Agaricus luteomaculatus - created on September 2022 in Bratislava, Slovakia by jonasgruska

ŽUTOPJEGAVA PEČURKA

Agaricus luteomaculatus F.H.Møller

Etimologija: luteus (lat.) = žut, žućkast + maculatus (lat.) = mrljav, pjegav. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, bjelkast, slamnatožut do oker, u mladosti je sa rijetkim ljubičasto-smeđim ljuskama na sredini, ljuskice su u starosti smeđe, rub je raspucan i iskrzan.

Stručak: 3-4.7 cm visok i 0.5-0.8 cm debeo, kratak, valjkast, zadebljan na bazi, djelomično je ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, kremast, poslije prema dnu postaje žuto-crvenkast, trljanjem postane žuto-oker; vjenčić je opnast, viseći, slab, bijelo-kremast.

Listići: Gusti, slobodni, svijetloružičasti, zatim su ružičasti, u starosti su smeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 5-6.5 × 4-4.5 µm, Me = 6 x 4.2 µm, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su kuglaste, 6-23 x 6-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu požuti prema dnu stručka; miriše ugodno na gorke bademe ili anis, a okus je blag, ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, po šumskim stazama, uz rubove šuma, te po livadama, na pjeskovitom i djelomično vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), kod koje meso na prerezu ne mijenja boju.

Agaricus lutosus - created on November 2023 in Estonia by Vello Liiv

GLINENASTOŽUTA PEČURKA

Agaricus lutosus F.H.Møller

Etimologija: lutosus (lat.) = blatnjav, prekriven blatom. Po boji.

Klobuk: 3-6 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, bjelkast, slamnatožut, na sredini je obično žuto-smeđ, u mladosti je s ljubičastim ljuskama, a u starosti su ljuske smeđe, rub je raspucan.

Stručak: Obično je kratak, valjkast, zadebljan na bazi, često je djelomično ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, kremast, kasnije mjestimično žućkast, trljanjem požuti; vjenčić je malen, opnast, viseći, bijel do krem, s gornje je strane crtast, a s donje lagano ljuskav.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su svijetloružičasti do ružičasti, kasnije su smeđi, u starosti su čokoladnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 4.5-6.5 × 4-5 µm, cheilocistide su kuglaste, dosta međusobno različite, često su izmiješane sa bazidijima, bez segmenata ili rijetko 2-segmentne, 22-25 x 13.5-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto, na prerezu postane žućkasto u bazi stručka; miriše ugodno na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u otvorenim područjima, po livadama, kao i u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim stazama, često u priobalnom području, na pjeskovitom i djelomično vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Slična je Schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja ima drugačija ljubičasta vlakna na povšini klobuka, te ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja obično nema cheilocistide i tipično je svjetlijeg tona.

Agaricus macrocarpus - created in Norway by Tove Jacobsen

VELIKA PEČURKA

Agaricus macrocarpus F.H.Møller

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + karpos (gr.) = plod, voće. Po dimenzijama plodnog tijela.

Engleski naziv: Mammoth Mushroom

Klobuk: 6-24 cm širok, u početku je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, gladak, bijel ili bjelkasto-žućkast, trljanjem postane žućkasto-smeđ, svilenast, u starosti je vlaknast i ljuskav.

Stručak: 5-15.5 cm visok i 2.6-4.8 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, nije gomoljast, šupalj, gladak, iznad vjenčića je crvenkast, ispod je bijel i ljuskav; vjenčić je bijel, širok, opnast, viseći, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, svijetloružičasti, sazrijevanjem spora postaju ružičasto-smeđi, u starosti su ružičasto-crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-8.5 x 4-5.2 µm, cheilocistide su često višesegmentne, prosječno 14-37 x 8-21 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, debelo i čvrsto, na prerezu malo požuti; miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla na čistinama u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko na livadama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po staništiu, mirisu mesa i promjeni boje mesa na prerezu su slične gomoljasta šumarica (Agaricus abruptibulbus), koja ima izravnato, kao odsječeno dno bulbe, golema pečurka (Agaricus augustus) i schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), kojima je klobuk smeđe ljuskav, osobito na sredini, velika pečurka (Agaricus macrocarpus), kojoj je vjenčić s donje strane maljav, a stručak iznad vjenčića blijdoljubičast te šumska pečurka (Agaricus sylvicola), koja ima jako savijenu bazu stručka i jak miris mesa na anis.

