KOSOGLAVA ŠLJEMOVKA

Mycena inclinata (Fr.) Quél.

Etimologija: inclinatus (lat.) = naklonjen, nagnut. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Clustered Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, polukuglast ili stožast do zvonolik, nekad je lagano ispupčen na sredini, na kraju je konveksno-izravnat, prozirno narebran, gol, po vlažnom je vremenu ljepljiv, bjelkast s kremastim do smećkastim nijansama ili žućkast, postupno tamni, postaje tamnosmeđ, tamno crvenkasto-smeđ ili tamno sivo-smeđ, na sredini je često crno-smeđ, rub je svjetliji, nazubljen, prelazi listiće.

Stručak: 3-15 cm visok i 1.5-6 mm debeo, valjkast, šupalj, žilav, poslije je vlaknast do vlaknasto ljuskav, zatim je sjajan, u mladosti je bijel do sivkast, kasnije je žućkast na vrhu, ispod je vodenasto bijelo-sivkast, na donjem je dijelu okerast do tamno crvenkasto-smeđ, na dnu je tamnosmeđ, pri dnu je gusto prekriven dugim, bjelkastim, žutim do okerastim vlakancima.

Listići: Gusti, 22-33 ih dopire do stručka, prirasli, kasnije su na bazi poprečno spojeni žilicama, isprva su bjelkasti, zatim crvenkasti ili svijetlo sivo-smeđi, na kraju su često sa ružičastom nijansom ili postanu točkasti s vinskicrvenim mrljama, osobito uz rub klobuka, oštrica je iste boje ili bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, izraženo su amiloidne, 7-11 x 5-8 µm, Q = 1.2-1.8, Qav = 1.5, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, kruškolike, valjkaste ili nepravilnog oblika, 19-35 x 6.5-13.5 µm, prekrivene su sa rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, valjkastim, jednostrukim do račvastim izraslinama 1-17 x 0.5-2 µm (cromushrooms: (7) 7.5 - 9.2 (10) × (4.2) 5 - 6.4 (6.9) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 100, Me = 8.3 × 5.7 µm, Qe = 1.5); otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo, u dnu stručka je žuto-smeđe ili svijetlosmeđe, na presjeku ponekad malo požuti; miriše na krastavce ili jako na brašno, nekad na užeglo ulje, a okus je sličan, opor i neugodan.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do veljače, busenasto, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, panjevi) gotovo isključivo hrasta, ali ponekad i bukve. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom listopada i sredinom studenog.

Doba rasta: 1, 2, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po mirisu na užeglo ulje i trobojnom stručku. Slične su alkalna šljemovka (Mycena stipata), koja također raste busenasto, ali na panjevima crnogoričnog drveća, pjegava šljemovka (Mycena maculata), koja ima glatki, vinskocrveni stručak i manje izražen miris, te prašumska šljemovka (Mycena silvae-pristinae), koja nema narančaste nijanse na stručku i nema izražen miris.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 552. Kosoglava šljemovka (Mycena inclinata (Fr.) Quélet); 568. Lijeponoga šljemovka (Mycena callopoda (Fries) Cetto)

Mycena juncicola - created on November 1935 in Lake Tahkenitch, USA by Alexander H. Smith (University of Michigan)

SITOVA ŠLJEMOVKA

Mycena juncicola (Fr.) Gillet

Etimologija: Juncus (lat.) = rod barskih biljaka + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u/na. Po staništu.

Klobuk: 2-7 mm širok, isprva je zvonolik do konveksan, kasnije je izravnat malo je ulegnut, s ili bez malog ispupčenja na sredini, crveno-smeđ, svijetloružičast ili sivkasto-smeđ, ponekad je prljavo crn na sredini, prozirno narebran, sitno je pahuljast.

