SVILENKASTA PEČURKOVICA

Leucoagaricus sericifer (Locq.) Vellinga

Etimologija: sericum (lat.) = svila + ferre (lat.) = nositi, donositi. Po svilenkastoj površini klobuka.

Klobuk: 2-9 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i ispupči na sredini sa širokom tupom grbicom, bijel, na sredini je lagano kremasto-crvenkast, površina je svilenkasta, sitno je bjelkasto vlaknasto-ljuskava, rub je valovit, prelazi listiće.

Stručak: 2-8 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, često je zakrivljen, šupalj, bijel, slabo je ljuskav na smećkastoj osnovi; vjenčić je postojan, opnast, vrlo širok, visoko postavljen, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, u starosti su blago žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s uljnim kapljama, glatke, dekstrinoidne, 6-10 x 3-5 µm, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris je slab ili malo neugodan, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u priobalnim bjelogoričnim šumama, po parkovima, vrtovima, voćnjacima, staklenicima, u lončanicama za cvijeće, u grmlju, na vlažnom, humusnom, pjeskovitom tlu, preferira mediteranska područja, ali se pronađe i u kontinentalnom dijelu. Slike je snimio Mladen Matišić, sredinom listopada, u zaobalnoj bjelogoričnoj šumi uz rijeku Savu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Slična je bjelkasta štitarka (Lepiota subalba), koja je mnogo manjih dimenzija, širina klobuka ne prelazi 2.5 cm, a miris mesa dosta neugodan, na plin ili spaljenu gumu.

Leucoagaricus tener - created on November 2014 in Swifterbant - Swifterbos, Netherlands by ieko staal

NJEŽNA PEČURKOVICA

Leucoagaricus tener (P.D.Orton) Bon

Etimologija: taner (lat.) = mekan, nježan, tanak. Po građi.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i lagano tupo ispupči na sredini, ljepljiv, bijel do krem, na sredini je tamniji, smećkast do crvenkasto-smeđ, kožica je sitno ljuskava, djelomično je žućkasta, u mladosti ispušta bezbojne gutacijske kapljice.

Stručak: Valjkast, malo se zadebljava prema bazi, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do krem, uglavnom je crtast; vjenčić je uzak, bjelkast do svijetložut.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do svijetložuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 5.5-8 x 4-5 μm, Q = 1.4-1.9, cheilocistide su brojne, prozirne, tankih stijenki, bez kristalnog sloja, uglavnom su batinaste, oko 70 x 10 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo do blago žućkasto, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen ili ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla u parkovima, vrtovima i svim tipovima šuma, rijetko na livadama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je bjelkasta pečurkovica ili turkinja (Leucoagaricus leucothites), koja je većih dimenzija i meso joj na prerezu posmeđi.

Leucoagaricus wichanskyi - created on September 2024 in Provincia di Ferrara, Italy by Andrea Grossi

GOMOLJASTA PEČURKOVICA

Leucoagaricus wichanskyi (Pilát) Bon & Boiffard

Etimologija:  Po imenu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i sa sitnom grbicom ili tupo ispupčen na sredini, ljepljiv ili suh, zrnast, krem, krem-siv, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, tamniji je na sredini, prema rubu se razlaže na sitne ljuske, rub je svjetliji i često s ostacima ovoja.

Stručak: 4-11 cm visok i 0.5–1.2 cm debeo, valjkast, ravan, rijetko je zakrivljen, na bazi je gomoljasto zadebljan, po suhom je vremenu duboko ukorijenjen, u početku je pun, kasnije je malo šupalj, svilenkasto-vlaknast do sitno ljuskav, bjelkast, ispod vjenčića je ponekad crvenkasto-smeđ; vjenčić je jednostruk, gladak, opnast, bijel, ponekad je oker na rubu, ponekad prolazan, nalazi se u gornjem ili središnjem dijelu stručka.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do krem, u starosti su često s hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, glatke, prozirne, 6.5-9.5 x 4-5.5 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je bjelkasta do krem.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju, ponekad malo požuti u gomoljastom zadebljanju stručka; miris je slab na gljive, u starosti je neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama i parkovima, ponekad po travnjacima, često ispod javora, lijeske ili bagrema, obično na suhom pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po smeđoj boji i upadljivo gomoljasto zadebljanoj bazi stručka.

