Cuphophyllus roseascens - created on August 2024 in Skelhøje Plantage, Denmark by Uffe Nygaard

RUŽIČASTA SOČNICA

Cuphophyllus roseascens (E.Ludw. & J.G.Svenss.) Lebeuf

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + ascendere (lat.) = postajati, koji postaje. Po promjeni boje prema ružičastoj.

Klobuk: 0.7-2.2 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se izravna, ponekad je s malom grbicom na sredini, u starosti je ponekad ulegnut, sitno je vlaknasto-ljuskav na sredini, smeđ, tamnosmeđ ili ružičasto-smeđ, na kraju postane ružičast s bjelkastim rubom, rub je valovit, vremenom se izvrne, nije narebran.

Stručak: 1.8-2.5 cm visok i 2-3 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, bjelkast do sivkast ili sa slabom ružičastom nijansom.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, bjelkasti do sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, 5-8.5 x 4-7.5 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, cheilocistide su odsutne, pileipelis na sredini klobuka je trihodermalan, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopda, kao saprotrof tla na rubovima šuma, u grmlju i na vlažnim nepognojenim travnjacima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po klobuku koji na kraju postaje ružičast i trihodermalanom pileipelisu.

MIRISNA VLAŽNICA

Cuphophyllus russocoriaceus (Berk. & T.K.Mill.) Bon

Etimologija: russus (lat.) = crveno + coriaceus (lat.) = kožast, kao koža. Po mirisu sličnom ruskoj koži.

Engleski naziv: Cedarwood Waxcap

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, u mladosti je konveksan pa se ubrzo raširi i malo ispupči, na kraju je ulegnut, prilično je tvrd, površina je mazava, voštana, krem-bijel do žućkasto-bijel, ponekad je sivkasto-okerast, krem-oker ili žućkasto-smećkast, sredina je nešto tamnija, rub je zbog prozirnosti kožice tipično narebran.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 3-5 mm debeo, tanak, vitak, valjkast, često je zakrivljen, malo se širi prema bazi, najprije je pun, kasnije je šupalj, bijel.

Listići: Rijetki, debeli, široki, jako su razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli, svijetlokrem ili svijetložuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, na jednom su kraju šiljate, glatke, prozirne, 7.5-10 x 4.5-6 µm (cromushrooms: (7.5) 7.54 - 8.3 (9.6) × (4.4) 4.5 - 5.3 (5.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 75, Me = 7.9 × 4.9 µm, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 31-45 × 5.5-7.3 µm, N = 15, hife trame listića su su 3.5-6.8 µm); otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, mekano, bijelo; tipično i vrlo jako miriše na cedrovinu ili kožu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do prosinca, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, rijetko na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata s nekoliko lokaliteta od kojih su tri precizno navedena, jedan na Žumberačkom gorju i dva u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru. Ostali lokaliteti su mediteransko i submediteransko područje te otok Korčula. Slika je snimljena 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na travnjaku uz rub šume bukve. 

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Opisna vrsta se teško determinira, osobito manja skupina ljudi koji ne mogu raspoznati miris na cedrovinu. Slična je podvrsta djevičanske sočnice Cuphophyllus ochraceopallidus, koja raste na vapnenastom tlu, a miris mesa nije izražen. Češća je vrsta u mediteranskom i submediteranskom pojasu gdje raste u velikim skupinama, u sjevernijim krajevima je rjeđa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 940. Tvrda mirisna sočnica (Camarophyllus russocoriaceus Berkeley et Broome), Sinonim: Hygrophorus russocoriaceus Berk. et Miller; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Mirisna vlažnica (Hygrocybe russocoriacea (Berk. et T.K.Mill.) P.D.Orton et Watling)

DJEVIČANSKA SOČNICA

Cuphophyllus virgineus (Wulfen) Kovalenko

Etimologija: virgineus (lat.) = djevičansko, djevojačko. Po bijeloj boji.

Engleski naziv: Snowy Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i na kraju malo ulegnut na sredini, mazav, bijel, s tipičnim ružičasto-smećkastim mrljama na bijeloj osnovi, prema sredini je sivkasto-krem, kasnije blago smećkast, rub je po vlažnom vremenu podvijen i prozirno narebran.