Stručak: 1-3 cm visok i oko 0.5 mm debeo, hrskavičav, valjkast, pahuljast na vrhu i blizu baze, gol, na gornjem je dijelu žućkast-crvenkast, sivkasto-smeđ, na donjem dijelu je crno dlakav, postaje prozirno ružičast, baza je pričvršćena za supstrat sa zrakastim, sivkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 8-12 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli do ružičasti, oštrica je iste ili nešto tamnije ružičasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, glatke, amiloidne, 8-11.5 x 3.5-5 μm, Q = 2.1-3.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su valjkaste do batinaste, donekle nepravilnog oblika, 13.5-27 x 6.5-11.5 µm, prekrivene su rijetkim, više ili manje ravnomjerno raspoređenim, jednostavnim, ponekad razgranatim, valjkastim izraslinama 1-7 x 1-1.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprotrof na vlažnim staništima, na trulim lisnim ovojnicama sita (Juncus), šaša (Carex) i busike (Deschampsia). 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu rastu i slične barska šljemovka (Mycena tubarioides), koja ima želatinozni sloj koji prekriva klobuk, želatinoznu oštricu listića i veće spore, te obalna šljemovka (Mycena riparia), koja ima ružičastiji klobuk i više cheilocistida nepravilnog oblika.

BOROVIČINA ŠLJEMOVKA

Mycena juniperina Aronsen

Etimologija: juniperina (lat.) = borovica (Juniperus spp.). Po staništu.

Klobuk: 2.5-8 mm širok, polukuglast do konveksan, ponekad je lagano ulegnut na sredini ili s malom grbicom, pahuljast do bijelo dlakav ili čak malo ljuskav, svijetlosmeđ ili žućkasto-smeđ, često je tamniji na sredini, rub je svjetliji do bijel, prozirno narebran.

Stručak: 3-5 mm dug i 0.2-0.5 mm debeo, kratak, valjkast, zakrivljen, hrskavičav, pahuljast do dlakav, kremast do smećkast, baza je učvršćena za podlogu snopom sitnih bjelkastih vlakanaca.

Listići: 7-12 ih dopire do stručka, prilično su široki, široko su prirasli, kraće se ili duže spuštaju po stručku, krem ili žućkasto-sivi s bijelo pahuljastom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, amiloidne, 8.8-12.3 x 8.1-10.5 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 22-40 x 7-11.5 µm, na vrhu su prekrivene neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim ili račvastim, zakrivljenim do vijugavim, često nepravilnim izraslinama, 2-23 x 0.7-1.5 µm, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen ili malo kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do ožujka, kao saprotrof na kori žive borovice (Juniperus spp.), rijetko se pronađe na drugom crnogoričnom ili bjelogoričnom drveću, uglavnom u priobalnim područjima. Primjerci na slici snimljeni su krajem studenoga na lokalitetu Zadvarje, oko 8 km istočno od Omiša, na drvu žive borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12, 1, 2, 3

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je na staništu na kojem raste. Po mikroskopskim su karakteristikama slične modra šljemovka (Mycena pseudocorticola) i ljubičastosmeđa šljemovka (Mycena meliigena), koje vrlo rijetko rastu na borovici.

Mycena kuehneriana - created on September 2022 in Halkjärvi E, Myllymäki S, California, Finland by Stefan Jakobsson

KUEHNEROVA ŠLJEMOVKA

Mycena kuehneriana A.H.Sm.

Etimologija: U čast francuskog mikologa Roberta Kühnera (1903.-1996), koji je dao veliki doprinos u taksonomiji listićavki. Po imenu.

Klobuk: 1-2 cm širok, zvonolik do konveksan, kasnije se spljošti i postane više ili manje ulegnut na sredini, svijetlosmeđ, s više ili manje izraženom ružičasto-ljubičastom nijansom, prozirno narebran, vodenast, gol, blijedi do gotovo bijele boje, rub je iste boje ili svjetliji.

Stručak: 2-4 cm visok i 1.5-4 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na gornjem je dijelu sitno dlakav, većim dijelom je gol, iste je boje kao i klobuk ili nešto svjetliji, baza je prekrivena grubim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 20-28 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli s ružičastom nijansom, oštrica je iste boje ili nešto svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, amiloidne, 7.2-9 x 3.6-4.5 µm, cheilocistide su vretenaste, batinaste do mjehuraste, glatke, 30-75 x 9-18 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto; miris i okus su na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao saprotrof u crnogoričnim šumama, obično uz borove ili smreke, ali se pronađe i u bjelogoričnim šumama, ispod bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Izgleda dosta slično kao Pearsonova šljemovka (Mycena pearsoniana), koja ima neamiloidne spore i nema pleurocistide.