Agaricus matrum - created on November 2018 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

MAJČINSKA PEČURKA

Agaricus matrum L.A.Parra, A.Caball., S.Serrano, E.Fernández & Callac

Etimologija: mater (lat.) = majka. Naziv je posvećen svim majkama svijeta.

Klobuk: 2-4.6 cm širok, u početku je kuglast ili stožast, zatim je konveksan, u starosti je izravnat i lagano ulegnut na sredini, na sredini je gladak, ponekad s crvenkastim vlaknima, isprva je potpuno bijel, zatim je sivkast ili oker, natopljen vodom postane oker, sivkast ili crvenkast, ponekad je sa sitnim ružičastim ili crvenkasto-ljubičastim vlakancima na sredini, trljanjem požuti, rub je tanak, ponekad je s resastim ostacima ovoja.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-8 mm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan, baza je oko 0.8-1.2 cm široka, bijel i gladak iznad vjenčića, prema dolje je vlaknast, vremenom ili trljanjem požuti, osobito pri dnu, baza je na kraju žućkasto-oker boje i prošarana finim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, do 3 mm širok, jednostruk, tanak, krhak, s obje je strane gladak, bjelkast, vremenom ili trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 3.5 mm široki, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do sivo-ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 3-4 µm, Q= 1.2-1.8, cheilocistide su prozirne, brojne, obično su bez segmenata, ponekad sa segmentom na bazi, batinaste, kruškolike ili kuglaste, 13-36 x 7-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; miris i okus su ugodni na anis ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama hrasta crnike (Quercus ilex), u mediteranskom području, ali i u vlažnim šumama na višim planinskim predjelima s prisutnošću crnog hrasta (Quercus pyrenaica), bukve ili jele.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost dosta nepoznata.

Napomena: Karakteristična je po mesu koje na prerezu požuti i mirisu na anis, a slične su friesova pečurka (Agaricus friesianus), koja ima dvobojni stručak, ružičast u sredini i bijel u ostalom dijelu, kao i ukrašena pečurka (Agaricus comtulus), koja se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama.

Agaricus menieri - created on November 2023 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

MANIEROVA PEČURKA

Agaricus menieri Bon

Etimologija: U čast francuskom botaničaru i mikologu Charlesu Ménieru (1846.–1919.). Po osobi.

Klobuk: 4-12 cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i lagano ulegnut na sredini, gladak, bijel, na sredini je sivkast, ponekad je s krem-ružičastim ili sivkasto-oker nijansama, osobito prema rubu, u starosti poprima više ili manje ujednačenu smećkastu boju, trljanjem požuti, u starosti se raspucava, površina je obično s ostacima pijeska.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana, može biti i zašiljena, ukorijenjen, gladak, bijel, zatim je bijelo-kremast, trljanjem požuti; vjenčić je opnast, uzak, dvostrukog ruba, donji je dio obično priljubljen uz stručak poput vjenčanog prstena, a gornji je uzdignut, kasnije može biti i viseći, ako se protrlja požuti.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su sivkasti, zatim su sivo-ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 5-6.5 µm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-35 x 6-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u klobuku postane blago crvenkasto ili ružičasto, a u stručku žuto, osobito pri dnu, kasnije postane crvenkasto-smeđe; miriše na tintu, osobito kod starijih primjeraka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane svijetložuto, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprotrof tla u priobalnim područjima uz morsku obalu, na pješčanim nanosima i dinama, na termofilnim tlima, često u kombinaciji s primorskim borom (Pinus pinaster), eukaliptusom ili smiljem (Helichrysum italicum).

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste, kao i ružičastom tonu u mladosti. Slična je pješčana pečurka (Agaricus devoniensis) s kojim dijeli stanište, a razlikuje se po tome što je manjih dimenzija i bez ružičastih tonova.

ŠARENA PEČURKA

Agaricus moelleri Wasser

Engleski naziv: Inky Mushroom

Klobuk: 4-13 cm širok, poluokruglast pa otvoren i malo ispupčen, površina je sa sivkastim do sivo-smeđim ljuskama, koje su gušće na sredini (podsjeća na dekoraciju biserne muhare (Amanita rubescens), osnova je bijela do svijetložuta, rub je svjetliji, kožica se ne guli, trljanjem odmah požuti.

