Tephrocybella constrictospora - created on October 2019 in Rungstedlund, Denmark by Thomas Læssøe

SUŽENOSPORNA UGLJENARKA

Tephrocybella constrictospora Cleric., Dovana & Vizzini

Etimologija: constricto (lat.) = stegnuti, suziti, stisnuti + spora (gr.) = sjeme, spora. Po blago središnje suženje često prisutno u sporama.

Klobuk: 1-3 cm širok, stožast do konveksan, kasnije je izravnat i s grbicom na sredini, koja može biti mala, oštra do veća i zaobljenija, površina je suha, malo vodenasta, isprva je čitav bijelo pahuljast, dekoracija je djelomično vidljiva na rubu klobuka i kod zrelih primjeraka, okerasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, bez ili sa slabim sivkastim nijansama, rub je valovit i gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, blago je proširen prema vrhu, na bazi je sužen, nije ukorijenjen, nešto je tamniji od klobuka, bijel do crvenkasto-oker, prema bazi je tamniji, na donjoj polovici je uglavnom isto bijelo pahuljast kao i klobuk.

Listići: Prilično su gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, 20-30 ih dopire do stručka, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, u početku su svijetložuti, zatim su s crvenkastim ili crvenkasto-okerastim odsjajem, ponekad su i s tamnijim pjegicama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, često su sužene na sredini, prozirne, glatke, cijanofilne, neamiloidne, nedekstrinoidne, često su s više uljnih kapljica, 3.5-5 x 2-3 µm, Me = 4.5 x 2.6 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, batinaste, s unutarnjom granulacijom, 13-17 x 3.9-5.3 µm, cheilocistide su vretenaste do gotovo oblika boce, vršno zašiljene, tankih stijenki, 23-29 x 3.9-6.2 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, trama listića sastoji se od gotovo paralelnih hifa, 15-56 x 4-12 µm, pileipelis je suhi cutis koji se sastoji od radijalno raspoređenih, 5-7 µm širokih valjkastih hifa, s nekim stršećim, blago zadebljanim (batinastim) završnim segmentima, pigment je i inkrustirajući, s velikim plakovima koji prekrivaju vanjske stijenke, a osim toga je sa žutosmeđim granuliranim sadržajem, stipitipelis je cutisa koji se sastoji od tankih, paralelnih hifa, 18-70 x 3-9 µm, s gusto inkrustiranim pigmentom, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, oker, u stručku je tamnije, crvenkasto, nepromjenjivo; miriše na kakao, nekad slabo.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof na travnjacima u blizini listopadnih hrastova (Quercus pubescens), na neutralnom do blago vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je sivocrneća ugljenarka (Tephrocybella griseonigrescens), koja ima klobuk bez ispupčenja, 1.5-4 cm širok, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, meso na prerezu pocrni, miriše na voće i brašno, spore su eliptične do usko eliptične, 3-5 x 1.5-3 µm, Q = 1.6-1.9, cheilocistide su prisutne, pleurocistide odsutne, a pigment je isključivo unutarnji, nema inkrustacije.

Tephrocybella griseonigrescens - created on October 2020 in Rungstedlund, Denmark by Tobias Bøllingtoft

SIVOCRNEĆA UGLJENARKA

Tephrocybella griseonigrescens Picillo, Vizzini & Contu

Etimologija: griseus (lat.) = sivi + nigrescere (lat.) = postajati crni, potamnjeti. Po blagom suženju spora na sredini.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, prvo je polukuglast do gotovo zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se spljošti, nikad nije u potpunosti izravnat, ponekad je plitko ulegnut na sredini, nije vodenast, površina je bez sjaja, bjelkast do sivkast, vremenom postaje pojasast i smeđ do sivo-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-8 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, blago je zadebljan na bazi, često je uzdužno stisnut, šupalj, površina je bijelo pahuljasta na vrhu, na ostalom dijelu je vlaknasta, maljava na bazi zbog bijelih dlačica, bjelkast do sivkast, kod zrelih primjeraka često postaje smeđ od baze prema gore.