Mycena laevigata - created on September 2019 in Mellavaara, Finland by Tapio Kekki

GLATKA ŠLJEMOVKA

Mycena laevigata Gillet

Etimologija: laevis (lat.) = gladak, ravan. Po površini klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, polukuglast do konveksan, ponekad je tupo ispupčen i često lagano ulegnut na sredini, gol, prozirno narebran, po vlažnom je vremenu malo mazav, vodenast, bijel do kremast, često je sa svijetlom ružičasto-smeđom nijansom na sredini, u starosti mjestimično s mrljama.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 mm debeo, žilav, valjkast, šupalj, gol, po vlažnom je vremenu mazav, bijel, prema dnu je bjelkast do siv, osobito u mladosti, baza je često ukorijenjena i prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: Izmiješani su s lamelulama, 23-28 ih doseže stručak, široko prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, kasnije su ponekad sa laganom ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 6-9 x 3.8-4.8 µm, Q = 1.8-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce, 25-40 x 5-9 x 1-3 µm, vrh je općenito zašiljeno sužen, ponekad je više zaobljen, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto ili svijetlosmeđe, u starosti je smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili bora, te prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova sitna šljemovka raste busenasto, a prepoznatljiva je po bijeloj boji i glatkoj površini klobuka i stručka, površina je blistava.

Mycena latifolia - created in Finland by Tapio Kekki

ŠIROKOLISNA ŠLJEMOVKA

Mycena latifolia (Peck) A.H.Sm.

Engleski naziv: Sideshoot Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, polukuglast, stožast do konveksan, kasnije je spljošten, blago je ulegnut ili ponekad slabo ispupčen na sredini, prozirno crtast, prvo je pahuljast, ubrzo je gol, vodenast, crno-smeđ do tamnosmeđ s bjelkastim rubom, ponekad u starosti izblijedi i postane tamnosmeđ, a prema rubu sivkasto-smeđ.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na gornjem je dijelu pahuljast, po vlažnom je vremenu malo mazav, u mladosti je na vrhu plavkasto-crn do sivo-crn, na donjem je dijelu sivkast do svijetlo sivo-smeđ, kasnije je manje ili više sivkast ili sivo-smeđ, na vrhu je uglavnom sivkast do bjelkast, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 14-23 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli, više se ili manje kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, sivkasti do tamnosivi s bjelkastom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, amiloidne, 7.2-10 x 4-5.5 µm, Q = 1.7-2.5, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, vretenaste, u obliku boce ili batinaste, sa dugim ili kratkim stalkom, tankih stijenki ili blago zadebljana na najširim dijelovima, 40-85 x 6-24 µm, glatke ili su na najširem dijelu prekrivene sa rijetkim ili brojnim, ravnim ili zakrivljenih, prilično kratkim izraslinama 1.5-3.5 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, svijetlosmeđe ili tamnosivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Listići u dodirom s Melzerovim reagensom postanu vinskicrveni.

Stanište: Raste u jesen po pašnjacima, travnjacima, parkovima, cretovima i vlažnim livadama, negnojenim pašnjacima, na mjestima obraslim mahovinom, ili u crnogoričnim šumama među otpalim iglicama raznog crnogoričnog drveća. U Hrvatskom je pronađena na travnjaku, samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Risnjak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po izrazito narebranom klobuku, jako dekoriranoj bazi stručka te po izraslinama na vrhu cheilocistida.

Mycena leptocephala - created on November 2017 in Shellmound St, Emeryville, CA, USA by Damon Tighe

SMRDLJIVA ŠLJEMOVKA

Mycena leptocephala (Pers.) Gillet

Etimologija: leptos (gr.) = blag, lagan, ležeran, tanak, profinjen, suptilan + kefale (gr.) = glava. Po minimalnoj konzistenciji mesa.

