Hydropus moserianus - created on September 2015 in Biowide 090 Eskebjerg Enghave, Denmark by Tom Smidth

MOSEROVA VODONOŠKA

Hydropus moserianus Bas

Etimologija: U čast austrijskog mikologa Menharda Mosera + -ianus (lat.) = koji pripada, koji je vezan uz. Po imenu.

Klobuk: 0.4-1.8 cm širok, prvo je stožast ili polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i pupčast na sredini, suh, u mladosti je tamnosmeđ, po vlažnom vremenu je tamnosiv, vodenast, kasnije je svjetliji, rub je narebran.

Stručak: 1.5-2.5 cm visok i 0.3-1.5 mm debeo, valjkast, često se širi prema vrhu, čvrst, u početku je bijel do bjelkast, kasnije je sivkasto-smeđ na bazi, gladak do lagano sitno dlakav.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli do sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-11 x 4-6 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su izmiješane s bazidijama, batinaste, vretenaste ili u obliku boce, 20-50 x 6-18 µm, sa kratkim ili vrlo dugim vratom dugim do 45 x 1-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof na otvorenim livadama i pješčanim nanosima uz morsku obalu, te na opožarenim terenima, u mediteranskom području, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je obrubljena vodonoška (Hydropus marginellus), koja je veća rastom i ima obojenu oštricu listića.

Hydropus trichoderma - created on December 2020 in San Martín de Valdeiglesias, Spain by Angel Mario Moreno

DLAKAVA VODONOŠKA

Hydropus trichoderma (Joss.) Singer

Etimologija: thrix, trichos (gr.) = dlaka + derma (gr.) = koža. Po dekoraciji na klobuku.

Klobuk: 0.5-4 cm širok, prvo je zvonoliko-stožast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i s tupom ili često s prilično zašiljenom grbicom na sredini, nikad nije ulegnut, na sredini je tamniji, tamnosmeđa do gotovo crno-smeđ, nešto je svjetliji prema rubu, smeđ, vodenast, površina je dlakava, naborana, rub je svjetliji i narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, obično je šupalj, sivo-smeđ, siv, žuto-siv, na vrhu je sa finim tamnosmeđim točkicama, pjegav, prema dnu je više gol i ponekad uzdužno crtast, na dnu je bjelkasto ljuskav.

Listići: 20-26 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, bjelkasti do krem-sivkasti, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili oblika sjemenke jabuke, glatke, prozirne, amiloidne, 7.2-10.7 x 4.4-6.4 µm, Q = 1.3-2, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, batinaste, 25-41 x 7-10 µm, cheilocistide su uglavnom vretenaste, u obliku boce ili nepravilno deformirane, prozirne, 55-117 x 9-21 µm, pleurocistide su sličnog oblika kao cheilocistide, 60-140 x 10-20 µm, caulocistide su uglavnom valjkaste do blago batinaste, 20-85 x 4-9 µm, sa žuto-smeđim sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do sivkasto, u stručku je nešto tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof u crnogoričnim šumama, rubovima šuma, šumskim putevima i parkovima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Karakteristična je po tamnom do crno-smeđom, grbavom klobuku, i svijetlo žuto-smeđim, tamno ljuskavim stručkom. Slična je hrapavonoga vodonoška (Mycopan scabripes), koja je slabije dlakava, a ljuskavonoga vodonoška (Pseudohydropus floccipes) je vitkija, raste na drvu, ima tamne točkice na stručku i kuglaste spore.

ZMIJOLIKONOGA PUŽEVICA

Hygrophorus persoonii Arnolds

Etimologija: U čast južnoafričkog botaničara i mikologa nizozemskog porijekla Christiaana Hendrika Persoona (1761.-1836.), jednog od najutjecajnijih mikologa u povijesti, koji je sistematizirao mnoge vrste gljiva, pa ga se često naziva "ocem mikologije". Po imenu.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi i često tupo ispupči na sredini, površina je mazava i sluzava, smeđ, sivo-maslinast do tamnosmeđ.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, površina je mazava i ljepljiva, na vrhu je bijelo pahuljast, ispod je prošaran sluzavim oker do smeđim ljuskama poput zmijske kože na bijeloj osnovi.

Listići: Osrednje su gusti, kasnije su malo razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su sa smećkastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka s KOH postane zeleno-plava.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom crnikom ili plutnjakom, na glinenastom tlu. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, 2.11.2024., treću Ivana Mandić Mihaljević, 14.12.2019., a četvrtu i petu mirna Katičić, 19.10.2024.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ova puževica raste ispod hrasta, male je veličine, a klobuk i stručak su oker boje. Slične su Korhonenova puževica (Hygrophorus korhonenii), koja raste ispod smreke, a reakcija kožice klobuka s KOH je negativna, maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus), koja raste ispod smreke, stručak s natrijevim hidroksidom (NaOH)) postane narančasto-crven, te viskozna puževica (Hygrophorus latitabundus), koja raste ispod bora, a stručak s natrijevim hidroksidom (NaOH)) postane žuto-oker. Opisana vrsta se prema radu Hygrophorus sect. Olivaceoumbrini: new boundaries, extended biogeography and unexpected diversity unravelled by transatlantic studies svrstava u sekciju Olivaceoumbrini i prema kojem je vrsta Hygrophorus dichrous zapravo sinonim opisane vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 926. Zmijolikonoga puževica (Hygrophorus dichrous Kühn. et Romagn.)