Stručak: 3-15 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj, gladak, sjajan, bijel, mjestimično je sa žućkastim i smeđim mrljama kao i po površini klobuka, trljanjem odmah požuti, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel, viseći, dvostruk, trljanjem odmah požuti, dosta je visoko postavljen.

Listići: Jako su gusti, prilično su široki, slobodni; najprije su svijetloružičasti, zatim crvenkasti i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-6.5 x 3-4 µm, cheilocistide su kuglaste do kruškolike, 10-55 x 7-20 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo ili bijelo-žućkasto, na prerezu vrlo brzo postane limunastožuto, osobito u bazi stručka; miris nije jak, neugodan na tintu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u skupinama kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po rubovima šuma, šumskim čistinama i parkovima, na vlažnim terenima, na vapnenastom i pjeskovitom tlu. Četvrtu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Iako otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus) i šarena pečurka uzrokuju bolove u trbuhu i probavne smetnje, pojedini gljivari tvrde da ovu gljivu konzumiraju bez ikakvih zdravstvenih problema.

Napomena: Slična je smeđoljuskava pečurka koja također miriše na tintu, ali ona ima smeđe ljuske i nešto slabije požuti, te otrovna pečurka koja je na početku bijela, ali kasnije posivi, raspuca se kada je izložena suncu i nikad nema lagano obojene ljuske na površini klobuka.

Agaricus moellerianus - created on November 2022 in Monza, Italy by Fabio Mauri

LJUSKAVONOGA PEČURKA

Agaricus moellerianus Bon

Etimologija: U čast švicarskog mikologa Emila Müllera (1920.-2008.). Po imenu.

Engleski naziv: Meadow Mushroom

Klobuk: 3-9 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, suh, u mladosti je gladak, bjelkast, kasnije se razlaže na velike smećkaste ljuske, u starosti je siv do sivo-smeđ, te blago ružičast ili žućkast, u mladosti trljanjem požuti, rub je sa stršećim ostacima ovoja.

Stručak: 6-7.5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, bijel, valjkast, ispod vjenčića je uočljivo bijelo ljuskav, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je tanak, opnast, bijel, viseći, jednostruk, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, u početku su svijetloružičasti, zatim su ružičasti do crvenkasti, u starosti su crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, glatke, bez kličnog otvora, s tankom stijenkom, prozirne, 6-7.5 x 4.5-5.5 µm, cheilocistide su malobrojne, kruškolike, 30-38 x 9-16 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na ozlijeđenom mjestu ili na prerezu vrlo slabo pocrveni, a u bazi stručka lagano požuti; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru sa KOH postane svijetlooker do svijetlo maslinasto-smeđe, dok je reakcija sa Schafferovom otopinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla po livadama i pašnjacima, te na rubovima cesta ili šuma, često ispod jasena i javora, na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), kod koje meso na prerezu u dnu stručka intenzivnije požuti i miriše na tintu ili karbolnu kiselinu.

Agaricus nevoi - created on October 2021 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

MAGLASTA PEČURKA

Agaricus nevoi Wasser

Etimologija: nevo, nevoa (rumunjski) = magla. Po boji.

Klobuk: 4-7 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen ili lagano ulegnut na sredini, bijel, bjelkast, sivkast, nekad je s narančastom nijansom, svilenast, sjajan, prekriven je širokim prilegnutim sivkastim do smećkastim ljuskama koje se starenjem razlažu, prema rubu je vlaknast, a rub je podvijen, kasnije se izravna, nekad je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-2.2 cm debeo, zdepast, valjkast, sužava se prema dnu, suh, bjelkast, krem ili svijetlonarančast, ponekad je sa žućkastim mrljama, proširen na bazi, koja je bjelkasta do bjelkasto-ružičasta i prekrivena širokim tankim prilegnutim ljuskama koje podsjećaju na volvu, dio iznad proširene baze prekriven je prilegnutim pamučastim ljuskama, prvo bijelim, a zatim sivkastim.

