Inocybe appendiculata - created on August 2017 in Asserbo Plantage, Denmark by Thomas Kehlet

RESASTA CJEPAČA

Inocybe appendiculata Kühner

Etimologija: appendiculatus (lat.) = opremljen malim dodatkom ili privjeskom. Po resastim ostacima ovoja na rubu klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan ili izravnato-konveksan, na kraju je izravnat i s grbicom na sredini, u mladosti je bez grbice, površina je u mladosti glatka do slabo ljuskava, ubrzo je vlaknasta, na vanjskoj polovici postaje ljuskava, vremenom se lagano razlaže na sredini i postaje pomalo ljuskava, ovoj je prisutan samo u mladosti, kasnije je s ostacima na sredini ili na čitavoj površini, prvo je gotovo bjelkast, zatim je svijetlo žućkasto-smeđ do okerast, na kraju je okerasto-smeđ, rub je jako podvijen u mladosti, kasnije je nazubljen ili resast od vunastih ostataka ovoja, ponekad samo blago.

Stručak: 1.5-9 cm visok i 2-10 mm debeo, čvrst, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, nije gomoljast, slabo je dlakav na vrhu, nije pahuljast, prema dolje je uzdužno vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bijel, zatim postaje oker ili svijetlosmeđ, osobito na donjoj polovici.

Listići: Osrednje su gusti, 30-55 ih dopire do stručka, široki su 1-4 mm, nisu trbušasti, usko su prirasli, prvo su bijeli, zatim su žućkasto-smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je nazubljena i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, glatke, 9-11 x 5-6 µm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, 24-35 x 8-11 µm, pleurocistide su brojne, široko do usko batinaste, debelih su stijenki debljine do 2 µm, bezbojne do svijetložute, s kristalima na vrhu, 35-65 x 12-22 µm, cheilocistide su brojne i nešto uže batinaste od pleurocistida, paracistide su brojne, kruškolike do široko batinaste, tankih stijenki, prozirne, caulocistide su odsutne, vrh stručka je s jasno ili slabo izraženim valjkasto-batinastim do valjkasto caulocistidoidnim dlačicama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris je u mladosti na spermu, u starosti je neugodan, na školjke, pokvareno meso ili strvinu, ponekad se zadržava u eksikatima, a okus je malo neugodan, na plijesan.

Kemijske reakcije: Meso s amonijevim hidroksidom (NH4OH) prvo postane narančasto do ciglastocrveno, pa konačno crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uglavnom ispod crnogoričnog drveća, ponekad i ispod bjelogoričnog, u simbiozi sa smrekom, hrastom ili grabom, često u planinskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Debljina i krutost ovoja imaju važan utjecaj na boju klobuka i resastost ruba. Ovoj je u lošim vremenskim uvjetima krut, a na rubu samo blago nazubljeno-resast. Po mikroskopskim je značajkama vrlo slična Inocybe ochroleuca, ali se po nekim autorima razlikuje po makroskopskim značajkama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 17. Inocybe appendiculata Kühner

Inocybe armeniaca - created on September 2023 in Väyrylä, Surkea, Finland by Tapio Kekki

MARELIČNA CJEPAČA

Inocybe armeniaca Huijsman

Etimologija: armeniacus (lat.) = boje marelice. Po boji.

Klobuk: 1-3 cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, stožasto-konveksan do konveksan, kasnije se raširi, na kraju je izravnato-konveksan do izravnat i s vrlo izraženom, tupom do gotovo šiljastom kvržicom ili grbicom na sredini, osobito kod starijih primjeraka, površina je glatka na sredini, na vanjskom dijelu je žućkasto vlaknasta, malo je mazava kada je vlažna, bijel do svijetlokrem u mladosti, vremenom mijenja boju, isprva oko kvržice, postaje ružičast ili žuto-narančast, na kraju čak narančasto-crvenkast, na sredini je žućkast, rub nije ili je jedva raspucan, ponekad je resast i nazubljen.

Stručak: 2-5.5 cm visok i 1.5-5 mm debeo, čvrst, gotovo je valjkast do blago gomoljast, gomolj nije obrubljen, pahuljast do blago dlakav na 1/6 od vrha, ispod je uzdužno vlaknast, u mladosti je prisutna koprena, kasnije je bez ostataka, bjelkast, polako postaje okerasto-narančast poput klobuka.

Listići: Umjereno su gusti, 25-40 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, nisu trbušasti do vretenasti, usko su prirasli, sivkasto-žućkasti do sivkasto-smeđi ili žućkasto-smeđi, ponekad su s ružičastim mrljama, na ozlijeđenim mjestima su crvenkastih nijansi, oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do eliptične, tupe na jednoj strani, glatke, 6.5-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.8, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, 23-32 x 7-9 µm, pleurocistide su vretenaste do trbušaste, debelih stijenki do 2 µm, bezbojne ili svijetložute, s kristalima na vrhu, brojne, 40-60 x 12-22 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, slične su cheilocistidama, prisutne su i cauloparacistide, često je samo s pravim caulocistidama na krajnjem vrhu, a srednja je zona s nejasnim do jasnim caulocistoidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto, na prerezu je nepromjenjivo ili samo polako postaje svijetlonarančasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, u šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, smrekom, hrastom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta:  9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei), koja pri sušenju plodnih tijala potpuno i snažno crveni, dok kod opisane vrste nepotpuno i samo nejasno crveni. Imati u vidu da ta tendencija crvenjenja ponekad može biti spora pa time i nepouzdana značajka za determinaciju.

Inocybe assimilata - created on September 2015 in Hove, Arendal, Arendal, Ag, Norway by Inger-Lise Fonneland

MAGLASTA CJEPAČA

Inocybe assimilata Britzelm.

Etimologija: assimilatus (lat.) = reproduciran, učinjen sličnim, oponašajući. Po sličnosti s drugim vrstama.

Klobuk: 2-6 cm širok, na početku je stožast, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat i blago ispupčen na sredini, površina je bez ostataka ovoja, po vlažnom je vremenu vlažna i mazava, glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, ubrzo se raspucava i otkriva žućkastu tramu, smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, gomoljasto je zadebljan na bazi i širok do 8 mm, slabo je pahuljast na vrhu, ispod je uzdužno tamnosmeđe vlaknast, koprena je prisutna u mladosti, isprva je bjelkast, zatim je žućkast na vrhu, smećkast blizu baze, kasnije je čitav smeđ, osim na bijelom gomolju.

Listići: Gusti, široki su 2-4 mm, prirasli do gotovo slobodni, trbušasti, bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su pravokutne ili romboidne, izraženo su kvrgave, 7-9 x 5-7 µm, Q = 1.1-7, Qe = 1.4, bazidije su 4-sporne, 24-28 x 8-9 µm, cheilocistide su  45-69 x 13-16 µm, prilično su rijetke, vretenaste, prozirne su stijenke debljine 1.5 µm, s kristalima na vrhu, pleurocistide su oblikom i veličinom slične chilocistidama, 45-65 x 12-20 µm, u obliku mača do batinaste, sa stijenkama debljine do 1.5 µm, caulocistide su rijetke, izmiješane su s batinastim, lančano raspoređenim paracistidama, pileipelis je cutis koji se sastoji od inkrustiranih hifa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto ili svijetlosmeđe; miris je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom, na vlažnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom koja uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je po prilično malim dimenzijama i svijetlosmeđem stručku s bijelom gomoljastom bazom. Slične su repasta cjepača (Inocybe napipes), koja je relativno velikih dimenzija, s gomoljasto zadebljanim stručkom, isprva bjelkastim, a kasnije smeđim stručkom, jako grbavim sporama i vretenastim do batinastim cheilocistidama s prilično tankim, obično prozirnim stijenkama, te parkovna cjepača (Inocybe transitoria), koja ima slabije izražene grbice na sporama, istobojni, tamnosmeđi stručak i vretenaste do batinaste cheilocistide.

ZVJEZDASTOSPORNA CJEPAČA

Inocybe asterospora Quél.

