčića je uočljivo bijelo ljuskav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je tanak, opnast, bijel, viseći, jednostruk, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, u početku su svijetloružičasti, zatim su ružičasti do crvenkasti, u starosti su crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, glatke, bez kličnog otvora, s tankom stijenkom, prozirne, 6-7.5 x 4.5-5.5 µm, cheilocistide su malobrojne, kruškolike, 30-38 x 9-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu ili na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u bazi stručka lagano požuti; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH postane svijetlooker do svijetlo maslinasto-smeđe, dok je reakcija sa Schafferovom otopinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla po livadama i pašnjacima, te na rubovima cesta ili šuma, često ispod jasena i javora, na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), kod koje meso na prerezu u dnu stručka intenzivnije požuti i miriše na tintu ili karbolnu kiselinu.

Agaricus nevoi - created on October 2021 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

MAGLASTA PEČURKA

Agaricus nevoi Wasser

Etimologija: nevo, nevoa (rumunjski) = magla. Po boji.

Klobuk: 4-7 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen ili lagano ulegnut na sredini, bijel, bjelkast, sivkast, nekad je s narančastom nijansom, svilenast, sjajan, prekriven je širokim prilegnutim sivkastim do smećkastim ljuskama koje se starenjem razlažu, prema rubu je vlaknast, a rub je podvijen, kasnije se izravna, nekad je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-2.2 cm debeo, zdepast, valjkast, sužava se prema dnu, suh, bjelkast, krem ili svijetlonarančast, ponekad je sa žućkastim mrljama, proširen na bazi, koja je bjelkasta do bjelkasto-ružičasta i prekrivena širokim tankim prilegnutim ljuskama koje podsjećaju na volvu, dio iznad proširene baze prekriven je prilegnutim pamučastim ljuskama, prvo bijelim, a zatim sivkastim.

Listići: Gusti, do 1 cm široki, izmiješani s lamelulama, slobodni, ružičasti, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, prozirne,  8.5-11.5 × 5.7-7 µm, Q = 1.4-1.6, Qav = 1.5, cheilocistide su brojne, batinaste, 26-33 x 6.5-9 μm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju, eventualno lagano poružičasti iznad listića, ponekad je žućkasto ili narančasto pri bazi; miris je malo neugodan na urin, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično ispod alepskog bora (Pinus halepensis), u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po širokom, glatkom volvom s dvostrukim rubom koja je zakrivljena prema vani, te po mesu koje ostaje bijelo, eventualno poružičasti u blizini listića. Slična je gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), koja ima vitku bazalnu volvu, nalik bjelkastoj čarapi s ovojem koja doseže do sredine stručka, s rubom koji se 3 mm širok. Meso je bijelo, pokazuje minimalnu ili nikakvu promjenu kada se nareže, a baza stručka postaje narančasta ili žuta. Njezine cheilocistidije su valjkaste do usko batinaste, veličine u rasponu od 20-36 × 8.5-10 µm, a spore su eliptične do široko elipsoidne, u prosjeku 8.6 × 6.5 µm. Isto tako, pequinijeva pečurka (Agaricus pequinii) posjeduje bjelkasto-sivkastu, kratku volvu s neravnim rubom i mesom koje postaje ružičasto ili svijetlosmeđe. Njezine cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm, a spore su jajolike, prosječne veličine 6.6 × 4.7 µm.

Agaricus pallens - created on August 2020 in Lugo, Spain by julian_alonso

BLIJEDA PEČURKA

Agaricus pallens (J.E.Lange) L.A.Parra

Etimologija: pallens (lat.) = blijed, svijetao, bljedunjav. Po boji.

Klobuk: 2.3-5.4 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan i izravnat, na kraju je blago ulegnut na sredini, najprije je potpuno bijel ili prekriven crvenkasto-ljubičastim vlaknima do ruba ili samo na sredini, kasnije ostaje bijel, a u sredini postaje lagano okerast ili prekriven s više ili manje tamnijih, crvenkasto-ružičastih vlakana, koja mogu biti ravnomjerno raspoređena ili sa sitnim ljuskama, kožica trljanjem intenzivno požuti, rub je tanak, bez ili s vrlo malim krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 2.8-6.5 cm visok i 4-9 mm debeo, u gomolju je 0.7-1.4 cm širok, valjkast, batinast ili blago lgomoljast na dnu, bijel, gladak iznad vjenčića i jasno vlaknast prema dnu, vremenom ili trljanjem intenzivno požuti, uglavnom prema bazi koje je s finim micelijskim nitima; vjenčić je jednostruk, tanak, krhak, gladak s obje strane, bjelkast, vremenom ili trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 6 mm široki, svijetloružičasti, kasnije su crvenkasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do gotovo crni, u mladosti su sa svjetlijom, nepravilno nazubljenom oštricom, a u zrelosti boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do eliptične, glatke, prozirne, 3.7-5.1 x 2.8-3.7 µm, Q = 1.2-1.6, cheilocistide su prozirne, batinaste do kruškolike, s jednim ili više segmenata, 12-43 x 4-11 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane limunastožuto i na kraju žuto-oker; miris i okus su na anis ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom svijetlocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i vrtovima, na vlažnim i hladnim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost dosta nepoznata.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mesu koje na prerezu požuti.

Agaricus parvitigrinus - created on November 2024 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

TIGRASTA PEČURKA

Agaricus parvitigrinus Guinb. & Callac

Etimologija: parvus (lat.) = mali + tigrinus (lat.) = tigrast. Po dimenzijama i dekoraciji klobuka.

Klobuk: 3-5 cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i izravnat ili ulegnuto-ispupčen, suh, na sredini je smeđ, tamnosmeđ do sivo-smeđ, s vrlo gustim pravilnim, koncentričnim ljuskama, koje su prema bjelkastom rubu postupno sve rjeđe, trljanjem ne mijenja boju ili slabo požuti, a zatim postaje hrđasto-crvenkast, rub je pravilan, isprva je podvijen, kasnije se izravna, malo prelazi listiće.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, zakrivljen, često je gomoljast i ukorijenjen, bjelkast ili ružičast na gornjem dijelu, a gladak i bjelkast prema dnu, ponekad je s micelijskim nitima na bazi, trljanjem na bazi lagano požuti, zatim lagano pocrveni; vjenčić je opnast, prilično širok, tanak, zadebljan oko ruba, gornja je površina glatka, a donja također glatka sa ljuskama na rubu.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, isprva su svijetloružičasti do crvenkasto-smeđi, na kraju su tamnosmeđi do gotovo crni, oštrica je nazubljena i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do usko elipične, glatke, bez kličnog otvora, debelih stijenki, prozirne, 5-6.8 × 2.9-4.1 µm, Q = 1.4-2, Me = 5.7 × 3.6 µm, Qav = 1.6, N = 60, cheilocistide su rijetke, 10–30 × 5–12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju ili lagano požuti pri dnu stručka, zatim sušenjem polako postaje ružičasto ili crvenkasto-smeđe; miriše na tintu, ponekad skoro neprimjetno na dnu stručka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumama graba, akacije i bazge, na pjeskovitom aluvijalnom tlu, u blizini morske obale, voli toplinu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Od slične se otrovne pečurke (Agaricus xanthodermus) razlikuje po manjim sporama i različito dekoriranom klobuku. od lažne pećurke (Agaricus pseudopratensis) po manje širokim sporama, čiji je Q veći, vitkijem rastu, te odsutnosti blagog crvenila na prerezu prema dnu stručka, dok šarena pečurka (Agaricus moelleri) ima izraženije dekoriran klobuk.