Engleski naziv: Nitrous Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je jajoliko-valjkast, zatim stožast ili polukuglast do zvonolik, bez ili s manjim do većim ispupčenjem, kasnije se spljošti, prozirno narebran, brazdast, pahuljast, vodenast, prvo je prilično tamnosmeđ, često crno-smeđ, zatim je tamnosiv do svijetlosiv ili tamno sivo-smeđ do gotovo crno-smeđ, po suhom vremenu blijedi, postaje sivo-smeđ, rub je svjetliji do bjelkast.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, čitav je sitno dlakav, kasnije je većim dijelom gol, osim na vrhu, sjajan, tamnosmeđ, sivo-smeđ do siv, na donjem je dijelu tamniji, a na gornjem svjetliji, na vrhu je obično sivkast, ali u mladosti često plavkasto-crn, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 14-26 ih dopire do stručka, usko do prilično široko prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, tamno sivo-smeđi do sivi, kasnije blijede, oštrica je svjetlija do bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 8-11.2 x 4-5.8 µm, Q = 1.6-2.1, Qav =1.8, cheilocistide su vretenaste, široko batinaste ili u obliku boce, 27-80 x 9-19 µm, na vrhu su široko zaobljene ili postupno do naglije prelaze u dulji ili kraći vrat, ponekad su s nekoliko izraslina, ima dobro razvijene, pomalo nabrekle caulocistide; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, smećkasto; miriše na klor, ali ne upadljivo, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od travnja do siječnja, busenasto, po livadama, parkovima, svim tipovima šuma, šumskim stazama, kao saprotrof između lišća ili iglica, također na krupnijim drvnim ostacima raznog drveća.

Doba rasta: 1, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po mirisu na klor. Slična je sivolistićava šljemovka (Mycena aetites), koja ima sivije listiće i miriše na rotkvice, dok šašinina šljemovka (Mycena scirpicola) i kredasta šljemovka (Mycena cretata) imaju duge, sužene caulocistide.

Mycena lohwagii - created on September 2022 in Võru maakond, Rõuge vald, Estonia by Irja Saar

LOHWAGOVA ŠLJEMOVKA

Mycena lohwagii Singer

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 3-7 mm širok, polukuglast, zatim je zvonolik, kasnije je široko stožast i lagano ispupčen na sredini ili lagano ulegnut, prozirno narebran, gol, svijetlosmeđ do bjelkast, sredina je često tamnosmeđa, a rub bjelkast.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast ili malo proširen na vrhu, hrskavičav, žućkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, a tamniji na donjem dijelu, baza je prekrivena dugim vlakancima.

Listići: Rijetki, 14-17 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, amiloidne, 7.5-9.8 x 4.5-5.7 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.5, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 15-33 x 8-17 µm, na vrhu su prekrivene valjkastim izraslinama 0.5-7 x 0.5-0.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, busenasto, u svim tipovima šuma kao saprotrof uglavnom na rizomima šumske bujadike (Athyrium filix-femina).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jedinstvena je po načinu na koji je stručak pričvršćen za supstrat, ne zrakastim micelijskim nitima, već dugim i grubim vlakancima. Lako se prepoznaje po rastu na rizomima paprati, blijedoj boji klobuka, široko priraslim listićima i cheilocistidijama s prilično kratkim valjkastim izraslinama. Slična je papratna šljemovka (Mycena pterigena), koja raste skupno, ima 7-11 listića dopire do stručka, baza je pričvršćena za podlogu zrakastim vlakancima i ima izmiješane kratke i duge izrasline na vrhu cheilocistida.

Mycena luteovariegata - created on September 2023 in Melby Overdrev, Denmark by Ole Martin

ŽUTOLJUBIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena luteovariegata Harder & Læssøe

Etimologija: luteus (lat.) = žut + variegatus (lat.) = šaren, raznolik. Po boji.

Klobuk: 2.5-5 cm širok, isprva je stožast, kasnije se spljošti i lagano ispupči na sredini, sredina je sumporastožuta do žuto-oker, prema rubu je više ili manje crvenkasto-siv, vodenast, rub je narebran.

Stručak: 6.5-8 cm visok, valjkast, šupalj, bjelkast, svijetloljubičast do crvenkasto-siv, na vrhu je svjetliji, baza je bijelo baršunasta.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, sivkasti s više ili manje izraženim ružičastim tonom.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, glatke, amiloidne, 6.5-8 x 3.2-4 μm, Q = 1.8-2.2, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenast ili mjehuraste, glatke, 22-81 x 10-22 µm, na vrhu su široko zaobljene, rijetko su s jednom ili dvije valjkaste izrasline; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, vodenasto, bjelkasto, sivo-ljubičasto; miris i okus su na rotkvice.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof na travnjacima i drugim otvorenim područjima, dok po nekim izvorima raste u svim tipovima šumama.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve vrste koje mirišu na rotkvice, jer navodno sadrže psihotropne derivate indola, a vjerojatno i psilocibin, ali u vrlo malim količinama.

