Amanita calida - created on November 2024 in Cádiz, Spain by Javier Marcos Martínez

VRUĆA PRESLICA

Amanita calida Plaza & Illescas

Etimologija: calida (lat.) = vruće, toplo, odnosi se na vrijeme pojave, krajem proljeća, s visokim temperaturama. Po vremenu rasta.

Klobuk: 4-14 cm širok, u početku je stožast do zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, obično je s izraženom grbicom, može biti i blago ulegnut, rub je izraženo narebran između 1/4 i 1/3 promjera, ižlijebljen je na spoju s listićima i često rascijepljen na nekoliko mjesta, površina je glatka, po vlažnom vremenu je blago ljepljiv, slabo je sjajan, obično je bez ostataka ovoja, eventualno je s rijetkim nepravilnim krpicama, bjelkasto-siv, sivo-smeđ ili svijetlosiv, nešto je tamniji na sredini i postupno sve svjetliji prema rubu, u nekim je slučajevima s nešto tamnijim rubnim pojasom.

Stručak: 6-20 cm visok i 0.7-2 cm debeo, valjkast , blago je proširen prema bazi, gladak, pun, kasnije je šupalj, u gornjem dijelu je ižlijebljen, bez vjenčića ili ljuskave zone na njegovom mjestu, ponekad je s blago pahuljastim i bjelkastim ostacima zastorka, osobito na donjoj polovici, čitav je bijel ili bjelkast ili češće boje klobuka, ali svjetliji u gornjem dijelu, postupno je sve svjetliji prema bazi, a kod nekih primjeraka pojavljuju se i nepravilne zlatnožućkaste crtice; volva je obično vrećasta (tip IV), s 2-3-režnja, iako neki primjerci imaju priraslu volvu (tip III), izvana je opnasta, a iznutra je blago pahuljasta, visoka je 4-9.2 cm, široka 2.5-4.2 cm, bijela iznutra i izvana, ponekad se s nepravilnom učestalošću i rasporedom pojavljuju male do srednje velike oker-smeđe do hrđastosmeđe pjegice.

Listići: Umjereno do vrlo gusti, 92-134 dopiru do stručka, slobodni, oštri uz rub klobuka, ponekad su račvasti, na bazi su spojeni slabim poprečnim žilicama, bijeli, oštrica je iste boje, blago je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, neamiloidne, 10-12.5 x 10-12 µm, Q = 1-1.1, Qav = 1.05, bazidije su batinaste, sa žućkastim vakuolarnim sadržajem ili jednom ili više velikih masnih kapljica, 4-sporne, rijetko su 2-sporne ili 1-sporne, 40-81 x 10-22 µm, s pomalo zakrivljenim sterigmama, duljine 5.5-8 µm (do 11.5 µm kod 1-spornih); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, a možda i bukvom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Karakteristična je po dosta velikim dimenzijama, nazubljenim listićima i kuglastim sporama.

TIGRASTA PRESLICA

Amanita ceciliae (Berk. & Broome) Bas

Engleski naziv: Snakeskin Grisette

Klobuk: 6-25 cm širok, najprije je zvonolik, zatim se raširi, smeđ, siv ili sivo-smeđ, u zrelosti postaje prljavo smeđ, prekriven je brojnim tamnosivim do crno-sivim krpastim ostacima ovoja, rub je izraženo narebran do oko 1/3 promjera, u starosti je izvrnut.

Stručak: 7-30 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, prema vrhu se malo sužava, zadebljan na bazi, ali bez gomolja, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, pun, u starosti je barem djelomično šupalj, sivo-smeđ, ovoj se raspada na brojne, sitne, sive pojaseve i ljuske koje podsjećaju na zmijsku kožu; volva je brzo prolazna, a ostaci volve obično su u obliku kratke, blijede, čašaste nakupine, koja podsjeća na vjenčić.

Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, slobodni, ponekad su račvasti, bijeli, oštrica je često tamnija.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, neamiloidne, 11.5-14 x 7-13 µm, Q = 1-1.1, bazidija su bez bazalnih kopči (cromushrooms: bazidiospore su (11) 11.3 - 12.7 (14.1) × (10.1) 11 - 12.4 (13.7) µm, Q = 1 - 1.05 (1.1), N = 150, Me = 12 × 11.7 µm, Qe = 1.02, bazidije su 4-sporne, batinaste, 54-74 × 12-17 µm, N = 37); otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, nježno, bijelo do bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Meso s fenilanilinom prvo postane vinskicrveno, a zatim ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i po šumskim čistinama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, često hrastom, na vapnenastom ili glinenastom tlu. Prilično je česta vrsta u Istri. Prve četiri slike snimio je Neven Ferenčak, 26.5.2022., 29.10.2022., 28.4.2025. i 5.8.2019., a ostale su snimljene 29.5.2026., na lokalitetu Hotnja kod Pokupskog.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Vrlo dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Vrlo isprani primjerci mogu sličiti blijedoj preslici (Amanita lividopallescens), dok je sivokožasta preslica (Amanita submembranacea) manja i s malo ili nimalo ostataka ovoja na stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 40. Tigrasta preslica (Amanita inaurata Secr.), Sinonim: Amanita strangulata Fries

ŽUĆKASTA PUPAVKA

Amanita citrina Pers.

