Inocybe lacera - created on August 2010 in Jõempa, Estonia by Vello Liiv

RASTRGANA CJEPAČA

Inocybe lacera (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: lacera (lat.) = razderan, rastrgan, poderan. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Torn Fibrecap

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan do konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, često je izraženo ili ponekad nejasno ispupčen, površina je grubo vlaknasta do ljuskava, bez pukotina na rubu, maljava do glatka na sredini, pokrov se kasnije razlaže, a zatim je ponovno s nakošenim ljuskama, vrlo rijetko jako izraženo, ostaci ovoja su odsutni ili vrlo nejasno izraženi, tamnosmeđ na sredini, prema rubu je smeđ do okerasto-smeđ, ponekad je čitav okerasto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, zatim je s gladak ili resast.

Stručak: 2.5-11 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast do nešto zadebljan na bazi, ali bez gomolja, pun, na kraju je šupalj, nije pahuljast, uzdužno je bijelo vlaknast, često prilično grubo, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bjelkast do žućkast na gornjoj polovici, ponekad je s crvenkastim odsjajem ili ljubičastim nijansama, smeđ ili crvenkasto-smeđ na gornjoj polovici, tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ na bazi, vremenom progresivno tamni.

Listići: Umjereno su gusti, 35-50 ih dopire do stručka, široki su 2-8 mm, široko do usko prirasli, bjelkasti u mladosti, rijetko su žućkasti, na kraju su oker, oker-smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je gotovo glatka do resasta, bjelkasta ili boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke do minimalno višekutne, često su izraženo sužene na sredini, podsjećaju na spore vrganja, 10-14.5 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.9-3.2, Qe = 2.3, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-32 x 9-11 µm, pleurocistide su gotovo vretenaste do valjkasto-vretenaste, ponekad su trbušaste, ponekad su zaobljene na vrhu, ali češće zašiljene, malo su zadebljanih stijenki, debljine do 2.5 µm, bezbojne do žute, vrh je bez ili s prilično nejasnim kristalima, brojne, 34-78 x 11-27 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, dosta su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su gotovo potpuno odsutne, krajnji vrh stručka je s uskom zonom slabo ili osrednje izraženih caulocistoidnih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe u stručku, blizu vrha je ponekad s ljubičastim nijansama; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u šumama, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično brezom, hrastom, kestenom, puzavom vrbom (Salix repens), borom ili smrekom, na vapnenastom tlu, siromašnom hranjivim tvarima, suhom pijesku ili na opožarenim terenima.

Doba rasta:  4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po često minimalno višekutnim sporama, osobito kod nekadašnjeg sinonima, a sada razdvojene močvarne cjepače (Inocybe helobia) i rastu na kiselim staništima. Po tamnjenju stručka i vršno zašiljenim pleurocistidama slična je krivonoga cjepača (Inocybe curvipes). Opisana je vrsta vrlo varijabilna, osobito po nekim makroskopskim značajkama. Međutim, ekstremne varijante uvijek su posredno povezane s tipičnom varijantom i zbog toga se Inocybe lacera var. griseolilacinoides i Inocybe lacera f. luteophylla ne može dodijeliti formalni taksonomski status. Mikroskopske značajke također pokazuju veliku varijaciju. Neke od ovih varijacija ne pokazuju nikakav određeni obrazac, ali ga pokazuju neke druge značajke, kao primjerice širina spora. Međutim, na dimenzije spora vjerojatno utječu i meteorološki uvjeti, jer primjerci koji rastu u nepovoljnim uvjetima (na planinskim staništima) pokazuju veću varijabilnost značajki od primjeraka koji rastu u povoljnijim uvjetima. Stoga čak ni ekstremi poput Inocybe lacera var. heterosperma ne zaslužuju formalni taksonomski status. Holotip Inocybe pallescens, koji predstavlja polualbino varijaciju opisane vrste, također nema formalni taksonomski status. Sinonim Inocybe deglubens var. trivialis je heterogen i sastoji se od dvije različite vrste, a Karstenov opis jasno ukazuje na to da se ta vrsta povezuje s primjercima s tankim sporama i tamnim stručkom.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 27.1. Inocybe lacera var. lacera

Inocybe lacunarum - created on September 2019 in Halkjärvi E, Finland by Stefan Jakobsson

BLATNA CJEPAČA

Inocybe lacunarum Vauras & E.Larss.

Etimologija: lacuna (lat.) = rupa, udubina, bazen. Po tipičnom mjestu rasta u vlažnim depresijama, koje su ponekad pod vodom.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan do zvonolik, kasnije je rašireno konveksan do izravnat i sa širokom, niskom grbicom na sredini, površina je glatka i ponekad s ostacima ovoja na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta do raspucana, žuto-smeđ na sredini, prema rubu je svjetliji, žuto-oker do prljavo žuto-smećkast.

Stručak: 1.5–5.5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, gotovo gomoljast do obrubljeno gomoljast na bazi i širok 5–7 mm, čitav je bijelo pahuljast, uzdužno crtast, isprva je bijel, sa žuto-smeđom nijansom na dnu, kasnije je blago žućkast do žuto-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, do 3 mm široki, usko su prirasli do slobodni, svijetlosivi, zatim su sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su zvjezdaste, s oko 12-14 izbočenih, usko stožastih i zaobljenih grbica, vršna je grbica često najveća, duga do 3.5 µm, 10-13 x 8-10.5 µm, Q = 1-1.7, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, 26–40 × 9–15 ​​µm, pleurocistide su 55-80 x 14-25 µm, trbušaste do vretenaste, nekad su s bazalnim stalkom, žućkastih i debelih stijenki, debljine do 5 µm, obično su s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su prilično slične pleurocistidama, ali prosječno kraće, uže i promjenjivije, 38–76 × 13–21 µm, neke su sa žućkastim sadržajem, neke su sa zaobljenom bazom, paracistide su brojne, jajolike, kruškolike do batinaste, 14–28 × 7–16 µm, caulocistide se spuštaju do baze stručka, na vrhu stručka su prilično slične cheilocistidama i pleurocistidama, ali promjenjivije, često su sa zaobljenom bazom, 40–80 × 13–21 µm, cauloparacistide su prisutne na vrhu stručka, krusškolike do batinaste, 12-34 × 8-15 µm, brojne; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u mladosti, kasnije je djelomično svijetlo žuto-smeđe u stručku, osušeno je prilično svijetlosmeđe u klobuku, listići su smeđi, a u stručku je smeđe do tamnosmeđe, rijetko je crnkasto-smeđe, a u klobuku i gomolju je svjetlije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, vlažnim priobalnim šumama, parkovima, na travnjacima, pašnjacima, rubovima polja, šumskim putovima i stazama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom lužnjakom (Quercus robur), brezom ili topolom, ali često i lijeskom, vrbom ili javorom, na golom tlu po vlažnim depresijama ili jarcima, uglavnom na glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je mala i nježna vrsta s potpuno pahuljastim stručkom i zvjezdastim sporama, a prilično su slične Inocybe populea, koja se razlikuje po manjim sporama i Q = 1.1–1.3, nepravilnijim grbicama, ali nekim dvostrukim grbicama u obliku krune, kraćim i užim pleurocistidama, 34–71 × 12–19 µm, kao i caulocistidama na vrhu stručka, 28–48 × 12–17 µm, a prema crtežima, cistide su bez vršnih kristala, te vrbova cjepača (Inocybe salicis), koja se mikroskopski jasno razlikuje po tome što ima samo niske grbice na sporama. Lijeposporne cjepača (Inocybe calospora) također ima zvjezdaste spore, ali s 20-30 valjkastih, tupih bodlji.

Inocybe lampetiana - created on August 2025 in King County, WA, USA by ym_wang_pnw

LAMPETIJINA CJEPAČA

Inocybe lampetiana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Lampetia (gr.) = Lampetija, ona koja sjaji, svjetleća. Po grčkoj nimfi Lampetiji, jednoj od Helijevih kćeri (Helijada) koja je sa svojom sestrom Faetusom čuvala očeva stada na otoku Trinakriji (Sicilija). Prema rimskom pjesniku Vergiliju, nakon smrti su se pretvorile u crne topole, a po nekim tumačenjima johe. Po rastu ispod crne johe (Alnus glutinosa).