Atheniella delectabilis - created on September 2024 in Kaukonen, Särestö, Finland by Tapio Kekki

VITKA ŠLJEMOVKA

Atheniella delectabilis (Peck) Lüderitz & H.Lehmann

Etimologija: delectabilis (lat.) = ugodan, prijatan. Po izgledu.

Klobuk: 4-16 mm širok, najprije je stožasto-zvonolik, kasnije se raširi, bijel do blago sivkast, kožica je s malim izraslinama, brazdast, rub je prozirno narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, tanak, valjkast, nešto je širi na vrhu, pun, proziran, bijel, malo je zrnast, na bazi je ljuskav.

Listići: Dobro su razvijeni, rijetki, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 7-9 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, cheilocistide su  u obliku boce s dugim vratom, ponekad su više ili manje jasno glavičaste na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris je iznenađujući jak na klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, skupno, kao saprotrof po livadama, pašnjacima i u svim tipovima šuma na lišću, stabljikama raznog bilja ili drugim biljnim ostacima, ali se može pronaći i na sloju iglica ili na krupnijim drvnim ostacima, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrsta sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima sitno dlakavi klobuk.

ABRAMSOVA ŠLJEMOVKA

Mycena abramsii (Murrill) Murrill

Etimologija: Po dr. Donaldu Abramsu, američkom doktoru medicine, koji se dosta bavio istraživanjem ljekovitih gljiva.

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglast do stožast, kasnije je spljošten, sa ili bez malog, tupog ispupčenja na sredini, površina je vodenasta, prozirno narebrana do 2/3 širine, malo je pahuljasta, zatim je gola, siv, sivo-smeđ do tamnosmeđ, sredina je uglavnom tamnija.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, lomljiv, šupalj, gladak, na vrhu je pahuljast, donji je dio gol, po suhom je vremenu sjajan, sivkast do tamno sivo-smeđ, obično nešto tamniji na donjem dijelu, a sivkast na vrhu, kasnije izblijedi, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Razmaknuti, široki, trbušasti, 15-27 ih dopire do stručka, usko su prirasli sa zupcem, bjelkasti do sivkasti, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste ili u obliku sjemenke jabuke, duguljaste, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-13 x 4-6.5 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.85, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, batinaste, valjkaste, rjeđe su u obliku boce, 25-55 x 10-14 μm, na vrhu se obično sužavaju u tanki vrat ili su ponekad s dva ili više vratova, nema caulocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto ili sivkasto, stručak na prerezu kod vrlo svježih primjeraka izlučuje vodenastu tekućinu; miriše slabo na klor, ponekad nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od travnja do siječnja, u malim skupinama ili busenasto, u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili na mahovinom obraslom živom drveću, ponekad se nađe i na crnogoričnom drveću, najčešće jeli, a nekad i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 1, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po cheilocistidama koje su na vrhu obično sa tankim vratom i po donekle izduženim sporama. Miris je promjenjiv i obično prilično slab. Curenje vodenaste tekućine koja nastaje prerezivanjem stručka posebna je značajka ove vrste, ali se to rijetko događa kod primjeraka nekoliko sati nakon sakupljanja, kao i kod svježih primjeraka ako su djelomično suhi. Postoje brojne slične sive šljemovke, ali sve imaju caulocistide, Slične su sivolistićava šljemovka (Mycena aetites), koja se razlikuje po kraćim i širim sporama, kao i po staništu, raste na travnjacima, livadama i pašnjacima, naherena šljemovka (Mycena galericulata), kod koje su cheilocistide na vrhu gusto prekrivene jednostrukim ili račvastim, prstastim izraslinama, snježnonoga šljemovka (Mycena niveipes), koja ima sličan miris, ali je većih dimenzija, srebrnastija i raste ranije, te smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja ima jači miris.

NARANČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena acicula (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: acicula (lat.) = mala igla, iglica. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Orange Bonnet