Etimologija: aster (lat.) = zvijezda + spora (gr.) = sjemenka, sjeme. Po obliku spora.

Engleski naziv: Star Fibrecap

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je stožasto-konveksan, zatim se otvori i izravna, obično je s izraženom širokom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je prvo glatka na sredini, kasnije je čitava radijalno vlaknasta i s rascijepljenom kožicom ispod koje se uočava bijela trama, svijetlosmeđ, siv do tamnosmeđ.

Stručak: Valjkast, na bazi je s plosnatim, često dosta širokim i obrubljenim gomoljem, vlaknast, bjelkasto pahuljast na vrhu, ponekad je prošaran poput zmijske kože, u mladosti je bjelkast, vremenom postaje smećkast.

Listići: Osrednje su gusti, suženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su s maslinastim odsjajem, oštrica je ravna i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su zvjezdaste, sa 7-12 izduženih izbočina, 9-12 x 7-10 µm, Q = 1-1.5, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, cheilocistide su 50-80 × 12-23 µm, vretenaste, često su trbušasti, s nepravilnim su kristalima na vrhu, pleurocistide su 45-75 x 10-25 µm, u obliku boce, sa stijenkama debljine do 2.5 µm, caulocistide su prisutne od vrha do baze stručka i slične su cheilocistidama, neke su duže, paracistide su prilično brojne, batinaste do kruškolike (cromushrooms: bazidiospore su (9) 9.5 - 12.2 (12.6) × (6.6) 7.3 - 9.3 (10.2) µm, Q = (1) 1.2 - 1.5 (1.9), N = 180, Me = 10.9 × 8.3 µm, Qe = 1.3, bazidije su 31-39 × 11-13.3 µm, N = 31, cheilocistide su 47-77 × 12.5-22 µm, N = 16, pleurocistide su 43-73 × 12.5-26 µm, N = 18,  debljina stijenki na vrhu je 2-3 µm); otrusina je žuto-oker do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto u klobuku, blago smećkasto u stručku; miriše neugodno na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, uz šumske puteve, gradskim parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, grabom, kestenom ili bukvom, a u planinskim područjima i smrekom, na vapnenastom tlu, u travi. Prve dvije slike snimljene su 26.9.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, a treća 13.10.2023., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Vjerojatno je jestiva, ali je većina autora smatra smatra smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po smećkastom klobuku, sklonosti grubom raspucavanju, otkrivajući bjelkastu tramu i jasno obrubljenom gomolju na bazi stručka. Najsličnija je lažna zvjezdastosporna cjepača (Inocybe pseudoasterospora), koju je makroskopski teško razdvojiti, a mikroskopski se razlikuje prvenstveno po odsutnosti caulocistida i drugačijim cheilocistidama, koje su općenito mnogo trbušastije ili jajolikije. Na istom staništu raste i repasta cjepača (Inocybe napipes), a prepoznatljiva je prvenstveno po ostacima koprene na rubu klobuka, po neobrubljenom gomolju na bazi stručka i samo grbavim, a ne zvjezdastim sporama.

Inocybe astraiana - created on September 2020 in Hlinna Ahveniston HM, Finland by Martti Moisander

ASTRAIOSOVA CJEPAČA

Inocybe astraiana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Astraios (gr.) = ime titana iz grčke mitologije koji je povezan s nebeskim tijelima, točnije zvijezdama. Po veličini.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i ispupčen na sredini, površina je s tankim sivkastim ostacima ovoja u mladosti, sa sitnim je uraštenim vlaknima, radijalno se raspucava, vodenasta, vrlo je promjenjive boje, oker-smeđ svijetlosmeđ do tamnosmeđ, s crvenkastom je nijansom, na rubu brzo postaje svjetliji, rub je podvijen, kasnije se izravna, u starosti je raspucan.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, nije gomoljasto zadebljan na bazi, izraženo je pahuljast samo na krajnjem vrhu, smećkast do smeđ, prema bazi je bjelkast do kremast.

Listići: Relativno su gusti, prirasli, sivkasto-žuti u mladosti, zatim su krem-smeđi do smeđi, oštrica je blago nazubljena i svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, glatke, 8-10.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.9, Me = 9.1 x 5.2 µm, Qe = 1.7, pleurocistide su 40-75 x 10-21 µm, debelih stijenki, debljine do 3 µm, cheilocistide su vretenaste, trbušaste; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris je slab na zemlju ili spermu, a okus je blag, neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima.

Doba rasta:  6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Donekle su slične Inocybe nemorosa, rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), zakašnjela cjepača (Inocybe tarda) i sićušna cjepača (Inocybe laurina), od kojih se razlikuje po vodenastoj površini klobuka i stoga često dvobojnom aspektu klobuka, prosječno manjim sporama nego kod Inocybe nemorosa, drugačijem obliku cheilocistida i veličini pleurocistidija.

Inocybe aurantiifolia - created on September 2024 in Køge, Denmark by Perry Thomas Kehlet

ZLATOLISNA CJEPAČA

Inocybe aurantiifolia Beller

Etimologija: aurantius (lat.) = narančast + folium (lat.) = list, listić.  Po boji listića.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je stožasto-konveksan do izravnat, sa širokom, niskom i jedva uočljivom grbicom na sredini, površina je u mladosti s brzo prolaznim ostacima ovoja na rubu, donekle je glatka na sredini, ubrzo postaje vlaknasta, s jasno izraženim priraštenim vlaknima prema rubu, smeđ, crvenkasto-smeđ prema rubu i ponekad tamnije smeđ na sredini, raspucavanjem se otkriva žućkasta trama, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 5-12 mm debeo, valjkast, uglavnom je pravilan, blago je proširen na bazi, nije gomoljast, površina je pahuljasta na više od gornje trećine, ponekad dosegne polovicu ili nešto više, ispod je vlaknasta, na bazi je bijelo baršunasta, žućkast do crveno-smeđ.

Listići: Gusti, trbušasti, vijugavi, duboko su zaokruženi uz stručak, prirasli, žućkasti do tamno žuto-narančasti, oštrica je erodirana i boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, tupe do gotovo zašiljene na jednom kraju, glatke, 9-11.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-1.9, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, cheilocistide su 39-69 x 17-22 µm, s vratom dugim 7.7-12.3 µm, brojne, vretenaste, oblika široke boce, s kratkim vratom, sa žutim stijenkama debljine do 2.7 µm, s vršnim su kristalima, pleurocistide su slične, vrlo rijetke, 60-75 x 12-20 µm, uglavnom su oblika boce, sa stijenkama debljine do 3 µm, žute s KOH, paracistide su kruškolike, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, duže su od cheilocistida, valjkaste, grupirane su s rijetkim batinastim paracaulocistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, žućkasto, nekad je tamnije u kori stručka; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, na travnjacima u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično brezom.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prema Bonovoj klasifikaciji, opisana vrsta s glatkim sporama i cistidama sa zadebljanim stijenkama i kristalima na vrhu, pripada podrodu Inocybe. Unutar njega, zbog prisutnosti caulocistida na gornjem dijelu stručka, nedostatka ljubičaste boje, nedostatka crvenila i mirisa sperme, klasificirana je u sekciju Tardae. Unutar ove sekcije, zbog žućkastih listića, stručka i mesa, pripada podsekciji Luteotardae. Druge vrste unutar ove podsekcije, poput Inocybe lutescens ili šljemovkina cjepača (Inocybe mycenoides), mnogo su manjih dimenzija. Može se zamijeniti sa ušiljenom cjepačom (Pseudosperma rimosum) i varijetetom kosmate cjepače (Inocybe flocculosa var. crocifolia), koje mogu imati svijetložute listiće, ali nikada tamno žuto-narančaste.

Inocybe aurea - created on June 2025 in Hystad, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

ZLATNA CJEPAČA

Inocybe aurea Huijsman

Etimologija: aureus (lat.) = zlatan, zlatne boje. Po boji klobuka.