Leucocoprinus birnbaumii - created on May 2023 in Geidorf, Graz, Austria by Edith Stabentheiner

ŽUTA ŠTITARKA

Leucocoprinus birnbaumii (Corda) Singer

Engleski naziv: Plantpot Dapperling, Flower Pot Parasol

Klobuk: 2-7.5 cm širok, najprije je gomoljastog ili cilindričnog oblika, zatim se raširi do polukuglastog ili stožastog oblika, na kraju se spljošti ili ponekad ispupči na sredini, limunastožut do sumporastožut, površina je glatka ili blago brašnasta i prekrivena neravnim, vlaknastim ljuskicama koje se lako uklanjaju, ljuskice u starosti postanu tamnožute ili smeđe i gušće koncentrirane prema središnjem disku gdje često tvore mrlju, dok su na rubovima rjeđe, rub je narebran i sa svjetlijom bojom unutar brazda, u mladosti je podvijen, a poslije se izravna.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 2-15 mm debeo, valjkast, na bazi je batinast, komorasto je šupalj, limunastožut do sumporastožut, u starosti može postati smećkast, iznad zadebljane baze je prekriven sitnim zrnastim ili vunastim ljuskicama; vjenčić je tanak, opnast, može biti poziciniran bilo gdje između vrha i dna stručka, pokretan, gornja je strana žuta, a donja je strana bjelkasta, ponekad može nestati.

Listići: Gusti, često su dosta odmaknuti od stručka, slobodni, sumporastožuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, s velikom klicom, 7.7-10.5 x 5.9-7.3 μm, cheilocistide su vretenaste s produžetkom na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je u mladosti čvrsto, kasnije postaje mekše i lomljivije, bjelkasto; miris nije izražen ili na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto, busenasto, kao saprotrof u posudama za cvijeće na vrlo raspadnutoj biljnoj tvari (humusu ili kompostu).

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po busenastom rastu, dugom i tankom stručku, te boji i staništu na kojem raste. Kada se osuši, gljiva može postati žuto-smeđa ili smećkasta. Jedna značajka opisane vrste koja se često ne opisuje, ali je često uočljiva su sklerociji među micelijem na površini tla, što je neobična osobina pripadnica reda Agaricales. Obično se o sklerocijima najčešće govori u kontekstu tartufa ili u izazovima s kojima se pojedinci suočavaju u pokušaju uzgoja smrčaka pa se obično povezuju s velikim, stvrdnutim masama koje rastu pod zemljom. Sklerociji su kod opisane vrste maleni (500-820 μm), tvrdi, eliptičnog oblika, te kremasti do žućkasti.

CRNOLJUSKAVA SUNČANICA

Leucocoprinus brebissonii (Godey) Locq.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara i prirodoslovca Vikont Alexandre Henri Gabriel vicomte de Cassinija, Viktora de Brebissona (1781.–1832.), koji se specijalizirao za proučavanje i klasifikaciju porodice suncokreta (Asteraceae) (tada poznate kao porodica Compositae).

Engleski naziv: Skullcap Dapperling

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je zvonolik, zatim se malo otvori, nježan, bijel, sredina je crno-smeđa, prema rubu se razlaže na sitne tamnije ljuskice, rub je narebran.

Stručak: Tanak, na bazi je izduženo gomoljast, bijel, na bazi je lagano smećkast, ispod vjenčića je pahuljast; vjenčić brzo otpadne.