Listići: Gusti, do 1 cm široki, izmiješani s lamelulama, slobodni, ružičasti, na kraju su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, prozirne,  8.5-11.5 × 5.7-7 µm, Q = 1.4-1.6, Qav = 1.5, cheilocistide su brojne, batinaste, 26-33 x 6.5-9 μm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju, eventualno lagano poružičasti iznad listića, ponekad je žućkasto ili narančasto pri bazi; miris je malo neugodan na urin, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično ispod alepskog bora (Pinus halepensis), u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po širokom, glatkom volvom s dvostrukim rubom koja je zakrivljena prema vani, te po mesu koje ostaje bijelo, eventualno poružičasti u blizini listića. Slična je gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), koja ima vitku bazalnu volvu, nalik bjelkastoj čarapi s ovojem koja doseže do sredine stručka, s rubom koji se 3 mm širok. Meso je bijelo, pokazuje minimalnu ili nikakvu promjenu kada se nareže, a baza stručka postaje narančasta ili žuta. Njezine cheilocistidije su valjkaste do usko batinaste, veličine u rasponu od 20-36 × 8.5-10 µm, a spore su eliptične do široko elipsoidne, u prosjeku 8.6 × 6.5 µm. Isto tako, pequinijeva pečurka (Agaricus pequinii) posjeduje bjelkasto-sivkastu, kratku volvu s neravnim rubom i mesom koje postaje ružičasto ili svijetlosmeđe. Njezine cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm, a spore su jajolike, prosječne veličine 6.6 × 4.7 µm.

Agaricus pallens - created on August 2020 in Lugo, Spain by julian_alonso

BLIJEDA PEČURKA

Agaricus pallens (J.E.Lange) L.A.Parra

Etimologija: pallens (lat.) = blijed, svijetao, bljedunjav. Po boji.

Klobuk: 2.3-5.4 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan i izravnat, na kraju je blago ulegnut na sredini, najprije je potpuno bijel ili prekriven crvenkasto-ljubičastim vlaknima do ruba ili samo na sredini, kasnije ostaje bijel, a u sredini postaje lagano okerast ili prekriven s više ili manje tamnijih, crvenkasto-ružičastih vlakana, koja mogu biti ravnomjerno raspoređena ili sa sitnim ljuskama, kožica trljanjem intenzivno požuti, rub je tanak, bez ili s vrlo malim krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 2.8-6.5 cm visok i 4-9 mm debeo, u gomolju je 0.7-1.4 cm širok, valjkast, batinast ili blago lgomoljast na dnu, bijel, gladak iznad vjenčića i jasno vlaknast prema dnu, vremenom ili trljanjem intenzivno požuti, uglavnom prema bazi koje je s finim micelijskim nitima; vjenčić je jednostruk, tanak, krhak, gladak s obje strane, bjelkast, vremenom ili trljanjem požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 6 mm široki, svijetloružičasti, kasnije su crvenkasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do gotovo crni, u mladosti su sa svjetlijom, nepravilno nazubljenom oštricom, a u zrelosti boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do eliptične, glatke, prozirne, 3.7-5.1 x 2.8-3.7 µm, Q = 1.2-1.6, cheilocistide su prozirne, batinaste do kruškolike, s jednim ili više segmenata, 12-43 x 4-11 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane limunastožuto i na kraju žuto-oker; miris i okus su na anis ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom svijetlocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i vrtovima, na vlažnim i hladnim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost dosta nepoznata.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mesu koje na prerezu požuti.

Agaricus parvitigrinus - created on November 2024 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

TIGRASTA PEČURKA

Agaricus parvitigrinus Guinb. & Callac

Etimologija: parvus (lat.) = mali + tigrinus (lat.) = tigrast. Po dimenzijama i dekoraciji klobuka.