Klobuk: 1.5-3 cm širok, u početku je stožasto-konveksan, zatim je izravnato-konveksan, s ili bez male i niske grbice, površina je prekrivena sitnim, tamnijim sitnim ljuskama i fino radijalno vlaknasta, kasnije se raspucava, s bjelkastim ostacima ovoja na rubu, žut, zlatnožut, slamnatožut do žuto-narančast, na sredini je tamniji, žućkasto-smeđ, rub je prvo blago podvijen, kasnije je izravnat i s krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 1.5-3 cm visok, gotovo je valjkast, proširen je na vrhu i uglavnom sužen na dnu, pun, pahuljast na vrhu, ispod je vlaknast, bijel do žućkast.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli, bjelkasti do krem, na kraju su oker do smećkasti, oštrica je resasta i nešto tamnija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, izraženo su nepravilne ili samo blago grbave, 8.5-10.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.2-2, Qe = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, pleurocistide su 45-65 x 18-25 µm, batinaste, sa stijenkama debljine oko 1 µm, uglavnom su bez kristala na vrhu, cheilocistide su vretenaste, batinasto-vretenaste, s malo ili bez kristala na vrhu, 54-76 × 15-24 µm, tankih stijenki, debljina 0.5-1 µm, caulocistide su odsutne, prisutne su caulocistoidne hife na vrhu stručka, različitog oblika, pileipelis je sastavljen od paralelnih, inkrustiranih hifa, sa smećkastim pigmentom, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen ili slab na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u šumama, parkovima i po planinskim livadama, u simbiozi s borom, a na višim nadmorskim visinama vjerojatno i sa zeljastom vrbom (Salix herbacea).

Doba rasta:  6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Dosta su slične slamnatožuta cjepača (Inosperma cookei) i žućkasta cjepača (Pseudosperma flavellum), koje nemaju grbave, već glatke spore.

Inocybe auricoma - created on August 2014 in Bøvre, Lom, In, Norway by Perry Gunnar Larsen

ZLATKOSA CJEPAČA

Inocybe auricoma (Batsch) Sacc.

Etimologija: aurum (lat.) = zlato + coma (lat.) = kosa, vlasi.  Po boji dekoracije na površini klobuka.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je stožast do konveksan, ubrzo postane izravnato-konveksan ili gotovo izravnat, nije ili je prilično nejasno ispupčen na sredini, površina je glatka do gotovo vunasta na sredini, nije ili je blago radijalno vlaknasta, na rubu nije ili je jedva raspucana, vremenom postaje ljuskav, ostaci ovoja su uglavnom odsutni, rjeđe su prisutni i s bjelkastom mrljom na sredini, svijetlokrem do žuto-oker do smeđ, nešto je svjetliji na sredini, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 2-3 mm debeo, čvrst, valjkast do malo zadebljan na dnu, nije gomoljast, na vrhu je dlakavo-pahuljast do oko 1/4 dužine, ispod je gladak ili nejasno bijelo vlaknast, koprena je prisutna u mladosti, isprva je gotovo čisto bijel, u izraženom kontrastu s bojom klobuka, vremenom postaje svijetlo žuto-okerast.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, 25-40 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, umjereno su široko prirasli, rijetko su gotovo slobodni, svijetlo sivkasto-žućkasti u mladosti, zatim su okerasti, oštrica je resasta do pahuljasta, bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 8-9.5 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.5-2.1, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 23-33 x 7-10 µm, pleurocistide su 40-60 x 12-20 µm, vretenaste, trbušaste do batinaste, nikada nisu u obliku boce, debelih stijenkki, debljine do 4 µm, žutih stijenki, s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su kuglaste s izduženim vratom do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, caulocistide su prisutne na gornjem dijelu stručka, spuštaju se do 1/4 dužine, slične su cheilocistidama ili nešto tanje, brojne, pomiješane su s cauloparacistidama, na sredini stručka je uski pojas s donekle izraženim caulocistoidnim hifama, ali taj pojas je ponekad malo niže od sredine; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, johom ili smrekom, na prilično vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slične su Inocybe pallidipes, koja ima nešto tamniju, svijetlosmeđu boju klobuka, te jesenska cjepača (Inocybe posterula), koja je većih dimenzija, s nešto tamnijim i manje glatkim klobukom, te sa svjetlije žućkastijim pleurocistidama. Postoji i određena sličnost sa žućkastim varijantama kosmate cjepače (Inocybe flocculosa), koja ima pleurocistide u obliku boce, ljuskaviji klobuk i nešto manje kontrastni bijeli stručak.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 54. Inocybe auricoma (Batsch) J.Lange

Inocybe baltica - created on September 2015 in Harilaid, Estonia by Vello Liiv

BALTIČKA CJEPAČA

Inocybe baltica Vauras & E.Larss.

Etimologija: Balticus (lat.) = Baltik. Po geografskoj lokaciji gdje je prvi put opisana.

Klobuk: 2-7.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, bez ili sa širokom, niskom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je s prilegnutim smeđim vlaknima, ponekad je sitno ljuskava, u mladosti je često sa bjelkastim do sivkastim ostacima ovoja, u mladosti je svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ, na sredini je smeđ do crnkasto-smeđ, zatim je smeđ, žuto-smeđ ili tamnosmeđ, rub je u mladosti podvijen do obješen, kasnije se izravna, rijetko je raspucan.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 3.5-14 mm debeo, valjkast do blago batinast, ponekad je najširi na vrhu, na bazi je često gomoljast, gomolj nije obrubljen, uzdužno je crtast, svilenkast, sjajan, čitav je pahuljast, koprena nije prisutna, u mladosti je bijel, crvenkast, žućkast do svijetlo žuto-smeđ, često je bijel na vrhu i bazi, kasnije je svijetlosmeđ, često je gotovo crn pri dnu, izraženije u starosti.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 8 mm, usko su prirasli do slobodni, prvo su bjelkasti do kremasti, zatim su sivkasti, svijetlo sivo-smeđi, svijetlosmeđi do smeđi, oštrica je boje lica ili svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, ponekad su gotovo stožaste na jednom kraju, glatke, 7-9.5 × 4.5-5.5 µm, Q = 1.4-1.9, Qe = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22–33 × 7–9 µm, pleurocistide su 40-60 x 11-18 µm, vretenaste do trbušaste, često su sa stalkom na bazi, bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, uglavnom su s rijetkim do obilnim kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su donekle slične pleurocistidama, ali šire, varijabilnije i djelomično sa zaobljenom bazom, neke su sa žuto-smeđim sadržajem, 28-53 × 12-21 µm; paracistide su rijetke, kruškolike do batinaste, 12-25 × 6-12 µm, caulocistide se spuštaju do baze stručka, 27-56 × 11-18 µm, varijabilnije su od pleurocistida, cauloparacistide su prisutne na vrhu stručka, uglavnom su batinaste ili kruškolike, 18-29 × 9-29 µm; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, svijetlosmeđe ispod kožice klobuka, u stručku je blago crvenkasto do svijetlosmeđe, bjelkasto u bazi i u vrhu; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u crnogoričnim šumama, uz puteve i staze, po pješčanim nanosima, u priobalnim područjima, u simbiozi s borom (Pinus sylvestris), na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po prilično velikim dimenzijama, smeđem klobuku, gomoljastom stručku koji je prvo bijel, zatim crvenkast do žuto-smeđ, neizraženom mirisu, glatkim i prilično malim sporama, prilično malim pleurocistidama, i rastu na pjeskovitom, vapnenastom tlu, u simbiozi s borom. Makroskopski je tipična predstavnica sekcije Splendentes. Slične su Inocybe amblyspora, koja ima gotovo iste spore i pleurocistide, ali je gomolj na bazi stručka uočljivo obrubljen, dok se smeđo-bijela cjepača (Inocybe phaeoleuca), blistava cjepača (Inocybe splendens) i lažna blistava cjepača (Inocybe splendentoides) razlikuju po većim sporama i pleurocistidama.