Listići: Bijeli do žućkasti, osrednje su gusti, upadljivo su zaokruženi uz stručak, slobodni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, 8.5-13 x 5-8 µm, cheilocistide su batinaste ili u obliku boce do ampule; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto, vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo; miriše lagano na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla ispod bjelogoričnog drveća, u staklenicima ili posudama za cvijeće, voli toplija staništa. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a i sumnjiva je kao otrovna vrsta, kao i sve vrste iz ovog roda, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj trovanja. 

Napomena: Malena je gljiva s karakteristično prisutnim šiljatim snježnobijelim pahuljama po klobuku koje u starosti potamne. S karakterističnim je izduženo zadebljanim stručkom na bazi. Raste pojedinačno po nekoliko primjeraka zajedno kao i neke vrste iz roda Coprinus. Slična je vrsta Leucocoprinus straminellus koja je drugačije dekorirana i razlikuje se po mikroskopskim karakteristikama.

Leucocoprinus cepistipes - created on August 2022 in Hannover, Germany by Daniel

BIJELOREBRASTA SUNČANICA

Leucocoprinus cepistipes (Sowerby) Pat.

Engleski naziv: Onion-Stalk Parasol

Klobuk: 3-7 cm širok, u početku je jajolik, zatim je konveksan poput kišobrana te ispupčen na sredini, bijel, sredina je tamnija, kremasto-smeđa do smeđa, prekriven je sitnim ljuskama na bijeloj osnovi, ljuske su bijele ili boje tamnije sredine, u starosti postaje smeđ, rub je dugo podvijen, poslije je uočljivo narebran.

Stručak: 3-16 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, tanak, često je batinasto zadebljan na bazi, zakrivljen, gladak, šupalj, u početku je redovito orošen, bjelkast do siv, kasnije požuti ili posmeđi, s bjelkastim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, slabašan, viseći i kratkotrajan.

Listići: Bijeli, slobodni, gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, oštrica u starosti lagano posmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7.5-11 x 6-7.5 µm, cheilocistide su 30–62 x 8–18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do kremasto, tanko, lomljivo, uglavnom je blago plavo prošarano; miriše na gljive, a okus je gorak.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprotrof tla ispod bjelogoričnog drveća, na raspadajućim biljnim ostacima, najčešće u staklenicima ili posudama za cvijeće, na humusnom tlu, voli toplinu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a i sumnjiva je kao otrovna vrsta, kao i sve vrste iz ovog roda.

Napomena: Na prvi pogled podsjeća na svilenu štitarku (Leucocoprinus cretaceus) koja ima ljuskavo brašnjavi klobuk i stručak te posve bijeli i glatki klobuk. Slična je i crnoljuskava sunčanica (Leucocoprinus brebissonii) čiji je klobuk na sredini crno-smeđ poput diska, ali raste u bjelogoričnim šumama i parkovima. Žuta štitarka (Leucocoprinus birnbaumii) raste skupno po staklenicima između cvijeća i po gredicama na humusnom tlu i cijela je žuta. Dolazi iz tropskih krajeva, a prenešena je s cvijećem, uglavnom orhidejama.

Leucocoprinus cretaceus - created Spain by Salvador Cardero Aguilera

SVILENA ŠTITARKA

Leucocoprinus cretaceus (Bull.) Locq.

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, poslije se raširi, bijel, često požuti, na kraju je svijetlosmeđ, prekriven je bijelim stršećim ljuskama poput bradavica koje se lako uklanjaju, rub je narebran i valovit.

Stručak: Valjkast, gladak, baza je batinasto zadebljana i malo korjenasto produžena, bijel, ispod vjenčića je posut bijelim stršećim ljuskama, istim kao na klobuku; vjenčić je bijel, gladak, viseći i prolazan.

Listići: Gusti, široki, tanki, jedva prirasli ili slobodni; bijeli, ponekad su s ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-10 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u starosti je kremasto-smeđe, vlaknasto; miris je neugodan na plin, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma, po jarugama i uz rubove šuma, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće kestena.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ima velike sličnosti s nekolicinom pečurkovica (Leucoagaricus), međutim, razlikuje se po tipičnom staništu i smećkastoj boji klobuka.