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je gotovo kuglast do stožast, zatim je stožasto-konveksan ili proširen, uglavnom je s izraženom velikom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti sa slojem svijetlih sivkasto-smeđih ostataka ovoja, kasnije vidljivih ponekad na sredini ili na rubu, fino je baršunasta do svilenkasta, ponekad je gotovo vunasta, uglavnom je s prilegnutim vlaknima, ali ponekad i ljuskava, mladi primjerci su s ostacima koprene, obično je smeđ do tamnosmeđ s ili bez sivkaste nijanse, ponekad je sa slabom crvenkastom nijansom, često je tamniji na sredini i vremenom mijenja boju prema rubu, rub je prvo podvijen do obješen, kasnije je ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, uglavnom je zakrivljen, ponekad se zadebljava prema bazi, isprva je fino bjelkasto pustenast, ubrzo je uzdužno crtast ili gol, grubo je pahuljast samo na vrhu, bjelkast, isprva je čitav, na gornjoj polovici ili barem blizu vrha svijetloljubičast, kasnije je čitav ili barem na donjem dijelu mesnatocrvenkast do smeđ.

Listići: Prilično su razmaknuti, 25-35 ih dopire do stručka, debeli, prirasli, često sa zupcem, isprva su prljavo bjelkasti, kasnije su svijetlo krem-smeđi do tamnosmeđi s crvenkastom ili narančastom nijansom, oštrica je neravna, resasta, bjelkasta do boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do eliptične, često su duguljaste, obično nisu ili su slabo sužene na sredini, na jednom kraju su gotovo zašiljene do tupe, glatke, 8.5-12 x 4.5-6.5 μm, Me = 10 x 5.4 μm, Q = 1.6–2.2, Qe = 1.9, bazidije su 4-sporne ili 2-sporne, pa su prilično neujednačene veličine, 24-28 x 7-9 μm, oštrica je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih ili valjkastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 49-84 x 9-17 μm, često su usko valjkaste, također su trbušaste ili vretenaste, obično su s prilično dugim ravnim širokim vratom, ponekad su gotovo glavičaste i sa zadebljanim zaobljenim vrhom ili kapicom, na vrhu su općenito široke, s kratkim su stalkom na bazi, s vršnim su kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, ponekad su ispunjene s prilično svijetlim amorfnim sadržajem, cheilocistide su ponekad varijabilne, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5-13 μm, inkrustiranih i s tamnosmeđim do gotovo crnkasto-smeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 45-80 x 10-15 μm, trbušaste, valjkaste ili pomalo nepravilne, s dugim vratom i kratkim stalkom na bazi, vrh je sa ili bez malih kristala, stijenke su debljine do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto u klobuku, ljubičasto do ružičasto ili ružičasto-smeđe barem blizu vrha stručka u mladosti, vremenom je svjetlije, a zatim svijetloružičasto i prljavo bjelkasto u donjem dijelu, osušeno je crvenkasto-smeđe u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, na vlažnim terenima, po močvarama i uz potoke, u simbiozi s johom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smeđem do tamnosmeđem baršunastom do vunastom klobuku, sivkastim do smeđim ostacima ovoja, svijetloljubičastom do tamnoljubičastom stručku, barem na vrhu, pahuljastom samo na vrhu, glatkim sporama, cheilocistidama s često dugim ravnim vratom i prilično tankim stijenkama, te rastu ispod johe na vlažnom do močvarnom kiselom tlu. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od sličnih vrsta. Inocybe drenthensis ima manje spore, nema ostatke ovoja na klobuku, ima pjegavu površinu klobuka, uglavnom vretenaste cheilocistide i raste na vapnenastom tlu. Inocybe dryadiana ima svjetliji klobuk, cheilocistide joj nisu valjkaste i raste na vapnenastom suhom tlu ispod hrasta. Gejina cjepača (Inocybe gaiana) raste na mnogo sušnijem vapnenastom tlu, ima manje spore, a cheilocistide su uglavnom trbušaste ili vretenaste. Kovrčasta cjepača (Inocybe cincinnata), Gejina cjepača i Inocybe minima razlikuju se po više koljastim, vretenastim cheilocistidama i prosječno manjim sporama, dok vapnenačka cjepača (Inocybe tiburtina) raste na vapnenastom tlu, a cheilocistide nisu valjkaste. Ametistna cjepača (Inocybe amethystina) razlikuje se po vunasto-ljuskavoj površini klobuka, cheilocistidama koje općenito nisu valjkaste i staništu koje nije uz johu. Od slične se kosmate cjepače (Inocybe flocculosa) lako razlikuje po intenzivno narančastim ili narančasto-crvenim listićima.

Inocybe langei - created on August 2021 in Lyngby Mølledam, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LANGEOVA CJEPAČA

Inocybe langei R.Heim

Etimologija: U čast danskog mikologa J.E. Langea (1864.-1941.). Po imenu.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je konveksan do izravnat, bez ili s nejasnom grbicom na sredini, površina je glatka do maljava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju, nije raspucana na rubu, vremenom ponekad postaje sitno ljuskava, ostaci ovoja su odsutni ili prisutni, ali prilično nejasno izraženi, oker do žuto-oker, ponekad je nešto tamniji, osobito na vanjskom dijelu.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 3-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je s gotovo obrubljenim gomoljem, čitav je pahuljast, ali samo nejasno na donjoj trećini, gotovo je bjelkast, vremenom je sa slabom žućkastom ili narančastom nijansom, nikada nije crvenkast.

Listići: Gusti, 35-50 ih dopire do stručka, široki su 2-3 mm, nisu trbušasti, prilično su široko do usko prirasli, sivkasti u mladosti, zatim su sivkasto-žuti do sivkasto-smeđi, ali nešto sivkastije, oštrica je sitno resasta, bjelkasta ili boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, gotovo su tupe na jednom kraju, glatke, 6.5-8.5 x 4-5 µm, Q = 1.5-2, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 22-28 x 7-10 µm, pleurocistide su 40-70 x 12-18 µm, usko batinaste, gotovo trbušaste ili vretenaste, debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, bezbojnih stijenki, s kristalima na vrhu, cheilocistide su slične pleurocistidama, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, caulocistide silaze gotovo do baze stručka, ali su rijetke na donjoj trećini, slične su ckeilocistidama ili nešto nepravilnije, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i stručku; miris nije izražen ili slab na spermu, a okus je također na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u parkovima i na travnjacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, vrbom, johom ili topolom, a moguće i sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Lako se prepoznaje po kombinaciji sivkastih listića i vrlo malih spora. Makroskopski se ne razlikuje od Inocybe trechispora, koja, međutim, ima kvrgave spore. Slične su i okerbijela cjepača (Inocybe ochroalba), koja ima veće spore (prosječno duže od 8 µm) i šire cistide, pelargonijina cjepača (Inocybe pelargonium), koja ima drugačiji miris i bjelkaste do kremaste listiće. Također se često miješa s bademovom cjepačom (Inocybe hirtella), koja ima ljuskaviji klobuk, bjelkaste listiće, drugačiji miris i nešto veće spore.