Listići: Osrednje su gusti, više od 40 ih dopire do stručka, uski, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do svijetlokrem kod mladih primjeraka, zatim su tamnokrem, kasnije su često sa smeđim mrljama, počevši od spoja sa stručkom, na pritisak jako pocrnu, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je glatka i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, s jednom su ili više uljnih kapljica, tankih stijenki, jako su cijanofilne, neamiloidne, nedekstrinoidne, 3-5 x 1.5-3 μm, Q = 1.6-1.9, Qav = 1.75, bazidije su 2-4-sporne, usko batinaste, s bazalnim su kopčama, 15-23 x 4-5.5 μm, sterigme su duge do 4 μm, subhimenij je pseudoparenhimski, trama listića sastoji se od kratkih, gotovo paralelnih, valjkastih hifa, često suženih na spojevima segmenata, glatkih, umjereno debelih stijenki, blago dekstrinoidnih, širokih 2.5-12.5 μm, chilocistide su prisutne, vršno su zašiljene, ali rijetke, kod nekih su primjeraka gotovo odsutne, gotovo valjkaste do oblika boce, 31-41 x 3.5-6 μm, vršni segmenat je dug do 17 μm, tankih stijenki, glatke, pleurocistide su odsutne, pileipelis je kserocutis koji se sastoji od valjkastih, blago isprepletenih, kratkosegmentnih hifa, širokih 1.5-7.5 μm, blago dekstrinoidnim, subpelis je gotovo neizražen, s hifama širokim do 15 μm, stipetipelis je cutis koji se sastoji od paralelnih, valjkastih, glatkih, kratkosegmentnih hifa, širokih 1.5-6.5 μm, blago dekstrinoidnih, caulocistide su odsutne, kopče su prisutne u svim tkivima, ali nisu brojne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto u stručku, bijelo do kremasto u sredini, ubrzo je smećkasto u bazi stručka, na prerezu pocrni; miris je slab na kakao, kao kod Bongardijeve cjepače (Inosperma bongardii) ili slab na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof u vlažnim bjelogoričnim šumama, po obalama potoka i močvarama, često na trulim resama crne johe (Alnus glutinosa).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je suženosporna ugljenarka (Tephrocybella constrictospora), koja ima klobuk s ispupčenjemna sredini, širok 1-3 cm, oker-smeđ do crvenkasto-smeđ, 20-30 listića koji dopiru do stručka, stručak debeo 2-4 mm, nepromjenjivo meso na prerezu, jak miris na kakao, usko eliptične do gotovo valjkaste spore , 3.5-5 x 2-3 µm, Q = 1.3-2.2, prisutne cheilocistide i pleurocistide, pileipelis tipa cutis s batinastim vršnim segmentima i pigment koji je i inkrustirajući i unutarnji.

Macrocystidia cucumis - created in Finland by unknown

VELIKOCISTIDNA MIRISNICA

Macrocystidia cucumis (Pers.) Joss.

Etimologija: cucumis (lat.) = krastavac. Po mirisu gljive u mladosti.

Engleski naziv: Cucumber Cap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je stožast do zvonolik, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, lagano je baršunast, tamnosmeđ, tamno sivo-smeđ do crnkasto-smeđ, nekad i crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, na rubu izblijedi do žućkaste boje, po suhom vremenu čitav izblijedi, rub je slabo prozirno narebran po vlažnom vremenu.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, često je zadebljan na bazi, najprije je pun je pa šupalj, površina je gusto i sitno dlakava od velikih cistida, tamnosmeđ do crno-smeđ do crvenkasto-smeđ, na vrhu je nešto svjetliji.

Listići: Osrednje su gusti, široki i malo trbušasti, zaokruženi i izrezani uz stručak, prirasli ili gotovo slobodni, u mladosti su bijeli pa žuto-crvenkasti i oker-crvenkasti, oštrica je gusto resasta od velikih cistida.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 8-9.5 x 3-4 µm, Q = 2.1-2.7, Qav = 2.3, cheilocistide su oblika boce, jajolike ili štapićaste; otrusina je smeđa do ružičasto-smeđa.

Meso: Tanko, tamnosmeđe; miris upadljivo podsjeća na krastavce ili užeglo ulje, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od srpnja do siječnja, skupno, kao saprotrof tla u raznim tipovima šuma, a nekad po vrtovima ili pašnjacima, na drvnim ostacima jele ili izravno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po svojim je osobinama najprepoznatljivija po mirisu na sok svježe izribanog krastavca.