Leucocoprinus cygneus - created on September 2021 in Æbelø, Denmark by Thomas Læssøe

BIJELA ŠTITARKA

Leucocoprinus cygneus (J.E.Lange) Bon

Etimologija: cygneus (lat.) = labudov. Po boji.

Klobuk: 0.6-2 cm širok, u početku je jajolik, zatim je konveksan, na kraju se raširi i blago tupo ispupči na sredini, bijel, u mladosti je prekriven praškastim slojem od okruglih zrnaca, kasnije je gladak ili vlaknast, rub je kasnije narebran do trećine promjera.

Stručak: 2-2.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, zakrivljen, lomljiv, bijel, gladak do lagano maljav; vjenčić je žilav, opnast, rub je u starosti nešto tamniji, dosta je postojan.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, oštrica je malo resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, dekstrinoidne, 5-7 x 3.5-4.5 µm, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 25-60 x 9-14 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla na krupnim drvnim ostacima, na različitim staništima, u prirodi ili staklenicima, posudama za cvijeće.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a i dio autora navodi da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Čitavo plodno tijelo je karakteristično bijelo, kao i kod slične snježnobijele štitarke (Leucoagaricus serenus), koja ima nešto veće spore, nema narebran rub klobuka i nema žilav vjenčić.

Lycoperdon caudatum - created in Finland by Aune Pisilä

REPATA PUHARA

Lycoperdon caudatum J.Schröt.

Engleski naziv: Pedicel Puffball

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, djelomično je kuglasto, stručkoliko se sužava prema dnu, egzoperidij (vanjska ovojnica) je prekriven upadljivim piramidalnim šiljcima i bradavicama koje strše u čuparcima po tri, koje su najprije bijele ili bjelkaste, kasnije su svijetlosmeđe, šiljci se odvajaju od bradavica ostavljajući mrežni uzorak, vrlo je tanak, endoperidij (unutarnja ovojnica) je svijetlosmeđ.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, skoro glatke, 4-5 x 3-4 µm; otrusina je žuto-zelena.

Meso: Bijelo, u starosti je maslinasto-smeđe od sazrelih spora; miris nije izražen ili ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po travnatim šumskim stazama, u crnogoričnim šumama, često u šumama bora na pjeskovitom tlu; rijetka je vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, a meso bijele boje.

Napomena: Slične bradavice, ali nešto kraće šiljke po površini ima ježasta puhara (Lycoperdon echinatum), koja karakteristično raste po močvarnim terenima i ima jedinstvene spore. Obično se miješa s drugim vrstama i može se pouzdano determinirati samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

JEŽASTA PUHARA

Lycoperdon echinatum Pers.

Etimologija: echinatus (lat.) = opskrbljeno sa šiljcima. Po izgledu.

Engleski naziv: Spiny Puffball

Plodno tijelo: 2-9 cm široko, kuglasto ili kruškoliko, prekriveno je kosim dlačicama koje su međusobno slijepljene poput piramidalnih izraslina, čuperci su najprije oker-smeđi pa smećkasti, vrhovi su svjetliji, na površini se nakon otpadanja čuperaka može vidjeti mrežasti uzorak što nije slučaj kod smeđe puhare (Lycoperdon umbrinum), na vrhu se otvori okrugli otvor, na dnu je stručkoliko suženo.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 4-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: U mladosti je bijelo i čvrsto, kasnije je žućkasto, žuto-maslinasto do tamnosmeđe, u starosti je ljubičasto-crno do crno-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, najčešće na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete, ali samo dok je mlada, a meso bijelo. Prije uporabe treba odstraniti piramidalne izrasline.

Napomena: Slična je bijela puhara (Calvatia candida) koja je potpuno bijela, s piramidalnim izraslinama koje se ubrzo odvajaju od endoperidija. Kod smeđe se puhare na površini nakon otpadanja čuperaka ne vidi mrežasti uzorak.