Klobuk: 2-8 mm širok, polukuglast, široko je stožast do konveksan, plitko brazdast, prozirno narebran, malo je ljepljiv, tamno narančasto-crven, blijedi u narančastu ili žućkastu boju.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 0.3-1 mm debeo, valjkast, ponekad je malo ukorijenjen, potpuno je suh, žut do žuto-narančast, svjetliji na vrhu, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Nisu gusti, 9-16 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bjelkasti do žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, glatke, neamiloidne, 8.5-12 x 3-5 µm, Q = 2.4-3.3, Qav = 2.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 19-24 x 6-7 µm, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, batinaste, vretenaste, u obliku boce ili gotovo valjkaste, 15-25 x 5-9 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, hife pileipelisa široke su široke 1.5-3.5 µm, prekrivaju pseudoparenhimatozni hipoderm, prekrivene su jednostavnim, valjkastim izraslinama 2-9 x 1-3 µm, kife kortikalnog sloja stručka su široke do 4.5 µm, prekrivene su jednostavnim do donekle razgranatim, valjkastim do napuhanim izraslinama 2-22 x 1-5 µm, ugrađene su u želatinoznu tvar, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, narančasto, u stručku je žuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Spore i listići pozitivno reagiraju u dodiru s Melzerovim reagensom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u velikoj množini, u svim tipovima šuma, te po livadama i grmlju kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, rjeđe crnogoričnog, te u smjesi drvnih i biljnih ostataka u sloju otpalog suhog lišća, prividno na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, na vlažnim mjestima. Prvih šest slika snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem svibnja na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na drvnim ostacima lijeske, a posljednje dvije slike Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Odlikuje se malom veličinom, narančasto-crvenim dlačicama, bijelim do žutim listićima i žućkastim stručkom. Sitna je rastom, klobuk je slične boje kao kod grimizne šljemovke (Atheniella adonis) od koje se razlikuje po bijelom stručku. Također su slične marelična šljemovka (Atheniella leptophylla), koja ima bijeli stručak koji od baze prema gore postaje smeđ, te narančasta pribadača (Rickenella fibula), kojoj se listići duže spuštaju po stručku i ima manji kontrast između klobuka i stručka.

Mycena aciculata - created on February 2021 in Jenner, CA, USA by Warren Cardimona

DUGODLAKA ŠLJEMOVKA

Mycena aciculata (A.H.Sm.) Desjardin & E.Horak

Etimologija: acicula (lat.) = mala igla, šiljak. Po dekoraciji.

Engleski jezik: Hairy Bonnet

Klobuk: 3-8 mm širok, najprije je polukuglast, zatim je široko stožast, ponekad je lagano ulegnut na sredini, bjelkast, sivkast do sivo-smeđ, čitava površina prekrivena je stršećim dlačicama debelih stijenki, prozirno je narebran gotovo do sredine.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, ravan, potpuno siv, potpuno je dlakav, izrasta iz oko 1 mm širokog, sivog, sivo-smeđeg do bjelkasto-sivog, dlakavog bazalnog diska.

Listići: Razmaknuti, usko prirasli, gotovo slobodni, bijeli do svijetlosivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-10.5 x 3.8-4.7 µm, Q = 1.7-2.3, Qav = 2, cheliocistide su batinaste do vretenaste, 11.5-30 x 5.5-13.5 μm, na vrhu su široko zaobljene ili postupno uvučene u 1-3 vitka vrata ili sa 1-3 prstaste, obično nerazgranate, ali ponekad razgranate, izrasline 4.5-33 x 1 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, pojedinačno ili u manjim skupina, kao saprotrof na drvnim ostacima (trupci, granama, grančicama) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na češerima, sloju iglica ili lišća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po bazalnom disku na dnu stručka, dlakavoj dekoraciji klobuka i stručka, te po staništu. Mali bazalni disk nije uvijek lako uočiti. Eventualno bi se mogla zamijeniti sa donekle sličnom sitnošiljastom šljemovkom (Mycena tenuispinosa), koja je također s malim bazalnim diskom i oštrim dlačicama na klobuku, ali ona ima amiloidne spore.

SIVOLISTIĆAVA ŠLJEMOVKA

Mycena aetites (Fr.) Quél.

Etimologija: aetos (gr.) = orao. Po boji listića.

Engleski naziv: Drab Bonnet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, stožast s oštro zašiljenom sredinom, zvonolik sa ili bez ispupčenja, konveksan do više spljošten s izraženim, širokim ispupčenjem, pahuljast, po vlažnom je vremenu prozirno narebran i malo mazav, siv do sivo-smeđ, sredina je tamnija, tamnosmeđa do crna, na rubu je bjelkast, vodenast, blijedi u sivu do tamnosivu.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je pahuljast, ispod je gol, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili sivkast, na donjem je dijelu tamniji, ponekad crno-smeđ, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 17-25 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, tamnosivi do svijetlosivi sa svjetlijom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su velike, vretenaste, valjkaste, u obliku boce ili nepravilne, 25-75 x 6,5-22,5 µm, na vrhu su s jednostrukim ili račvastim vratom, ponekad s nekoliko, vrlo grubih izraslina; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je bijelo, kasnije je smećkasto, u stručku je sivo-smeđe; miris je slab na rotkvice ili aromatičan na cimet, nije na klor, a okus je blag ili gorak.

Stanište: Raste u jesen, od srpnja do prosinca, ponekad u velikoj množini, kao saprotrof tla po livadama, pašnjacima i parkovima, na travnatim površinama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji dosta velikih šljemovki slične boje, a teško se mogu međusobno razlikovati samo na temelju izgleda. Ova se vrsta razlikuje od sličnih vrsta prvenstveno po periodu rasta, te dosta tamnim listićima i karakterističnom mirisu. Slične su smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja jako miriše na klor i širokolisna šljemovka (Mycena latifolia), koja ima rjeđe listiće, nema izražen miris i ima cheilocistide koje su na dnu bradavičave, te abramsova šljemovka (Mycena abramsii), koja obično raste na drvu, a cheilocistide obično imaju upadljivo zašiljen vrat.