Klobuk: 3-5 cm širok, u početku je polukuglast, zatim konveksan, na kraju je raširen i izravnat ili ulegnuto-ispupčen, suh, na sredini je smeđ, tamnosmeđ do sivo-smeđ, s vrlo gustim pravilnim, koncentričnim ljuskama, koje su prema bjelkastom rubu postupno sve rjeđe, trljanjem ne mijenja boju ili slabo požuti, a zatim postaje hrđasto-crvenkast, rub je pravilan, isprva je podvijen, kasnije se izravna, malo prelazi listiće.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, zakrivljen, često je gomoljast i ukorijenjen, bjelkast ili ružičast na gornjem dijelu, a gladak i bjelkast prema dnu, ponekad je s micelijskim nitima na bazi, trljanjem na bazi lagano požuti, zatim lagano pocrveni; vjenčić je opnast, prilično širok, tanak, zadebljan oko ruba, gornja je površina glatka, a donja također glatka sa ljuskama na rubu.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, isprva su svijetloružičasti do crvenkasto-smeđi, na kraju su tamnosmeđi do gotovo crni, oštrica je nazubljena i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do usko elipične, glatke, bez kličnog otvora, debelih stijenki, prozirne, 5-6.8 × 2.9-4.1 µm, Q = 1.4-2, Me = 5.7 × 3.6 µm, Qav = 1.6, N = 60, cheilocistide su rijetke, 10–30 × 5–12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju ili lagano požuti pri dnu stručka, zatim sušenjem polako postaje ružičasto ili crvenkasto-smeđe; miriše na tintu, ponekad skoro neprimjetno na dnu stručka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u jesen, u bjelogoričnim šumama graba, akacije i bazge, na pjeskovitom aluvijalnom tlu, u blizini morske obale, voli toplinu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Od slične se otrovne pečurke (Agaricus xanthodermus) razlikuje po manjim sporama i različito dekoriranom klobuku. od lažne pećurke (Agaricus pseudopratensis) po manje širokim sporama, čiji je Q veći, vitkijem rastu, te odsutnosti blagog crvenila na prerezu prema dnu stručka, dok šarena pečurka (Agaricus moelleri) ima izraženije dekoriran klobuk.

Agaricus pequinii - created in Spain by Angel Mario Moreno

PEQUINIJEVA PEČURKA

Agaricus pequinii (Boud.) Konrad & Maubl.

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksan, zatim raširen, ulegnut na sredini, bjelkast, svijetlosiv, gladak, u starosti je žuto-smeđ i raspucan, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 10-12 cm visok, najprije trbušast i kratak, poslije izdužen, mesnat, pun, valjkast, osnova je vretenasto šiljasta, poslije je ispod klobuka bjelkasto vlaknast; vjenčić dosta nisko postavljen, opnast, uzdignut, ponekad izgleda kao da je osnova obavijena ovojem poput volve.

Listići: Vrlo gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni, najprije ružičasti, zatim su tamnosmeđi do crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, 5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistidije su batinaste do vretenaste, 23-32 × 7-9 µm; otrusina je tamnosmeđa do crna.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu je jedva uočljivo crvenkasto, uglavnom uz rub gornjeg dijela stručka; miris ugodan, okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u staklenicima, stajama i konjušnicama, a ponekad i u šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po većini karakteristika su slične gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), poljska pečurka (Agaricus campestris), čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) i resasta pečurka (Agaricus vaporarius), a sve navedene vrste nemaju nisko postavljeni vjenčić i ne rastu na istom staništu kao opisana vrsta.

SMEĐOLJUSKAVA PEČURKA

Agaricus phaeolepidotus F.H.Møller

Etimologija: faios (gr.) = smeđe + lepidus (lat.) = dražesno, dopadljivo.

Engleski naziv: Dusky Scaled Mushroom

Klobuk: 4-10 cm širok, zvonolik ili izravnat na sredini, pokriven je sa sitnim, prilegnutim, kosmatim ljuskama ružičasto-smeđe do sivo-smeđe boje, nešto je tamniji na sredini, često je nepravilno raspucan, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, sužen na vrhu, manje ili više izraženo gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj je izravnat na dnu, bijel, kasnije može postati smećkast ili crvenkast, smeđe pjegav, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je nepravilan, opnast, dvostrukog ruba, obrubljen, bijel, na donjoj je strani smeđ.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, slobodni; najprije narančasto-ružičasti, poslije tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je lagano nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-6 x 3-4 µm, cheilocistide su brojne, 11-50 x 8-35 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu postane lagano žućkasto do sivkasto-žuto i kasnije crveno-smeđe, osobito u bazi stručka; miriše slabo na tintu ili trulu slamu, malo neugodno, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po parkovima, vrtovima, te u miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, često u blizini obale.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom kao i sve vrste iz skupine otrovne pečurke (Agaricus xanthodermus), kojima meso u bazi stručka postane šafranastožuto i koje su neugodnog mirisa.