VREĆASTA PUHARA

Lycoperdon excipuliforme (Scop.) Pers.

Engleski naziv: Pestle Puffball

Plodno tijelo: 6-30 cm je visoko, s prilično dugim i naboranim stručkom i okruglom glavom u kojoj se nalazi himenij, smeđe ili crvenkasto-smećkasto, cijela površina je posuta sitnim zrncima koja se lako skidaju, sazrijevanjem spora na tjemenu glave stvori se otvor kroz koji izlaze spore u obliku prašine.

Stručak: Sastavni je dio plodnog tijela i u njemu se ne stvaraju spore.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 3.5 x 5.5 µm; otrusina je najprije bijela, zatim je maslinasta i u starosti ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijela pa zatim zelenkasta i na kraju crno-smeđa; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, te po livadama, pašnjacima i živicama. Primjerke na prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijele boje. Vrlo je zdrava jer sadrži mnoge vitamine i minerale, kao što su cink, željezo, magnezij itd. Spore ponekad mogu izazvati alergijske reakcije ako se udišu.

Napomena: Karakteristična je vrsta po naboranom stručku i okrugloj glavi.

TRAVNJAČKA PUHARA

Lycoperdon lividum Pers.

Etimologija: lividum (lat.) = plavkasto, modro. Po boji.

Engleski naziv: Grassland Puffball

Plodno tijelo: 2-7 cm je visoko i do 3 cm široko, kuglasto ili kruškoliko, najprije je bjelkasto, kasnije je sivo, oker ili smećkasto, površina je perutasto-zrnata, s nježnim je šiljcima koji potpuno prekrivaju glavu i kratki stručkoliki produžetak, kasnije je gola jer se šiljci isperu, endoperidij je svijetlosivo-smeđ, blistav, tanak, papirast, s bijelim je rizomorfima na bazi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sitno bradavičave, s ostacima sterigmi dužine do 5 µm, 4.8-6.8 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je maslinasto do tamnosmeđe, u starosti je crno-smeđe; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla uglavnom po suhim travnjacima, pješčanim nanosima, povremeno i na šumskim stazama, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijele boje.

Napomena: Dosta je česta vrsta, a prepoznatljiva je po zrnatoj površini, karakterističnim ostacima pijeska po jamičastoj površini, te po karakterističnom staništu. Teško se razlikuje od vrste Lycoperdon ericaeum koja uglavnom ima nešto veće plodno tijelo, sitno bradavičavi endoperidij i jedva uočljivo bradavičave spore.

SISATA PUHARA

Lycoperdon mammiforme Pers.

Etimologija: mamma (lat.) = sisa, dojka + forme (lat.) = oblik. Po obliku sličnom dojci.

Engleski naziv: Flaky Puffball

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, kruškoliko, prvo je bjelkasto, kasnije je smećkasto, ponekad s laganom svijetloružičastom nijansom, najprije je glatko jer je obavijeno bijelim ovojem koji se kasnije raspuca na vrlo nježne fragmente koji po kiši ili na dodir otpadnu i ne ostavljaju mrežasti uzorak, površina je pored fragmentiranih ostataka ovoja zrnata, nakon raspucavanja se stvori ovratnik između gornjeg dijela i donjeg stručkolikog nastavka, ponekad se samo na bazi mogu pronaći krupniji ostaci ovoja.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bodljikave, 6-7 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: U mladosti je bijelo i čvrsto, kasnije postane žuto-smeđe i spužvasto, na kraju se pretvori u sivo-smeđi prah; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimila je Tihana Prcić, u listopadu, na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijele boje.

Napomena: Nemoguća je zamjena dok se na površini plodnog tijela nalaze fragmenti ovoja, međutim kada ostaci ovoja otpadnu, tada se eventualno može zamijeniti s vrećastom puharom (Lycoperdon excipuliforme).