Mycena agrestis - created on October 2009 in Hanko, Finland by Petri Roponen

POLJSKA ŠLJEMOVKA

Mycena agrestis Aronsen & Maas Geest.

Etimologija: agrestis (lat.) = poljski, ruralni. Po jednobojnom klobuku.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je oštro stožast, zatim je nepravilno zvonolik do konveksan, kasnije se izravna i ulegne ili tupo ispupči na sredini, prozirno narebran, pahuljast, ljepljiv, prekriven je sa odvojivom želatinoznom ovojnicom, sivo-crn, crno-smeđ do sivo-smeđa, po suhom vremenu je svjetliji, često je tamniji na sredini i rubu.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1.5-3.5 mm debeo, valjkast, šupalj, na donjem je dijelu zakrivljen, gladak, na vrhu je pahuljast, sivkast, siv, obično je tamniji na donjem dijelu, baza je prekrivena s rijetkim vlakancima.

Listići: Gusti, 20-32 ih dopire do stručka, oko 1 mm široki, spuštaju se po stručku sa zupcem, sivkasti do tamnosivi, oštrica je svjetlija i sa odvojivom želatinoznom niti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, slabo su amiloidne, 9.2-10.3 x 4.7-5.4 µm, Q = 1.8-1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 18-32 x 5.5-7 µm, na vrhu su prekrivene s relativno malo, neravnomjerno raspoređenih, ponekad zakrivljenih, valjkkastih do batinastih izraslina 2.5-14.5 x 1.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-smeđe; miris i okus su neodređeni, podsjećaju na brašno.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof u travi u otvorenim područjima, po livadama, travnjacima i poljima, te u mahovini ispod smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog mazavog klobuka i stručka bi se mogla zamijeniti sa staklastopresvučenom šljemovkom (Mycena epipterygia var. epipterygia), koja ima karakteristično žuti stručak.

Mycena albidolilacea - created on September 2023 in Lyngby Åmose, Denmark by Thomas Kehlet

BIJELOLJUBIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena albidolilacea Kühner & Maire

Etimologija: albidus (lat.) = blijed, bjelkast + lilacea (lat.) = ljubičast. Po boji.

Klobuk: 0.6-2 cm širok, stožast do zvonolik, kasnije se spljošti, gol, bjelkast s ružičasto-ljubičastom ili mesnoružičastom nijansom, nešto je izraženije ružičasto-ljubičast na sredini, vodenast, prema rubu je bjelkast, plitko brazdast, prozirno narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na gornjem je dijelu zrnast, bijel ili lagano crvenkast s ružičastom nijansom, prema bazi je gol ili ponekad s dugim, bijelim dlačicama, a baza je gusto prekrivena dugim, grubim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-21 ih dopire do stručka, prirasli, ne spuštaju se po stručku sa zupcem, bijeli, oštrica je lagano ružičasta do nejasno svijetloljubičasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 7.8-12 x 4.2-6 µm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.8-2, bazidije su 4-sporne, sa sterigmama dugim 5 µm, cheilocistide su batinaste, vretenaste, gotovo valjkaste do donekle nepravilnog oblika, 17-45 x 5-17 µm, glatke ili su na vrhu prekrivene s jednom ili nekoliko neravnomjerno raspoređenih izraslina do 20 x 2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miriše na klor ili na rotkvice, a okus je slab do izražen na rotkvice.

Stanište: Raste u jesen u svim tipovima šuma, u travi ili na drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikuje se od sličnih vrsta iz sekcije Rubromarginatae po uglavnom bjelkastom klobuku s ružičasto-ljubičastom nijansom i nježno ružičastoj oštrici listića, osobito u blizini ruba klobuka. Osušeni primjerci rubnomaslinaste šljemovke (Mycena olivaceomarginata) mogu biti slični opisanoj vrsti jer mogu postati svijetle, s ružičastom bojom, pa čak i sa ružičasto-crvenom oštricom listića, međutim razlikuje se po mikroskopskim karakteristikama, ima drugačiji oblik cheilocistida.

PLAVKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena amicta (Fr.) Quél.

Etimologija: amicta (lat.) = pokrivena, odjevena. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Bluefoot Bonnet

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, stožast do zvonolik, ulegnut, prozirno narebran, fino je maljav, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, svijetlo sivo-smeđ, ponekad je sa maslinastom, zelenkastom ili plavkasto-zelenom nijansom, rub je isprva malo podvijen, kasnije se izravna, često je plavkasto-zelen ili rjeđe žućkast do žuto-oker.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo ukorijenjen, čitav je gusto i prilično grubo bijelo dlakav, sivkasto-smeđ, na vrhu je obično nešto svjetliji, ponekad je sa lagano ružičastom ili ljubičastom nijansom, baza je s nešto modro-zelenih mrlja ili potpuno plava.