MIŠJI REPAK

Baeospora myosura (Fr.) Singer

Etimologija: myoyros (gr.) = u obliku mišjeg repa. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Conifercone Cap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je kuglast do konveksan ili lagano zvonolik, pravilan, površina je glatka, oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, rub je uglavnom svjetliji i s mjestimičnim ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, pun pa šupalj, duboko je ukorijenjen u češer, površina je bijelo pahuljasta, samo je izduženi korjenasti dio gladak, svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, bijeli, svijetložuti do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do skoro valjkaste, vrlo su sitne, glatke, neamiloidne, 3-4.5 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, krem do svijetlosmeđe; miriše malo na plijesan i na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, kao saprotrof karakteristično na otpalim češerima raznog crnogoričnog drveća, obično jele, smreke, cedra i bora, kao i prividno na zemlji izmiješanom s ukopanim češerima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete.

Napomena: Dio je skupine gljiva malog rasta koje rastu na češerima na zemlji ili ukopanim u zemlji, ima dugi stručak. Raste samo u jesen za razliku od slične gorke češerke (Strobilurus tenacellus) i smrekove češerke (Strobilurus esculentus) koje rastu samo u proljetnom periodu.

Baeospora myriadophylla - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ZIMSKA SITNOSPORKA

Baeospora myriadophylla (Peck) Singer

Engleski naziv: Lavender Baeospora

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i s plitko ulegnut na sredini, nekad je režnjast, površina je glatka, vodenasta, sivo-ljubičast do tamnoljubičast u mladosti, kasnije je sivo-smeđ do ljubičasto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije je ravan, valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.5-4 mm debeo, valjkast, prvo je pun, kasnije je šupalj, površina je bijelim i ljubičastim dlačicama, svijetlo crveno-siv u mladosti, sivo-ljubičast u starosti, baza dlakava ili baršunasta.

Listići: Vrlo su gusti, uski, prirasli, u mladosti su sivo-ljubičasti ili tamnoljubičasti, kasnije su svjetliji ili crvenkasto-smeđi do tamnoljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, tankih stijenki, slabo amiloidne, 2.7-4.2 x 2-3 µm, cheilocistide su brojne, široko batinaste ili vretenaste, široke su do 7 µmi strše do 13 µm iznad himenija, prozirne ili svijetložute, neamiloidne, tankih stijenki, pleurocistide su brojne, slične su cheilocistidama, caulocistide su brojne, slične su cheilocistidama s glatkim ili hrapavim, prozirnim, oker ili smeđim neamiloidnim stijenkama debljine do 1 mm u bazalnom dijelu i obično tankim stijenkama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, svijetloljubičasto do sivkasto; miris je jak na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste od listopada do svibnja (zimska gljiva) u crnogoričnim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupaca), obično smreke ili jele, obično na većim nadmorskim visinama. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Gorskom kotaru i na Maceljskoj gori.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po sivo-smeđem klobuku i ljubičastom stručku i listićima.

KAPASTI PEHAR

Calyptella capula (Holmsk.) Quél.

Etimologija: capulus (lat.) = mala kapuljača. Po obliku.

Engleski naziv: Bowl Hoodie

Plodno tijelo: 0.5-1.5 cm široko, u obliku je izvrnute čašice, malo je nepravilno, otvoreno, upadljivo se sužava u stručak kojim je učvršćeno za supstrat, na svim dijelovima je bijelo, sivkasto do sumporastožuto, rijetko smeđe do crno, izvana je baršunato, a iznutra glatko i golo.

Stručak: 3-8 mm širok, bjelkast, dosta je upadljiv, učvršćen za podlogu poput stabljike neke biljke.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo valjkaste, duguljaste, na krajevima su sužene, 21-25 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, kožasto, voštano, čvrsto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na mrtvim stabljikama biljaka poput koprive ili kiselice, na mrtvim biljkama graha ili grmovima krumpira, ali i na krupnim drvnim ostacima i na zemlji na korijenju raznog drveća. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici kolovoza.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po obliku i ne uvijek bijeloj boji, boja u starosti najprije posmeđi pa pocrni.

Campanella caesia - created in Netherlands by Josee van Oers

PLAVKASTA ZVONČICA

Campanella caesia Romagn.