Stručak: 2-7 cm visok i 3-8 mm debeo, od klobuka prema dnu se ravnomjerno sužava, šiljast na bazi, najprije je pun, kasnije je šupljikav, malo je pahuljast, bijel, uglavnom je ružičasto-smećkast na bazi.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su debeli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, izmiješani s lamelulama, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, bijeli ili kremasto-bijeli, osušeni ili u starosti su žuto-smećkasti, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 6-9 x 4-6 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u raštrkanim skupinama, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, po šumskim čistinama, parkovima i travnatim mjestima, rijetko po grmljacima. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, a posljednja je snimljena na lokalitetu eko-centar Budinjak, u području Parka prirode Žumberak - Samoborskog gorja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Oko opisane vrste se nalazi kompleks vrsta koje je vrlo teško međusobno razlikovati. Podvrsta Cuphophyllus fuscescens se prepoznaje po smeđoj sredini klobuka, a Cuphophyllus ochraceopallidus po žućkastijim bojama. Mirisna vlažnica (Cuphophyllus russocoriaceus) je također žućkastija, a meso joj miriše na cedrovinu. Postoji određena sličnost i s bijelim vrstama iz roda Clitocybe, koje su najčešće otrovne.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 933. Zrakasta sočnica (Camarophyllus subradiatus (Schumacher) Fries); 935. Snježna sočnica (Camarophyllus niveus (Scop. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrophorus niveus (Scop.) Fr.; 938. Djevičanska sočnica (Camarophyllus virgineus (Wulf. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrophorus virgineus Kummer; 939. Djevičanskopjegava sočnica (Camarophyllus virgineus var. fuscescens Bres.)

Gliophorus europerplexus - created on August 2025 in Jydelejet, Møns Klint, Denmark by Thomas Kehlet

KARAMEL VLAŽNICA

Gliophorus europerplexus Dentinger, A.M.Ainsw. & P.F.Cannon

Etimologija: Euro = referenca za Europu + perplexus (lat.) = zbunjujući, zbunjen, dvojben. Po rastu u Europi.

Engleski naziv: Butterscotch Waxcap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, prvo je polukuglast do stožast ili zvonolik, rub je ponekad zakrivljen, kasnije se izravna ili ostaje široko stožast do polukuglast, često je grbav, ponekad je djelomično raširen, režnjast, površina je prekrivena debelim slojem sluzi, vodenasta, isprva je obično ružičasto-smeđ do narančasto-smeđ, rub je svjetliji, ponekad je s narančastim nijansama, osušen je tamnonarančast, rub je jače ili slabije prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1.2-6 cm visok i 2-8 mm debeo, valjkast ili batinasto zadebljan, nekad je stisnut, šupalj, ponekad je zakrivljen, obično je nešto manje sluzav od klobuka, na vrhu je boje klobuka, ružičasto-smeđ do narančasto-smeđ, na donjem je dijelu svjetliji, na bazi je ponekad narančast.

Listići: Rijetki, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, uglavnom su usko do široko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, iste su ružičasto-smeđe do narančasto-smeđe boje klobuka na bazi, postaju svjetliji prema oštrici, oštrica nije sluzava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6.5-9 x 4-6 μm, Me = 7.5-8 x 5 μm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.5-1.6, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, s bazalnim kopčama, 30-57 x 5-9 µm, sterigme su duge 3-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto do narančasto, u stručku je bijelo: miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla na nepognojenim travnjacima i pašnjacima, na golom tlu u blizini mahovina, na kiselom do neutralnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vrlo je rijetka i smatra se nejestivom, potrebna je zaštita.

Napomena: Opisana vrsta tipično raste na negnojenim travnjacima, staništu koje se smanjuje zbog poljoprivrednih aktivnosti. Kao rezultat toga, vrsta je zbog globalnog značaja očuvanja takvog staništa stavljena na Crveni popis ugroženih vrsta IUCN-a (Međunarodna unija za očuvanje prirode). Crveni popis IUCN-a ključni je pokazatelj zdravlja svjetske bioraznolikosti. Mnogo više od popisa vrsta i njihovog statusa, to je moćan alat za informiranje i poticanje akcija za očuvanje bioraznolikosti i promjenu politika, ključan za zaštitu prirodnih resursa koji su nam potrebni za preživljavanje. Pruža informacije o rasprostranjenosti, veličini populacije, staništu i ekologiji, korištenju i/ili trgovini, prijetnjama i akcijama očuvanja koje će pomoći u donošenju potrebnih odluka o očuvanju. Slične su papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus), koja je obično zelena, ako nije zadržava tu boju na vrhu stručka, te kraljičina vlažnica (Gliophorus reginae), koja ima ljubičasti do tamnoljubičasti klobuk i bijeli stručak.

SLUZAVA VLAŽNICA

Gliophorus irrigatus (Pers.) A.M.Ainsw. & P.M.Kirk

Engleski naziv: Slimy Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, nepravilnog je oblika, konveksan je pa otvoren i ispupčen na sredini, gladak, jako je sluzav, kožica je spojena s listićima, smeđ, siv ili sivo-smeđ, često dosta tamniji, ali također i izblijedi, mjestimično je sa svjetlijim mrljama, rub je vijugav i rastrgan.