Inocybe lanuginosa - created on September 2022 in Pratond, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

ČUPAVA CJEPAČA

Inocybe lanuginosa (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: lanugo, lanuginosis (lat.) = vuna, pahuljica, dlaka + -osus (lat.) = označava obilje nečega. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Wooly Fibrecap

Klobuk: 1-4 cm širok, stožast, tupo stožast do konveksan, vremenom se izravna, obično je s niskom, tupom grbicom na sredini, površina je suha, s malim, gustim, šiljastim ljuskama na sredini, prema rubu je ljuskava, vremenom se raspucava, ali nije rascijepljena, nije s razmaknutim vlaknima i ne otkriva svjetliju osnovnu, na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je smeđe ili sivo-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije je obješen do izravnat.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago proširen na bazi, pun, kasnije može biti šupalj, površina je suha, koprena je brzo prolazna, pahuljasta na krajnjem vrhu, na donjoj je polovici vunasto-vlaknasta, ljuskava, slabije prema vrhu, svijetlosmeđ do smeđ, na vrhu je svjetliji, obično bjelkast, na bazi je ponekad s bijelim micelijem.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, široki su do 3 mm, prirasli do gotovo slobodni, izmiješani su s lamelulama, u početku su bjelkasti do sivkasti, kasnije su svijetlosmeđi, smeđi do narančasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su uglavnom eliptične, višekutne, nepravilne, izraženo su grbave, tipično su s 8-14 grbica, 8-11 x 6-8 µm, Me = 9.3 x 6.4 µm, Q = 1.1-1.9, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkasto-batinaste, prozirne, 20-29 x 7-9.5 µm, pleurocistide su brojne do rijetke, 30-50 x 13-25 µm, jajolike, kruškolike so široko batinaste, rjeđe su eliptične ili trbušaste, tankih do blago zadebljanih stijenki, debljine do 1.5 µm, prozirne, s vršnim su kristalima, bazalna stapka je kratka, cheilocistide su brojne, slične su pleurocistidama, nešto su kraće, također su ponekad vretenaste do trbušaste, 17-56 x 10-22 µm, paracistide su široko batinaste, kruškolike do eliptične, tankih stijenki, prozirne, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu, općenito su trbušaste, jajolike do gotovo valjkaste, prozirne do svijetlosmeđe, obično su tankih stijenki, s vršnim su kristalima ili ne, dobro su zaobljene do glavičaste, u gustim su nakupinama, trama listića je s pravilnim, svijetlo žućkasto-smeđim, valjkastim do napuhanim hifama, širokim do 28 µm, pileipelis je trichoderm koji se sastoji od crvenkasto-smeđih do hrđastosmeđih hifa, debelih stijenki, debljine do 1 µm, valjkastih do natečenih, širokih 10-23 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Debelo do 3 mm, čvrsto, bjelkasto, nepromjenjivo na nagnječenim mjestima; miris nije izražen, a okus je blago kiseo ili također nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, a ponekad i s bjelogoričnim drvećem, često brezom, topolom ili johom, na zemlji ili ponekad na trulom drvu ili prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slične su tankolistićava cjepača (Inocybe leptophylla), od koje se razlikuje po manjim sporama s manje grbica, malim, jajolikim ili kruškolikim pleurocistidaama i nešto manjim bazidijama, vunasta cjepača (Inocybe stellatospora), koja raste uglavnom na tlu, rjeđe na drvnim ostacima, a jedva se razlikuje po ljuskavom klobuku koji je čupav i neljuskav, te tendenciji da se ljuske razdvoje i otkriju svijetlu tramu ispod. Peckov se holotip savršeno slaže s Inocybe ovatocystis, uključujući rast na drvu.

Inocybe laurina - created on August 2016 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Thomas Kehlet

SIĆUŠNA CJEPAČA

Inocybe laurina Bandini, B.Oertel & C.Hahn

Etimologija: Po patuljastom kralju Laurinu iz germanske i tirolske mitologije, poznatom iz sage o "Ružnom vrtu" (njem. Der Rosengarten), koji je vladao podzemnim kraljevstvom ispod planina, često povezivan s Alpama. Iako je bio patuljaste veličine, posjedovao je nadnaravne moći i bogatstvo. Po često vrlo maloj veličini plodnih tijela.

Klobuk: 1–3 cm širok, isprva je polukuglast, gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, često je u mladosti bez, a zatim obično s izraženom ili gotovo zašiljenom širokom grbicom, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti često s debelim slojem bjelkastih ostataka ovoja, koji često ubrzo potpuno nestanu ili su još uvijek uočljivi na sredini ili rubu, u početku često izgleda gotovo vunasta zbog debelih ostataka ovoja, zatim je više ili manje baršunasta ili vlaknasta, ali i potpuno glatka, kasnije se na sredini često raspucava na polja, u mladosti je s bjelkastom koprenom, oker-smeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, često je svjetliji na sredini zbog ostataka ovoja, ali je ponekad i tamniji u starosti, rub je u početku podvijen, kasnije je savijen prema dolje, ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, uglavnom je zakrivljen, u početku je gusto bjelkasto vlaknast, kasnije je mrežast ili pjegav ili vremenom postane gol, samo je na vrhu pahuljast, bjelkast, isprva je svijetlo mesnatocrvenkast, svijetlo oker-smeđ, na vrhu je više ili manje ružičasto-crvenkast ispod vlaknastog sloja.

Listići: Prilično su razmaknuti, oko 25-35 ih dopire do stručka, široki, blago su trbušasti, debeli, obično se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do smeđi, ponekad su s intenzivnim maslinastim odsjajem, oštrica je nazubljena, ponekad je valovita, bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, jajolike ili vretenaste, često izraženo sužene na sredini, tupe na vrhu, glatke, 8-10.5 x 5.5-7 µm, Q = 1.5–1.9, Qe = 1.6, bazidije su općenito 4-sporne, 25–32 × 7–10 µm, ponekad su u ekstremnim staništima poput pješčanih dina i 2-sporne pa sa sporama dugim do 12.5 µm, pleurocistide su 40-80 x 12-20 µm, obično su trbušaste do vretenaste, često su s izraženim prijelazom od trbuha do vrata, s kratkim ili duljim (i tada često blago valovitim) vratom, općenito su široke na vrhu, obično su s prilično kratkom bazalnom stapkom, ponekad su i s krnjom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 2 µm na vrhu, međutim nekad su s  gotovo tankim stijenkama, zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide eu slične veličine, ali promjenjivijeg oblika, izmiješane su s brojnim bezbojnim, batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama tankih stijenki, a ponekad i s brojnim cistidama u različitim međustadijima, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5–10 µm, uglavnom prekrivenih smeđim do tamnosmeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, 45–90 × 10–20 µm, obično su duge i vitke s valovitim stijenkama i kratkom ili bez bazalne stapke, valjkaste, trbušaste ili deformirane, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 1.5 µm na vrhu, zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s bezbojnim hifoidnim i segmentiranim elementima s tankim stijenkama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-smeđe u vrhu stručka i osobito u kori stručka, inače je bjelkasto s ružičastom nijansom, osušeno je tamnosmeđe ili tamno sivkasto-smeđe u klobuku i nešto svjetlije u stručku, me pocrni; miris i okus su na spermu, osobito na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u nizinskim područjima, na suhim kopnenim dinama, obalama planinskih potoka ili rijeka, te izravno u suhim koritima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, smeđem, glatkom, pustenastom ili vlaknastom klobuku, obilnim bjelkastim ostacima ovoja u mladosti, pahuljastom stručku samo na krajnjem vrhu, koji je ružičasto-crvenkast blizu vrha i gusto prekriven bjelkastim vlakancima, glatkim sporama, trbušastim ili vretenastim cheilocistidama s često tankim stijenkama, te rastu na vapnenastom tlu ispod crnogoričnog drveća, obično bora. Po toj se kombinaciji značajki razlikuje od genetski srodnih vrsta, kao što su Inocybe nemorosa, koja je bez bjelkastih ostataka ovoja na klobuku i s kraćim cheilocistidama, te Astraisove cjepače (Inocybe astraiana), koja je uglavnom većih dimenzija, manjim sporama i većim cheilocistidama. Također su slične tamna cjepača (Inocybe fuscidula), koja je bez ružičasto-crvene nijanse na vrhu stručka, s izraženo manjim sporama i kraćim cheilocistidama, Inocybe hypophaea, koja je većih dimenzija, bez bijelih ostataka ovoja na klobuku, bez izražene ružičasto-crvenkaste nijanse na vrhu stručka, s prosječno širim sporama i kraćim cheilocistidama, Inocybe lechiana, koja je rijetko sa sivim ostacima ovoja na klobuku, često je s gotovo crno-smeđim klobukom, prosječno užim sporama i kraćim cheilocistidama, rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koja je većih dimenzija, s crvenkastim klobukom, bez debelih, bijelih ostataka ovoja, s prosječno većim sporama i dosta promjenjivim cheilocistidama, Inocybe parvipileus, koja je s izraženo većim i užim sporama, te dužim i užim cheilocistidama s dugom bazalnom stapkom, te Inocybe pseudofuscidula, koja je s tankim, sivkastim ostacima ovoja, bez ružičasto-crvene nijanse na stručku i u mesu stručka, s prosječno većim sporama, a raste ispod vrba i drugog bjelogoričnog drveća.