Listići: Gusti, 17-25 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta do sivkasta, ponekad je žućkasta, zelenkasta ili plavkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, u obliku kapi ili sjemenke jabuke, glatke amiloidne, 7.5-10.7 x 4.5-6 µm, bazidije su 4-sporne, batineste, cheilocistide su batinaste, vretenaste ili češće valjkaste, 16-45 x 3,5-7 µm, nema pleurocistide (cromushrooms: spore su (7) 7.2 - 9 (10.6) × (3.4) 4 - 4.9 (5.5) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2 (2.2), N = 100, Me = 8.1 × 4.4 µm, Qe = 1.8, bazidije su 17-21.5 × 4.7-5.5 µm, N = 3, cheilocistide su valjkaste, nekad su stisnute pri vrhu ili s produžetkom dugim oko 2 µm, 21.6-41.6 × 4.8-7.1 µm, N = 10); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, rjeđe bjelogoričnog, te na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Slike su snimljene 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, uz oboreni trupac crnog bora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po maljavom stručku, kao i po obliku cheilocistida. Treba uočiti želatinoznu i odvojivu ovojnicu na pileusu. Slična je plavonoga šljemovka (Mycena cyanorhiza), kod koje je oštrica listića sa žilavom niti, 9-12 listića dopire do stručka, spore su uže, a cheilocistide su batinaste ili u obliku boce, s nekoliko izraslina na vrhu.

ANĐEOSKA ŠLJEMOVKA

Mycena arcangeliana Bres.

Etimologija: archangelos (gr.) = anđeo. Po boji.

Engleski naziv: Angel's Bonnet

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je gotovo valjkast, zatim je stožast do polukuglast, kasnije se spljošti i gotovo izravna, sa ili bez ispupčenja na sredini, prozirno narebran, vodenast, pojavljuje se u dvije forme s različitim bojama, prva je svjetlija, sivkasta do žućkasta forma sa više ili manje tamnijom sredinom i sa maslinastom do sivo-smeđom nijansom, na kraju postaje sivkast do svijetlo sivo-smeđ, tamnija forma sivo-smeđa do tamno sivo-smeđa, sredina je tamnija i često s laganom maslinastom nijansom, rub je svjetliji i često sa žućkastom nijansom.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, gladak do vrlo fino naborano-vlaknast, gol, na vrhu je pahuljast, isprva je ljubičasto-sivkast ili plavkasto-siv, kasnije postaje sivkast, siv do sivkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, baza je dugo s ljubičastim nijansama i prekrivena dugim, bjelkastim do žućkastim vlakancima.

Listići: Nisu gusti, 16-30 ih dopire do stručka, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, usko su prirasli, svijetložuti do sumporastožuti ili sivkasto-krem do bjelkasti, često su s ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, amiloidne, 7-9 x 4.5-5 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste ili u obliku boce, rjeđe su gotovo kuglaste ili donekle nepravilnog oblika, 17-65 x 7-24 µm, prekrivene s bradavicama ili općenito kratkim, valjkastim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto ili sivkasto, u stručku je smeđe; miriše lagano na jod, osobito kada se suši, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrlo rijetko crnogoričnog drveća, rjeđe na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Sliku je snimila Helena Petrić, u rujnu u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po mirisu na jod, ježastim cheilocistidama i tamnom stručku. Slične šljemovke koje mirišu na jod i imaju ježaste cheilocistide su drugih boja i rastu na drugačijem staništu.

RUBNONARANČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena aurantiomarginata (Fr.) Quél.

Etimologija: aurantius (lat.) = narančasto + marginatus (lat.) = obrubljeno, odsječeno. Po žuto-narančastoj boji na rubu listića.

Engleski naziv: Golden Edge Bonnet

Klobuk: 1-2.5 cm širok, stožast do polukuglast, kasnije se spljošti, postaje konveksan do izravnat, sa ili bez ispupčenja na sredini, plitko je ulegnut, prozirno narebran, gol, vodenast, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ do tamnosmeđ s narančastim do narančasto-žutim rubom.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, čvrst, u mladosti čitav pahuljast, kasnije je gol, osim na vrhu, bjelkast, na vrhu je žućkast, na donjem je dijelu žuto-smeđ do tamnosmeđ ili žuto-narančast pri dnu, ponekad je sa žućkastim ili narančastim nijansama, baza je gusto prekrivena žutim do narančastim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 16-26 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasto-sivkasti do krem-sivkasti sa svijetlonarančastom do žuto-narančastom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7.5-10.5 x 4-5.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su varijabilnog oblika, često batinaste do kruškolike, 18-42 x 7-17 µm, s dugom do kratkom peteljkom, s narančastim sadržajem, na vrhu su prekrivene prilično brojnim, ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, valjkastim izraslinama 1-3 x 0.5-1 µm; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto, s više ili manje izraženom narančasto-crvenkastom nijansom; miris je izraženo slatkast, na voće, često podsjeća na brašno ili lagano na anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke, bora ili borovice, na sloju iglica ili zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se determinira po narančastoj oštrici listića i žutim do narančastim vlakancima na dnu stručka. Združena zvonca (Xeromphalina campanella) i kacigasta šljemovka (Mycena picta) također imaju narančaste micelijske niti na bazi stručka.