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: False Deathcap

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je kuglast, zatim je zvonolik i na kraju raširen, površina je prekrivena nepravilnim bijelim bradavičastim ostacima ovoja koji se za kišnih dana isperu, mazava, glatka, sjajna, svijetložut ili limunastožut, žuto-zelenkast, ali nekad i potpuno bijel (Amanita citrina var. alba) ili žuto-smeđ.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, baza je s oštro obrubljenim gomoljem širokim 2-4 cm, prvo je pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do žućkast; na gornjem dijelu je s trajnim, slabo crtastim, opnastim, bijelim ili žućkastim vjenčićem; a gomolj je obmotan s bijelim opnastim ovojem koji se uglavnom rano izgubi.

Listići: Gusti, na oba su kraja suženi, slobodni, bijeli su ili blago žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, amiloidne, 8-10 x 7-9 µm, Q je oko 1.1, bazidije su bez bazalnih kopči (cromushrooms: (7) 7.4 - 8.8 (10.3) × (6.3) 7 - 8.3 (9.9) µm, Q = 1 - 1.1, N = 120, Me = 8.1 × 7.6 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je svijetlo limunastožuto; miris je slab, ali neugodan na sirove krumpire, a nekima na kupus ili rotkvice, okus je blag, prilično odvratan na rotkvice.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka, listići i meso u gomoljastom zadebljanju stručka sa sumpornom kiselinom postanu maslinasto-smeđi, a rub listića s KOH postane crveno-smeđ.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim drvećem, obično borom i smrekom, ali i hrastom, voli vapnenasto ili kiselo tlo, dosta je česta vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dugo je vremena smatrana teškom otrovnicom, poput zelene pupavke (Amanita phalloides), međutim, danas se sa sigurnošću zna da nije tako opasna, te da trovanje nije kobno. Slabo je otrovna jer sadrži termolabilni toksin bufotenin (kao kod žabe krastače) koji pojačava cirkulacijsku aktivnost i ima halucinogeno djelovanje, a toksin se termičkom obradom potpuno uklanja, nakon čega je gljiva jestiva, ali nije osobito ukusna zbog prilično neugodnog mirisa i okusa. Branje ove vrste nije preporučljivo zbog sličnosti sa zelenom pupavkom.

Napomena: Slične su bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), koja ima bijeli klobuk, te eventualno izblijedjela zelena pupavka, koja ima uočljivu volvu na dnu stručka i drugačiji miris. Primjerci na slikama snimljeni su na lokalitetima Ponikve kod Zagreba, cret Dubravica kod Zaprešića i Pila kod Stubičkih toplica.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 6. Žućkasta pupavka (Amanita citrina (Schff.) S.F.Gray), Sinonim: Amanita mappa (Batsch. ex Fr.) Quél

ŽUĆKASTA PUPAVKA, BIJELI VARIJETET

Amanita citrina var. alba (Gillet) E.-J.Gilbert

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: White False Death Cap

Klobuk: 3-10 cm širok; u mladosti je kuglast, zatim je konveksan i na kraju raširen, kožica je glatka, sjajna i mazava, snježnobijel (za razliku od tipične žućkaste pupavke (Amanita citrina), koja je karakteristično žuta), više ili manje je prekriven bijelim, bradavičavim ostacima ovoja.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, završava tipičnim gomoljastim zadebljanjem koje je kao obrubljeno s gornje strane, pun, kasnije je šupalj, bijel; vjenčić je bijel, opnast, viseći i crtast s gornje strane.

Listići: Gusti, trbušasti, slobodni, nepravilni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, amiloidne, 8-10.5 x 7-9 µm, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo; miris je slab, ali neugodan na sirove krumpire ili rotkvice, a okus je blag, prilično odvratan na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Status jestivosti je potpuno isti kao kod tipične žućkaste pupavke. Dugo je vremena smatrana teškom otrovnicom, kao i zelena pupavka (Amanita phalloides), međutim, danas se sa sigurnošću zna da nije tako opasna, te da trovanje nije kobno. Slabo je otrovna jer sadrži termolabilni toksin bufotenin (kao kod žabe krastače) koji pojačava cirkulacijsku aktivnost i ima halucinogeno djelovanje, a toksin se termičkom obradom potpuno uklanja, nakon čega je gljiva jestiva, ali nije osobito ukusna zbog prilično neugodnog mirisa i okusa. Branje ove vrste nije preporučljivo zbog sličnosti s bijelim pupavkama.

Napomena: Slične su tipična žućkasta pupavka, te bijeli varijetet zelene pupavke (Amanita phalloides var. alba), smrdljiva pupavka (Amanita virosa) i bijela pupavka (Amanita verna), koje nemaju krpice na površini klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 7. Žućkasta pupavka - oblik (Amanita citrina var. alba Price)

ŽUTA PRESLICA

Amanita contui Bon & Courtec.

Engleski naziv: False Saffron Ringless Amanita

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan, žut, žuto-smeđ, žuto-narančast do narančast, sredina je malo tamnija, vremenom blijedi, rub je svjetliji, jako je narebran, do oko 1/3 promjera.

Stručak: 7.5-12 cm visok i 1-1.5 cm debeo, jako je vitak, valjkast, prema vrhu je uži, najprije je pun pa zatim šupalj, bijel, cijela je površina prekrivena bijelim ljuskicama na svijetlosmeđoj ili svijetlo oker-smeđoj osnovi, bez kontrastnih pojaseva; na dnu je s bijelim, opnastim, režnjastim, trajnim, visoko postavljenim ovojem.