Napomena: Slične su šarena pečurka (Agaricus moelleri), koja ima sive ljuske na površini klobuka i koja na prerezu mnogo izraženije požuti, te ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja na prerezu ne požuti.

Agaricus pilatianus - created on August 2006 in Massy, France by Strobilomyces

PILATOVA PEČURKA

Agaricus pilatianus (Bohus) Bohus

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, mesnat, bjelkast, vremenom postaje sivo-smećkast do žuto-smećkast, sa sitnim uraštenim ljuskama, u mladosti trljanjem požuti.

Stručak: Do 10 cm visok, valjkast, prilično debeo, prema gore tanji, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, mjestimično je smećkast, trljanjem požuti; vjenčić je vrlo širok, bjelkast, debeo, s dvostrukim rubom, rub je deblji, a s donje strane boje klobuka.

Listići: Gusti, slobodni, najprije svijetloružičasti, poslije su intenzivno ružičasti do crvenkasti i na kraju ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.3-6 x 3-4.7 µm; otrusina ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na ozlijeđenim mjestima ili na presjeku rubni dijelovi i baza stručka požute; miriše neugodno na tintu, a okus je neugodan na plijesan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u travi po pašnjacima, livadama i parkovima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom gljivom, iako je neki gljivari konzumiraju bez ikakvih problema. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a eventualni bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Najsličnija je lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis), koja požuti samo u bazi stručka, dok ostali dio pocrveni ili poružičasti, a vjenčić je puno slabiji.

Agaricus placomyces - created on August 2017 in Cedar Creek Park, Westmoreland Co, Pennsylvania, USA by John Plischke

IZRAVNATA PEČURKA

Agaricus placomyces Peck

Etimologija: plakos (gr.) = ploča, ravna površina + mykes (gr.) = gljiva. Po izgledu.

Engleski naziv: Flat-cap Agaric

Klobuk: 4–13 cm širok, konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, sivkasto-smeđ na sredini, kasnije se razlaže na vlaknaste ljuske, prema rubu je bjelkast ili ružičast po vlažnom vremenu, trljanjem požuti, osobito na rubu.

Stručak: 5-15 cm visok i 0.4-2 cm debeo, valjkast, batinasto ili umjereno do jako gomoljasto zadebljan prema bazi, na gomolju je širok 2-3.1 cm, gladak, bjelkast do smećkast, trljanjem požuti, zatim polako posmeđi, osobito na dnu; vjenčić je trajan, opnast, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, isprva su bjelkasti, zatim su ružičasti i na kraju tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, debelih stijenki, prozirne, 5-6 x 3.5-5 µm, cheilocistide su prilično brojne, batinaste do kuglaste, sa više segmenata, glatke, tankih stijenki, 15–30 x 4–10 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu požuti u bazi stručka; miris je često neugodan, poput tinte, ponekad skoro neprimjetno u dnu stručka, a okus je nejasan do malo neugodan.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, često u zagađenim područjima, prometnim šumovitim područjima, gradskim travnjacima i vrtovima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smećkastom klobuku s tamnijim središtem, po mesu koje na prerezu požuti u bazi stručka i mirisu na fenol, osobito u dnu stručka.

GRIMIZNA PEČURKA

Agaricus porphyrizon P.D.Orton

Engleski naziv: Lilac Mushroom

Klobuk: 4-8 cm širok, polukuglast pa otvoren i nepravilna oblika, na ulegnutoj sredini se nalazi grbica, površina je prekrivena sivo-smeđim do vinskicrvenkastim ljuskama i vlaknima na bjelkastoj, kremastoj ili žućkastoj osnovi, sredina je često ljubičasta, kožica se često raspucava.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, cjevasto-šupalj, bijel do kremasto-žut, na bazi je žut ili narančast i prekriven vlaknastim micelijem, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel i žućkast, jednostruk, opnast, najprije je uzdignut pa viseći.