Lycopedron marginatum - created on October 2022 in 55.7796..., 52.4126..., Russian Federation by Yulia Kozina

BUSENASTA PUHARA

Lycopedron marginatum Vittad.

Engleski naziv: Peeling Puffball

Plodno tijelo: 2-6 cm široko, najčešće je kuglasto ili kruškoliko, spljošteno kada raste busenasto, u mladosti je bijelo, u starosti postane oker-smećkasto, smećkasti endoperidij je prekriven s piramidalnim bradavicama koje se lako skidaju, mogu biti visoke 1-3 mm, na donjem dijelu su bradavice znatno sitnije.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, poneka su s ostacima sterigmi, 4-5 x 3-4 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Mekano, najprije je bijelo, u starosti se pretvori i smećkasto-crni prah, gleba je od subglebe odvojena tankom lažnom pseudodijafragmom, kapilicij (sterilne niti u glebi) je žuto-smeđ; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u zbijenim busenima, kao saprotrof tla na travnatim šumskim stazama, po šljunčarama i u crnogoričnim šumama, često u šumama bora, na tlu obraslom mahovinom i na vrlo humusnome tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada, dok je meso potpuno bijelo. U nekim se zemljama, kao što je Meksiko, smatra psihoaktivnom gljivom, međutim takve tvari nisu otkrivene u europskim gljivama.

Napomena: Lako se prepoznaje jer raste u zbijenim busenima.

MEKANA PUHARA

Lycoperdon molle Pers.

Etimologija: mollis (lat.) = nježan, mekan, mlohav. Po nježnim bodljama koje se lako skidaju.

Engleski naziv: Soft Puffball

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, kuglasto ili kruškoliko, na bazi je sa širokim stručkolikim produžetkom, u mladosti je bijelo, ubrzo je smećkasto, egzoperidij je prekriven slabo razvijenim tamnosmeđim šiljcima koji se lako skidaju s površine nakon čega ne ostaje mrežasti uzorak kao kod ježaste puhare (Lycoperdon echinatum).

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, s prolaznim sterigmama, 4-6 x 4.2-6 µm; otrusina je žuto-smeđa do crveno-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je maslinasto do tamnosmeđe, u starosti se pretvara u crno-smeđi prah; miris i okus su aromatični na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, planinskim miješanim šumama jele, smreke, bukve i javora, po planinskim livadama, rjeđe se pronađe po ravničarskim područjima, na umjereno kiselim, suhim i vlažnim tlima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijelo.

Napomena: Ova vrsta raste u šumi. Od tikvaste se puhare (Lycoperdon perlatum) razlikuje po mnogo nježnijim i manjim šiljcima koji poslije otpadnu, te nema tragova mrežice ili polja. Kod slične ježaste puhare nakon otpadanja šiljaka također ne ostaje mrežasti uzorak.

Lycoperdon nigrescens - created on October 2022 in Huesca, ES-AR, Spain by pacovillalonga

SMRDLJIVA PUHARA

Lycoperdon nigrescens Pers.

Engleski naziv: Dusky Puffball

Plodno tijelo: 2-9 cm široko, tikvasto, gore je šire i kuglasto, prema dnu se sužava i manje se ili više stručkoliko produžava, u mladosti je sivkasto, kasnije je smećkasto, pokriveno je jako lomljivim tamnosmeđim ili crnkastim bodljicama ili stožastim izraslinama koje se lako odvajaju od površine i razlažu na višekutna polja, odnosno ostavljaju mrežasti uzorak, kada spore sazriju na vrhu se tjemena otvori rupa iz koje izlaze zrele spore u obliku prašine, stručak je pravilan, sadrži neplodnu glebu u kojoj se ne stvaraju spore, smeđe ili sivo-žute boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, 3-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Najprije je bijelo, kasnije je žućkasto, u starosti je maslinasto-smeđe; miris je malo neugodno ljutkast, metalan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u množini, kao saprotrof tla na vrlo različitim staništima, u travi, na ostacima industrijskog otpada, u kanalima, na vlažnim terenima i općenito u svim tipovima šuma, najčešće ispod vrba ili breza, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijelo. Smeđe su puhare obično nešto lošijeg okusa. Neki autori navode da je nejestiva i sumnjiva kao vjerojatno otrovna vrsta, ali to nije potvrđeno.