Listići: Gusti, trbušasti, slobodni, bijeli, krem do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prozirne, neamiloidne, 9-12.5 x 8-10.5 µm, Q = 1.1-1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, krhko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka s fenolom postane vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po 2-3 primjerka zajedno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s brezom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Dobre je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Opisana se vrsta lako zamijeni sa šafranastom preslicom (Amanita crocea), koja ima tamniju sredinu klobuka, a čitavi stručak prekriven je žućkastim do narančastim, pojasasto raspoređenim gotovo stršećim ljuskama svjetlijoj osnovi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 36. Žuta preslica (Amanita vaginata var. flavescens Gilb. et Lundell)

Amanita coryli - created on September 2022 in Ferrari, Baselga di Piné, Italy by Marco Floriani

LIJESKOVA PRESLICA

Amanita coryli Neville & Poumarat

Etimologija: Corylus (lat.) = lijeska. Po mikoriznom partneru.

Engleski naziv: Hazel Amanita

Klobuk: 3.5-7 cm širok, u početku je zvonolik, zatim se raširi i slabo ulegne na sredini, obično je više ili manje ispupčen na sredini, rub je narebran do 1/5-1/3 promjera, površina je suha do blago ljepljiva po vlažnom vremenu, svijetlosmeđ do tamnosiv, na sredini je smeđ do siv, srednji pojas je svjetliji, a rubni malo tamniji, ponekad je gotovo u potpunosti bjelkast sa svijetlokrem ​​sredinom ili siv, ponekad je s rijetkim do brojnim ostacima ovoja, u početku su bjelkasti, zatim žućkasto-smeđi ili smeđi.

Stručak: 7.5-15 cm visok i 0.3-2 cm debeo, do 3.5x duži od promjera klobuka, valjkast do usko batinast, nije gomoljasto zadebljan na bazi, bijel do svijetlo sivo-smeđ, ponekad je gotovo gladak; volva je opnasta, vrećasta (tip III), do 3.5 cm visoka, izvana je bjelkasta, iznutra je bjelkasta ili svijetlokrem, ponekad je sa žućkasto-smeđim mrljama na vanjskoj površini, boja se vremenom ili rukovanjem ne mijenja.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, slobodni, bijeli do krem, oštrica je gotovo glatka, nije nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, neamiloidne, 8.5-12 x 8-11.5 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste ili rijetko vretenaste, 61-77 x 14-16 µm, sterigme su duge 2-4 µm, cheilocistide su brojne, uglavnom kuglaste ili rjeđe jajolike, kruškolike ili u obliku boce, 11-44 x 10-37 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih do 5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Kemijski reagensi: Reakcija mesa klobuka, stručka i listića s 5 % KOH ili gvajakovom tinkturom je negativna, a s fenolom postanu ljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično lijeskom, hrastom, grabom ili bukvom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Karakteristična je po velikoj bijeloj volvi, staništu i reakcijama s kemijskim reagensima.

ŠAFRANASTA PRESLICA

Amanita crocea (Quél.) Singer

Etimologija: croceus (lat.) = boje šafrana (Crocus sativus), šafranasto-žuto. Po boji.

Engleski naziv: Orange Grisette

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je tupo stožast, zatim je otvoren i skoro izravnat, ali uvijek ispupčen na sredini, mazav, osobito po vlažnom vremenu, na sredini je šafranastonarančast ili narančasto-smeđ, na rubu je nešto svjetliji, rub je tipično narebran do oko 1/3 promjera klobuka.

Stručak: 8-23 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, dug je i vitak, valjkast, u starosti šupalj, sužen je na vrhu, prvo je svijetlonarančast, u starosti je tamniji, čitav je prekriven kontrastnim, žućkasto-smeđim do narančastim, gotovo stršećim ljuskama na svjetlijoj osnovi, na vrhu je svjetliji; volva je visoka je 3-6.5 cm, opnasta, vrećasta, vanjska površina je izvorno bijela ili bjelkasta, na vanjskoj i unutarnjoj površini se vremenom obično razvijaju krem-narančaste, svijetlonarančaste, svijetlo žuto-narančaste ili narančasto-smeđe mrlje.

Listići: Gusti, 2-3 mm široki, trbušasti, slobodni, krem, ponekad su s blagim ružičastim ili narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko su široko eliptične, prozirne, neamiloidne, 9.5-12 x 8.5-11 µm, Q je oko 1.1, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo do žućkasto; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka s fenolom postane tamnocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom johom, brezom, grabom, lijeskom, topolom ili hrastom, a ponekad i smrekom. Prve dvije slike snimljene su 11.8.1023., na lokalitetu eko-centar Budinjak na području Parka prirode Žumberak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Vrlo dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je žuta preslica (Amanita contui), koja ima manje živo obojen klobuk, te kraći stručak, koji je čitav prekriven bijelim, prilegnutim čehicama na smećkastoj osnovi.

Referentni izvori: >Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 35. Šafranasta preslica (Amanita crocea (Quél.) Sing.)

Amanita dryophila - created on August 2025 in Saint-Julien, Val Suran, France by kiaora

HRASTOVA PRESLICA

Amanita dryophila Consiglio & Contu

Etimologija: dryo (gr.) = hrast, u širem smislu drvo + phila (gr.) = koji voli, prijatelj. Po rastu ispod hrasta.