Listići: Slobodni, prilično su široki, gusti, najprije su sivkasto-ružičasti, zatim su sivo-crvenkasti i na kraju crno-smeđi, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-5.5 x 3-4 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti pa posmeđi, ponekad na ozlijeđenom mjestu prvo požuti; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od druge polovice rujna do kraja studenog, kao saprotrof tla po parkovima, često u grmlju ili živicama, na pjeskovitom tlu i u travi u miješanim i crnogoričnim šumama pokraj alepskih i crnih borova i crnike, u mediteranskom pojasu, što je bliže moru to je češća, ima je i na otocima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Teško se može zamijeniti s drugim vrstama ako se obrati pozornost na stanište i meso koje na prerezu u bazi požuti, a na ostalom dijelu vrlo slabo pocrveni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 171. Grimizna pečurka (Agaricus purpurascens (Cooke) Möller), Sinonim: Agaricus porphyrizon Orton

Agaricus porphyrocephalus - created on October 2022 in Estonia by Veiko Kastanje

PURPURNA PEČURKA

Agaricus porphyrocephalus F.H.Møller

Etimologija: porphyro (gr.) = purpurni, ljubičasti + cephalus (gr.) = glava. Po boji klobuka.

Klobuk: 4-17 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, bjelkast, sivkast, kremast do oker-smeđ, prekriven je smeđim ili ružičasto smeđim vlaknastim ljuskama na svjetlijoj osnovi, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: Valjkast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, često je malo ljuskav ispod vjenčića; vjenčić je opnast, širok i prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, u mladosti su ružičasti, kasnije su smeđi do crvenkasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4-5 × 6-7.5 µm, Q = 1.4-1.7; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu slabo pocrveni; miris nije izražen ili lagano kiseo, a okus je ugodan na gljive, a u starosti neugodan na urin.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svijetlim šumama, po parkovima, livadama, grobljima ili staklenicima, na tlu bogatom humusom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slična je Bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja na prerezu odmah postane narančasto-crvena, te golema pečurka (Agaricus augustus), koja miriše na anis ili gorke bademe.

Agaricus pseudolutosus - created in Zaragoza, Spain by Emilio López Barchino

ŽUĆKASTA PEČURKA

Agaricus pseudolutosus (G.Moreno, Esteve-Rav., Illana & Heykoop) G.Moreno, L.A.Parra, Esteve-Rav. & Heykoop

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan, sličan + lutosus (lat.) = žut, žućkast. Po boji.

Klobuk: 2.5-4.5 cm širok, u početku je gotovo kuglast do polukuglast, kasnije je konveksan i izravnat, bjelkast, prekriven je trokutastim, koncentričnim, crvenkasto-ljubičastim do crvenkasto-smeđim vlaknima ili ljuskama koje se razlažu prema rubu, na sredini mogu ostati neodvojene, trljanjem požuti, rub malo prelazi preko listića.

Stručak: 2.5‒3 cm visok i 0.4‒1.3 cm debeo, valjkast, batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi, bjelkast, pri dnu je žućkast, s micelijskim nitima na bazi; vjenčić je opnast, kratak, uzak.

Listići: Gusti, slobodni, do 7 mm široki, sivo-ružičasti do ružičasti, na kraju su tamnosmeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, s debelim stijenkama, glatke, prozirne, 6‒8 x 4.5‒6.5 μm, cheilocistide su prozirne, batinaste do kruškolike, 25‒35 x 11‒12 μm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka postane lagano žućkasto, kasnije u stručku postane žuto ili žuto-narančasto; miris i okus su ugodni na anis ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom crveno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof tla po livadama ispod hrasta crnike (Quercus ilex), te na vlažnijim područjima ispod crnog hrasta (Quercus pyrenaica) na pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako neki autori je navode kao jestivu vrstu, smatramo je nejestivom vrstom, jer zbog malih dimenzija nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakterističan je po klobuku koji se uglavnom razlaže na široke smećkaste ljuske s crvenkasto-ljubičastim nijansama, dnu stručka koji obično poprimi žućkastu boju i velikim sporama.

Agaricus pseudopratensis - created in Spain by Leandro Sánchez Sánchez

LAŽNA PEČURKA

Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser

Klobuk: 4-14 cm širok, konveksan pa se raširi i izravna; bijel, u starosti sivo-smeđ do žuto-smeđ, trljanjem požuti, skoro je gladak ili slabo pahuljast, rub je tanak, a kožica malo prelazi preko listića.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, prvo pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, gladak; vjenčić je bijel, tanak, uzak, s jednostrukim ili dvostrukim rubom.