Stručak: Valjkast, nepravilan, često je stisnut, sužen je na bazi, potpuno je sluzav, mazav, gladak, uvijek je šupalj, sivkast ili sivo-smeđ.

Listići: Razmaknuti, široki, skoro su trbušasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama, izrezani su uz stručak, ali nisu silazeći, prirasli, oštrica je ravna, bjelkasti ili sivkasti, oštrica nije sluzava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 6.5-8 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosivo ili sivo-smeđe, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od kolovoza do studenog kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, po pašnjacima, parkovima, močvarama, travnatim šumskim čistinama, rijetko na pješčarskim staništima i u bjelogoričnim šumama, voli glinenasto i vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu i u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Nije je teško razlikovati od drugih vrsta, prvenstveno po dosta tamnoj boji, te jasno sluzavom klobuku i stručku. Dio je skupine vlažnica koje imaju jako sluzav klobuk i stručak, ali je nešto upadljivije boje.

Gliophorus laetus - created in Finland by Laura Tarvainen

KLIZAVA VLAŽNICA

Gliophorus laetus (Pers.) Herink

Etimologija: laetus (lat.) = sretan, zadovoljan, kitnjast, urešen. Po lijepoj boji.

Engleski naziv: Heath Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, u mladosti je zvonolik do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, jako je sluzav, sjajan, može biti krem-narančast, žuto-narančast, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, kod nekih varijeteta može biti i potpuno žut (Gliophorus laetus var. flavus, Hygrocybe laeta var. flava), rub je po vlažnom vremenu prozirno narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-5 mm debeo, ujednačene je debljine, valjkast, jako je zakrivljen, žilavo-elastičan, nije lomljiv, šupalj, gladak, sjajan, jako je sluzav, uzdužno je vlaknast, žut do žuto-narančast, na vrhu je uglavnom sivkasto-ljubičast do maslinast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, tanki, mekani, kratko se spuštaju po stručku, bjelkasti, sivkasto-zelenkasti, žućkasto-narančasti ili ružičasto-narančasti, rub oštrice je sa sluzavom niti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, 5-8.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, vodenasto, žućkasto do žuto-narančasto; miriše izraženo na spaljenu gumu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima, grmljacima, u blizini šuma i na šumskim čistinama na mahovini, te po pustarama, na prilično kiselim tlima. Prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer je rijetka, malih dimenzija i nema neke posebne uporabne vrijednosti.

Napomena: Slične su žumanjčana vlažnica (Gloioxanthomyces vitellinus), koja također ima sluzavu nit na oštrici listića, ali je bez mirisa, manjih dimenzija i žive žute boje, te papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus), kojoj se listići ne spuštaju po stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 962. Klizava vlažnica (Hygrocybe laeta (Pers. ex Fr.) Karsten)

PAPIGASTA VLAŽNICA

Gliophorus psittacinus (Schaeff.) Herink

Etimologija: psittacus (lat.) = papiga. Po živim bojama.

Engleski naziv: Parrot Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, konveksan, zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen, na kraju je ulegnut, površina je jako sluzava, u mladosti je uglavnom zelen ili žuto-zelenkast, kasnije narančasto-zelen, žuto-smeđ, žut, a vrlo rijetko crvenkasto-zelen, u starosti izgubi boju i izblijedi, rub je izraženo prozirno narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 3-8 mm debeo, tanak, šupalj, vrlo je lomljiv, često je zakrivljen, sjajan, mazav, prekriven je zelenom sluzi, u mladosti je zelenkast, kasnije je više ili manje žut ili žuto-narančast.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žućkasti, žuto-zeleni ili narančasti, u blizini mesa klobuka su zeleni, oštrica je žuta, nije sluzava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, zrnaste, 7-9.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, staklasto vodenasto, žućkasto ili zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i početkom zime, od lipnja do siječnja, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, pašnjacima, uz rubove šuma, po šumskim putevima i parkovima. Slike je snimio Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 11.11.2020., na lokalitetu Velić kod Trilja, u šumi hrasta medunca i bijelog graba.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Dio autora navodi da je blago otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je zbog sjajnog, sluzavog i prozirnog plodnog tijela zelene boje koja se poslije pretvori u žutu. Zbog svojih je boja i dobila ime. Malih je dimenzija i nevjerojatno promjenljive boje u svim stadijima razvoja. Slične su klizava vlažnica (Gliophorus laetus), koja ima sluzavu oštricu listića, listiće koji se spuštaju po stručku i jak miris na spaljenu gumu, kraljičina vlažnica (Gliophorus reginae), koja je gotovo ljubičasto-smeđa, te sinonim opisane vrste Gliophorus perplexus, koja je crveno-smeđa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 964. Papigasta vlažnica (Hygrocybe psittacina (Schff. ex Fr.) Karst.); 965. Sjenovita vlažnica (Hygrocybe sciophana (Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrocybe perplexa (Arnolds) Bon

Gliophorus reginae - created on October 2025 in Hope Valley, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by matthewjones

KRALJIČINA VLAŽNICA

Gliophorus reginae Dentinger, A.M.Ainsw. & P.F.Cannon

Etimologija: reginae (lat.) = kraljica, kraljičin. Po lijepoj ljubičastoj boji koja se često povezuje s luksuzom, plemstvom i kraljevskom porodicom - dostojna kraljice.