Engleski naziv: Forest Amanita

Klobuk: 5-20 cm širok, u početku je zvonolik, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, gotovo nikada nije potpuno proširen, po vlažnom je vremenu ljepljiv, uglavnom je zasićeno smeđ, ponekad je s narančastim nijansama, a nikada sa sivim, rub je narebran, površina je bez ostataka ovoja ili je izražen u obliku krupnije bijele do okeraste krpice.

Stručak: 6-20 cm visok i 1.5-4 cm debeo, prilično je čvrst, valjkast ili se sužava prema vrhu, pun, suh, bijel, prošaran je svijetlosmeđim ili narančasto-smeđim vlakancima u cik-cak prugama, donji dio je bijel ili bjelkast, često je oker; volva je vrećasta, lomljiva, rukovanjem se često održava bez loma, ponekad je izražena u obliku ljuskavog pojasa na donjem dijelu stručka.

Listići: Gusti, prilično su široki i debeli, suženi na krajevima, slobodni, bijeli, oštrica je bijela do svijetlo narančasto-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rijetko su gotovo kuglaste ili valjkaste, glatke, neamiloidne, 10-14 x 9-11 µm, Q = 1.1-1.2, Qav = 1.2, cheilocistide su kruškolike do kuglaste, ovoj se sastoji od od hifa i kuglastih elemenata, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito zimzelenim i listopadnim hrastovima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Raste u malim skupinama u otvorenim, sunčanim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod hrasta crnike, plutnjaka ili lužnjaka. Suprotno izvornom opisu, opisana vrsta je taksonomski najblliža blijedoj preslici (Amanita lividopallescens) i Amanita biovigera, ali potrebna su dodatna istraživanja za jasno odvajanje ovih vrsta.

JEŽASTA MUHARA

Amanita echinocephala (Vittad.) Quél.

Etimologija: ekinos (gr.) = bodlja, kudrav, jež, uvojak + kephale (gr.) = glava, čelo. Po razasutim bodljicama po površini klobuka.

Engleski naziv: Solitary Amanita

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je kuglast pa konveksan, na kraju je raširen, bijel do žućkast, kasnije žućkasto-smeđ ili srebrnasto-smeđ, prekriven je stožastim ili piramidalnim ostacima ovoja koji se prema rubu snizuju, podsjeća na neke vrste iz roda Pholiota, kožica se lako guli, rub je pravilan i često s visećim ostacima ovoja.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-3 cm debeo, visok, pun, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, zadebljan je na dnu, rijetki su primjerci s tanjom osnovom, ispod zadebljanja je šiljato produžen duboko u zemlju, bijel do žućkasto-smeđ, na zadebljanju se vide tipično prstenasto poredani bradavičavi ostaci ovoja; vjenčić je opnast, obješen, crtast, bijel.

Listići: Gusti, tanki, široki, s malim zupcem su prirasli na stručak ili slobodni, bijeli, bjelkasto-sivkasti, u zrelosti su su sivkasto-zeleni do sivkasto-žuti, oštrica je bljeđa i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9-12 x 6.2-8.8 µm; otrusina je bijela do kremasto-žuta, malo je zelenkasta.

Meso: Tvrdo, bijelo do sivkasto, također je s plavkastom do zelenkastom nijansom; miris nije izražen ili malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u toplijim krajevima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, češća je u sušnijim godinama. Rijetka je vrsta. Treći i četvrtu sliku snimio je Danijel Mulc, 26.10.2023., a petu i šestu Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se da uzrokuje trovanje slično kao kod orelaninskog sindroma: oštećenje jetre i bubrega, ali obično bez ozbiljnog tijeka. Po nekim je izvorima smrtno otrovna vrsta, međutim proglašena je jestivom gljivom osrednje kvalitete, ali ju je najbolje izbjegavati zbog moguće zamjene s drugim otrovnim vrstma iz ovog roda. Bez obzira na moguću jestivost smatramo je otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je kuštrava muhara (Amanita vittadinii), koja nema bulbozno zadebljani stručak, a dekoracija na klobuku se sastoji od piramidalnih bradavičavih krljušti koje se prema rubu klobuka pretvaraju u čehice.

ELIJEVA MUHARA

Amanita eliae Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Elias Amanita

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, često je s rijetkim, malim, bijelim, bradavičavim ostacima ovoja koji se lako uklanjaju, kremasto-bijel, kremasto-žut, svijetložut, oker, svijetlosmeđ, smeđ ili ružičasto-smeđ, nešto je tamniji prema sredini, rub je jasno tipično narebran.

Stručak: 7-15 cm visok i 1-1.5 cm debeo, duboko je ukopan u zemlju gdje završava gomoljastim zadebljanjem i ovojem koji obično ostaje u zemlji, dug je i dosta tanak, šupalj, bijel do svijetložut, ispod vjenčića je ljuskav; na srednjem dijelu nosi prljavo bijeli do svijetložuti, tanki, viseći, prolazni, vlaknasti, nepravilni, malo crtasti i često rastrgani vjenčić.