Plodno tijelo (klobuk): 0.2-2.5 cm široko, spljošteno, bijelo, bjelkasto, žućkasto ili sivkasto-smećkasto, prozirno, vodenasto, po vlažnom vremenu je slabo pojasasto, baršunasto, rub je tanak.

Stručak: Obično ne postoji ili je vrlo kratak, bjelkast, svijetložut.

Letvice: Bijele, prljavo bijele, žućkaste, sivkasto-smećkaste, svijetlooker, himenij je u mladosti gladak, žiličast, uglavnom jedva uočljiv, na bazi su povezane s mnogo poprečnih žilica, račvaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do oblika sjemenke jabuke, glatke, prozirne, 7.5-8.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, bjelkasto, svijetložuto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, u listopadu i studenom, u svim tipovima šuma, na suhim travnjacima i u grmljacima, na vlažnim mjestima, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka ili na ostacima trava, rjeđe drugih zeljastih biljaka. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u okolici Buja te na otocima Susku i Zlarinu.

Doba rasta: 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

DLAKAVA SUŠIČARKA

Chaetocalathus craterellus (Durieu & Lév.) Singer

Engleski naziv: Hairy Oysterling

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, u mladosti je polukuglast, poslije je školjkast i raširen, bez stručka, za podlogu je učvršćen lažnim stručkom, bijel do krem-sivkast, baršunast, dlakav, rub je podvijen i resast.

Listići: Rijetki i razmaknuti, prirasli, bijeli do krem-sivkasti, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 7-9.4 x 5-6.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grana) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku i boji otrusine.

DLAKAVA SUŠIČARKA

Crinipellis scabella (Alb. & Schwein.) Murrill

Etimologija: scabella (lat.) = šuplje, grubo. Po dlakavoj dekoraciji.

Engleski naziv: Hairy Parachute

Klobuk: 4-12 mm širok, izravnat, vlažan, mazav, žućkasto do hrđastosmeđe vunasto-ljuskav na bijeloj osnovi, osobito na sredini, rub je valovit i narebran.

Stručak: 0.3-2 mm debeo, pun, rijetko je šupalj, površina je pahuljasto-ljuskava, crvenkast do hrđastosmeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Dosta su rijetki i razmaknuti, prirasli, bjelkasti do sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, tankih stijenki, na jednom su kraju zašiljene, prozirne, 6.5-10.5 x 4-8 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.7 (cromushrooms: (6.5) 6.9 - 8.8 (10.3) × (4) 4.1 - 5.4 (6.5) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 60, Me = 7.9 × 4.8 µm, Qe = 1.7); otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, bjelkasto u klobuku, a smećkasto u stručku; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od lipnja do siječnja, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof na livadama, travnjacima, šumskim čistinama i u svim tipovima šuma na humusu, lišću, stabljikama trava ili zeljastih biljaka. Prvu sliku snimio je Danijel Balaško, 3.11.2021., na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca, drugu, treću i četvrtu Darko Dermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 17.11.2022., na lokalitetu Voštane kod Trilja, a peta je snimljena 12.9.2025., na lokalitetu Vojnić kod Sinja, na stabljikama suhih trava.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva koje po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran.

PRIMORSKA DLAKAVICA

Crinipellis subtomentosa (Peck) Singer

Etimologija: sub (lat.) = ispod, skoro + tomentum (lat.) = dlakav, pokriven dlačicama ili pahuljast. Po dlakavoj dekoraciji klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je stožast do konveksan, kasnije je izravnat i tupo ispupčen na sredini, nekad je malo pojasast, dlakav, krem, sivo-oker, narančasto-oker do svijetlosmeđ, sredina je ponekad smeđa.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 2-4 mm debeo, tanak, valjkast, često je zadebljan na bazi, na vrhu je izbrazdan, dlakav, osobito na donjem dijelu, boje je klobuka, nešto je tamniji na donjoj polovici, krem do smeđ.

Listići: Dosta su rijetki, prirasli do slobodni, bjelkasti do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-10.8 x 4.7-6.8 µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.9 (2.0), N = 84, Me = 9.1 x 5.6 µm, Qav = 1.6, bazidije su valjkaste do batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 33-46 x 6.7-10.4 µm, cheilocistide su oblika boce, valjkaste, neke su vijugave, ponekad račvaste ili režnjaste, 28-51 x 4.7-10.4 µm, pileopelis se sastoji od brojnih, dugih, valjkastih hifa, neke su višesegmentne; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof na livadama i travnjacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva koje po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran.