Engleski naziv: Jubilee Waxcap

Klobuk: 1.5-5.5 cm širok, prvo je polukuglast do široko stožast ili zvonolik, često zadržava široku grbicu, nepravilan, režnjast s ulegnućima i naborima, ponekad postane radijalno izbrazdan ili rascijepljen, ljepljiv, sa želatinoznom, sluzavom opnom, vodenast, prvo je crveno-ljubičast do ljubičast s ružičastim područjima, tamnocrven ili crveno-smeđ, ponekad je ljubičasto-smeđ, kasnije postaje svjetliji i ružičast, osobito oko ruba koji također može razviti žute ili žuto-smeđe nijanse, osušen je karakteristično svijetlonarančast do crvenkasto-ružičast; rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, slabo do jako prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1.5-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, ponekad se sužava od baze prema vrhu, šupalj, često je zakrivljen ili vijugav, stisnut ili ižlijebljen, obično je nešto manje sluzav od klobuka, bijel, često je boje klobuka na vrhu, na dnu je žut do svijetlonarančast, ponekad je s ljubičastim mrljama.

Listići: Rijetki, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, uglavnom su usko prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, iste su ljubičaste boje klobuka na bazi, postaju svjetliji prema oštrici, ponekad su sa žutim ili narančastim nijansama, oštrica nije sluzava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-9.5 x 5-6 μm, Me = 7-7.5 x 5 μm, Q = 1.2–2, Qav = 1.5, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, relativno su duge i vitke, s dugom i suženom bazom, s bazalnim kopčama, 37-67 x 6-10 μm, sterigme su duge 4-8 μm, listići i pileipelis su često s uočljivo zamršenim hifama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ljubičasto, u stručku je bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima i grobljima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vrlo je rijetka i smatra se nejestivom, potrebna je zaštita.

Napomena: Opisana vrsta tipično raste na negnojenim travnjacima, staništu koje se smanjuje zbog poljoprivrednih aktivnosti. Kao rezultat toga, vrsta je zbog globalnog značaja očuvanja takvog staništa stavljena na Crveni popis ugroženih vrsta IUCN-a (Međunarodna unija za očuvanje prirode). Crveni popis IUCN-a ključni je pokazatelj zdravlja svjetske bioraznolikosti. Mnogo više od popisa vrsta i njihovog statusa, to je moćan alat za informiranje i poticanje akcija za očuvanje bioraznolikosti i promjenu politika, ključan za zaštitu prirodnih resursa koji su nam potrebni za preživljavanje. Pruža informacije o rasprostranjenosti, veličini populacije, staništu i ekologiji, korištenju i/ili trgovini, prijetnjama i akcijama očuvanja koje će pomoći u donošenju potrebnih odluka o očuvanju. Slične su papigasta vlažnica (Gliophorus psittacinus), koja je obično zelena, ako nije zadržava tu boju na vrhu stručka, te karamel vlažnica (Gliophorus europerplexus), koja je narančasto-smeđa do ružičasto-smeđa.

Hygrocybe vitellina - created in Netherlands by Theo Kiewiet

ŽUMANJČANA VLAŽNICA

Gloioxanthomyces vitellinus (Fr.) Lodge, Vizzini, Ercole & Boertm.

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije je konveksan pa poslije raširen, gladak, sjajan, površina je jako sluzava, svijetložut, limunastožut, zlatnožut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crven, po suhom vremenu izblijedi, rub je znakovito prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, šupalj, sjajan, gladak, mramoriran, sluzav, svijetložut, limunastožut, zlatnožut ili svijetlonarančast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Rijetki, spuštaju se po stručku, izmiješani su s kratkim lamelulama, u mladosti su svijetložuti ili zlatnožuti, kasnije su žuto-narančasti, oštrica je sa sluzavom niti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.5-9 x 5-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, vodenasto, svijetložuto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u skupinama ili busenasto, na negnojenim travnjacima, u parkovima i vrtovima, na mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrste iz roda Gliophorus su jednako sluzave, ali samo klizava vlažnica (Gliophorus laetus) ima sluzavu oštricu listića, jako miriše na spaljenu gumu i ima relativno duže spore. Druge sluzave vlažnice nemaju listiće koji se spuštaju po stručku sa sluzavom oštricom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 967. Žumanjčana vlažnica (Hygrocybe vitellina (Fr.) P.Karst.)