Listići: Gusti, slobodni su uz stručak, s nepravilni su lamelulama, prirasli su za listiće uz rub klobuka, oštrica je nazubljena, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, neamiloidne, 10-13 x 6.5-8 µm, Q je oko 1.5, bazidije su bez bazalnih kopči (cromushrooms: spore su (10.4) 11 - 13.7 (15.3) × (7.3) 7.6 - 9.2 (10.6) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 12.2 × 8.3 µm, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, 41.1-52.3 × 9.3-13.3 µm, N = 12, cheilocistide su batinaste, 29.4-43.4 × 7.3-13.2 µm, N = 4, kuglasti elementi 33.7-49.1 × 18.2-30.2 µm, N = 4); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, čvrsto, elastično, ispod kožice klobuka je malo obojeno; miris nije izražen, okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s fenolom i fenolanilinom provo postane crveno, zatim smeđe, a listići s formolom ubrzo postanu prljavo crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, lijeskom, hrastom ili brezom, a rjeđe u crnogoričnim šumama s borom, voli kiselo tlo i toplija staništa.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako je dio autora navodi kao jestivu vrstu, ipak se smatra otrovnom jer je utvrđeno da sadrži toksin amanitin.

Napomena: Najznačajnija karakteristika ove vrste je crtasti rub klobuka po čemu se lako razlikuje od sličnih muhara.

PRAVA TIGRICA

Amanita excelsa (Fr.) Bertill.

Engleski naziv: European False Blusher

Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi, jako je mazav, smećkast, siv, sivo-smeđ do crno-smeđ (kod Amanita excelsa f. alba je bijel), u početku je prekriven ovojem, koji se širenjem klobuka razlaže na tanke, brašnaste, sive, nepravilne krpice ili ljuske koje se lako uklanjaju, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 6-15 cm visok i 1.5-3 cm debeo, razmjerno je visok, valjkast, blago se sužava prema vrhu, prvo je pun pa pregradasto šupljikav, lako se odvaja od podnice klobuka, bijel do sivkast i crtast iznad vjenčića, ispod vjenčića je prekriven neupadljivim, bijelim do sivkastim, zrnatim ljuskicama, koje prema bazi tvore koncentrične prstenove, na dnu je s gomoljastim zadebljanjem širokim do 4 cm, ali ponekad može biti jedva šire od stručka kada je potpuno razvijen; vjenčić je opnast, nalik suknji, s gornje je strane crtast; volva je izražena u obliku 2-5 okerasto-smeđih ljuskavih pojaseva iznad gomolja.

Listići: Gusti, slobodni, poneki su slabo prirasli, izmiješani su s lamelulama, bijeli, oštrica je glatka ili resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-10 x 6-8 µm, Q = 1.2-1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, bez bazalnih kopči (cromushrooms: spore su (7) 7.3 - 8.8 (10) × (5.4) 5.7 - 6.6 (7.2) µm, Q = (1.2) 1.22 - 1.4 (1.7), N = 120, Me = 8 × 6.1 µm, Qe = 1.3, bazidije su 28-42 × 7.7-12 µm, N = 9); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris i okus su na travu ili na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, pojedinačno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće jelom, smrekom, borom, hrastom ili bukvom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Osrednje je kvalitete, a preporučuje se za konzumaciju samo ako je pouzdano točno raspoznajete. Sirova je otrovna pa je potrebna temeljita termička obrada. Zbog velike sličnosti s panterovom muharom (Amanita pantherina) ju je možda najbolje izbjegavati.

Napomena: Slične su panterova muhara, koja uz bazu stručka ima bijelu kožastu volvu koja prema gore završava stepeničasto, vjenčić je gladak, na smeđem klobuku su manje, kontrastnije bijele ljuske, a rub je sitno narebran, te biserna muhara (Amanita rubescens), koja je više žuto-smeđa s ostacima sivo-smeđeg ovoja i crvenkastim mrljama, osobito na dijelovima oštećenim od crva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 12. Prava tigrica (Amanita spissa (Fr.) Kummer); 13. Visoka siva muhara (Amanita excelsa (Fr.)); 14. Čvrsta siva muhara (Amanita valida Quélet)

FRANKETIJEVA MUHARA

Amanita franchetii (Boud.) Fayod

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Gilded Amanita

Klobuk: 5-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat, po vlažnom je vremenu malo mazav, žućkast, žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, cijela površina je gusto prekrivena sitnim gustim, žućkastim, piramidalnim, bradavičavim ostacima ovoja, koji poslije postaju sivkasto-oker i koji se lako uklanjaju, rub je općenito gladak, rijetko je narebran u starosti.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, prema dolje se širi i završava jakim obrubljenim, gomoljastim zadebljanjem, pun, kasnije je šupalj, bijel, na vrhu gomolja je s 2-3 nejasna, žuta pojasa ljuskavih bradavica, koji kasnije postaju žućkasti do sivkasto-krem; vjenčić je bjelkast, opnast, viseći, crtast, rub je zupčast i sa žutim bradavičavim ostacima ovoja.

Listići: Gusti, izmiješani s s lamelulama, široki su do 7 mm, zaokruženi uz stručak, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, 7.5-11 x 5-7.5 µm, bazidija su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, tanki sloj ispod kožice klobuka je žućkast, na ozlijeđenim mjestima posmeđi, osobito u gomolju na dnu stručka; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u termofilnim miješanim i bjelogoričnim šumama i po parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastovima (Quercus pubescens, Quercus suber) ili kestenom, ali i borom, na glinenastom ili vapnenastom tlu, češća je u mediteranskom području. Rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, sredinom srpnja, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru. Pronađena je i na lokalitetu Ližnjan 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako je po izvješćima jestiva vrsta jedan dio izvora navodi da je nejestiva, a drugi dio da je sumnjiva kao otrovna vrsta. Sirova je gotovo sigurno otrovna. Sumnja se da uzrokuje blago trovanje amatoksinom, međutim to u Europi do sada nije jasno potvrđeno, poznata su samo izvješća o mučnini i blagim poremećajima funkcije bubrega i jetre s dobrim oporavkom. U svakom slučaju smatra se otrovnom vrstom i ne savjetuje se njezina konzumacija.