Inocybe leptocystis - created on January 2022 in San Carlos del Valle, Spain by Emilio López Barchino

USKOCISTIDNA CJEPAČA

Inocybe leptocystis G.F.Atk.

Etimologija: lepto (gr.) = tanak, nježan, uzak + cystis (gr.) = mjehur, vrećica, cistida. Po uskim pleurocistidama.

Klobuk: 1-3 cm širok, konveksan do izravnato-konveksan i nejasno ispupčen na sredini, površina je malo vodenasta, sitno je pustenasta do nejasno vlaknasta, vlakna se ne razilaze, na rubu nije brazdast, vremenom postaje sitno ljuskav na sredini, ostaci ovoja su prilično nejasni, nekad su jasno uočljivi, oker, žućkasto-smeđ do smećkast, sušenjem malo posvijetli, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-4 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago zadebljan na bazi, nije gomoljast, čak ni na vrhu nije pahuljast niti dlakav, potpuno je gladak do sitno bijelo vlaknast, bjelkast do oker, osobito na sredini, ponekad je blago ružičast blizu vrha.

Listići: Umjereno su gusti, 30-35 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, nisu trbušasti, umjereno su široko prirasli, žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, na jednoj su strani nejasno stožaste, glatke, 7.5-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.2-1.8, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, 24-30 x 7-9 µm, pleurocistide su 46-70 x 10-19 µm, batinaste do gotovo vretenaste, ponekad su nejasno glavičaste, potpuno su tankih stijenki, iznimno su s dvostrukom stijenkom debljine manje od 0.5 µm, bez ili su s rijetkim kristalima na vrhu, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su usko batinaste do valjkasto-batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne čak i na krajnjem vrhu odsutne, uočeno su sam rijetke slabo izražene hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, sušenjem postaje bjelkasto; miris nije izražen ili blago kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na tlu ili rjeđe na krupnijim drvnim ostacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili tujom (Thuja), na prilično vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, glatkoj do sitno vlaknastoj površini stručka, nije pahuljasta, te rastu ispod crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 31. Inocybe leptocysis Atk.

Inocybe leptophylla - created on September 2020 in Partasensaari, Finland by Martti Moisander

TANKOLISTIĆAVA CJEPAČA

Inocybe leptophylla G.F.Atk.

Etimologija: leptos (gr.) = tanak, nježan, uski + phyllon (gr.) = list, listić. Po tankim listićima.

Engleski naziv: Shorn Fibrecap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, u mladosti je gotovo polukuglast, zatim je konveksan do gotovo ravan, površina je suha, ljuskavo-maljava na sredini, prema rubu je vlaknasta, smeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je u mladosti podvijen, a takav ostaje čak i kod odraslih primjeraka.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, nekad je malo sužen na bazi, suh, pahuljast na gornjem dijelu, ispod je vlaknast do ljuskav, svijetlooker na vrhu, ispod je smeđ, na bazi je tamniji.

Listići: Umjereno su gusti, trbušasti, nekad su izrezani uz stručak, prirasli, u mladosti su bjelkasti, zatim su svijetlosmeđi, sivkasto-smeđi do cimetastosmeđi, oštrica je ljuskava i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, nepravilne, zvjezdaste, grbave, sa 6-12 grbica visokih 2.1-2.6 µm, 9-12 x 7-9 µm, Q = 1-1.5, Me = 10.6 × 8.3 µm, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, pleurocistide nisu prisutne, chelocistide su batinasto-trbušaste, gotovo glavičaste, nepravilne, bez kristala na vrhu, tankih stijenki, vrlo brojne, 30-50 x 12-16 µm, caulocistide su brojne samo na gornjem dijelu stručka, valjkaste, sa zadebljanim stijekama na vrhu; otrusina je tamnosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto u klobuku, smećkasto u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na zemlji ili na krupnijim drvnim ostacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće jelom, na suhom i kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Pripada kompleksu čupave cjepače (Inocybe lanuginosa) u kojem su vrste sličnih makroskopskih značajki po kojima ih je teško odvojiti, ali su mikroskopski dosta različite. Kompleks je karakterističan po odustvu pleurocistida i s cheilocistidama tankih ili minimalno debelih stijenki, a u kojem se uz opisanu vrstu nalazi varijetet vunaste cjepače Inocybe lanuginosa var. lanuginosa, koja ima dosta izdužene ili gotovo valjkaste pleurocistide, te Inocybe ovatocystis, koja ima jajolike pleurocistide.

Inocybe lindrothii - created on October 2019 in Pyhän Katariinan kirkon kirkkomaa, Finland by Jukka Vauras

LINDROTHOVA CJEPAČA

Inocybe lindrothii (P.Karst.) Vauras & E.Larss.

Etimologija: U čast švedskom botaničaru Carlu Lindrothu (1862.-1893.), poznatom po doprinosu u proučavanju gljiva i algi. Po imenu

Klobuk: 1.5–4.5 cm širok, prvo je stožasto-konveksan ili zvonoliko-konveksan, zatim je izravnato-konveksan, izraženo je ispupčen na sredini, površina je ponekad s bjelkastim ostacima ovoja na grbici i rubu, glatka, malo je sjajna kada je vlažna, prema rubu je blago radijalno vlaknasta, vremenom se polako razlaže i otkriva bjelkastu tramu koja je u kontrastu s tamnijom dekoracijom, ponekad je ljuskava, svijetlo žuto-crvenkast, oker-smeđ, svijetlo žuto-smeđ do tamnosmeđ, grbica je često tamnosmeđa do crno-smeđa, rub je malo podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2–12 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, na bazi je uglavnom gomoljast, čitav je pahuljast, uzdužno crtast, koprena nije uočljiva, svijetlo žuto-smeđ, ponekad je djelomično svijetlo žuto-crvenkast, tamnosmeđ do crno-smeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je često bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, široki su do 6 mm, prirasli, u mladosti su sivkasti, kasnije postaju sivo-smeđi, oštrica je boje lica ili svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do jajolike, glatke, 8-10 x 5-6.5 µm, Qe = 1.3–1.9, Qe = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22–39 × 8–12 µm, pleurocistide su 50-70 x 14-21, vretenaste do oblika boce, debelih stijenki, debljine do 4.5 µm, bezbojne do blago žućkaste, obično su s većim i malim kristalima na vrhu, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali su više trbušaste, često su sa zaobljenom bazom, paracistide su jajolike do batinaste, tankih stijenki, caulocistide su prisutne na cijelom stručku, slične su cheilocistidama i pleurocistidama, neke su sa zaobljenom bazom, duge su do 72 µm, cauloparacistide su jajolike do batinaste, tankih stijenki; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, u stručku je djelomično blago crvenkasto, žućkasto do narančasto; miris je kiselkast ili na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, parkovima i na travnjacima, obično u simbiozi s brezom, a rjeđe sa smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po crvenkastoj nijansi na stručku i u mesu stručka na prerezu, glatkim sporama i staništu na kojem raste.

LJEŠNJAKOVA CJEPAČA

Inocybe margaritispora (Berk.) Sacc.