Haasiella venustissima - created on January 2024 in Imrehegy, Hungary by kovacseniko

LJUPKA PREKRASNICA

Haasiella venustissima (Fr.) Kotl. & Pouzar ex Chiaffi & Surault

Engleski naziv: Orange Navel

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je konveksan, zatim konkavan u sredini do ljevkast, mazav, svijetlo žuto-narančast, narančast ili narančasto-crven, rub je u mladosti prekriven niskim piramidalnim snopovima mekih žutih vlakana, kasnije je gol.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 2-6 mm debeo, šupalj, žuto-narančast ili svijetlonarančast, kasnije vlaknast i ljuskav, baza je pamučasta od bijelog micelija.

Listići: Razmaknuti, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, anastomozirajući, žuto-narančasti ili svijetlonarančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, bradavičave, s debelim stijenkama, 6-8 × 3.8-6 µm; bazidiji su s 1-2 spore; otrusina je žućkasta do oker.

Meso: Tanko, svijetlo žuto-narančasto, osušeno je bjelkasto do žućkasto; miriše na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u zimskim mjesecima, od listopada do ožujka (po nekim izvorima od listopada do prosinca), kao saprotrof tla i sitnih drvnih ostataka u bjelogoričnim šumama i parkovima, rjeđe u crnogoričnim šumama, na obalama rijeka i rubovima potoka. U Hrvatskoj je pronađena u poplavnoj šumi hrasta lužnjaka i u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens), crnog graba (Ostrya carpinifolia) i crnog jasena (Fraxinus ornus), na dva lokaliteta, na planini Medvednici i u okolici Osijeka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrlo rijetka vrsta jarkonarančaste boje jedna od najljepših gljiva koje možemo pronaći.

OŠTROKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe acutoconica (Clem.) Singer

Etimologija: acutus (lat.) = oštar, naoštren + conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Persistent Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, zvonolik je i tupo ispupčen, često je malo nepravilan, u mladosti je gladak, površina je suha ili sluzava i ljepljiva, voštana, limunastožut ili žuto-narančast, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i oko 1 cm debeo, valjkast ili lagano trbušast, suh, uzdužno je vlaknast, limunastožut ili žuto-narančast, na gornjem je dijelu žućkast, baza je uvijek nešto svjetlija, bjelkasta do žuta.

Listići: Skoro su slobodni, trbušasti, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, žućkasti, limunastožuti ili žuto-narančasti, nešto su svjetliji od klobuka, oštrica je često svijetložuta, nazubljena i valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10-12.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.5-2.5 (cromushrooms: bazidiospore su (10) 10.1 - 12 (12.9) × (4.7) 5.2 - 6.3 (6.8) µm, Q = (1.6) 1.7 - 2.2 (2.4), N = 152, Me = 11 × 5.8 µm, Qe = 1.9, 25 % ih je suženo na sredini, bazidije su usko batinaste, 36-48 × 7.3-11.7 µm, N = 13, sterigme su duge 4-7.5 µm); otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijetlokrem u klobuku, a kremasto-žuto do svijetložuto u stručku; miris je ugodan na boje, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, na vapnenačkim, suhim negnojenim travnjacima, parkovima, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, te u pijesku po naplavinama uz morsku obalu, pronađe se i na manje vapnenačkim staništima. Prva slika snimljena je 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, druga i treća 18.9.2025., na lokalitetu Radošić kod Sinja, četvrta 27.9.2024., na lokalitetu PD Brezovac na Dinari, a petu je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 28.11.2023.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali samo u vrlo malim količinama, jer se smatra lagano otrovnom zbog sadržaja toksina crustulinola, koji uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je vrsta po staništu na kojem raste te po dvobojnom klobuku. Slična je stožasta vlažnica (Hygrocybe conica), koja trljanjem pocrni, a meso na prerezu postane ljubičasto-sivo.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 968. Postojana vlažnica (Hygrocybe persistens (Britz.) Sing.); 969. Lažnopostojana vlažnica (Hygrocybe konradii var. pseudopersistens Bon); 972. Oštrokonična vlažnica (Hygrocybe acutoconicus (Clmc.) Singer), Sinonimi: Hygrocybe crocea Bres., Hygrocybe langei Kühn; 974. Konradova vlažnica (Hygrocybe konradii R.Haller)

Hygrocybe aurantiosplendens - created in Switzerland by Nicolas Schwab

SKERLETNOKONIČNA VLAŽNICA

Hygrocybe aurantiosplendens R.Haller Aar.