Napomena: Po tamnijoj boji slična je ježasta puhara (Lycoperdon echinatum) koja ima dosta kraće bodljice. Slična je i tikvasta puhara (Lycoperdon perlatum) koja ima drugačiju površinu egzoperidija s jasno združenim bodljicama.

TIKVASTA PUHARA

Lycoperdon perlatum Pers.

Etimologija: perlatus (lat.) = biserno. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Common Puffball

Plodno tijelo: 1-4 cm široko i do 9 cm visoko, tikvasto ili kruškoliko, na gornjem dijelu je šire i kuglasto, prema dnu se sužava i manje se ili više stručkoliko produljuje, bijelo, u starosti je smećkasto, pokriveno je jako lomljivim bodljicama ili stožastim izraslinama bjelkaste boje koje se lako odvajaju od površine i nakon otpadanja ostavljaju mrežasti uzorak, kada spore sazriju na vrhu se otvori rupa iz koje izlaze zrele spore u obliku prašine, stručak sadrži neplodnu glebu u kojoj se ne stvaraju spore.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 3-4.5 µm ( cromushrooms: (2.6) 2.8 - 3.4 (4.0) × (2.4) 2.7 - 3.3 (3.8) µm, Q = 1 - 1.1, N = 120, Me = 3.1 × 3.0 µm, Qav = 1); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto, u starosti je maslinasto-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso potpuno bijelo.

Napomena: Nije velikih dimenzija i ponekad raste busenasto. Plodna tijela su karakteristična po jednostavnim bodljicama po čitavoj površini. Postoji mnogo varijacija ove vrste, nekada je malo smećkaste boje. Slična je smrdljiva puhara (Lycoperdon nigrescens), koja je prljavosmeđe boje, a bradavice s površine veoma lako otpadaju ostavljajući za sobom višekutna bjelkasta polja, neugodnog je mirisa. Sve bijele puhare su jestive dok je meso bijelo. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama.

LIVADNA PUHARA

Lycoperdon pratense Pers.

Etimologija: pratensis (lat.) = livadna. Po staništu.

Engleski naziv: Meadow Puffball

Plodno tijelo: 1-4 cm široko, kuglasto ili kruškoliko, neposredno iznad baze je malo izduženo i naborano, bijelo, pokriveno je sitnim zrncima i šiljcima koji na mali dodir otpadaju, na kraju je glatko, te krem ili svijetlosmeđe, strukoliki produžetak sadrži neplodnu glebu u kojoj se ne stvaraju spore, u starosti se na vrhu otvori rupa kroz koju se oslobađaju zrele spore.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke ili sitno bradavičave, 3-4.5 µm (cromushrooms: (3) 3.2 - 3.8 (4.2) × (2.5) 2.9 - 3.5 (3.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 60, Me = 3.5 × 3.2 µm, Qav = 1.1); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto, u starosti je maslinasto-smeđe ili crno-smeđe, sastoji se od dva dijela, gleba je odvojena od subglebe opnom, subgleba je kremasta, sastoji se od okruglastih rupica u obliku pčelinjih saća; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla po travnjacima, livadama i pašnjacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijelo.

Napomena: Sliči joj crvenkasta puhara (Bovista aestivalis), čije je plodno tijelo s crvenkastim odsjajem, bradavice nisu postojane i samo na mali dodir otpadnu, a raste po šumama.

SMEĐA PUHARA

Lycoperdon umbrinum Pers.

Etimologija: umbra (lat.) = sjena, hlad. Po tamnoj boji.