Mycena belliae - created on October 2018 in Brobæk Mose (Insulinmosen), Denmark by Tobias Bøllingtoft

BELLOVA ŠLJEMOVKA

Mycena belliae (Johnston) P.D.Orton

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini ili pupčast do lijevkast, prozirno narebran, u mladosti je sitno dlakav, ljepljiv, prekriven je odvojivim, žilavim, želatinoznim ovojem, sivkasto-smeđ do žućkasto-smeđ, kasnije postaje crvenkasto-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je svjetliji, na kraju blijedi do bjelkaste boje, rub je prvo jako podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 1-6.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo zadebljan na donjem dijelu, gladak, isprva je čitava površina sitno i gusto bijelo ljuskava, malo je ljepljiv, u mladosti je bijel, zatim je bjelkast, kasnije od baze prema gore postaje žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, baza je u starosti tamno crveno-smeđa ili crnkasta, izrasta iz tankog, bjelkastog, snopa micelija, uglavnom je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 18-26 ih dopire do stručka, do 3 mm široki, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, bjelkasti do svijetlosmeđi, ponekad su s ružičastom nijansom, oštrica nije želatinozna, iste je boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 10.5-15.5 x 6-8.5 µm, Q = 1.7-2.4, Qav = 1.99, cheilocistide su vretenaste ili valjkaste, 21-55 x 8-14 µm, pomiješane su sa bazidijama, glatke ili s grubim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe; miris je dosta neodređen, ugodan, podsjeća na miris mahovine (Sphagnum), a okus nije izražen ili blago gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, skupno, po močvarama i jezerima, kao saprotrof na mrtvim, stojećim stabljikama trske (Phragmites australis) neposredno iznad razine vode stajaćice, na dubini vode od 10-50 cm i do 12 cm iznad razine vode.

Doba rasta: 1, 2, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mikroskopskim značajkama.

Mycena bulbosa - created on June 2024 in Venner, Denmark by David Boertmann

ROGOZOVA ŠLJEMOVKA

Mycena bulbosa (Cejp) Kühner

Etimologija: bulbosus (lat.) = lukovičast, sa zadebljanjem. Po dekoraciji.

Engleski jezik: Rush Bonnet

Klobuk: 3-8 mm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je raširen i tupo ispupčen na sredini, prekriven je teško uočljivom želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, isprva je sivo-smeđ, kasnije blijedi prema sivkastoj boji, prozirno narebran.

Stručak: 5-20 mm visok i 0.1-0.5 mm debeo, valjkast, bijel, potpuno je dlakav, izrasta iz dosta velikog, oko 1 mm širokog, bijelo dlakavog, više ili manje crtastog bazalnog diska.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 10-12 ih dopire do stručka, prilično su široki, slobodni ili prirasli na ovratnik, bijeli ili sivkasti, oštrica se može odvojiti kao želatinozna nit.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-11 x 4-6 µm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.9, cheliocistide su nepravilnog oblika, valjkaste do batinaste, 18-55 x 2.7-9 μm, na vrhu su s jednim ili 2-3 vrata, ili s nekoliko grubih, različito oblikovanih izraslina 1-11.5 x 0.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u močvarnim područjima i na rubovima ribnjaka kao saprotrof na stabljikama vodenih zeljastih jednosupnica, kao što su rogoz, sit (Juncus), šašina (Scirpus) ili Glyceria, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po rastu na stabljikama zeljastih vodenih biljaka u močvarnim područjima i stručku koji izrasta iz bazalnog diska. Slične su pijadestalna šljemovka (Mycena stylobates), koja obično raste na situ, također ima široki i izrazito crtasti bazalni disk, te pljesniva šljemovka (Mycena mucor), koja raste na lišću.

Mycena capillaripes - created on November 2014 in Marshall Fields, University of California Santa Cruz, Santa Cruz, California, USA by Christian Schwarz

DLAKAVONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena capillaripes Peck

Etimologija: capilla (lat.) = mala kosa, dlaka + pes (lat.) = stopalo. Po veličini stručka.