BULLIARDOVA SUŠIČARKA

Marasmius bulliardii Quél.

Klobuk: 2-9 mm širok, izravnat, pupčasto je ulegnut na sredini, podsjeća na padobran, radijalno je brazdast, bijel, kasnije je blago žućkast, oker ili smećkast, sredina je tamnija poput oka, tamnosmeđa, rub je dugo vremena podvijen i grubo narebran.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 0.2-0.6 mm debeo, vrlo tanak, gotovo je končast, tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ do crn, vrh je svjetliji i često gotovo bjelkast.

Listići: Vrlo su rijetki, razmaknuti, 13-20 ih dopire do ovratnika, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili gotovo valjkaste, prozirne, glatke, s vrlo tankim stijenkama, 8-9.5 x 3.5-4.5 µm, bazidije su batinaste, s bazalnim su kopčama, 24-30 x 6.5-7.5 µm, pileipelis je himenoderm, kopče su prisutne u svim tkivima (cromushrooms: (4.6) 6.1 - 8.4 (9.8) × (2.3) 2.8 - 4 (4.9) µm, Q = (1.4) 1.7 - 2.5 (2.8), N = 120, Me = 7.1 × 3.4 µm, Qav = 2.1); otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je smećkasto, žilavo i tvrdo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, kao saprotrof na lišću raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, rjeđe na grančicama ili biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva iz roda Marasmius koje nemaju gotovo nikakvu vrijednost, a po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran. Lako se prepoznaje jer raste izravno na listu. Slična koturasta sušičarka (Marasmius rotula) je većih dimenzija i raste isključivo ma granama ili komadima drva. Gotovo je potpuno ista Wettsteinova sušičarka (Marasmius wettsteinii), koja raste na iglicama raznog crnogoričnog drveća, obično smreke. Iako neki autori smatraju da se radi samo o sinonimu opisane vrste ipak se radi o zasebnoj vrsti.

Marasmius buxi - created on June 2020 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

ŠIMŠIROVA PRITAJNICA

Marasmius buxi Fr.

Engleski naziv: Box Parachute

Klobuk: 1-4 mm širok, sitno je ljuskav, bjelkast, žućkast, žućkasto-smeđ, sredina je djelomično udubljena i tamnija, manje ili više crvenkasto-smeđa, rub je bjelkasto vunast i prozirno narebran.

Stručak: 0.1-0.2 mm debeo, končast, krut, gladak, sa sitnim je čekinjastim dlačicama pri dnu, na vrhu je gladak i gol, crveno-smeđ ili crno-ljubičast.

Listići: Razmaknuti, rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su u obliku brodice do bademaste, 7-13 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, opnasto, bjelkasto ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprotrof otpalih listova šimšira (Buxus sempervirens i Buxus balearica). Razvija se prvenstveno u autohtonoj vegetaciji sa šimširom, a rijetko se pronađe uz kultivirani šimšir (što je slučaj u Hrvatskoj). Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, u okolici Siska i u Skradu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

BUSENASTI KLINČAC

Marasmius cohaerens (Pers.) Cooke & Quél. (1878)

Etimologija: corhaero (lat.) = sjedinjen, jednoličan, zbijen, složan. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Bristled Parachute

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, neravan, bez sjaja, baršunast, vodenast, krem-smeđ, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili cimetastosmeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je narebran.

Stručak: 1-4 mm debeo, valjkast, zadebljava se od baze prema vrhu, površina je glatka na vrhu, blistava, na donjem dijelu može biti smeđe dlakava (koristiti povećalo), na vrhu je bjelkast, na sredini je žućkast, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli, na osnovi su poprečno povezani žilicama (vidljivo samo pomoću povećala), žućkasti, sivkasto-oker, u starosti su žućkasto-smeđi, oštrica je tamnija, sa sitnim tamnim dlačicama (koristiti ručno povećalo) i valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-10.5 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, u stručku je gotovo kožasto, bijelo u klobuku, u stručku je žućkasto ili žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, pojedinačno, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka i otpalog lišća raznog bjelogoričnog drveća. Slike je početkom kolovoza snimila Snježana Dujmović.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, male je uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Marasmius prepoznatljiva po izgledu površine stručka koji je dijelom crnkast, gladak i blistav, kao da je lakiran.