Inocybe beatifica - created on October 2022 in Kelstrup Skov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

SRETNA CJEPAČA

Inocybe beatifica Bandini & B.Oertel

Etimologija: beatus (lat.) = blažen, sretan + -ficus (lat.) = koji čini, koji stvara. Po primjercima koji su pronađeni u vrtu Ditte Bandini i tako je usrećili. Ditte Bandini je inače bila jedna od autorica koja je 2021. godine znanstveno opisala ovu vrstu. Po 

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je stožast, polukuglast ili zvonolik, kasnije je konveksan do proširen, s ili bez izražene grbice na sredini, površina je bez ostataka ovoja, isprva gotovo svilenkasta ili glatka, kasnije je gola samo na grbici, prema vani fino crtasta do narebrana s fino teksturiranim prilegnutim vlaknima, između vlakana je uočljiva svjetlija trama, vremenom ili zbog vremenskih uvjeta se ponekad malo raspucava prema rubu, mladi primjerci su s ostacima bjelkaste koprene, smeđ do tamnosmeđ, ponekad je nešto tamniji na grbici, rub je prvo podvijen, kasnije je obješen do ravan i nazubljen.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad se blago širi prema bazi, isprva je u potpunosti prekriven bjelkastim dlačicama pa izgleda gotovo bjelkasto, čitav je pahuljast, nešto slabije na donjem dijelu, kasnije je uzdužno crtast do gol, bjelkast, svijetlosmeđ na donjem dijelu.

Listići: Umjereno su gusti do prilično razmaknuti, 30-50 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su gotovo bjelkasti, zatim su s mesnatocrvenkastom nijansom do sivkasto-smeđi, kasnije su smećkasti, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, uglavnom su duguljaste, često su malo sužene na sredini, na jednom su kraju gotovo zašiljene, glatke, 7.5-12 × 4.5-6.5 μm, na 2-spornim bazidijama su duge do 13 μm, Me = 9.8 x 5.4 μm, Q = 1.5–2.3, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 25–36 × 7–10 μm, oštrica je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, valjkastih ili gotovo kuglastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 45-95 x 8-18 μm, obično su prilično usko trbušaste do valjkaste, ponekad i oblika boce, obično su s prilično dugim vratom, na vrhu su općenito tupe, s kratkim su stalkom na bazi, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 2.5 μm na vrhu, ali često prilično jednoliko debele na zadebljanom dijelu i vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 5–12 μm, grubo inkrustiranih i sa smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, ali su prilično rijetke na donjoj polovici, 40–70 × 8–15 μm, usko valjkaste, uglavnom su bez vrata i bez ili samo s kratkim stalkom na bazi, vrh je obično bez kristala, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do valjkastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, osušeno je tamnosmeđe ili tamnosmeđe s crvenkastom nijansom u klobuku i iste ili malo svjetlije boje u stručku, ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično smrekom, borovicom (Juniperus communis) ili hrastom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po fino teksturiranom, smeđem, glatkom klobuku s nazubljenim rubom, bez ostataka ovoja, potpuno pahuljastom stručku, glatkim, duguljastim sporama i cheilocistidama s često prilično dugim vratom, pleurocistidama veličine 42–96 x 8–18 μm i rastu na vapnenastom tlu. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih sličnih vrsta, uključujući smeđe vrste poput tamne cjepače (Inocybe fuscidula), koja se razlikuje po prisutnosti sivkastih ostataka ovoja u mladosti, često manje fino teksturiranoj površini klobuka i drugačije oblikovanim, općenito širim i gotovo vretenastim cheilocistidama, te genetski srodne Inocybe costinitii, koja je s uočljivim bjelkastim ostacima ovoja na klobuku, cheilocistidama gotovo bez vrata i pahuljastim stručkom samo na vrhu. Također su slične Inocybe derbschii, koja se razlikuje po sivkastim ostacima ovoja icheilocistidama s kratkim vratom, prelijepa cjepača (Inocybe plurabellae), koja je s manje fino teksturiranom, obično fino hrapavom površinom klobuka, varijabilnim cheilocistidama, uglavnom s kratkim vratom, te dugim i uskim caulocistidama, često sa zakrivljenim vratom, Inocybe grusiana, koja je s obilnim sivkastim ostacima ovoja i dugim, uskim valjkastim caulocistidama, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), koja se razlikuje po sivkastim ostacima ovoja, često malo crvenkastim vrhom stručka, većim sporama i često valjkastim cheilocistidama, Inocybe pseudofuscidula, koja se razlikuje po obilnim ostacima ovoja i pahuljastom stručku samo na vrhu. Stručak je kod šljukine cjepače (Inocybe scolopacis) pahuljast samo na vrhu, a površina klobuka manje fine teksture. Polunarančasta cjepača (Inocybe semifulva) se razlikuje po manje fino teksturiranoj površini klobuka, pahuljastom stručku samo na vrhu i bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja. Makroskopski su slične i smeđo-bijela cjepača (Inocybe phaeoleuca) i rumena cjepača (Inocybe pararubens), koje se razlikuju po obilnim pahuljama na donjoj polovici stručka, sivkastim ostacima ovoja i dužim sporama. Kestenjastosmeđa cjepača (Inocybe tjallingiorum) je crvenkastije boje, sa sivkastim ostacima ovoja i cheilocistidama uglavnom bez vrata. Inocybe metrodii i glatka cjepača (Inocybe glabrescens) su s potpuno pahuljastim stručkom, a razlikuju se po manjim sporama i kraćim cheilocistidama.

Inocybe bellidiana - created on September 2015 in Perniö, kirkkomaa, Finland by Jarkko Korhonen

TRATINČIČINA CJEPAČA

Inocybe bellidiana Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: bellis, -idis (lat.) = tratinčica (Bellis perennis) + -iana (lat.) = koji pripada, koji podsjeća na. Po izgledu.

Klobuk: 0.8-2.5 cm širok, isprva je gotovo stožast ili zvonolik, ponekad je i gotovo polukuglast, kasnije je široko konveksan ili proširen, bez ili s velikom grbicom, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti sa slojem bjelkastih ostataka ovoja, prvo je svilenkasto glatka do vrlo fino vunasta, kasnije je vlaknasta do raštrkano resasta sa sitnim vlakancima, mladi primjerci su s ostacima koprene, krem do sivkasto-bjelkast, na sredini je često svijetlooker s ili bez narančaste nijanse, rub je isprva blago zakrivljen, kasnije je obješen do ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, u mladosti je prekriven bjelkastim dlačicama, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast je samo na vrhu stručka, isprva je prljavo bjelkast ili krem, kasnije je svijetlo mesnatocrvenkast ili svijetlosmeđ.