Napomena: Slična je ježasta muhara (Amanita echinocephala), koja je na gomoljastoj bazi s tipično prstenasto poredanim bradavičavim ostacima ovoja.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 25. Hrapava muhara (Amanita aspera (Fr.) Hooker); 26. Franketijeva muhara (Amanita aspera var. francheti Boudier)

Amanita friabilis - created in Estonia by Veiko Kastanje

JOHINA PRESLICA

Amanita friabilis (P.Karst.) Bas

Etimologija: friare (lat.) = mljeti, gnječiti, pretvarati u prah. Po krhkosti volve.

Engleski naziv: Fragile Amanita

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je stožast, kasnije je raširen, ulegnut i uvijek s niskom grbicom na sredini, malo je mazav, često je s bjelkastim do sivim bradavičavim ili krpastim ostacima ovoja, smeđ, siv do sivo-smeđ, rub je svjetlije bjelkaste boje, rub je narebran do 25-30 % promjera.

Stručak: 5-14 cm visok i 0.4-1 cm debeo, sužava se od baze prema vrhu, nije gomoljasto zadebljan, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, mjestimično je sa smeđim ljuskicama; na bazi je sa smeđim bradavičavim ostacima ovoja s uskom, stisnutom, priraštenom volvom.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, slobodni, bjelkasti do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, neamiloidne, 10-12.5 x 8-10 µm, Q je oko 1.2, bazidije su su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, ponekad je s mrljama; miris je malo neugodan na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim i močvarnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi isključivo s johom, na vapnenastom tlu. Za područje Hrvatske vrstu spominje Focht (1986), no bez konkretnog nalazišta, a tijekom kasnijih istraživanja nije pronađena.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Sirova je otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je maslinastosiva preslica (Amanita olivaceogrisea), koja je s manje sivim ostacima ovoja na klobuku i s dobro definiranom volvom.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Johina preslica (Amanita friabilis (P.Karst.) Bas)

CRVENOSMEĐA PRESLICA

Amanita fulva Fr.

Engleski naziv: Tawny Grisette

Klobuk: 3-8 cm širok, zvonolik, poslije je raširen i ulegnut s izraženom grbicom na sredini, sjajan, bez ostataka ovoja, narančasto-smeđ, svjetliji je na rubu i tamniji na sredini, čak i tamnosmeđ, rub je izrazito narebran do oko 1/3 promjera.

Stručak: 7-18 cm visok i 6-20 mm debeo, valjkast, nije zadebljan na bazi, ispod klobuka je nešto tanji, pun, kasnije je šupalj, sjajan, bjelkast do crvenkasto-smeđ, sitno je ljuskav; volva je vrećasta, dobro razvijena, visoka, 3-8 x 0.8-3.5 cm, vanjska je strana krem, oker do narančasto-smeđa, obbično je s crveno-smeđim do hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Gusti, široki su do 6.5 mm, zaokruženi su uz stručak, slobodni ili slabo prirasli, bijeli do kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prozirne, neamiloidne, 10-12 µm, Q = 1-1.1, bazidije su batinaste, 4-sporne, često s proširenom glavom, bez bazalnih kopči, 44-55 x 15-18 µm (cromushrooms: bazidiospore su (10) 10.7 - 12.4 (12.6) × (9.7) 10.3 - 12.1 (12.6) µm, Q = 1 (1.1), N = 143, Me = 11.5 × 11.2 µm, Qe = 1, bazidije su 44-61 × 14.8-18.6 µm, N = 50); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo ili žućkasto; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i ovoj na dnu stručka s fenilanilinom trenutno postanu vinskicrveni, a zatim smeđi, s gvajakovom tinkturom za dvije minute plavi, a meso stručka s fenolom tamnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, te po šumskim čistinama i livadama na rubu šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem i crnogoričnim, najčešće borom, smrekom, bukvom ili hrastom. Prva slika snimljena je 27.6.2024., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića, druga 8.9.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a uzorak je pronađen 13.6.2026., na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slične su šafranasta preslica (Amanita crocea) i žuta preslica (Amanita contui), koje su življe žuto-narančaste boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 32. Crvenosmeđa preslica (Amanita fulva Schff. ex Seyot)

Amanita fulvoides - created on October 2012 in Parco di Monza, Italy by Fabio Mauri

ŽUĆKASTOSMEĐA PRESLICA

Amanita fulvoides Neville & Poumarat

Etimologija: fulvus (lat.) = žućkasto-smeđ, tamnocrvenkast, žućkasto-crven, zlatnosmeđ. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je jajolik, kasnije se raširi, suh, po vlažnom je vremenu mazav, žuto-smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, srednji pojas je svjetliji, a na sredini tamniji, rub je narebran.

Stručak: 9-14 cm visok i 0.6-2.2 cm debeo, valjkast, krem-narančast, na vrhu je bijel; volva je vrećasta, visoka je 5 cm, bijelo-krem iznutra i izvana, debela, lomljiva, često je s hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Gusti, debeli, slobodni, bijeli, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste glatke, 9.5-11.5 μm, Q = 1-1.1, Qav = 1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, krem, na prerezu postane blago krem-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uz morku obalu i u blizini tekućica, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom, brezom, bukvom ili hrastom, na pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Karakteristična je po promjeni boje mesa na prerezu i staništu.