Marasmius collinus - created on July 2021 in Pâquis-Nations, Genève, Switzerland by Juan Carlos Zamora

KRHKONOGA PRITAJNICA

Marasmius collinus (Scop.) Singer.

Etimologija: collinus (lat.) = koji pripada brdima, brdski, raste na brežuljcima. Po staništu

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je stožast do konveksan, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, površina je malo naborana, kremasto-žut, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je uvijek tamnija, vodenast, blijedi od ruba prema sredini, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, samo je u mladosti lagano prozirno narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 2-4.5 mm debeo, prilično je tanak, dosta je pravilno valjkast, malo je zadebljan na bazi, odmah je šupalj, mekan i lako stlačiv, gladak, bjelkast, svijetlokrem, svijetlo žuto-smeđ, u starosti je tamnije žuto-smeđe boje, na vrhu je svjetliji, na bazi je čuperast od micelija, najčešće više pojedinačnih stručaka formira zajednički busen.

Listići: Osrednje su gusti, dosta su široki, prirasli su na stručak sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do krem, oštrica je nepravilno nazubljena i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, duguljaste, 8-11 x 4-5.5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-40​ x 7-8 µm, bazidiole su batinaste, valjkaste ili vretenaste, 15-40 x 3-9 µm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, vlaknasto, u sredini klobuka je bijelo ili bjelkasto, uz vanjsku površinu je krem do žućkasto; miris je kiseo i prilično neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, uglavnom u gustim skupinama i krugovima, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, parkovima, vrtovima, na livadama, različitim tipovima travnjaka, po šumskim putovima i uz rubove šuma. U Hrvatskoj je poznata s devet lokaliteta, u Istri, Zagrebu, Hrvatskom zagorju, Slavoniji te na Kordunu i sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Smatra se lagano otrovnom vrstom, jer uzrokuje alergijske reakcije.

Napomena: Slični su vilin klinčac (Marasmius oreades), kojemu je stručak dugo vremena pun i tvrd, spore su rijetko duge 10 µm, a bazidije su duge do 50 µm, te vračarska plosnatica (Gymnopus hariolorum), koja raste busenasto, slične je boje, a stručak je dekoriran dlačicama koje su mnogo duže prema vrhu. Opisana vrsta ima paperjastu samo bazu stručka, dok je ostali dio gladak. nalazi se na listi osjetljivih vrsta.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Krhkonoga pritajnica (Marasmius collinus (Scop.: Fr.) Singer)

Marasmius curreyi - created on August 2012 in Viidu, Estonia by Vello Liiv

CURREYEVA PRITAJNICA

Marasmius curreyi Berk. & Broome

Etimologija: U čast dr. Fredericka Curreya (1819.-1881.), koji je bio poznati istraživač gljiva, osobito askomiceta i parazitskih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Grass Parachute

Klobuk: 3-10 mm širok, prvo je stožast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, ulegnut na sredini, fino dlakav, svijetlosmeđ, oker-smeđ, žuto-narančast, narančast, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, tamniji je na sredini, rub je nazubljen, valovit i prozirno narebran.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.2-0.5 mm debeo, žilav, končast, uglavnom je valjkast, gladak, smeđ, svjetliji do bjelkast na vrhu, crno-smeđ na bazalnom dijelu.

Listići: Razmaknuti, 10-14 ih dopire do ovratnika, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bjelkasti do krem, oštrica je iste boje i fino resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, vretenaste ili bademaste, tankih stijenki, prozirne, nisu dekstrinoidne, 8-14 x 4-6 µm, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, 22-25 x 8.5-9 µm, cheilocistide su batinaste do gotovo valjkaste, tankih stijenki, s izbočinama, 14-19 x 8-12 µm, pleurocistide nisu prisutne, pileipelis je sastavljen od hifa s batinastim ili valjkasto-batinastim bazalnim segmentom, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, bjelkasto, crveno-smeđe u stručku; miris i okus nisu izraženi, blagi.