Listići: Gusti, 40-50 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli, s ili bez zupca, isprva su bjelkasti, ubrzo su žućkasto-sivkasti ili sivkasto-smeđi, vremenom postanu intenzivno okerasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, ponekad su sužene na sredini, karakteristično su ispupčene na jednoj strani, glatke, 7-10 x 4.5-6 μm, Me = 8.5 x 4.9 μm, Q = 1.4–2.1, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko 2-sporne, 24-28 × 7-9 μm, rubh listića je sastavljen od cheilocistida i brojnih bezbojnih, gotovo valjkastih do batinastih paracistida tankih stijenki, pleurocistide su 45-75 x 9-19 μm, uglavnom su gotovo vretenaste ili valjkaste, ponekad su trbušaste i ponekad deformirane, na vrhu su općenito široke i često zaobljene, bez ili samo s kratkim, često jasno ograničenim do gotovo glavičastim vratom, s kratkim ili vrlo dugim stalkom na bazi, vrh je s ili bez kristala, stijenke su obično prilično tanke, debljine do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 3.5-11 μm, bez ili s vrlo slabom inkrustacijom i žućkastim pigmentom, ali uglavnom bezbojne, subcutis je sa širim i blijedim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo blizu vrha stručka, 35-70 × 8-15 μm, općenito su često malo nepravilnog oblika, vretenaste, s kratkim vratom i kratkom stapkom na bazi, vrh je obično  s kristalima, stijenke su debljine do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, izmiješane su s brojnim gotovo valjkastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, bjelkasto, u stručku je sivkasto, u sredini je smećkasto s narančastom nijansom, sušenjem ne potamni ili pocrni; miris i okus su slabi na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, uz puteve i staze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim plodnim tijelima, bjelkastom do prljavo krem klobuku, koji kasnije često postaje žućkast barem na sredini, glatkom do vlaknastom površinom, glatkim sporama, uglavnom vretenastim ili gotovo valjkastim cheilocistidama i rastu na vapnenastom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih ostalih vrsta iz skupine zemljaste cjepače (Inocybe geophylla) kojoj pripada. Zemljasta cjepača, kao i Inocybe miranda ili jesenska cjepača (Inocybe posterula) obično su ujednačeno bjelkaste do prljavo bjelkaste bez žućkastog središta, a spore nisu tipično ispupčene na jednom kraju. Po izgledu je najsličnija Huijismanova cjepača (Inocybe huijsmanii), kojoj površina klobuka postaje postaje fino vunasta, na sredini vremenom postaje više narančast ili čak zelenkast, a spore su u prosjeku veće i manje ispupčene na jednom kraju. Inocybe bolbitioides ima prljavo bjelkasti klobuk s tamnijom, više smećkastom sredinom, a spore su mnogo duže. Površina klobuka kod Inocybe orionis ostaje glatka, a na sredini je više narančasto-smeđ, dok su cheilocistide mnogo kraći, a spore manje ispupčene na jednom kraju. Mala bazgova cjepača (Inocybe sambucella) je često potpuno žuta i sa sredinom klobuka često raspucanom na polja. Okerasta se cjepača (Inocybe sindonia) razlikuje po često većim plodnim tijelima, nežućkastoj sredini klobuka, prosječno dužim sporama i dužim cheilocistidama.

Inocybe botaurina - created on July 2018 in Tømmerby Fjord, Denmark by Jens H. Petersen

BUKAVČEVA CJEPAČA

Inocybe botaurina Bandini & B.Oertel

Etimologija: Botaurus (lat.) = rod ptica bukavaca (Botaurus stellaris). Po staništu gdje žive bukavci, jer su plodna tijela slično dobro maskirana.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je stožast, zatim je široko konveksan ili proširen, uglavnom je s više ili manje izraženom velikom grbicom na sredini, ponekad je i bez grbice, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s tankim, ljuskavim ostacima sivkastog ili sivkasto-smeđeg ovoja, često je baršunasta, ali je također izgleda sitno zrnasta zbog pahuljastih ostataka ovoja, do ljuskava oko grbice, dok grbica ostaje gola, u starosti je ponekad potpuno gola, uvijek je tamnosmeđ do gotovo crnkasto-smeđ s crvenkastom nijansom, često je malo crvenkast na grbici, blizu ruba je ponekad svjetliji, gotovo sivkast zbog ostataka ovoja, rub je isprva podvijen, kasnije je ravan ili izvrnut prema gore.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-3 mm debeo, ponekad je valjkast, uglavnom je zakrivljen, ponekad je malo zadebljan na bazi, u mladosti je čitav prekriven bjelkastim pahuljama, kasnije je uglavnom crtast ili gol, osobito u starosti, samo je na krajnjem vrhu pahuljast, isprva je krem, zatim je smećkast, crvenkasto-smeđ ili blago mesnatocrvenkast.

Listići: Umjereno su razmaknuti, oko 30-45 ih dopire do stručka, gotovo su slobodni do prirasli, nepravilni, trbušasti, isprva su bjelkasti do krem, zatim su slabo oker-sivkasti, crvenkasto-smeđi do skoro boje klobuka, često su s maslinastom nijansom, na ozlijeđenim mjestima su crvenkasti, veoma su lomljivi, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica ili čak tamnija.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, jajolike ili oblika sjemenke jabuke, ponekad su sužene na sredini, tupe do gotovo zašiljene na jednom kraju, glatke, 7-10 x 4.5-6 μm, Me = 8.4 x 5.3 μm, Q = 1.3–1.8, Qe = 1.6, bazidije su uglavnom 4-sporne, kod nekih su primjeraka rijetko i 2-sporne, a tada s mnogo većim sporama, 22–30 × 7–9 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih batinastih, valjkastih iligotovo kuglastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 35-70 x 9-18 μm, gotovo su trbušaste, vretenaste, također su valjkaste ili oblika boce, često su s uglavnom suženim glavičastim kratkim ili duljim vratom i uglavnom s kratkim stalkom na bazi, vrh je općenito širok i bogat kristalima, stijenke su debljine 1 μm na zadebljanom dijelu i 2 μm na vratu, ponekad su ispunjene amorfnim žućkastim sadržajem, svijetložute s 3% KOH, cheilocistide su češće malo deformirane i sa suženim vratovima, veličinom su slične pleurocistidama, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–12 μm, inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, širokim do 22 μm, epicutis je kod mladih primjeraka ponekad prekriven tankim prozirnim hifama, s raspršenim slobodnim krajevima (koji pripadaju ostacima ovoja), caulocistide su rijetke i prisutne samo blizu krajnjeg vrha stručka, 30–55 × 10–15 μm, vretenaste, trbušaste ili deformirane, vrh je obično s kristalimak, stijenke su debljine 0.5 μm na zadebljanju i 1.5 μm na vratu, svijetložute s 3% KOH, izmiješane su s hifoidnim elementima i obilnim različito oblikovanim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, bjelkasto do blago vodenasto sivkasto u klobuku, bjelkasto do blago mesnatocrvenkasto ili ružičasto u stručku, osobito na prerezu ili na nagnječenom mjestu, osušeno je crno-smeđe bez slabe crvenkaste nijanse u klobuku, a svjetlije u stručku, ne pocrni; miris nije izražen ili je na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na vlažnim, provodnjenim i močvarnim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom, a vjerojatno i johom ili topolom, te trskom (Phragmites communis).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, ekstremnoj lomljivosti i stručku koji je samo rijetko prekriven pahuljama na krajnjem vrhu. Klobuk je tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ, rijetko je crvenkastiji na sredini, stručak je sa jedva uočljivim sitnim injem na tamnijoj osnovi, dobro je zamaskirano i lako ga je previdjeti. Površina je baršunasta i sitno granulirana zbog sitnih pahuljastih ostataka ovoja, do ljuskava oko grbice. Listići su često s maslinastom nijansom uz rub klobuka, a listići i stručak ponekad blago pocrvene na oštećenim mjestima. Stanište je vrlo vlažno uz vrbe i trske u blizini. Spore su prosječno manje od 9 μm, a cheilocistide su prosječno manje od 60 μm. Cistide su često sa suženim gotovo glavičastim vratovima. Zbog ove se kombinacije značajki ne može zamijeniti ni s jednom drugom poznatom cjepačom. Jedna od rijetkih, donekle sličnih vrsta je perutasta cjepača (Inocybe furfurea), koja može biti prilično male veličine, površina može biti ljuskava, a spore su prosječno manje od 9 μm. Meso stručka i listića mogu ponekad pocrvenjeti. međutim, perutasta cjepača nikada nema gotovo u potpunosti crnkaste klobuke s crvenkastom sredinom, niti baršunastu površinu prekrivenu sitnim pahuljastim ostacima ovoja, što je tipično za opisanu vrstu. Osim toga, stanište perutaste cjepače je drugačije, često se pronađe u parkovima ili na travnjacima i često je povezana s hrastom. Vrlo rijetko se pronađe u blizini vrba u okolini, ali nikada samo s vrbama i nikada na vlažnom tlu. Nadalje, boja listića je kod perutaste cjepače drugačija, u mladosti su upadljivo bjelkasti i stoga često u jakom kontrastu s crvenkastim stručkom. Stručak je obično prilično krut i uglavnom u potpunosti pahuljast, iako rijetko na donjoj polovici, a cheilocistidei su dosta promjenjivog oblika, često su gotovo valjkaste ili deblje i vrećastije. Prilično je slična i Katalonska cjepača (Inocybe catalaunica), kod koje je stručak pahuljast samo blizu vrha, caulocistide su prisutne na čitavoj površini stručka, isko ponekad rijetko, cheilocistide su drugih dimenzija, a meso i/ili listići kod nekih primjeraka na nagnječenom mjestu blago pocrvene ili postanu smećkasti. Na istom vlažnom staništu često se pronađu Inocybe salicis, koja je mnogo svjetlije boje, a stručak je u potpunosti pahuljast, te nakostriješena cjepača (Inocybe squarrosa), koja ima svijetlosmeđi klobuk prekriven obilnim bjelkastim ostacima ovoja i kraće cheilocistide, s tankim stijenkama.