SVIJETLOŽUTA MUHARA

Amanita gemmata (Fr.) Bertill.

Engleski naziv: Jewelled Amanita

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je polukuglast, na kraju je raširen, krem, krem-žut, svijetložut, limunastožut do oker-žut, rjeđe žuto-narančast, pokriven bijelim krpastim ostacima ovoja koji se ispiru na kiši, suh, po vlažnom je vremenu sjajan i ljepljiv, rub je uočljivo narebran, često iskrzan pa izgleda poput češlja.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, kasnije je šupalj, na dnu završava jakim, obično okruglim gomoljastim zadebljanjem, vrh se lako odvoji od mesa u klobuku, gladak, na donjem dijelu može biti lagano ljuskav, bjelkast; vjenčić je gladak, viseći i kratkotrajan; gomoljasto zadebljanje na bazi obuhvaćeno je kratkim ovojem, formiraju se do dva obruča.

Listići: Gusti, nejednako su dugi i lagano trbušasti, slobodni, oštrica uglavnom nazubljena i valovita, bijeli do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rijetko su jajolike, glatke, prozirne, neamiloidne, 8-11 x 6-8 µm, Q je oko 1.35, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-40 x 8-11 μm, rijetko su s bazalnim kopčama, caulocistide su brojne na vrhu stručka, batinaste do valjkaste, tankih stijenki, prozirne, široke su 3-9 μm, kopče su rijetke u hifama (cromushrooms: bazidiospore su (8.3) 9.2 - 11.1 (11.7) × (6) 6.8 - 8 (9) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 170, Me = 10.2 × 7.4 µm, Qe = 1.4, bazidije su 30-47 × 8-14 µm, N = 31, sferocistide trame listića su kuglaste, eliptične, kruškolike do batinaste, 11-35 × 7.7-19.5 µm, N = 32, hife trame listića su široke 1.9-3.8 µm, bez kopči); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nježno, bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen ili vrlo slab na rotkvice, a okus blag, ugodan orašast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, često smrekom ili borom, na pjeskovitom tlu. Prve 4 slike snimljene su 18.5.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, a ostale 2.6.2026. na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Može izazvati teško trovanje, jer se sumnja da sadrži ibotensku kiselinu, muskarin, muscimol i druge toksine.

Napomena: Po izgledu dosta slična elijeva muhara (Amanita eliae), koja ima crtasti vjenčić, a klobuk je više smećkaste nego limunastožute boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 20. Svijetložuta muhara (Amanita gemmata (Fr.) Gill.); 21. Svijetložuta muhara bez vjenčića (Amanita junquillea var. exannulata Lange); 22. Prijateljska muhara (Amanita gemmata f. amici (Gillet) Gilbert)

NJEŽNA MUHARA

Amanita gracilior Bas & Honrubia

Etimologija: gracilior (lat.) = vitkiji, tanji, nježniji. Po izgledu.

Engleski naziv: Gilded Amanita

Klobuk: 3-4.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna, bijel, može postati žućkast ili žućkasto-smeđ, cijela je površina gusto prekrivena sitnim, šiljastim, stožastim, bijelim bradavicama.

Stručak: 8-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, tanak, vretenast, na bazi je gomoljasto zadebljan, ukorijenjen, bijel, na donjem je dijelu ljuskav i s brojnim sitnim, zakrivljenim, ljuskavim ostacima ovoja neposredno iznad baze, nema volvu, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel, slabašan, jedva je uočljivo crtast.

Listići: Gusti, prilično su široki, usko prirasli do slobodni, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do skoro valjkaste, prozirne, tankih stijenki, glatke, amiloidne, 9.5-12 x 5.5-8 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.8, bazidije su s bazalnim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo; miris nije izražen ili malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim drvećem, najčešće hrastom i borom, na pjeskovitom tlu, voli toplija staništa, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, a simptomi trovanja su slični kao kod orelaninskog sindroma trovanja, uzrokuje oštećenje jetre i bubrega, ali obično bez ozbiljnijih posljedica.

Napomena: Slična je usamljena muhara (Amanita strobiliformis), koji ima više sivkasti klobuk, a površina klobuka je prekrivena krpastim, a ne bodljikavim bradavičastim ostacima ovoja.

Amanita groenlandica - created on July 2019 in Utqiagvik (Barrow), AK, USA by Cole Tiemann

GRENLANDSKA PRESLICA

Amanita groenlandica Bas ex Knudsen & T.Borgen

Etimologija: Po geografskom području prvog pronalaska.

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan i široko ispupčen na sredini, na kraju je raširen i s ili bez niske grbice, u mladosti je slabo ljepljiv, sjajan kada se osuši, rub je slabo narebran do 10-20 % promjera, promjenjive je boje, uglavnom je zasićene slamnatožut, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, osobitu uz rub ili sivkasto-žut u mladosti, često je tamniji na sredini, površina je s jednim, nekoliko širokih krpastih oatataka ovoja ili s brojnim malim ljuskavim krpicama, bjelkaste, svijetlo sivkasto-smeđe do sive boje.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, na bazi je širok do 3.3 cm, postepeno se sužava prema vrhu, osnova je bjelkasta s pahuljastim pojasevima koji variraju od prljavo sivo-smeđe do svijetlosmeđe, trljanjem potamni; volva je krhka i lako se lomi, općenito je bjelkasta na dnu, a sivkasta iznad, unutarnja površina je svjetlija od vanjske, osušena je tamnija nego kad je svježa, ponekad je s vanjske strane smeđa.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, slobodni, bijeli, zatim su svijetlokrem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, neamiloidne, 8-13 x 8-12 µm, Q = 1-1.1, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prilično je mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom ili vrbom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Izvorno je opisana na Grenlandu, a u posljednje je vrijeme pronađena od Aljaske do Skandinavije, pa čak i u mediteranskom području. Slične su Reidova preslica (Amanita reidiana), Amanita mortenii i sivokožasta preslica (Amanita submembranacea).