Engleski naziv: Orange Waxcap

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je zvonolik, poslije je tupo stožast, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, crven ili narančasto-crven, rub je nešto svjetliji, gotovo proziran i nepravilno valovit.

Stručak: 6-8 cm visok, valjkast, gladak, uzdužno je vlaknast, ubrzo je suh, često je uvijen, duboko je ukorijenjen, žuto-narančast.

Listići: Rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žuti do svijetlo žuto-narančasti, oštrica je bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, nisu sužene na sredini, prozirne, 6.5-11 x 4-6 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 1.9; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, na negnojenim travnjacima, pašnjacima i proplancima na višim predjelima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najvažnija karakteristika ove vrste jest žuti stručak, koji je duboko ukopan u tlo.

VAPNENAČKA VLAŽNICA

Hygrocybe calciphila Arnolds

Engleski naziv: Limestone Waxcap

Klobuk: 0.3-2.5 cm širok, bez grbice, u starosti je malo pupčast, površina je vlaknasto ljuskava, suha, glatka, svijetlocrven do žuto-narančast, rub je u mladosti podvijen, kasnije je ravan ili blago podvijen, prozirno je narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-4 mm debeo, vlaknast, žuto-narančast, baza je više žućkasta.

Listići: Razmaknuti, prirasli su sa zupcem, žuto-narančasti ili narančasto-crveni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7.5-9 x 5-7 µm, bazidije su 4-sporne, vrlo su dugaćke, s bazalnim su kopčama, 11-12.5 x 42-52 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto, tamnožuto, ispod kožice klobuka je narančasto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe u grmljacima i svijetlim šumama, uvijek na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na području grada Zagreba i na Žumberačkom gorju. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem svibnja, na livadi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Hygrocybe cantharellus - created in Finland by Petri Roponen

LISIČASTA VLAŽNICA

Hygrocybe cantharellus (Fr.) Murrill

Etimologija: Po sličnosti s lisičicama (Cantharellus).

Engleski naziv: Goblet Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je zvonolik ili konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, na kraju je lijevkast, nikad nije stožast, sitno je ljuskav (koristiti ručno povećalo), voštan, crven do narančast, rub je nešto svjetliji, u starosti je izvrnut, narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-3 mm debeo, tanak, najprije je šupljikav pa šupalj, lomljiv, zakrivljen, boje je klobuka, narančasto-crven ili zlatno žuto-narančast, narančasto ljuskav na žutoj ili crvenkastoj osnovi, na bazi je sužen i svjetliji, bijelo maljav.

Listići: Razmaknuti, uski, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, a često su i s narančastom ili crvenkastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 7.5-11.5 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto ili narančasto; miris nije izražen, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe po močvarama, tresetištima, pješčarskim staništima i u svijetlim miješanim i bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u kontinentalnom dijelu zemlje: na planini Medvednici, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu i u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je puževica mala rastom i crvene ili narančasto-crvene boje. Prepoznatljiva je po listićima koji se dugo spuštaju po stručku koji podsjećaju na vrste iz roda lisičica po čemu je i dobila ime. Lako se zamijeni s mahovinskom vlažnicom (Hygrocybe turunda) i cretnom vlažnicom (Hygrocybe coccineocrenata), koje ima sivo-crne ljuskice po površini klobuka, te skerletnorebrastom vlažnicom (Hygrocybe substrangulata), koja ima donekle uske listiće i spore koje su obično sa središnjim suženjem.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Lisičasta vlažnica (Hygrocybe cantharellus (Schwein.: Fr.) Murill)

VOŠTANA VLAŽNICA

Hygrocybe ceracea (Sowerby) P.Kumm.

Etimologija: cera (lat.) = vosak + -acea (lat.) = nalik na, sličan. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Butter Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i ponekad blago grbav na sredini, nikada nije sluzav, blago je ljepljiv, voštanog izgleda, limunastožut, zlatnožut do žuto-narančast, vodenast, vremenom izblijedi do bjelkaste boje, rub je valovit, ponegdje je rascijepljen, slabo je narebran, u starosti je često nešto svjetliji.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, na kraju postaje šupalj, površina je sjajna, suha, ponekad je uzdužno rascijepljen, limunastožut, na vrhu je svjetliji, prema bazi može biti s nešto tamnijim narančastim nijansama.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetložuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, nisu sužene na sredini, 5-10 x 3-5.5 µm, Me = 7.5 x 3.9 µm, Q = 1.9, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 35-54 x 5-7 μm, sterigme su duge 5-7 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetložuto; miris nije izražen, neki autori navode da miriše na sapun, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima i pašnjacima, u parkovima, svijetlim šumama i sličnim staništima. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 28.11.2023.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer dosta malih dimenzija.