Inocybe bresadolae - created on August 2012 in Amsterdam - Geuzenveld-Slotermeer, Netherlands by Christiane Baethcke

BRESADOLINA CJEPAČA

Inocybe bresadolae Massee

Etimologija: U čast znamenitog talijanskog svećenika i mikologa Giacoma Bresadole (1847.-1929.), koji je bio jedan od najvećih mikologa svog vremena, a njegovo se ime pojavljuje kod mnogih vrsta gljiva kao priznanje za njegov golemi doprinos znanosti. Po imenu.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je stožasto-zvonolik, kasnije je raširen i izraženo ispupčen na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta ili sa sitnim prilegnutim ljuskama, ponekad je raspucana, žućkasto-narančast do smeđ, ponekad je crvenkasto-smeđ, na sredini je tamnije smeđe boje.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-7 mm debeo, čvrst, valjkast, blago je zadebljan do gomoljast na bazi, gol, gladak, bjelkast, žućkast, u donjem je dijelu blago ružičast do crvenkast.

Listići: Gusti, široki, prirasli su sa zupcem, u početku su bijeli, kasnije žuto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do višekutne, sitno grbave, 7-10 x 5-7 µm, Q = 1.2-1.7, Qe = 1.4, pleurocistide su 40-75 x 10-17 µm, s do 3 µm debelim, žutim stijenkama, cheilocistide su 50-60 x 14-16 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, s laganom je ružičastom nijansom, na prerezu kasnije lagano pocrveni; miris je ugodan na cvijeće, kasnije je neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom postaje smeđe, a zatim vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, na travnjacima, livadama i uz rubove šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Karakteristična je po blagom crvenjenju mesa na prerezu i mirisu na voće. Po crvenjenju klobuka i stručka su slične Godijeva cjepača (Inocybe godeyi), crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens) i crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei), koje se lako razlikuju po glatkim sporama. Sličnog je mirisa varljiva cjepača (Inocybe fraudans), ali mnogo intenzivnijeg.

Inocybe brevicystis - created on April 2014 in El Perelló, Spain by Joseba Castillo Munsuri

KRATKOCISTIDNA CJEPAČA

Inocybe brevicystis Métrod ex Kuyper

Etimologija: brevi (gr.) = kratak + cystis (gr.) = mjehur, vrećica, cistida. Po kratkim cistidama.

Klobuk: 2-3 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan do polukuglasto-konveksan, kasnije je izravnat, s ili bez grbice na sredini, površina je glatka na sredini, zatim vremenom postaje ljuskava, prema rubu je radijalno vlaknasta, raspucana na rubu, prljavo žuto-okerast do okerasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: 2-3 cm visok i oko 3 mm debeo, valjkast do blago batinasto zadebljan na bazi, nije gomoljast, gotovo je čitav pahuljast, bjelkast, vremenom postaje okerast.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, široki su do 5 mm, trbušasti, prirasli, okerasti, zatim su smeđi, oštrica je resasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, gotovo su tupe ili rijetko gotovo zašiljene na jednom kraju, glatke, 9-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.3-1.9, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, 27-36 x 9-11 µm, pleurocistide su 31-51 x 9-14 µm, valjkaste, usko batinaste do vretenaste, debelih stijenki, debljine do 2 µm, s gotovo bezbojnom do žućkastom stijenkom, s malo kristala na vrhu, nisu brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, nisu brojne, caulocistide se spuštaju niže od sredine stručka, prilično su nepravilne na donjoj polovici, slične su cheilocistidama na gornjoj polovici; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je slab, na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s hrastom.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po prilično kratkim i uskim cheilocistidama. Iste cheilocistide ima šljemovkina cjepača (Inocybe mycenoides), koja se razlikuje po izgledu koji podsjeća na šljemovke (Mycena) i žutim listićima. Po izgledu može biti slična i okerbijela cjepača (Inocybe ochroalba), koja se razlikuje po karakteristikama cheilocistida i sporama, koje su izraženo stožaste na jednom kraju.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 88. Inocybe brevicystis Métrod ex Kuyp.

Inocybe brunneotomentosa - created on August 2025 in Mariebjerg Kirkegård, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

SMEĐEVUNASTA CJEPAČA

Inocybe brunneotomentosa Huijsman

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđ + tomentosus (lat.) = vunast, pustenast, dlakav. Po dekoraciji na klobuku.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je zatvoren, ubrzo se raširi, zvonolik do izravnato-konveksan, izraženo je grbav na sredini, površina je isprva žućkasto-smeđa i pustenasta na sredini, prema rubu je vlaknasto-maljava, ubrzo se razlaže na ljuske otkrivajući žućkasto-okerastu osnovu, koja je vremenom u sve većem kontrastu sa preostalim ljuskama koje postaju sve tamnije, svijetlosmeđe do smeđe, rub je prvo podvijen, ubrzo se izravna.

Stručak: 2.5-3.5 cm visok i 2.5-5 mm debeo, čvrst, valjkast ili se blago zadebljava prema dolje, na vrhu je bijel i pahuljast, ispod je prljavo žućkast, postaje prljavo sivo-smeđ od baze prema gore, ali ostaje svjetliji na vrhu, koprena je prisutna u mladosti.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 3.5 mm, prirasli, bjelkasti, postaju okerasti, zatim cimetastosmeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 7-9 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.3-2.1, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 23-29 x 7-9 µm, pleurocistide su 35-50 x 13-20 µm, batinaste do čak valjkasto-batinaste, debelih i gotovo bezbojnih stijenki, debljine do 2.5 µm, s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, vrlo su brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, silaze najviše do 1/3 dužine stručka, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, ali ponekad samo u vrlo uskom pojasu od oko 1/10 dužine stručka; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, u stručku je nešto svjetlije nego u kori; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom ili grabom, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slične su dvije vrste s tamnijim stručkom, crnonoga cjepača (Inocybe melanopoda), koja ima prilično svijetli oker klobuk i pleurocistide drugačijeg oblika s prilično tankim stijenkama, te mračna cjepača (Inocybe tenebrosa), koja nema prisutnu koprenu, a stručak je prekriven caulocistidama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 42. Inocybe brunneotomentosa Huijsman

Inocybe bufonia - created on July 2025 in Payette National Forest, New Meadows, ID, USA by Ed Barge

KRASTAČINA CJEPAČA

Inocybe bufonia Kokkonen & Vauras

Etimologija: bufo (lat.) = krastača + -ia (lat.) = označava svojstvo ili pripadnost. Po bradavičavoj površini klobuka koja podsjeća na kožu žabe krastače.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je stožast, zatim je izravnato-konveksan ili izravnat, s izraženom je prilično oštrom grbicom na sredini, rijetko je tupa, površina je slabo ljepljiva, rijetko je suha, na sredini je gladak ili rijetko s nejasno prilegnutim ljuskama, prema van je obično slabo vlaknast, rijetko je slabo ljuskav, ostaci ovoja nisu prisutni, smeđ do tamnosmeđ, rijetko je sivo-smeđ, na sredini je crnkasto-smeđ, na vanjskom je dijelu ponekad svjetliji, rub ponekad slabo narebran, ponekad je lagano krpast.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast ili se lagano širi prema dolje, rijetko je polugomoljast na bazi, površina je često s tamnosmeđim snopićima vlakanaca koji sliče prilegnutim ljuskama, slabo je ljepljiva ili suha, obično je slabo vlaknasto crtasta, na vrhu je blago pahuljasta, koprena je bjelkasta, svijetlosmeđ ili crvenkast, gornji dio je ponekad bjelkast, donji je dio obično tamniji, do tamnosmeđ, na bazi je obično bijel.