Etimologija: margarites (gr.) = biser + spora (gr.) = spora, sjeme. Po jako bradavičavim sporama.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je zvonolik i konveksan, okruglasto je ispupčen na sredini, ubrzo se spljošti, obično je s izraženom, širokom grbom na sredini, visokom do 1.5 cm, površina je karakteristično dvobojna jer je žućkasto-oker osnova djelomično prekrivena tamnooker dekoracijom koja je nešto gušća na sredini, na sredini je vlaknasto-ljuskava, prema rubu je radijalno vlaknasta, a kasnije se razlaže na male ljuskice, na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je nešto svjetliji, oker i slamnatožut.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-10 mm debeo, dosta je robustan, pravilno je valjkast, na bazi je s obrubljenim gomoljem i širine 8-9 mm, pun, s veoma je sitnim, gotovo točkastim dlačicama, a između njih je površina brašnjava, bjelkast do svijetlokrem, svjetliji je od klobuka.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, veoma su različitih dužina, osrednje su gusti, u mladosti su kremasto-sivkasti, nešto kasnije su sivo-smećkasti, oštrica je cjelovita i svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su nepravilno višekutne, sa 6-9 izbočenih grba, 8-10 x 6-8 µm, Q = 1.1-1.6, Qe = 1.3, pleurocistide su 50-90 x 16-30 µm, promjenjive, uglavnom su oblika boce, sa stijenkama debele do 3 µm, svijetložute u KOH; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto i lagano žućkasto; lagano miriše na spermu, a osušeno slabo na duhan, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa u dodiru s gvajakom tinkturom je negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno po nekoliko primjeraka zajedno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvama, hrastovima, lijeskama, vrbama i borovima, na vapnenastom tlu. Jedna je od češćih cjepača u našoj zemlji, a pronađe se i na Jadranu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na obali rijeke Save, na pjeskovitom tlu, ispod vrba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je zvjezdastosporna cjepača (Inocybe asterospora) koja često raste blizu lješnjakove cjepače, a razlikuje se po mesnatocrvenkastom stručku i većim sporama. Ova je vrsta prepoznatljiva po relativno velikim dimenzijama plodnog tijela, po izraženo pahuljasto-ljuskavoj površini klobuka, gomoljasto zadebljanoj bazi stručka, te po jako grbavim sporama.

Inocybe maritimoides - created on August 1994 in Lachute, Québec, Canada by Yves Lamoureux, Université de Montréal Biodiversity Centre

CRNOGORIČNA CJEPAČA

Inocybe maritimoides (Peck) Sacc.

Etimologija: maritimus (lat.) = morki, koji se odnosi na more. Po staništu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je gotovo stožast, kasnije je konveksan i tupo ispupčen na sredini, površina je suha, ljuskava do raspucana na polja na sredini, vlaknasta prema rubu, prvo je tamno sivo-smeđ do tamnosmeđ, vremenom i sušenjem izblijedi do smeđe boje.

Stručak: 2-3 cm visok i 3-4 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, prekriven je svjetlijim vlaknima na tamnosmeđoj osnovi.

Listići: Gusti, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bjelkasti, kasnije su oker-smeđi, oštrica je ponekad mjestimično smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, nepravilne, s nekoliko grbica, 6.5-10 x 4.5-5 µm, Q = 1-1.8, Qe = 1.4, cheilocistidije su gotovo valjkaste, s kratkim bazalnim stalkom, zaobljen i ponekad s blago zadebljanim stijenkama na vrhu, 50-70 x 13-18 µm, pleurocistide su brojne, trbušaste, s tankim su bazalnim stalkom, široko zaobljene do tupe na vrhu, s tankim do blago zadebljanim stijenkama, deblji ne do 1.5 μm, pileipelis je sastavljen od cutisa, koji se sastoji od prilegnutih, paralelnih, isprepletenih hifa, tankih do blago zadebljanih stijenki, smećkasto inkrustiranim, širokih 5-10 μm, izmiješane su s valjkastim do batinastim završnim elementima, ponekad blago želatiniziranim ili su prozirni; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto do krem, na prerezu je nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po tamnoj boji, malim sporama specifičnog oblika, gotovo pravokutnim i vrlo slabo grbavim, a raste uglavnom po mladim nasadima smreke. Oštrica može biti mjestimično smeđa, ali ta karakteristika nije konstantna.

Inocybe melanopoda - created on August 2023 in Ravnsholt Skov, Denmark by Margot Nielsen

CRNONOGA CJEPAČA

Inocybe melanopoda D.E.Stuntz

Etimologija: melas (gr.) = crn, tamne boje + pous (gr.) = stopalo, noga, stručak. Po tamnom stručku.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je gotovo ravan, nije ispupčen na sredini, suh čak i kada je vlažan, površina je u mladosti s bijelim ostacima ovoja, baršunast do vunast na sredini, zatim je vlaknasto-ljuskav ili s prilegnutim vlaknima, osobito prema rubu, isprva je sivkast, zatim tamno slamnatožut, oker do svijetlosmeđ.

Stručak: 3–6.5 cm visok i 4–10 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago proširen prema bazi, nije gomoljast, fino je pahuljast na krajnjem vrhu, ubrzo je bjelkasto vlaknast prema bazi, koprena nije prisutna, svijetlosmeđ prema vrhu, tamniji prema bazi, tamnosmeđ, sivo-smeđ do sivo-crn, ponekad postaje smeđ, trljanjem često pocrni, često je s obilnim bijelim bazalnim micelijem.

Listići: Gusti, prilično su usko prirasli, tanki, svijetlokrem, zatim su sivkasto-krem, oštrica je resasta do pahuljasta, bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, debelih stijenki, izraženo zašiljene na jednom kraju, glatke, 7.5-9.5 x 5-5.5 µm, Qe = 1.4-1.8, Qe = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim su kopčama, 23-38 x 7-10 µm, pleurocistide su rijetke do prilično brojne, oblika boce do vretenaste, nisu sužene ili zašiljene na vrhu, vrlo su tankih stijenki, osobito na proširenom dijelu, debljine 0.5-1 µm, prozirne, bez ili s malo kristala na vrhu, 40-65 x 13-23 µm, cheilocistide su brojne, slične su pleurocistidama, oblika boce, trbušaste do široko valjkaste, tankih stijenki, debljine 0.25-1 µm, s bazalnim stapkama, s kristalima na vrhu, 35-57 x 12-19 µm, caulocistide su rijetke, slične su pleurocistidama, ali kraće, pileipelis je dvostruki, sastavljen je od cutisa koji se sastoji od hifa, često zakrivljenih, uvijenih, tankih stijenki, oker-smeđih, širokih 1.5-5 µm, te subpelisa koji se sastoji od isprepletenih hifa, tankih stijenki, širokih do 10 µm, cheiloparacistide su brojne, gotovo kuglaste do batinaste, ponekad su proširene prema bazi, višesegmentne, tankih stijenki, prozirne, 16-30 x 8-17 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, prljavo bjelkasto; miris je na spermu, slab na voće u trami listića, osušeno je smrdljivo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je površini klobuka s priraštenim vlaknima i tankim ostacima ovoja u mladosti, stručku koji vremenom ili na ozlijeđenim mjestima postaje crno-smeđ, prisutnim pleurocistidama, odsutnosti koprene, caulocistidama i paracistidama, te malim bademastim sporama, s prosječnim Q manjim od 2. Na prvi pogled podsjeća na vrste iz roda Mallocybe, međutim vrste iz tog roda posjeduju koprenu.

Inocybe mixtilis - created on September 2022 in Strølille, Denmark by Thomas Kehlet

POMIJEŠANA CJEPAČA

Inocybe mixtilis (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: misceo (lat.) = miješati, spajati, zbunjivati. Po tome što se lako zamijeni s drugim sličnim vrstama.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je stožasto-zvonolik, zatim se raširi, rijetko je spljošten, uvijek je s izraženim šiljastim ispupčenjem na sredini, površina je ljepljiva, gotovo je glatka na sredini, prema rubu je sitno radijalno vlaknasta, kožica lagano prelazi preko ruba, oker do žuto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, često je skoro potpuno žut.

Stručak: 2.5-4.5 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je sa izraženo obrubljenim gomoljem, čitav je pahuljast, isprva je bjelkast kasnije je svijetlooker do žuto-smeđ, na vrhu i na bazi ostaje bjelkast.