Napomena: Slične su klizava vlažnica (Gliophorus laetus), koja ima sivkaste listiće koji se spuštaju po stručku, tupa vlažnica (Hygrocybe chlorophana), koja je nešto većih dimenzija, ima sluzaviji klobuk po vlažnom vremenu i listići se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii), koja ponekad može biti žuta, većih je dimenzija i zdrobljeni listići mirišu na med, te žumanjčana vlažnica (Gloioxanthomyces vitellinus), koja je ljepljivija, ima široko razmaknute listiće koji se spuštaju po stručku i proziran rub klobuka

Hygrocybe chlorophana - created on October 2021 in England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

TUPA VLAŽNICA

Hygrocybe chlorophana (Fr.) Wünsche

Etimologija: khloros (gr.) = žuto-zelenkast + faino (gr.) = očigledno prisutan. Po boji.

Engleski naziv: Golden Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, polukuglast je i konveksan, rijetko je skoro izravnat, na kraju je naglašeno do lagano ispupčen na sredini, površina je glatka, nije vodenasta (ili slabo), po vlažnom je vremenu ljepljiva, limunastožut, žuto-okerast, rijetko je žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, ujednačeno je obojen, rub je prozirno narebran skoro do 1/2 promjera.

Stručak: 2-7 cm visok, prilično je dug, lomljiv, valjkast, sužen ili se malo zadebljava od vrha prema bazi, često je zakrivljen, gladak, suh ili lagano ljepljiv, sitno je ljuskav pri vrhu, žut, limunastožut, rijetko je žuto-oker ili žuto-narančast, na bazi je često svjetliji.

Listići: Relativno su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prilično su široki, skoro su trbušasti, oštrica nije ravna, upadljivo su suženi uz stručak, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su bijeli, ali polako postaju svijetlo limunastožuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, nisu sužene na sredini, glatke, 7-10.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko u klobuku, krhko, svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, livadama, parkovima s niskom travom, rjeđe po grmljacima i vlažnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog osrednjeg okusa i tankog mesa, a i lako se pomiješa s drugim nejestivim i sumnjivim žutim gljivama.

Napomena: Slične su oštrokončna vlažnica (Hygrocybe acutoconica), koja ima zvonolikiji klobuk i vlaknasti stručak, a od zelenkastožute vlažnice (Hygrocybe citrinovirens) razlikuje se po nedostatku vlakanaca po površini klobuka i tendenciji da na svim dijelovima jako požuti. Druge žute vlažnice imaju listiće koji se spuštaju po stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 970. Tupa vlažnica (Hygrocybe chlorophana (Fr.) Wünsche); 971. Tuponarančasta vlažnica (Hygrocybe chlorophana var. aurantiaca Bon)

Hygrocybe citrina - created on October 2016 in Trzciana, Poland by Jerzy Opioła

LIMUNASTA VLAŽNICA

Hygrocybe citrina (Rea) J.E.Lange

Klobuk: 1-3 cm širok, u mladosti je stožast, poslije je raširen, sjajan, gladak, gotovo je radijalno iscijepan, prilično je ljepljiv, nikad nije sluzav, svijetložut, zlatnožut, svijetlonarančast ili narančasto-crven, u starosti izblijedi i postane smećkast, rub je uočljivo prozirno narebran gotovo do 1/2 promjera, na kraju je uzdignut.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-7 mm debeo, tanak, nježan, često je stisnut i zakrivljen, elastičan, šupalj, na bazi je često sužen, voštan, suh, nije sluzav, uzdužno je vlaknast, žut ili žuto-narančast poput klobuka.

Listići: Rijetki, široki, mekani, prirasli za stručak ili se jedva primjetno spuštaju po stručku, bjelkasti ili žuto-narančasti, oštrica je nepravilno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5.8-10 x 2.8-5.1 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, svijetložuto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na nagnojenim travnjacima, pašnjacima, po parkovima, vrtovima i vlažnim šumskim livadama obraslim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Limunasta vlažnica prema pojedinim autorima nije posve objašnjena, jer postoje još neke vrlo slične vrste. Najznačajnije je obilježje limunaste vlažnice svakako naglašeno narebran klobuk. Veoma je slična tupa vlažnica (Hygrocybe chlorophana), ali ona nema narebran rub klobuka.

Hygrocybe citrinovirens - created on October 2022 in Steiermark, Austria by bernardwieser

ZELENKASTOŽUTA VLAŽNICA

Hygrocybe citrinovirens (J.E.Lange) Jul.Schäff.

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto + virens (lat.) = zeleno, koje se zeleni. Po žuto-zelenoj boji.