Listići: Umjereno su gusti, 30-38 ih dopire do stručka, široki su do 6 mm, trbušasti, prirasli, u početku su sivkasti do krem, zatim su krem-smećkasti, na kraju su oker-smeđi i često s tamnim pjegama, oštrica je boje lica ili svjetlija, glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do eliptične, višekutne, obično su prilično izraženo grbave, grbice su male do srednje veličine, 7.2-10.5 × 5.3-7.5 µm, Q = 1-1.8, Qe = 1.4, bazidije su batinaste, 4-sporne ili rijetko 2-sporne, 24-42 × 9-14 μm, pleurocistide su 39-82 × 9-26 μm, oblika su uske do umjereno široke boce s kratkim ili dugim vratom, u nekim su primjercima gotovo sve uske s dugim vratom, rijetko su kratko eliptične ili trbušaste, s vršnim su kristalima ili bez njih, sužene ili sa stapkom na bazi, sa svijetložutim su stijenkama debljine do 3 µm, rijetko su tankih stijenki, cheilocistide su duge do 78 µm i široke do 21 µm, slične su pleurocistidama, rijetko su gotovo kuglaste, na vrhu su s kristalima ili sluzave ili bez pokrova, rijetko su sa žutim sadržajem, caulocistide su brojne na vrhu stručka, uglavnom su slične pleurocistidama ili s dugim vrhom ili valjkaste ili zakrivljene, rijetko su s izbočinama ili kratkim granama ili segmentima, na vrhu su s kristalima ili bez, duge su do 116 μm, sa svijetložutim su stijenkama debljine do 3 µm, neke su tankih stijenki, često su izmiješane s brojnim cauloparacistidama; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, u klobuku je sivo-smeđe do bjelkasto, u stručku je boje površine stručka do bjelkasto, u bazi je obično bijelo, rijetko je žućkasto; miris je slab na spermu ili nejasan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u vlažnim miješanim šumama, priobalnim šumama i po močvarama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično brom, smrekom, brezom ili vrbom.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnom, prilično oštro ispupčenom klobuku i rastu po vlažnim staništima. Međutim, nikada nije pronađena u šikarama vrbe poput šiljaste cjepače (Inocybe acuta), od koje se lako mikroskopski razlikuje po manjim sporama, a čini se da su joj mikorizni partneri smreka ili breza.

Inocybe calida - created on July 2025 in Rendsburg-Eckernförde, Schleswig-Holstein, Germany by Bohan Jia

RASPUKNUTA CJEPAČA

Inocybe calida Velen.

Etimologija: calida (lat.) = topla, vruća. Po staništu.

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je zvonoliko-stožast, zatim se raširi i izravna, na ulegnutoj je sredini uvijek s prilično širokom, zašiljenom grbicom, površina je s postojanim tragovima bijelih ostataka ovoja na sredini, fino je baršunasta na sredini, kasnije je vlaknasta i raspucana prema rubu, u mladosti je žuto-oker ili crvenkasto-oker, kasnije je narančasto-smeđ do tamnosmeđ, rub je valovit i narebran.

Stručak: 2-4 cm visok, valjkast, često je lagano zakrivljen, na bazi je uočljivo gomoljast, gomolj nije obrubljen, pahuljast je na vrhu zbog čega je malo bijel, na gomolju je potpuno bijel, ostali dio je žut i nešto tamniji, skoro smećkast.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lagano su trbušasti, najprije su dosta svijetli, bijeli ili žućkasti, kasnije su oker, oštrica je malo nepravilna i sitno pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, nepravilne, zvjezdaste, s 5-10 grbica, 8-11 x 6-8 µm, Q = 1.1-1.8, Qe = 1.4, cheilocistide su debelih stijenki, svijetložute s amonijakom (NH3), 50-55 x 15-20 µm, pleurocistide su 40-80 x 13-23 µm, u obliku boce, sa stijenkama debljine do 3.5 µm, caulocistide su prisutne na čitavom stručku; ostrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, u stručku je s ružičastom nijansom; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta je velika razlika u boji između mladih i potpuno razvijenih primjeraka. Slične su zvjezdastosporna cjepača (Inocybe asterospora), koja ima izraženije zvjezdaste spore, te gravirana cjepača (Inocybe grammata), koja je svjetlija i s izraženim sivkastim ostacima ovoja na klobuku, osobito u mladosti.

Inocybe calospora - created on September 2019 in Slotshegn, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

LIJEPOSPORNA CJEPAČA

Inocybe calospora Quél.

Etimologija: kalos (gr.) = ljepota, lijepo + spora (gr.) = sjeme, spora. Po izgledu spora.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, zatim je raširen i oštro ispupčen na sredini, površina je bez ostataka ovoja, grubo baršunasta do kasnije sitno ljuskava, žuto-smeđ, smeđ, crveno-smeđ to tamno sivo-smeđ, u starosti izblijedi, na rubu je svjetliji.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, na bazi nije gomoljast ili je jedva izraženo zadebljan, pun, kasnije je šupalj, slabo je bijelo pahuljast na vrhu, ispod je uzdužno vlaknast, koprena nije prisutna u mladosti, crvenkasto-smeđ.

Listići: Nisu gusti, razmaknuti, široki su 2-3 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su svijetlo cimetastosmeđi, zatim su žuto-smeđi, kasnije su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do jajolike, dekorirane su dosta upadljivim, gustim, stožastim bodljama visokim 2-3 µm, 11-14 x 9.5-12.5 µm, Q = 1-1.4, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, 37-40 x 10-12 µm, pleurocistide su 35-55 x 10-15 µm, prilično su kratke, usko vretenaste do oblika boce, stijenke su na vrhu debljine do 2 µm, s kristalima na vrhu, cheilocistide su 21-48 x 9-21 µm, oblika su sličnog pleurocistidama, pomiješane su s vretenastim paracistidama, caulocistide su 27-64 x 8-14 µm, prisutne su na čitavom stručku, oblika su sličnog cheilocistidama, izmiješane su s vretenstim cauloparacistidama, pileipelis je cutis koji se sastoji od inkrustiranih, relativno kratkosegmentnih hifa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, okerasto-smeđe, u stručku je mjestimično lagano crvenkasto-smeđe; miris nije izražen ili slab na zemlju, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama i uz potoke, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično johom ili brezom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Jedinstvena je cjepača po ježastim kuglastim sporama. Tamne je smeđe boje drva i gotovo uvijek raste na izlomljenom terenu uz potoke, što je i najznačajnija osobina ove vrste. Najsrodnija je Inocybe multicoronata, rijetka vrsta do sada zabilježena samo u Sjevernoj Americi i Finskoj.

Inocybe caprimulgi - created on August 2021 in Henry's Woods, New York, USA by Rachel Swenie, University of Tennessee Fungal Herbarium

LEGNJEVA CJEPAČA

Inocybe caprimulgi Vauras & E.Larss.

Etimologija: Caprimulgus (lat.) = ptica leganj ili leganj mračnjak (Caprimulgus europaeus), koja živi u bjelogoričnim, crnogoričnim i miješanim šumama, vrijeme provodi na tlu ili na niskim granama, no dobro je kamuflirana u okružju vegetacije i neprimjetna je, a aktivna je noću, hranu kreće tražiti u sumrak.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je zvonolik, stožasto-konveksan do konveksan, zatim je spljošten i blago grbav na sredini, površina je vunasta na sredini, ponekad je s bjelkastim ostacima ovoja, prema rubu je grubo vlaknasta, na rubu se donekle raspucava, prvo je sivkast, žuto-sivkast, žuto-smeđ, kasnije je smeđ do tamnosmeđ, rub je prvo blago podvijen, zatim je raširen i često valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-10 mm debeo, često je ekscentričan, valjkast ili blago proširen do batinast prema bazi, često je s obrubljenim gomoljem širokim do 1.1 cm, ponekad je stisnut, potpuno je bijelo pahuljast, gladak, uzdužno crtast, bjelkast do blago žućkast, zatim je svijetlo sivo-smeđ, žuto-smeđ do smeđe, bijel prema bazi.