Plodno tijelo: 2-8 cm široko, kruškoliko ili kuglasto, gornji je dio kuglast, na vrhu je tupo ispupčeno, donji je dio sužen i neplodan, smećkasto, površina je prekrivena sitnim tamnosmeđim mekanim bodljicama ili dlačicama skupljenim u čupercima na svjetlijoj osnovi, na dnu su čuperci rjeđi, lako se odvajaju ili isperu i na površini ne ostavljaju mrežasti uzorak za razliku od ježaste puhare (Lycoperdon echinatum), endoperidij je gladak i sjajan.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sitno bradavičave, 3.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Najprije je bijelo, kasnije je maslinasto do tamnosmeđe, u starosti postane crno-smeđe i kašasto, kada se posuši ostane maslinasto-smeđa otrusina koja se oslobađa kroz veliki otvor na vrhu plodnog tijela; miris je aromatičan na gljive, a okus je blag, također ugodan na gljive, skuhano je vrlo bljutavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele, a rijetko u bjelogoričnim šumama. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom listopada.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada, dok je meso potpuno bijelo.

Napomena: Slična je mekana puhara (Lycoperdon molle) kojoj je plodno tijelo tamnije boje i ima otvor na vrhu plodnog tijela kroz koji izlaze sazrele spore, otrusina joj je čokoladnosmeđe boje, a spore su bradavičave. Smrdljiva puhara (Lycoperdon nigrescens) je tamnije boje, ali s poljima po endoperidiju. Ježasta puhara dosta čupavija. Sve su spomenute vrste jestive.

OGULJENA SUNČANICA

Macrolepiota excoriata (Schaeff.) Wasser

Etimologija: excoriata (lat.) = oguliti, oderati. Po razderanoj kožici klobuka.

Klobuk: 3-14 cm širok, u mladosti je zvonolik, zatim je polukuglast, na kraju se raširi poput kišobrana, tupo je ispupčen na sredini, bijel, kremast, sivkasto-smeđ ili svijetlosmeđ, površina je u mladosti sitno vlaknasto-ljuskava, kasnije ljuske ostaju povezane na sredini pa površina izgleda poput zvijezde s mnogo krakova, sredina je glatka i svijetlosmeđa, osnova je bijela do kremasta, kožica je na rubu rastrgana.

Stručak: 5-16 cm visok i 0.7-2 cm debeo, valjkast, pri dnu je zadebljan i često korjenasto produžen, gladak, u starosti je šupalj, bjelkast do lagano žućkast, u starosti ili na dodir postane smećkast, površina je fino baršunasta, iznad vjenčića je fino crtast; vjenčić je bijel, s donje je strane smeđ, gladak, vunast, tanak, uzak, jednostruk, u starosti je viseći, pokretan.

Listići: Gusti, široki, nježni, slobodni, različito su dugački, bijeli, u starosti s ružičastim odsjajem, oštrica je iste boje i sitno trepavičasta, u starosti je malo valovita ili nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, prozirne, 11-17 x 8-11 µm; otrusina je bijela do blago kremasto-ružičasta.

Meso: U klobuku je bijelo, nježno, u starosti je spužvasto, u stručku je kremasto do smećkasto, tvrdo, žilavo i vlaknasto; ugodnog je mirisa na gljive, a okus je blag, orašast, sirovo je neukusno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i u skupinama, kao saprotrof tla po rubovima šuma, strništima, suhim travnjacima, parkovima, livadama, njivama, pašnjacima, uz puteve i po pješčanim nanosima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, osobito dok je mlada. Jestiv je samo klobuk, a stručak je tvrd i nejestiv.

Napomena: Jedna je od manjih, vrlo svijetlih vrsta velikih sunčanica. Slična grbava sunčanica (Macrolepiota mastoidea) ima krpaste ostatke ovoja na površini klobuka i šiljatu grbicu na sredini. Slična je i bjelkasta pečurkovica (Leucoagaricus leucothites), koja ima glatkiji stručak, manje vlaknastu površinu klobuka, koja trljanjem lagano požuti.