Stanište: Raste u jesen, u skupinama, kao saprotrof u šumama i suhim travnjacima, na trulim stabljikama trava i drugog bilja, ponekad na raspadajućim ostacima biljaka iz porodica šiljeva (Cyperaceae), sitovki (Juncaceae) i trava (Poaceae).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Raste posebno nakon kiša, prethodno osušena plodna tijela mogu se rehidrirati nakon vlaženja. Slične su suha sušičarka (Marasmius siccus), koja je nešto većih dimenzija, ima gušće listiće i znatno veće spore, a raste na šumskom otpadu, te travnjačka pritajnica (Marasmius epodius), koja je s promjenjivom bojom klobuka, spore su duge i usko batinaste, a listići su bez ovratnika.

BRŠLJANOVA SUŠIČARKA

Marasmius epiphylloides (Rea) Sacc. & Trotter

Etimologija: Po sličnosti sa listožilnoj pritajnici (Marasmius epiphyllus)

Engleski naziv: Ivy Parachute

Klobuk: 1-18 mm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen, gol, široko je prozirno narebran, bijel.

Stručak: 0.1-0.4 mm debeo, vrlo je dug, končast, tanak, nešto je deblji na vrhu, krut, zakrivljen, često je polegnut, bjelkast, pri dnu je svijetlo crvenkasto-smeđ, sitno je dlakav.

Listići: Vrlo su rijetki, razmaknuti, malobrojni, prirasli, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 12-17 x 2.5-3.5 µm, cheilocistide su oblika boce s uglavnom proširenom glavom; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo mi ne postoji, opnasto, žilavo, bjelkasto, u stručku je crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na otpalim listovima bršljana, rijetko na lišću drugog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je igličava pritajnica (Marasmius hudsonii), koja raste na lišću hrasta crnike.

Marasmius epiphyllus - created on November 2019 in Amárantos, Greece by Thomas Læssøe

LISNA PRITAJNICA

Marasmius epiphyllus (Pers.) Fr.

Etimologija: epi (gr.) = na, iznad + phyllus (gr.) = list. Po rastu na gornjoj strani lista.

Engleski naziv: Leaf Parachute

Klobuk: 2-10 mm širok, konveksan, kasnije je skoro spljošten, valovit, radijalno je narebran, bijel, kasnije je oker.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, končast, valjkast, površina je fino pahuljasta, bjelkast, kasnije je prema dnu smećkast do crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast do svijetložut.

Listići: Razmaknuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, na osnovi su s poprečnim žilicama, bjelkasti do svijetložuti, oštrica je valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, prozirne, glatke, 8-11 x 3-4 µm, Q = 2.1-2.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-35 x 8-9 µm, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce, 45-60 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, najčešće u brojnim skupinama, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof na lisnoj nervaturi otpalog lišća, najčešće jasena ili topole, grančicama, stabljikama zeljastih biljaka i trava, na vlažnim mjestima, a ponekad se pronađe i na otvorenim i suhim terenima.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta vrlo malih dimenzija, ima nitasti stručak, jedva je uočljiva na listu na kojemu raste. Obratiti pozornost na jako razmaknute listiće i plitku nervaturu između njih.

Marasmius epodius - created in Spain by Eduardo Abad Gamito

TRAVNJAČKA PRITAJNICA

Marasmius epodius Bres.

Klobuk: 3-15 mm širok, najprije je lagano polukuglast, zatim je konveksno-izravnat i s uočljivom kvržicom na sredini, vodenast, površina je izbrazdana, izgleda poput padobrana, svijetlonarančast do narančasto-oker i smećkast, na sredini je uglavnom nešto tamniji, narančasto-oker, u starosti je žućkast, rub je uvijek prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.2-1 mm debeo, valjkast, gladak, blistav, bjelkast do žuto-smeđ na vrhu, prema bazi je crveno-smeđ do crno-smeđ, na supstrat prianja sa crvenkasto-smeđim dlakavim diskom.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, jedva su prirasli na stručak, izgledaju skoro slobodni, krem do smećkasti, oštrica je uočljivo tamnija, smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 12-19 x 4-6.5 µm, cheilocistide su debelih stijenki i s kvrgavim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, opnasto, žilavo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, kao saprotrof na suhim negnojenim travnjacima u mahovini, travi ili na zečjem izmetu. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Požege i na planini Učki.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po izgledu je slična livadska pritajinica (Marasmius graminum) koja ima nešto manje spore i listiće koji su ovratnikom spojeni sa stručkom.