Listići: Prilično su gusti, trbušasti, široki su do 5 mm, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli sa zupcem do slobodni, bjelkasti, zatim su sivo-smeđi, kasnije su smeđi, oštrica je boja lica do svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, nepravilne, grbave, s oko 6-8 prilično istaknutih, zaobljenih grbica, 8-10.5 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.1-1.7, Qe = 1.4, bazidije su batinaste, 4-sporne, 23–29–37 × 8–11 µm, pleurocistide su brojne, 48-71 x 16-22 µm, trbušaste do vretenaste, često su sa zaobljenom bazom, svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 4.5 µm, često su s obilnim kristalima na vrhu, kristali su ponekad rijetki, cheilocistide su prilično slične pleurocistidama, ali kraće i promjenjivije, 32–68 × 14–28 µm, često su sa žuto-smeđim sadržajem i sa zaobljenom bazom, paracistide su brojne, batinaste, kruškolike do jajolike, 13–28 × 6–14 µm, caulocistide se spuštaju do baze stručka, na vrhu su 48–99 × 14–27 µm, prilično su slične cheilocistidama i pleurocistidama, ali promjenjivije, često su sa zaobljenom bazom, neke su sa smećkastim sadržajem, cauloparacistide su na vrhu stručka batinaste, jajolike ili kruškolike, 14–28 × 5–16 µm, na bazi stručka su više hifoidne, pileipelis je formiran od prilegnutih, paralelnih, iskrivljenih hifa, ponekad su blago zadebljanih stijenki, prekrivene su smećkastim pigmentom, široke 4-10 µm; otrusina je smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, blago je žuto-smeđe do svijetlosmeđe u klobuku, u stručku je bjelkasto, žućkasto do žuto-smeđe, osušeno je često sivo-smeđe do tamnosmeđe u klobuku, ponekad je crnkasto, u stručku je sivkasto, tamnosmeđe do crnkasto, u gomolju je svijetlije do ponekad bjelkasto; miris nije izražen ili slabo kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama u simbiozi s borom, a na višim planinskim predjelima uz patuljastu brezu (Betula nana), na suhom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Srednje je velika vrsta s potpuno pahuljastim stručkom i višekutnim i grbavim sporama. Od slične se Krieglsteinerove cjepače (Inocybe krieglsteineri) razlikuje po boji klobuka, koji nije žućkast, već više sivo-smeđe boje, ima uže spore i prosječno kraće i šire cistide, često sa zaobljenom bazom, a raste na pjeskovitom tlu, ispod bora ili breze. Prema analizama sekvenci najsrodnija je Inocybe substellata, koja je najkarakterističnija po grbavim sporama iz sekcije Marginatae, a raste u pjeskovitim područjima, međutim jasno se razlikuje i po makroskopskim i po mikroskopskim značajkama. Ponekad na istom staništu raste pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), ali se razlikuje po tome što ima ujednačenije obojen i svjetliji klobuk, bijeli stručak, spore s više grbica i kraće cistide.

Inocybe castanea - created on September 2021 in Halkjävi E, Myllymäki W, Finland by Stefan Jakobsson

CRVENKASTOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe castanea Peck

Etimologija: castanea (lat.) = kestenjast, boje kestena. Po boji klobuka.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije je konveksan, izravnato-konveksan do izravnat i s malom grbicom na sredini, površina je suha, na početku je gola, zatim je prilegnuto vlaknasta ili ljuskava, ujednačeno je smeđ u mladosti, zatim je žućkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, svjetliji prema rubu, rub je prvo podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, blago je zadebljan na bazi, površina je prekrivena slojem uzdužnih, bjelkastih, pahuljastih vlakanaca koja se na dodir lako brišu, pahuljast na vrhu, ispod je pahuljasto-praškast, smećkast do crvenkasto-smeđ, na bazi je svjetliji.

Listići: Gusti, široki su 2-2.5 mm, prirasli, naizmjenično su izmiješani lamelulama, kremasti u mladosti, zatim su sivkasti do žućkasto-smeđi, oštrica je neravna, nije resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, nekad višekutne, s malim grbicama i stožastom grbom na jednom kraju, s kružnim do duguljastim uljnim kapljama, 7-9 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.1-1.9, Qe = 1.4, bazidije su batinaste do široko batinaste, uglavnom su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, sterigme su duge 2–5 µm, 23–29 × 7–9 µm, pleurocistide su 50-80 x 12-25 µm, brojne, uglavnom su vretenaste i široko vretenaste, ponekad su oblika boce, s vršnim su kristalima, vrhovi su stožasti do tupi, često su prekriveni gustim granulama, baza je zaobljena do tupa, povremeno se sužava, debelih stijenki, debljine do 2.5 µm na sredini i izraženo zadebljane blizu vrha, do 5 µm, svijetložute, cheilocistide su 45–75 × 15–23 µm, brojne, sliče pleurocistidama, uglavnom su oblika boce, vrećaste ili široko vretenaste, debelih stijenki, stijenke su bezbojne do žućkaste, cheiloparacistide su 13–22 × 7–13 µm, široko batinaste ili batinaste, prozirne, bezbojne, tankih stijenki, glatke, izmiješane su s brojnim cheilocistidama, caulocistide su 58–79 × 15–20 µm, brojne na vrhu stručka, rjeđe od sredini prema dnu stručka, vretenaste do oblika boce, debelih stijenki, s vršnim su kristalima, cauloparacistide su 10–24 × 10–22 µm, kuglaste do jajolike, bezbojne, prozirne, trama listića je debljine 400–530 µm, sastoji se od pravilno raspoređenih, bezbojnih, glatkih, uglavnom napuhanih hifa širokih 7–16 µm, s tankim stijenkama, ponekad su valjkaste, pileipelis je cutis koji se sastoji od dva sloja, gornji sloj čine valjkaste, glatkih, bezbojne hife, široke 3–9 µm, a donji sloj je smećkaste boje, sastoji se od pravilno raspoređenih, napuhanih, žućkastih, inkrustiranih hifa širokih 11–25 µm, trama klobuka je debljine 450–630 µm, sastoji se od pravilno raspoređenih, bezbojnih hifa širokih 8–25 µm, tankih stijenki, napuhanih, stipitipelis se sastoji od pravilno raspoređenih, žućkastih, valjkastih hifa širokih 3–10 µm, tankih stijenki, glatkih, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo u klobuku, čvrsto, bijelo ili kremasto-bijelo, u stručku je vlaknasto, svijetloružičasto ili ružičasto-smeđe, na prerezu je nepromjenjivo; miriše na užeglo ulje, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od svibnja do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili jelom, a na višim planinskim predjelima uz osinice (Dryas octopetala).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Izvorno je otkrivena ispod smreka i jela u New Yorku, ali je utvrđeno je da je široko rasprostranjena u sjevernoj Europi i sjeveroistočnoj Aziji. Prepoznatljiva je po smeđem do crvenkasto-smeđem klobuku, bjelkastom brašnasto-pahuljastom stručku sa smećkastom osnovom, žućkastim listićima prije sazrijevanja, višekutnim sporama sa slabim grbicama, cheilocistidama oblika boce, često s tupim ili zaobljenim bazama i caulocistidama na vrhu stručka, koje se spuštaju do baze. Mikroskopske značajke pokazuju određena odstupanja u različitim uzorcima, primjerice spore bez uljnih kapljica, kraće cheilocistide, gotovo valjkaste i sa žutim stijenkama, vrhovi cheilocistida su s kristalima i pokazuju guste granulirane ostatke nakon otapanja kristala u 5% KOH, ali ova značajka nije uvijek uočljiva. Nadalje, zabilježeno je da raste u šumama smreke i planinskim šumama breze u Europi, dok u Kini raste u crnogoričnim šumama u kojima dominiraju ariš ili bor.