Napomena: Predstavlja formu slične ljubičaste šljemovke (Mycena pura), koja je na temelju filogenetskih analiza podignuta na razinu zasebne vrste, a od slične se vrste razlikuje po žutom klobuku, nešto manjim sporama i rastu na travnjacima, a ne u šumama.

PJEGAVA ŠLJEMOVKA

Mycena maculata P.Karst.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama po klobuku.

Engleski naziv: Stained Bonnet

Klobuk: 1-4.5 cm širok, stožast do donekle zvonolik ili konveksan do izravnato-konveksan, uglavnom je bez ispupčenja na sredini, gol, prozirno narebran, brazdast, vodenast, sivkast do tamnosiv ili sivkasto-smeđ ili tamnosmeđ sa svjetlijim rubom, ponekad je s crvenkastim odsjajem na sredini, kasnije je s crvenkasto-smeđim mrljama i na kraju je često potpuno tamno crveno-smeđ sa svjetlijim rubom.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, žilav, šupalj, gol, često je ukorijenjen, vrh je na početku bjelkast, ispod je siv do sivo-smeđ, od baze postaje sve tamniji, smeđ do crveno-smeđ, kasnije je potpuno crveno-smeđ, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 20-23 ih dopire do stručka, žilavi, usko su do široko prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, sivkasti do sivi s bijelom oštricom, kasnije su s crveno-smeđim mrljama, oštrica je nekad nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, 7.5-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do donekle nepravilnog oblika, 10.5-40 x 4.5-18 µm, na vrhu su prekrivene s prilično rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim do jako račvastim, valjkastim izraslinama, od kojih jedna ili dvije mogu biti dulje od ostalih, duge su do 20 µm, nama pleurocistide (cromushrooms: bazidiospore su (7) 7.1 - 8.2 (10.6) × (4.1) 4.7 - 5.7 (6.1) µm, Q = (1.3) 1.34 - 1.6 (1.7), N = 100, Me = 7.6 × 5.1 µm, Qe = 1.5, bazidije su 22-26 × 6.5-8.5 µm, N = 5, cheilocistide su 38 × 6.7 µm, N = 1); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, hrskavičavo, sivo-smeđe ili žućkasto-smeđe, u starosti s crveno-smeđim pjegama; miris i okus nisu izraženi, nisu na brašno.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, busenasto, u svim tipovima šuma, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, često hrasta, te rjeđe na zemlji izmiješanoj s iglicama, drvnim ostacima i mahovinom. Prva slika snimljena je 15.102025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, a druga 12.10.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tendenciji da se stvaraju crveno-smeđe mrlje, osobito na listićima, ali nekad i na klobuku. Zbog staništa se lako zamijeni s kosoglavom šljemovkom (Mycena inclinata), koja jasno miriše na užegli loj, ima maljavu bazu stručka, nazubljeni rub klobuka, a stručak je na donjem dijelu vremenom sve više narančast, te sa naherenom šljemovkom (Mycena galericulata), koja ima nešto veće spore (9-12 x 6-7 µm) i sivlje je boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 572. Pjegava šljemovka (Mycena maculata Karst.)

Mycena megaspora - created on September 2022 in Ruuksu küla, Estonia by Tõnu Ploompuu

VELIKOSPORNA ŠLJEMOVKA

Mycena megaspora Kauffman

Etimologija: maga (gr.) = veliki + spora (gr.) = sjeme, spora. Po veličini spora.

Engleski naziv: Rooting Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, stožasto-zvonolik i više ili manje ispupčen na sredini, kasnije je spljošten i često zrakasto narebran, nije ili slabo prozirno narebran, pahuljast, u mladosti je tamno sivo-smeđ do gotovo crn, kasnije izblijedi, postaje sivo-smeđ do smećkast, rub je podvijen, zatim se raširi, postane nazubljen, smećkast do sivkast.

Stručak: 3-13 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, šupalj, hrskavičav, tvrd, gladak do uzdužno fino brazdast ili ispucan, pahuljast, veći je dio gol, po vlažnom vremenu je mazav, gornji je dio sivkast do bjelkast, a donji sivo-smeđ, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima i postupno prelazi u kraći ili duži korijen.