Listići: Gusti, široki su 2-5 mm, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli do gotovo slobodni, najprije su bjelkasti, kasnije postaju sivkasto-maslinasti i s crvenkastom ili ljubičastom nijansom, oštrica je resasta i boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, višekutne, izraženo su grbave, sa 8-13 grba, 7-10 x 5.2-8 µm, Q = 1.2-1.7, Qe = 1.4, bazidije su 4-sporne, 24-30 x 8-10 µm, pleurocistide su 40-65 x 14-25 µm, prilično su kratke, široko vretenaste, stijenke su  na vrhu debljine do 5 µm, prozirne, s kristalima na vrhu, cheilocistide su 37-55 x 12-18 µm, oblika su sličnog pleurocistidama, izmiješane su s vretenastim paracistidama, caulocistide su 33-43 x 11-16 µm, oblika su sličnog pleurocistidama, s kristalima na vrhu, izmiješane su s vretenastim cauloparacistidama, pileipelis je cutis koji se sastoji od inkrustiranih hifa, širokih do 12 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, rijetko s bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom ili pjeskovito-glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po obrubljeno gomoljastom stručku, te žuto-smeđem, ljepljivom klobuku. Slične su Inocybe viscosissima, koja se razlikuje po drugačije obojenom klobuku i listićima, te većim sporama i cistidama, žućkasto-crna cjepača (Inocybe xanthomelas), koja ima veće spore i nema žućkaste nijanse na stručku, lješnjakova cjepača (Inocybe margaritispora), koja ima vlaknasti do ljuskavi pokrov na klobuku i veće cistide, kao i Inocybe pallida i zamjenjiva cjepača (Inocybe praetervisa), koje imaju veće spore.

Inocybe moravica - created on September 2023 in Gribskov, Grønnekilde, Denmark by Jørgen Mikkelsen

MORAVSKA CJEPAČA

Inocybe moravica Hruby

Etimologija:  Po geografskom području.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, isprva je gotovo zvonolik do stožast, zatim je široko konveksan do spljošten, sa ili bez široke i prilično niske grbice na sredini, površina je u mladosti sa sivkastim, prolaznim ostacima ovoja, često je grubo vunasta do ljuskava, barem na sredini, na sredini se vremenom često duboko raspucava na polja, tamnosmeđ, često je siv, gotovo je crnkast na sredini, rub je u početku često izraženo podvijen do zakrivljen, kasnije je ravan do izvrnut prema gore. 

Stručak: 2-8 cm visok i 2-10 mm debeo, valjkast do dosta proširen prema vrhu, u početku je blago pahuljast na krajnjem vrhu, pahulje vremenom posvijetle, u početku je u potpunosti prekriven prilično grubim krem do slamnatožutim dlačicama, zatim je uzdužno crtast, u mladosti je sa svijetlooker, prolaznom koprenom, sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, ponekad je crvenkast na gornjoj polovici i crno-smeđ na donjoj polovici, a vremenom u potpunosti.

Listići: Umjereno su gusti, široko su prirasli, bjelkasti do krem, zatim su oker do smećkasti, s maslinastom do crvenkasto-smeđom nijansom, oštrica je resasta, često je erodirana, bjelkasta do boje lica u starosti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, izdužene, vrlo su promjenjivog oblika i veličine, tupe do zašiljene na jednom kraju, glatke, 9.5–17 × 4.5–6.5 µm, Me = 11.8 x 5.2 µm, Q = 1.9–3.1, Qe = 2.4, bazidije su često 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25–33 x 7–10 µm, cheilocistide su različitih oblika i s međuoblicima, često su s amorfnim smećkastim sadržajem, s blago su zadebljanim stijenkama, pleurocistide su često gotovo vretenaste, trbušaste, batinaste do blago deformirane, s ili bez kratkog vrata, ponekad su ispupčene na vrhu i valovite, često su s kratkim ili ponekad s dugim, valovitim bazalnim stalkom, sa stijenkom debljine do 2.5 µm na vrhu, često su vršno inkrustirane, žućkaste do zelenkaste s 3% KOH, 35–98 x 9–22 µm, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu stručka u početku, često su prilično kratke, vretenaste, s ili bez kratkog bazalnog stalka, bez vrata, sa stijenkom debljine do 1.5 µm na vrhu, žućkaste do zelenkaste s 3% KOH, 35–70 x 8–20 µm, često su izmiješane s prilično širokim hifoidnim elementima, pileipelis je dvostruk, sastavljen je od cutisa koji se sastoji od paralelnih hifa, blago inkrustiranim i s pigmentom, širokim 3-13 µm, te subpelisa koji se sastoji od prozirnih elemenata, svjetlijih i većih, cheiloparacistide su brojne, batinaste do valjkaste, prozirne, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do vodenasto smeđe, crvenkasto-smeđe u kori stručka, osušeno je tamnosmeđe do tamno sivo-smeđe u klobuku i nešto svjetlije u stručku, ne pocrni; miris nije izražen ili je na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na rubovima potoka i jezera, uglavnom u simbiozi sa borom, ponekad na vrlo pjeskovitom i kiselom suhom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po prolaznim, sivkastim ostacima ovoja u mladosti, grubo vunastoj, vlaknastoj do sitno ljuskavoj površini klobuka, često razloženom na polja na sredini, krem listićima u mladosti, često crno-smeđem stručku na donjem dijelu, često vretenastim caulocistidama i sporama često promjenjivog oblika. Slična je rastrgana cjepača (Inocybe lacera), koja se razlikuje po klobuku s bjelkastim ostacima ovoja u mladosti, često ujednačenije vunastim do resastim, deformiranim vretenastim caulocistidama i uskim, izduženim i prosječno dužim sporama. Obje su vrste morfološki i mikroskopski vrlo slične i mogu rasti na istim staništima. Oblik i širina spora sami po sebi nisu pouzdani u svim slučajevima, jer rastrgana cjepača može imati vrlo heterogene spore. Također mogu biti slične zdepasta cjepača (Inocybe pluppiana), koja ima kraće cheilocistide i prosječno kraće spore, močvarna cjepača (Inocybe helobia), koja često ima manji, glatkiji klobuk, prosječno kraće cheilocistide i spore, te raščupana cjepača (Inocybe impexa), koja je s obilnim ostacima ovoja na klobuku i većim sporama.

Inocybe mortenii - created on September 2015 in Storhaug, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

MORTENOVA CJEPAČA

Inocybe mortenii Weholt & Bandini

Etimologija: U čast norveškom mikologu Mortenu Pettersenu, stručnjaku za rod Inocybe, koji je prvi pronašao i opisao vrstu 2015. godine. 

Klobuk: 0.5–3 cm širok, isprva je gotovo stožast, kasnije je stožasto-konveksan, široko konveksan ili proširen, uglavnom je s izraženom, ponekad čak i zašiljenom grbicom, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti često s debelim slojem sivkastih ostataka ovoja, dlakava do dlakavo-vunasta, ponekad je ljuskava, na sredini je često raspucana na polja, u mladosti je s ostacima sivkaste koprene, svijetlosmeđ, smeđ ili čak tamnosmeđ, u mladosti je zbog ostataka ovoja ponekad svijetlo sivkasto-smeđ, rub je isprva blago podvijen, kasnije je ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2–5 cm visok i 2–4 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast, pahuljast je samo blizu vrha, isprva je bjelkast do ponekad potpuno ružičast, ali ponekad i crvenkasto-ružičast do tamno ružičasto-ljubičast samo blizu vrha i lagano slamnatožut na dnu, ponekad je potpuno smeđ do vremenom tamno crvenkasto-smeđ.