Engleski naziv: Citrine Waxcap

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je prilično stožast, zatim je otvoren i sa šiljastom grbicom na sredini, površina je sjajna, suha, nije sluzava, vodenasta, sitno ljuskava, žut, žućkasto-zelenkast ili zelenkasto-smeđ, izblijeđen je kremasto-žut, rub je radijalno raspucan i uzdignut.

Stručak: 3-7 cm visok i 5-12 mm debeo, valjkast, proširen na vrhu, stisnut, suh, vitak je i razmjerno visok, brazdast, žuto-zelenkaste je boje klobuka, prema dnu je sve svjetliji, bjelkast.

Listići: Rijetki, široki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, bijeli, kasnije su žućkasti ili zelenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, rijetko su sužene na sredini, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, mekano, staklasto, svijetložuto do žućkasto-zelenkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u rujnu i listopadu, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima. Vrlo je rijetka vrsta, a u Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na planini Učki, na sjevernom Velebitu te Kordunu.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lijepa je vlažnica zvonolikog oblika klobuka i svijetle žuto-zelene do zelenkaste boje.

SKERLETNA VLAŽNICA

Hygrocybe coccinea (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno. Po boji.

Engleski naziv: Scarlet Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je zvonolik i na kraju otvoren, po vlažnom je vremenu malo mazav, a po suhom je vremenu sjajan, jarko crven, u starosti ima tendenciju da polako postane narančast do zlatnožut, rub je često žut, blijedi od sredine.

Stručak: 2-9 cm visok i 3-7 mm debeo, prilično je debeo u odnosu na veličinu plodnog tijela, ponekad je nepravilno stisnut, šupalj, gladak, najprije je crven, kasnije je narančast, prema bazi je žuto-narančast i na bazi žut i s bjelkastim micelijskim nitima.

Listići: Rijetki, trbušasti, razmaknuti, debeli, izmiješani su s brojnim lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, crveni, u starosti teže da izblijede prema narančastom tonu, oštrica je žuta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, nisu sužene na sredini, prozirne, 6.5-13 x 4-7 µm, Q = 1.6-1.9, Qav = 1.7; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, voštano, vodenasto, u klobuku je narančasto-crveno, u stručku je žuto do narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, skupno kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima i parkovima, rjeđe u šumama, često uz uskolisni trputac (Plantago lanceolata).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati alergijske reakcije, ali to nije jasno utvrđeno.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva, ima glatki klobuk. Slična je mnogo veća velika vlažnica (Hygrocybe punicea), koja ima izraženo vlaknastu površinu stručka, sjajna vlažnica (Hygrocybe splendidissima), koja ima prirasle listiće i miris na lik medu tijekom procesa truljenja, suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), koja je veća rastom i žuto-narančaste je boje, te sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), kod koje se listići spuštaju po stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 946. Skerletna vlažnica (Hygrocybe coccineus (Schff. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Hygrophorus coccineus Karst.

Hygrocybe coccineocrenata - created onAugust 2019 in Austria by Filip Fuljer

CRETNA VLAŽNICA

Hygrocybe coccineocrenata (P.D.Orton) M.M.Moser

Etimologija: coccineus (lat.) = skerletnocrveno, jasnocrveno, rumeno + crenula (lat.) = malo zupčanje, izupčanost. Po boji i dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Bog Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, u starosti je lijevkast, površina je suha i ljuskava, ljuskice kasnije postaju sive do crnkaste samo na sredini, poput zrnaca, crven do narančasto-crven, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-4 mm debeo, voštan, valjkast, malo je zakrivljen, zašiljen na bazi, gladak, šupalj, žut, žuto-narančast, crvenkast ili narančasto-crvenkast, nešto je svjetliji na bazi.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do žućkasti, svijetlo žuto-crvenkasti, samo u starosti malo požute, oštrica je bijela do kremasto-žuta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, 8-13 x 5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žućkasto do narančasto-crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, kao saprotrof tla po tresetištima, rubovima šuma, šumskim stazama, na vlažnim travnjacima, u parkovima, na vlažnom tlu ili u tresetnoj mahovini (Sphagnum). U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta: Dubravica u Hrvatskom zagorju, Lepenica i Tršće u Gorskom kotaru te Vrhovinsko polje u Lici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Čitava gljiva je iste, upadljive crvene boje osim nešto svjetlijih listića, ima velike spore, a klobuk je nešto tamniji zbog dekoracije. Slična je mahovinska vlažnica (Hygrocybe turunda), koja raste na suhim, negnojenim travnjacima, te lisičasta vlažnica (Hygrocybe cantharellus), koja nema tamne ljuskice na klobuku.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Cretna vlažnica (Hygrocybe coccineocrenata (P.D.Orton) M.M.Moser)