Listići: 18-34 ih dopire do stručka, prirasli, spuštaju se po stručku sa zupcem, nekad su jako žiličasti i anastomozirajući, tamno sivo-smeđi, kasnije izblijede i postanu sivkasti ili bjelkasti, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, sa 2-spornih bazidija 11.6-17.5 x 7.6-8.4 μm, a sa 4-spornih 9-12.5 x 6-8.1 μm, Q = 1.3-2, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su batinaste, valjkaste ili nepravilnog oblika, 24-72 x 5.5-17 μm, na vrhu su prekrivene s rijetkim ili brojnim, prilično grubim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, hrskavičavo i žilavo, smećkasto; miris i okus uglavnom nisu izraženi, ponekad podsjećaju na rotkvice ili brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na različitim staništima, po opožarenim travnjacima, tresetištima, močvarama, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), ispod crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnoj boji klobuka, širokim sporama i rastu po tresetištima, opožarenim travnjacima, u mahovini, a ne na trulom drvu, te hrskavičavom i tvrdom stručku, koji je često malo brazdast i podsjeća na žljebonogu šljemovku (Mycena polygramma).

LJUBIČASTOSMEĐA ŠLJEMOVKA

Mycena meliigena (Berk. & Cooke) Sacc.

Etimologija: meli (gr.) = med + genēs (gr.) = rođen, porijeklom iz. Po staništu.

Engleski naziv: Mauve Bonnet

Klobuk: 0.3-1 cm širok, polukuglast, zatim je konveksan, često je spljošten ili ulegnut na sredini, prozirno narebran, pahuljast, vinskicrven, ružičasto-smeđ, tamnoljubičast, svijetlosmeđ s ljubičastom nijansom jorgovana, kasnije postaje više smeđ.

Stručak: 0.4-2 cm visok i 0.2-1 mm debeo, valjkast, prvo je pahuljast do bijelo ljuskav, ubrzo je gol, sjajan, više ili manje je boje klobuka, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Razmaknuti, 6-14 ih dopire do stručka, široki, prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, u početku su boje klobuka, kasnije blijede, postaju bjelkasti, na kraju više ili manje sivkasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, glatke, prozirne, amiloidne, sa 4-spornih bazidija su 8-11 x 8-10 µm, sa 2-spornih bazidija su duge do 14.5 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1, bazidije su 2-4 sporne, cheilocistide su izmiješane s bazidijama, batinaste, 15-40 x 6-14 µm, prekrivene su neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim do račvastim, zakrivljenim do vijugavim izraslinama 1-10 x 0.5-1.5 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, vlaknasto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste gotovo čitave godine, od kolovoza do ožujka, uglavnom kasno u sezoni, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe, na kori obrasloj mahovinom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najrasprostranjenija je u kontinentalnom dijelu, a poznatljiva je po dugim kljunastim cheilocistidama. Od makroskopskih karakteristika najznačajniji je miris mesa na plijesan. Slične su izblijedjela savijena šljemovka (Mycena supina) i modra šljemovka (Mycena pseudocorticola) pa je za sigurnu determinaciju potrebna detaljna mikroskopska analiza. Međutim, savijena šljemovka ima kratke izrasline na vrhu cheilocistida, a spore su joj manje, 7-9 x 6.5-9 µm.

Mycena metata - created on September 2022 in Svansbjerg Overdrev, Denmark by Thomas Kehlet