Listići: Razmaknuti, oko 25–40 ih dopire do stručka, debeli, gotovo su slobodni do prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su prljavo bjelkasti do svijetlooker, vremenom su često su sa smeđim do ružičasto-crvenkastim mrljama, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, ponekad su eliptične, obično su bez središnjeg ulegnuća, gotovo su zašiljene na vrhu, glatke, 8.5-10.5 x 4.5-5.5 µm, Me = 9.3 x 5.1 µm, Q = 1.6–2.1, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 23–29 × 7–9 µm, oštrice listića su sastavljene od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, ponekad lančanih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 45-80 x 9-16 µm, uglavnom su prilično usko vretenaste, valjkaste ili trbušaste, s kratkim ili dugim vratom, a ponekad su sa želatinastom kapom i glavičaste, na vrhu su općenito široke, obično s kratkim bazalnim stalkom, ponekad su s krnjom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su općenito prilično tanke, debljine do 1.5 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine kao pleurocistide, ali nešto promjenjivijeg oblika, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–15 µm, s inkrustacijom i smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 50–100 × 10–15 µm, općenito su duge i u obliku uske boce, trbušaste, obično s nezadebljanim stijenkama, bez ili samo s kratkim bazalnim stalkom, na vrhu su obično s kristalima, sa stijenkama debljine do 1 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s brojnim, duguljastim, gotovo batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto bjelkasto, u mladosti je ružičasto-crvenkasto ili ljubičasto u vrhu stručka, barem u kori, osušeno je smeđe do tamnosmeđe s ili bez crvenkaste nijanse u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miris i okus nisu izraženi ili su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično toloplom trepetljikom (Populus tremula) ili smrekom, na vlažnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po uglavnom pustenasto-vunastom, svijetlosmeđem do tamnosmeđem klobuku, koji se vremenom na sredini često raspucava na polja, često s debelim slojem sivkastih ostataka ovoja u mladosti, debelim listićima, stručkom koji je čitavi ili samo blizu vrha crvenkasto-ružičast do tamno ružičasto-ljubičast, glatkim sporama, prilično uskim cheilocistidama sa širokim vratom, ponekad glavičastim, te rastu na kiselom, vlažnom tlu. Po gore navedenoj kombinaciji značajki se razlikuje od drugih sličnih vrsta s glatkim sporama, kao što su kovrčasta cjepača (Inocybe cincinnata), koja se razlikuje po uglavnom sitno vlaknastoj površini klobuka, tanjim i pjegavim listićima, prosječno kraćim sporama i dužim cheilocistidama s užim vrhom ili Inocybe subnudipes, koja također ima cheilocistide s često nezadebljanim stijenkama, međutim površina klobuka nije vunasta, već je prirašteno vlaknasta bez ostataka ovoja, a cheilocistide obično nisu glavičaste. Također se može zamijeniti za jednu od nekoliko drugih vrsta s ljubičasto-ružičastim stručkom, ametistnu cjepaču (Inocybe amethystina), koja se razlikuje po više ljuskavoj sredini klobuka, tanjim i pjegavim listićima, prosječno većim sporama i širim stijenkama cheilocistida. Također su slične Inocybe drenthensis, koja se razlikuje po pjegavom klobuku ponekad s narančastom nijansom, prosječno kraćim sporama i različito oblikovanim cheilocistidama s debljim stijenkama, Gejina cjepača (Inocybe gaiana), koja se razlikuje po mutno smeđoj ili sivkasto-smeđoj boji klobuka čak i u starosti, listićima koji su bez mrlja i nisu debeli, prosječno kraćim sporama i kraćim i vretenastim caulocistidama, Lampetijina cjepača (Inocybe lampetiana), koja se može razlikovati po obično tamnijoj smeđoj boji klobuka, staništu uz johu, prosječno većim sporama i dužim cheilocistidama, Inocybe minima, koja je s krem ostacima ovoja na klobuku, tanjim i mrljastim listićima i prosječno kraćim sporama, sitna cjepača (Inocybe pusio), koja se razlikuje po glatkijoj površini klobuka, nepjegavim listićima i vretenastim cheilocistidama, Inocybe sitibunda, koja se razlikuje po nepjegavim listićima, prosječno širim cheilocistidama s debljim stijenkama i kraćim i ne tako uskim caulocistidama, te vapnenačka cjepača (Inocybe tiburtina), koja je s obilnim ostacima ovoja na klobuku, prosječno širim sporama i širim cheilocistidama, a raste na vapnenastom tlu.

Inocybe muricellata - created on September 2011 in Kähri, Estonia by Vello Liiv

PURPURNA CJEPAČA

Inocybe muricellata Bres.

Etimologija: murex (lat.) = vrsta morskog puža s ljušturom prekrivenom brojnim bodljama od kojeg se u antičko vrijeme dobivala purpurna boja + -ellus (lat.) = izražava umanjenicu. Po ljubičastoj boji stručka i mesa.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, s ili bez grbice na sredini, površina je vunasto-baršunasta u mladosti, ubrzo se razlaže na stršeće ljuske na sredini, prema rubu je grubo baršunasto-vlaknasta, nije brazdasta na rubu, ostaci ovoja su odsutni ili nejasno izraženi, ponekad su donekle uočljivi, a površina tada nije sa stršećim ljuskama, oker do oker-smeđ na sredini, prema rubu je žut do oker, rub je u mladosti podvijen, ubrzo se izravna.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, batinast ili gotovo gomoljast na bazi i širok 8 mm, gomolj nikada nije obrubljen, čitav je pahuljast, koprena nije uočljiva kod mladih primjeraka, na vrhu je crveno-smeđ, često zajedno s ljubičastom nijansom, te ružičast do narančast ili žućkast bez crvenkaste nijanse, ispod je svjetliji ili čitav žut, bijelo maljav na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, 20-35 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, nisu trbušasti, prilično su široko prirasli do gotovo slobodni, žuto-smeđi, oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-12 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-2.1, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 24-32 x 8-11 µm, pleurocistide su 50-90 x 11-18 µm, valjkaste, usko vretenaste do oblika boce, žutih do žuto-zelenkastih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim kristalima, vrlo su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama ili su nešto šire, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki i bezbojne ili s blago zadebljanim smeđim stijenkama, vrlo su brojne, caulocistide se spuštaju prema bazi spušta, slične su cheilocistidama, ali su često manje debelih i svijetložutih stijenki, osobito na donjoj polovici, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, ljubičasto-crveno ili žućkasto u vrhu stručka; miris uglavnom nije izražen, rijetko je na gorke bademe, ali samo nejasno, zdrobljeno na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u mediteranskom području u travnju, često u parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, cedrom, bukvom, hrastom, lijeskom, grabom, brezom ili johom.

Doba rasta:  4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je varijabilna vrsta i u makroskopskom i u mikroskopskom pogledu. Makroskopska struktura pokrova klobuka ovisi o starosti plodnih tijela i ostacima ovoja. Iako se navodi, miris na gorke bademe je izuzetno rijetka pojava. Stoga je moguće da se spominjanje tog mirisa u nekoliko zbirki temelji na subjektivnim opažanjima. To bi moglo biti točno, je se u Langeovom opisu navodi slabi miris na gorke bademe, iako se opis definitivno odnosi na opisanu vrstu. Slična je bademova cjepača (Inocybe hirtella), koja se razlikuje po izraženom mirisu na gorke bademe, nešto svjetlijoj žutoj boji i manjim, usko batinastim cistidama sa svijetložutim stijenkama. Nikada ne pokazuje tako izražene crvenkaste nijanse na vrhu stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 80. Inocybe muricellata Bres.

Inocybe mycenoides - created on September 2024 in Buderupholm Bjergeskov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ŠLJEMOVKINA CJEPAČA

Inocybe mycenoides Kuyper

Etimologija: Mycena (gr.) = rod gljiva + -oides (gr.) = nalik na, sličan. Po izgledu koji podsjeća na šljemovke.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je polukuglasto-konveksan, kasnije je raširen, bez grbice na sredini, površina je grubo radijalno vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije raspucana, vremenom postaje ljuskavo-vunasta na sredini, ostaci ovoja nisu prisutni, sumporastožut, oker do žuto-smećkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.5-3 mm debeo, čvrst, valjkast, često je zakrivljen, uglavnom je čitav pahuljast, oker na vrhu, ponekad je s crvenkastim nijansama, svjetliji prema dolje, bjelkast na bazi.

Listići: Osrednje su gusti, oko 30 ih dopire do stručka, široki su 1.5-3 mm, nisu trbušasti, prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su sumporastožuti, na kraju su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-2, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 23-29 x 7-9 µm, pleurocistide su 31-50 x 10-16 µm, valjkaste, usko valjkasto-batinaste do vretenaste, debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, svijetložutih stijenki, s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, umjereno brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, prljavo narančasto, oker u vrhu stručka; na prerezu miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće lipom ili bukvom, rjeđe s crnogoričnim drvećem, obično arišem.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po izgledu koji podsjeća na šljemovke, potpuno pahuljastom stručku i kratkim, valjkastim do gotovo vretenastim cistidama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 87. Inocybe mycenoides Kuyp.

TAJANSTVENA CJEPAČA

Inocybe mystica Stangl & Glowinski

Etimologija: mysticus (gr.) = mističan, tajanstven. Po rijetkosti.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je stožast i konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli, površina je gotovo glatka do sitno baršunasta na sredini, prema rubu je fino vlaknasta, vlakna u starosti postaju gruba i ponekad se lome na male ljuskice, žućkasto-smeđ do oker, ponekad je mjestimično hrđastosmeđ, vremenom više ili manje posvijetli prema rubu.