Engleski naziv: Pinkedge Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast, zvonolik ili polukuglast, kasnije je ponekad lagano ulegnut na sredini, pahuljast, ubrzo je gol, suh, plitko brazdast, prozirno narebran, vodenast, sivkast do sivkasto-smeđ, nešto tamniji i često crvenkast na sredini, rub često svjetliji.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-1.8 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, gol, na vrhu je pahuljast, postaje sjajan, siv, sivkasto-smeđ, na donjem je dijelu tamniji, na vrhu je bjelkast do sivkast, baza je prekrivena bijelim vlaknima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, 12-20 ih dopire do stručka, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju sa zupcem, kasnije su poprečno povezani žilicama na bazi, bjelkasti, krem ​​do sivi, oštrica je sa sitnim, tamno crveno-smeđim točkicama, koje su vidljive samo uz pomoć povećala, a i tada teško, oštrica je tamno crveno-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 8-11.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, sterigme su duge 4-6 µm, cheilocistide su glatke, vretenaste ili batinaste, 35-77 x 10-16 µm, na gornjem se dijelu uglavnom produžavaju u jednostruki vrat sa zaobljenim vrhom, sa crvenkastim su sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, prozirno, bjelkasto do sivo-smeđe; miriše dosta jako na klor ili amonijak, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od lipnja do studenog, u velikim skupinama, u crnogoričnim šumama kao saprotrof na sloju otpalih iglica raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, ponekad i na lišću i ostacima bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnije su karakteristika dosta jak miris na klor i crveno-smeđa oštrica listića. Slične su crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata), koja ima tamniju i kontrastniju oštricu listića, eliptične spore i obično raste na trulom drvu, rubnomaslinasta šljemovka (Mycena olivaceomarginata), koja ponekad ima sivkasto-smeđi klobuk sa crvenkasto-smeđom sredinom, sivkasto-smeđi stručak sa bjelkastim vrhom i miris na klor, a razlikuje se po cheilocistidama, koje su često s dva ili tri vrata ili s nekoliko izraslina, te okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta), koja nema miris na klor i obično raste na grančicama crnogoričnog drveća.

Mycena capillaris - created on September 2023 in Zollikon, Sorø, Switzerland by René Stalder

KONČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena capillaris (Schumach.) P.Kumm.

Etimologija: capillaris (lat.) = tanak, nitast, poput vlasi. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Beechleaf Bonnet

Klobuk: 1-3 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je stožast do konveksan, kasnije je izravnat i često blago ulegnut na sredini, pahuljast, prozirno narebran, bijel do sivkast, sredina je ponekad tamnija.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.25-0.5 mm debeo, končast, valjkast, na bazi je manje ili više gomoljast, hrskavičav, pahuljast, gol, samo je na bazi dlakav, sjajan, u mladosti je čitav ili samo na vrhu uglavnom crnkast ili tamnosiv, zatim postaje siv do sivo-smeđ, na kraju je vodenasto bijel, pričvršćen je na supstrat snopom zrakastih, tamnosmeđih do crnkastih vlakanaca, koji se nekad mogu vidjeti samo uz pomoć povećala.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 6-10 dopire do stručka, vrlo su uski do prilično široki, usko su prirasli, ponekad se čini kao da su prirasli na ovratnik, bijeli do sivkasti, oštrica je bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, izdužene, glatke, amiloidne, 8.5-13.5 x 2.8-4.5 μm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 14-26 x 7-15 µm, prekrivene su ravnomjerno raspoređenim, valjkastim, ravnim, jednostrukim izraslinama ili bradavicama 2-4.5 x 0.5-1 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, kao saprotrof gotovo isključivo na trulom lišću bukve, ponekad i drugog bjelogoričnog drveća, kao što su hrast ili vrba. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, bijelom do sivkastom klobuku, razmaknutim listićima, tamnom stručku, cheilocistidama prekrivenim bradavicama ili kratkim valjkastim izraslinama i rastu na trulom lišću bukve. Slične su hrastova šljemovka (Mycena polyadelpha), koja se razlikuje po boji klobuka i stručka, širini spora i rastu na lišću hrasta, a vrlo rijetko na lišću bukve, te bukova sušičarka (Rhizomarasmius setosus), koja ima tamniju bazu stručka i duge dlačice po površini stručka. Slične vrste iz roda Hemimycena razlikuju se po neamiloidnim sporama, uglavnom po drugačijem obliku spora i karakterističnim dlačicama po površini klobuka.

Mycena chlorantha - created on September 2023 in Nørre Klitsø, Denmark by Uffe Nygaard

ZELENKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena chlorantha (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: chloros (gr.) = zelenkast, blijedo zelen + anthos (gr.) = cvijet, cvjetajući. Po boji.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast, konveksan do zvonolik, nekad je tupo ispupčen na sredini, gladak do plitko brazdast, maslinastozelen, maslinasto-siv do maslinasto-smećkast, ponekad je više smećkast ili lagano crvenkast na sredini, a rub je sivkasto-zelenkast, vodenast, po suhom vremenu blijedi i postaje oker-zelenkast, žuto-zelenkast ili žuto-smeđ, rub je prozirno narebran do polovice promjera.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, više ili manje ukorijenjen, šupalj, prilično je čvrst, nekad je malo zadebljan na bazi, gol, na gornjem je dijelu pahuljast ili sitno dlakav, sivkasto-smeđ, žućkasto-siv, sivo-zelen do prilično tamno sivo-maslinast, na vrhu je bjelkast, sivkast do sivkasto-smeđ, baza je prekrivena dugim, blijedo zelenkastim do bjelkastim vlakancima.