Marasmius favrei - created on October 2025 in Outaouais, Québec, Canada by L Joan Heyding

FAVREOVA PRITAJNICA

Marasmius favrei Antonín

Etimologija: U čast švicarskog prirodoslovca i mikologa Henrija Favrea (1882.-1953.). Po imenu.

Klobuk: 1-4 mm širok, prvo je gotovo polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat do blago ulegnut na sredini, površina je slabo naborana, ponekad je blago prozirno narebrana, ali ne duboko, blago je pahuljasta (koristiti povećalo), u mladosti je gotovo dlakava, bijel.

Stručak: 1-15 mm visok i 0.1-0.3 mm debeo, često je ekscentričan, končast, valjkast, površina je blago dlakava, bijel do bjelkast na gornjem dijelu, ispod je smeđ do crveno-smeđ.

Listići: Razmaknuti, 3-8 (uglavnom 4-6) ih dopire do stručka, bez ovratnika, uski do venozni, uglavnom ne dopiru do ruba klobuka, slobodni, često su račvasti ili razgranati, ponekad su poprečno povezani na bazi, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo valjkaste, prozirne, glatke, nedekstrinoidne, 9.5-14 x 3-4.5 µm, Q = 2.7-3.3, Qav = 3.5, bazidije su batinaste, bez bazalnih kopči, 2-sporne, rijetko su 4-sporne, 22-27 x 6-8 µm, bazidiole su batinaste do gotovo valjkaste, bez kopči, 14-27 x 3.5-7.5 µm, cheilocistide su usko vretenaste do oblika boce, ponekad su vršno zrnaste, bez kopči, 21-46 x 6-9 µm, trama klobuka je s hifama koje su nedekstrinoidne, razgranate, tankih stijenki, valjkaste, bez kopči, široke 3-12 µm, trama listića je s hifama koje su nedekstrinoidne, razgranate, tankih stijenki, valjkaste, široke 2-8 µm, bez kopči, caulocistide su valjkaste, izduženo zašiljene ili u obliku boce, prozirne, nedekstrinoidne, 8-37 x 2.3-7 µm, pileipelis je himeniforman, sastavljen je od hifa koje su s debelim stijenkama, široko vretenaste, vršno tupe, 14-25 x 6-12 µm, pileocistidije su vretenaste do oblika boce, tankih stijenki, bez kopči, 24-29 x 4-5.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof na otpalim listovima raznih vrsta topola (Populus tremula, Populus nigra i Populus trichocarpa), a iznimno rijetko na listovima jarebike (Sorbus aucuparia).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu je vrsta karakteristična po malim dimenzijama, dugim i valjkastim sporama i 2-spornim bazidijama bez bazalnih kopči. U sekciji Epiphyllii, samo je Marasmius hellebori-corsici opisana kao vrsta koja često ima 2-sporne bazidije. Međutim, razlikuje se po prisutnosti kopči i manjim sporama u obliku kapi, 8.5-12.5 x 3.5-5 µm.

Marasmius graminum - created on July 2020 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

LIVADSKA PRITAJNICA

Marasmius graminum (Lib.) Berk.

Etimologija: gramen (lat.) = trava, biljka iz porodice trava. Po supstratu na kojem raste.

Klobuk: 2-7 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan poput kišobrana ili padobrana, jedva je primjetno ulegnut ili s papilom na sredini, površina je u mladosti ljuskava, radijalno narebrana, djelomično je vodenasta, bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ, smeđ, narančast ili crvenkasto-smeđ, u starosti je izblijeđen i pjegav, tamniji na sredini, rub je tanak, gladak, prozirno narebran.

Stručak: 1-3 cm visok i do 0.2-0.3 mm debeo, dug i tanak, valjkast, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), tamnosmeđ do crno-smeđ, nešto je svjetliji na vrhu i tamniji prema bazi.

Listići: Razmaknuti, debeli, široko su prirasli, oštrica je glatka, bijeli ili kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, 9-13 x 4-5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, osobito u stručku, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na livadama, na trulim stabljikama, listovima ili korijenju trava ili drugih biljaka.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Mala je vrsta koja raste na livadama, s klobukom u obliku padobrana, rijetkim i debelim listićima i tankim stručkom.