Stručak: 1-4 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan prema dnu, baza je s malim gomoljem, fino je pahuljast oko 5 mm od vrha, prema dnu je fino vlaknast, u mladosti je bijel, ubrzo postane žuto-oker.

Listići: Gusti, 4-5 mm široki, prirasli, u mladosti su bijeli, djeluju pomalo sivkasto, ubrzo postanu svijetlo oker, na kraju su oker-smeđi, oštrica je sitno nazubljena i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, 8-9.5 x 5-6 µm, Q = 1.6-2, Qe = 1.8, cheilocistide i pleurocistide su 25-50 x 8-14 µm, u obliku mača, stijenke su debele do 2 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, 2 mm debelo u klobuku, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je svijetlosmeđe; miris je kiselkast i minimalno na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom meduncem, grabom, brijestom ili bukvom, na vapnenastom tlu, pronađe se i na Jadranu. Sliku je snimio Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slične mikroskopske karakteristike ima rijetkocistidna cjepača (Inocybe cryptocystis).

Inocybe napipes - created on August 2021 in Store Dyrehave, Denmark by Tobias Bøllingtoft

REPASTA CJEPAČA

Inocybe napipes J.E.Lange

Etimologija: napus (gr.) = repa + pes (lat.) = noga, stručak. Po zadebljanom stručku poput repe.

Engleski naziv: Bulbous Fibrecap

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, kasnije je proširen i s uvijek izraženom oštrom grbicom na sredini, površina je glatka do sitno svilenkasto-vlaknasta na sredini, kasnije je radijalno vlaknasta do raspucana prema rubu, ali obično ne otkriva svjetliju tramu ispod, sjajna, nije ljepljiva kada je mokra, smeđ do tamnosmeđ, obično je tamniji na sredini, rub je dugo vremena podvijen, oštar, u mladosti je prekriven ostacima koprene.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-7 mm debeo, obično je dulji od širine klobuka, valjkast, na bazi je s izraženim, obrubljenim gomoljem širokim 8-10 mm, pun, kasnije je šupalj, fino vlaknast, koprena je prisutna samo u mladosti, bjelkast na vrhu, ispod je svijetlosmeđ, na gomolju je bijel.

Listići: Gusti, 60-80 ih doseže do stručka, široki su 1-5 mm, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, bjelkasti u mladosti, zatim su svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, oštrica je pahuljasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, nepravilne, zvjezdaste, sa 6-11 izraženih prilično velikih grbica, 8-11 x 6-8 µm, Q = 1-1.6, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste ili vretenaste, 30-33 x 7-10 µm, pleurocistide su 40-65 x 15-25 µm, vretenaste do batinaste, tankih do umjereno i ujednačeno zadebljanih stijenki, debljine 1-2.5 µm, bezbojnih, ponekad inkrustiranih, s prilično uskim bazalnim stalkom, tupo zaobljenih na vrhu, rijetko su s vršnim kristalima, cheilocistide su dvije vrste, jedna poput pleurocistida, ali kraća i s manjim bazalnim stalkom, a druga oblikom i veličinom slična bazidijama, kraća, tankih stijenki, trama listića sastoji se od paralelnih, kompaktno raspoređenih hifa, s vretenastim elementima širine 5-13 µm, pileipelis je sastavljen od paralelnih i radijalno raspoređenih hifa, širokih 4-10 µm, smeđih stijenki i sa smeđom inkrustacijom, na vrhu stručka su prisutne rijetke, široko raspršene dermatocaulocistide slične pleurocistidama, izdužene, tankih stijenki, ponekad višesegmentne, izmiješane su s površinskim hifama s brojnim batinastim do valjkastim završnim segmentima, većina je segmenata s kopčama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa, tamnosmeđa do sivo-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, bjelkasto; miris je neugodan na rotkvice ili užegli, a okus je blag, često na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično skupno, rjeđe pojedinačno, u crnogoričnim šumama, po rubovima šuma, močvarnim terenima i grmljacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, rjeđe s bjelogoričnim, obično u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Karakteristična je po smeđem do tamnosmeđem, svilenkasto-vlaknastom klobuku, priraslim bjelkastim pa sivkasto-smeđim listićima, vlaknastom stručku s gomoljem nalik repi, svjetlijem na vrhu, a smeđim ispod, jakom i neugodnom mirisu na rotkvice ili užeglom, tamnosmeđoj otrusini i grbavim sporama. Po obrubljenom gomolju i grbavim sporama je slična pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), ali nema koprenu, ima mazavi, mednožuti klobuk, obrubljeniji gomolj i potpuno pahuljasti stručak.

Inocybe nitidiuscula - created in Norway by unknown

RANA CJEPAČA

Inocybe nitidiuscula (Britzelm.) Lapl.

Klobuk: 1-4.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, uglavnom je s izraženom grbicom na sredini, ponekad je prilično niska i široka ili čak odsutna, površina je vunasta i glatka na sredini, na kraju je sitno brazdasta i ljuskava, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna nisu ili su jedva razdvojena, na rubu nije brazdasta ni raspucana, bez sjaja do sjajna, ostaci ovoja su prisutni ili odsutni, ali prilično nejasno izraženi, smeđ do tamnosmeđ, ponekad je više žuto-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-8 cm visok i 2-8 mm debeo, čvrst, valjkast ili slabo zadebljan na bazi, nije gomoljast, pahuljast na gornjem dijelu do 1/3 dužine, rijetko do polovice, ispod je uzdužno bijelo vlaknast do gotovo gladak, često je s raspršenim sitnim bjelkastim dlačicama, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, kasnije nestaje i ne ostavlja tragove, narančasto-oker ili crvenkasto-oker na gornjem dijelu, ponekad je oker bez crvenkastih nijansi, ispod je svjetliji i manje crvenkast, bjelkast na bazi.

Listići: Gusti do gotovo razmaknuti, 25-55 ih dopire do stručka, široki su 2.5-6 mm, prilično su usko prirasli, bijeli u mladosti, zatim su žućkasto-sivi do žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do široko bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 9-12 x 5-7 µm, Q = 1.5-2, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 25-38 x 9-12 µm, pleurocistide su 50-90 x 13-22 µm, usko vretenaste do gotovo valjkaste ili oblika uske boce, ponekad su usko trbušaste, bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim su kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na gornjem dijelu, spuštaju se do 1/3 dužine, ponekad čak i do polovice, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, na donjoj polovici su ponekad s raspršenim caulocistoidnim hifama, koje se ponekad spuštaju čak do baze stručka; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-oker do narančasto-oker u kori gornjeg dijela stručka; miris i okus su na spermu, ponekad s kiselkastom komponentom.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, pojedinačno ili ponekad busenasto po 4-5 sraštenih primjeraka, u šumama, po pješčanim nanosima, šljunčarama, na travnatim terenima i mjestima bogatim mahovinom, također na sloju smrekovih iglica, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, arišem, hrastom, lijeskom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Opisanu je vrstu tipizirao Stangl, koji je ujedno bio i prvi koji je sinonimizirao Inocybe friesii i čiji su zaključci vezani za ovu vrstu prihvatljivi. Razlika između žuto-smeđe varijante, prije prepoznate kao Inocybe nitidiuscula f. epixantha, i kestenjastosmeđe tipične varijante je premalena i pokazuje previše sličnosti da bi opravdala formalno priznavanje prve varijante kao autonomne vrste. Iako je to malo iznenađujuće, zakašnjela cjepača (Inocybe tarda) se ranije smatrala sinonimom opisane vrste, ali danas se smatra samostalnom vrstom. Međutim, pažljiva usporedba Kühnerovog opisa obje vrste, jasno pokazuje da su obje vrste vrlo slične i u makroskopskom i u mikroskopskom pogledu. Zakašnjela cjepača se uglavnom razlikuje po tome što je nešto većih dimenzija i s nešto manje izraženom crvenkastom nijansom na vrhu stručka. Prilično je slična i tamna cjepača (Inocybe fuscidula), od koje se razlikuje po stručku s izraženim crvenkastim nijansama, većim sporama i pleurocistidama s nešto debljim stijenkama.