HUIJISMANOVA PRESLICA

Amanita huijsmanii F.Massart & Rouzeau

Etimologija: U čast nizozemskog mikologa Hendrika Sijberta Cornelisa Huijsmana (1900.–1986.), koji je po struci je bio oftalmolog, no zahvaljujući velikom zanimanju za mikologiju postao je vodeći agarikolog u Nizozemskoj. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, prvo je skoro zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je skoro izravnat i s izrazito širokom grbicom na sredini, suh, bijel do svijetlosiv, ponekad je tamniji na sredini, površina je obično bez ostataka ovoja, rub je narebran do 1/4 promjera.

Stručak: 5.5-7 cm visok i 7-9 mm debeo, blago se i ravnomjerno zadebljava prema bazi, pun, kasnije je šupalj, bijel, dekoriran je finim bijelim vlakancima; volva je opnasta, bijela, na dnu je stisnuta uz stručak, gornji je dio slobodan.

Listići: Gusti, uski, slobodni, bijeli, kasnije su s krem-smećkastom nijansom, oštrica je resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rijetko su kuglaste ili izdužene, glatke, neamiloidne, 9-12 x 8-9 µm, Q = 1.2-1.3, cheilocistide su batinaste do kuglaste, kopče na bazi bazidija su rijetke ili odsutne (cromushrooms: bazidiospore su (9.1) 9.3 - 11.1 (12.1) × (7.7) 7.8 - 8.5 (9.4) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 155, Me = 10.2 × 8 µm, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, 49-61 × 10.2-13.8 µm, N = 14); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem. Prve četiri slike snimio je Neven Ferenčak, 19.7.2021., a peta i šesta su snimljene 17.9.2025., na lokalitetu Gala kod Sinja, u šumi hrasta medunca i graba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Dobre je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slične su srebrnasta preslica (Amanita argentea) i maireijeva preslica (Amanita mairei), koje su izraženije sive do smećkaste boje te vrsta Amanita supravolvata, koja ima kraće narebran rub klobuka.

Amanita inopinata - created on October 2019 in Nijkerk, Gelderland, Netherlands by ieko staal

NEOČEKIVANA MUHARA

Amanita inopinata D.A.Reid & Bas

Etimologija: in (lat.) = ne + opinatus (lat.) = očekivan, predviđen. Po tome što je vjerojatno bila iznenađujući nalaz u odnosu na slične gljive, bilo zbog morfoloških karakteristika, bilo zbog staništa na kojem je pronađena.

Engleski naziv: Suprise Amanita

Klobuk: 2.5-8 cm širok, prvo je konveksan ili jajolik, na kraju je plitko ulegnut s rubom zakrivljenim prema dolje, u potpunosti je prekriven debelim, pamučnim, stršećim, sivo-smeđim, vlaknastim ljuskicama, koje mogu biti tamnije od osnove.

Stručak: 4.5-7 cm visok i 0.4-1.9 cm debeo, valjkast do blago proširen na bazi, na dnu je sužen i ukorijenjen, donji dio je isprva gusto prošarn ostacima ovoja, izraženim u obliku prstenastih pojaseva koje čine tamnosive do gotovo crne vlaknaste ljuske, koje ubrzo nestaju, ostavljajući nježne, tamno crnkasto-smeđe vlaknaste dlačice na prljavo narančastoj do svijetlosmeđoj osnovi, koja na kraju postaje crnkasto-sivo-smeđa; vjenčić je opnast, crtast, bjelkast, s tamnijim, sivkasto-smećkastim rubom; volva nije prisutna, ali su ostaci ovoja često izraženi u obliku nepravilnih sivih naslaga.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, kasnije žućkasto-smeđi i ponekad s ružičasto-narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, jajolike do gotovo kuglaste, glatke, jako su amiloidne, 8-9 x 6-7 µm, Q = 1.2-1.5, bazidije su s bazalnim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na otvorenim prostorima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, kao što su javor, Lawsonov pačempres (Chamaecyparis lawsoniana), divlji kesten (Aesculus), jasen, božikovina (Ilex aquifolium), smreka, tisa (Taxus) i brijest (Ulmus), a u nekim slučajevima u blizini nije zabilježena nijedna drvenasta biljka.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEPOZNATA - Nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste.

Napomena: U izvornom opisu ove vrste (Reid, 1987.), navedeno je da sliči vrstama iz roda Strobilomyces, što nije uobičajen komentar o vrstama iz roda Amanita. Vrlo je neobična vrsta iz sekcije Vittadiniae, izvorno je opisana u Engleskoj, a u novije je vrijeme pronađena u Velikoj Britaniji i u Nizozemskoj. Porijeklo vrste je nepoznato, ali trenutno se čini najvjerojatnijim da potječe s Novog Zelanda.