Listići: Suženi uz stručak, slobodni, vrlo su gusti, prilično su široki; najprije su ružičasti pa crvenkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Eliptične, 5.5-7 x 4-5.5 µm, cheilocistide su batinaste, široke 5-13 (20) µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do gotovo crna.

Meso: Relativno je debelo, čvrsto, bijelo u klobuku, bjelkasto, na prerezu postane ružičasto-smeđe na vrhu stručka, a žućkasto u bazi stručka ili na ozlijeđenim mjestima, poslije posmeđi pa prelazi u crvenkasto-smeđu; miris je neugodan na tintu ili urin, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju ili postane svijetlosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama, parkovima, a rjeđe u miješanim i crnogoričnim šumama, voli kisela i pjeskovita tla uz morsku obalu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, ali se nekad može konzumirati i bez gastrointestinalnih poremećaja. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid.

Napomena: Po većini je karakteristika najsličnija bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja ne požuti u bazi stručka, već pocrveni kao i drugi dijelovi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 183. Lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser)

Agaricus purpurellus - created on September 2005 in Pozate, Italy by Marco Floriani

LJUBIČASTA PEČURKA

Agaricus purpurellus Heinem.

Etimologija: purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je raširen i izravnat, prekriven je uraslim ružičastim ili ružičasto-ljubičastim vlaknastim ljuskama, rub je izrepan od ostataka zastorka, prelazi listiće.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, gladak, zakrivljen i malo gomoljast na bazi, bjelkast, na donjem je dijelu žućkast, ako se protrlja požuti; vjenčić je opnast, jednostruk, bijelo-žut.

Listići: Gusti, slobodni, svijetloružičasti do ljubičasto-smeđi, u starosti su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 × 3.5-4.5 µm, cheilocistide su kruškolike do kuglaste, 11-34 x 9-19 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, na prerezu poružičasti u klobuku i požuti u bazi stručka; miriše na gorke bademe ili anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora, na travnatim površinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom jer zbog veličine i lošeg mirisa nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost. Osim toga, dio autora navodi je kao otrovnu vrstu.

Napomena: Slična je grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja je mnogo većih dimenzija, te usamljena pečurka (Agaricus semotus), kojoj meso na prerezu ne pocrveni u klobuku.

USAMLJENA PEČURKA

Agaricus semotus Fr.

Etimologija: semotus (lat.) = udaljeno. Po pojedinačnom rastu?

Klobuk: 1.5-5 cm širok, polukuglast pa manje ili više otvoren i tupo ispupčen na sredini, svijetlosmeđ, u mladosti je dekoriran rijetkim crvenkasto-smeđim do ljubičasto-smeđim ljuskicama koje su gušće na sredini, izražene su kao uzdužna vlakna, mnogo su rjeđa prema dosta izblijeđenom rubu, u starosti je čitava površina žuta, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 3-6 cm visok i 4-8 mm debeo, zadebljava se od vrha prema bazi, često je gomoljast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, a žuto-smeđ kada se gljiva razvije, trljanjem požuti, gladak; vjenčić je bjelkast do svijetloružičast, jednostruk, viseći, brzo propada.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni, najprije sivkasto-ružičasti i na kraju postanu tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4-5.5 x 2.4-3.5 µm, cheilocistide su batinaste (cromushrooms: bazidiospore su (4) 4.3 - 5 (5.5) × (2.5) 2.8 - 3.3 (3.8) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 4.7 × 3 µm, Qe = 1.5), bazidije su 13-20 × 5.2-6.2 µm, N = 10, cheilocistide su 12-17 × 5-6 µm, N = 9; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu ubrzo požuti u bazi stručka, na pritisak se stvaraju žute mrlje; miris je slab na gorke bademe ili gljive, a okus je blag na gljive.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, po parkovima, uz rubove cesta, ponekad i u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine i lošeg mirisa nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Po većini je karakteristika slična grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja na prerezu u bazi stručka požuti, ali ostali dijelovi pocrvene i mnogo je većih dimenzija od opisane vrste.