Listići: 14-22 dopiru do stručka, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti ili sivkasto-smeđi do žućkasto-sivo-zeleni, oštrica je svijetložuta, limunastožuta, žuto-zelenkasta do zelenkasta, na kraju je boje lica ili čak svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, dekstrinoidne, 8-11 x 5.2-7 µm, Q = 1.4-1.6, Qav = 1.56, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do kruškolike, ponekad su gotovo valjkaste, 15-50 x 8-22 µm, s blijedo zelenim do žućkastim sadržajem, prekrivene su s malobrojnim, ravnomjerno raspoređenim bradavicama ili valjkastim izraslinama 1-6 x 0.5-1.5 µm, rjeđe su potpuno glatke, a ponekad su izrasline mnogo duže, šire i razgranate; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, bjelkasto do sivo; miris kod svježih primjeraka je donekle kemijski, a izražen na jod kada se suši, a okus je kiseo do kemijski.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, u množini, kao saprotrof među oskudnom i niskom vegetacijom trava iz roda milava (Ammophila), šaša (Carex) i mahovina na siromašnom pjeskovitom tlu na obalnim pješčanim nanosima i travnjacima, često opožarenim, češće u mediteranskom području.

Doba rasta:  1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kombinacija specifičnog staništa, mirisa i oblika cheilocistida bi trebala biti dovoljna za sigurnu determinaciju opisane vrste. Slična je anđeoska šljemovka (Mycena arcangeliana), koja raste na krupnijim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, a opisana vrsta raste isključivo na travama, osobito na milavi.

Mycena cinerella - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

SIVKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena cinerella (P.Karst.) P.Karst.

Etimologija: cineris (lat.) = pepeo, lug. Po boji.

Engleski naziv: Mealy Bonnet

Klobuk: 0.4-2 cm širok, polukuglast, stožast, zvonolik, konveksan do gotovo izravnat, ponekad je blago ulegnut na sredini, prozirno narebran, vodenast, crno-smeđ do sivkasto-smeđ ili sivkast do tamnosiv, obično je nešto svjetliji na rubu.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na vrhu je pahuljast i sivkast, ispod je siv, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 12-26 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se kraće ili duže spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, sivkasti do tamnosivi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 7-10.5 x 3.5-6 µm, Qav = 1.6-1.9, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su batinaste, 10.5-26 x 5.5-12 μm, tankih stijenki, na vrhu su često podijeljene na nekoliko glavica, prekrivene su s rijetkim do brojnim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, zakrivljenim izraslinama 3.5-13 x 1-2.5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, bijelo, bjelkasto ili sivkasto; miris i okus su karakteristično jaki na brašno, poput sirovog krumpira.

Stanište: Raste u kasnu jesen, od listopada do prosinca, u svim tipovima šuma kao saprotrof na sloju iglica ili lišća, na kiselom tlu.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prvenstveno je prepoznatljiva po jako narebranom klobuku, listićima koji se spuštaju po stručku, te tipičnom mirisu na brašno. Slične su česta šljemovka (Mycena vulgaris) i diskolika šljemovka (Mycena clavularis), koje se mogu pojaviti na istom staništu, ali imaju ljepljiva plodna tijela, dok Maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei) raste na travnjacima, a miris mesa nije izražen.

Mycena citrinomarginata - created on September 2023 in Väyrylä, Surkea, Finland by Tapio Kekki

ŽUTORUBNA ŠLJEMOVKA

Mycena citrinomarginata Gillet

Etimologija: citrino (lat.) = limunasto, žuto + margo (lat.) = ivica, rub. Po boji oštrice listića.

Klobuk: Yellow Edged Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, stožast, polukuglast ili konveksan, prozirno narebran, ponekad je malo mazav, vrlo je promjenjive boje, žućkast, žut, žuto-zelenkast, žuto-smeđ, sivo-zelen ili sivkast sa žutom nijansom, na kraju je tamniji na sredini, vodenast, rub je svjetliji.

Stručak: 2.5-8.5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, na dnu je lagano proširen, čitav je sitno dlakav, žućkast, žuto-zelenkast, maslinastozelen, sivkast, na vrhu je svjetliji, a na bazi tamniji, žuto-smeđ do sivkasto-smeđ ili sivo-smeđ, baza je obično gusto prekrivena s dugim, bjelkastim vlakancima, često visoko uz stručak.

Listići: Usko su prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do sivkasto-smećkasti, oštrica je limunastožuta do tamnožuta, rjeđe je svjetlija do bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 8-14.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste, 30-65 x 5-18 µm, sa žutim do bezbojnim sadržajem, sa ili bez vrata ili s jednim ili više jednostrukih do brazdastih ili donekle račvastih izraslina na vrhu ili bočno; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetložuto do svijetlosmeđe; miriše na rotkvice ili lagano na klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili raštrkano, kao saprotrof na različitim staništima, na travnjacima i otvorenim površinama, ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, ispod obične borovice (Juniperus communis), u mahovini, na trupcima obraslim mahovinom, otpalom lišću i grančicama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo dosta varijabilna vrsta, a najvažnije su karakteristike žute nijanse na klobuku i stručku, te obično jasno obojena oštrica listića. Još jedna tipična značajka je dno stručka koje je često dosta visoko prekriveno vunastim vlaknima. Slična je rubnomaslinasta šljemovka (Mycena olivaceomarginata), koja ima tamniju oštricu listića.