STOŽASTA ŠLJEMOVKA

Mycena metata (Fr.) P.Kumm.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast ili zvonolik, ulegnut, prozirno narebran, pahuljast, gol, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, sivkasto-smeđ ili sivkasto-crven, na sredini je tamniji i često s ružičastom nijansom.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1-2 mm širok, valjkast, šupalj, lomljiv, suh, gol, bjelkast ili siv do sivo-smeđ, donji dio je obično tamniji, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 13-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do sivkasti, često su sa ružičastom do ružičasto-smećkastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, sa 2-spornih bazidija su 8-14.5 x 5-6.3 μm ili sa 4-spornih bazidija 8.5-11.8 x 4.5-6.5 μm, Q = 1.7-2.5, Qav = 2, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su valjkaste, batinaste, u obliku boce ili rjeđe donekle nepravilne, 18-76 x 9-27 μm, na vrhu su ježaste, prekrivene su sa uglavnom ravnomjerno raspoređenim bradavicama ili ravnim do zakrivljenim valjkastim izraslinama 2-10 x 0.5-1.5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do krem; miriše na jod, osobito tijekom sušenja ili ako neko vrijeme odstoji u zatvorenoj kutiji, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprotrof na travnjacima obraslim mahovinom, ispod crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili bora, na drvnim ostacima (trupci, grane) ili na sloju otpalih iglica, rjeđe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kada raste u množini ispod smreke uočava se ružičasta nijansa na sredini klobuka i na listićima, a ponekad je ružičasta nijansa jako izražena. Nekad ružičasta nijansa može potpuno izostati pa se tada može zamijeniti sa nitastonogom šljemovkom (Mycena filopes), koja ima vlaknasti klobuk koji se u starosti ponekad cijepa kao kod cjepača (Inocybe), ponekad je sa sivkastom prevlakom, sivlji je i nikad nije s ružičastom nijansom, a listići vrlo rijetko, dok su cheilocistide manje, do 30 μm duge.

Mycena mirata - created on October 2019 in Underlien, Denmark by Jens H. Petersen

ZADIVLJENA ŠLJEMOVKA

Mycena mirata (Peck) Sacc.

Klobuk: 2-7 mm širok, polukuglast, stožast do konvekan, često je više ili manje ulegnut na sredini, a ponekad je s malim ispupčenjem, prozirno narebran, pahuljast, na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je svijetlosmeđ ili sivo-smeđ ili sivkast do bjelkast, prema rubu može izblijediti do gotovo bijele boje.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 0.2-0.5 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, sjajan, potpuno je pahuljast ili sitno dlakav, na gornjem je dijelu bjelkast do sivkast, a na donjem dijelu siv do tamnosmeđ, ponekad je potpuno bijel, baza je prekrivena ili pričvršćena na supstrat s dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 9-17 ih dopire do stručka, usko do široko prirasli, sa ili bez kratkog zupca, sivkasti do bjelkasti, ponekad su na bazi poprečno povezani žilicama.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične do skoro valjkaste, glatke, amiloidne, 9.2-12.2 x 4.5-6.5 μm, Q = 1.3-2.5, Qav = 1.9, bazidije su 2-sporne, rijetko su s jednom sporom, cheilocistide su batinaste ili u obliku boce, 15-30 x 8.5-22 μm, na vrhu su gusto prekrivene valjkastim izraslinama 0.5-4 x 0.5-1 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća obraslog mahovinom, na lišću ili često u iglicama ispod obične borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnim dimenzijama, malom broju listića koji dopiru do stručka, 1-2-spornim bazidijama i izduženim sporama.

Mycena mucor - created on October 2013 in Færder, Norway by Arne Aronsen

PLJESNIVA ŠLJEMOVKA

Mycena mucor (Batsch) Quél.

Etimologija: mucor (lat.) = plijesan. Po izgledu dekoracije.

Klobuk: 1-4 mm širok, stožast do široko zvonolik, paraboličan do konveksan, ponekad je plitko ulegnut na sredini, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, brazdast, prozirno narebran, pahuljast, često izgleda gol, isprva je svijetlosiv ili sivo-smeđ, ubrzo postaje bjelkastiji.

Stručak: 2-20 mm dug, končast, valjkast, ponekad se malo zadebljava prema dnu, većim dijelom je gol, prema dnu je pahuljasto-dlakav, sjajan, vodenast, bijel do siv, ponekad dosta tamnosiv na donjem dijelu, izrasta iz malog, bjelkastog, dlakavog bazalnog diska.

Listići: Rijetki, prirasli, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, amiloidne, glatke, 7-12 x 3-4.5 μm, Q = 1.8-2.5, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 8-30 x 6.5-14 μm, batinaste do kruškolike ili gotovo kuglaste, s prilično je rijetkim, obično jednostrukim, povremeno razgranatim, zakrivljenim do savitljivim izraslinama, 2-18 x 1-2 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof na otpalom, trulom lišću hrasta, a rijetko na drugom supstratu, kao što su žirovi hrasta, lišće bukve, te otpalom lišću i grančicama kupine.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po maloj veličini, blijedo sivom do bjelkastom klobuku, bazalnom disku i rastu na lišću hrasta.

SNJEŽNONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena niveipes (Murrill) Murrill

Etimologija: niveus (lat.) = snježnobijelo + pes (lat.) = noga. Po boji stručka.

Klobuk: 1.5-6 cm širok, polukuglast do konveksan, sa ili bez niskog ispupčenja na sredini, kasnije se spljošti, prozirno narebran, brazdast, vodenast, u početku dosta tamnosmeđ ili crno-smeđ, ubrzo izblijedi u sivo-smeđu do sivu boju, ponekad u gotovo bjelkastu, rub je svjetliji do gotovo bijel.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, kasnije je svilenkast i sjajan, na gornjem je dijelu pahuljast, ispod je gol, u mladosti je bijelo-plavkast ili bijelo-sivkast, zatim je bijel, na bazi je obično tamniji, više ili manje gusto prekriven bijelim vlakancima.

Listići: 25-30 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do sivkasti, ponekad su s ružičastom ili crvenkastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične su do skoro valjkaste, glatke, amiloidne, s 4-spornih bazidija su 8-11.2 x 5.2-7 μm, Q = 1.2-1.7, Qav = 1.5, a s 2-spornih 11.6-14.8 x 6.7-8.1 μm, bazidije su 2-4-sporne, usko batinaste, 30-36 x 7-9 μm, cheilocistide su vretenaste, u obliku boce, valjkaste ili batinaste, 40-110 x 9-22 x 0-4.5 μm, glatke, na vrhu su široko zaobljene ili se postupno do naglo sužavaju u kraći ili duži vrat, pleurocistide su slične cheilocistidama, caulocistide su široke 6-9 μm, hife pileipelisa su široke 2-4.5 μm, hife koritikoidnog sloja stručka su široke 3-4.5 μm (cromushrooms: bazidiospore su (8) 8.2 - 9.4 (10.2) × (5) 5.4 - 6.4 (7) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 165, Me = 8.8 × 5.9 µm, Qe = 1.5, bazidije su 20-27 × 7-8.5 µm, N = 9, cheilocistide su 41-118 × 11-20 µm, N = 7, pleurocistide su 56-106 x 9-19 µm, N = 20); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, uz kožicu stručka je smeđe; miriše na klor, ali često slabo ili čak izostane, a okus je blag, slab na rotkvice ili brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te također na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Slike su snimljene 9.5.2026., na lokalitetu eko-centar Budinjak, u području Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Obično se javlja rano u sezoni (svibanj-srpanj), ali se pronađe i u jesen. Obično se prepoznaje po svilenkastom, sjajnom stručku i mikroskopskim značajkama, velikim, glatkim cistidama, glatkim hifama pileipelisa te kortikoidnom sloju stručka. Raste na drvu kao i slična naherena šljemovka (Mycena galericulata), koja lagano miriše na klor, dok joj listići ne poprime ružičasti ton kao kod opisane vrste.

Mycena nucicola - created on October 2011 in Hule Mølle, Denmark by Jens H. Petersen

LJEŠNJAKOVA ŠLJEMOVKA

Mycena nucicola Huijsman

Etimologija: nux (lat.) = orah + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u. Po staništu.

Klobuk: 1.5-3 mm širok, isprva je stožast, zatim je polukuglasto-konveksan ili paraboličan, bijel, u starosti je prozirno narebran, plitko je brazdast, dlakav ili ljuskav.

Stručak: 8-20 mm visok, končast, valjkast, ravan ili zakrivljen, pri dnu je lagano gomoljast, vodenasto sivkast, kasnije je sve bjelkastiji i sjajan, potpuno je dlakav, na bazi je s vrlomalim, dlakavim bazalnim diskom, koji u starosti gotovo nestane.

Listići: Rijetki, Usko su prirasli, ne dopiru uvijek do stručka, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, amiloidne, glatke, 8-11 x 3.5-5.3 µm, Q = 1.9-2.5, Qav = 2.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 12-26 x 5.5-15 µm, brojne, batinaste, na vrhu su gusto prekrivene ravnomjerno raspoređenim, kratkim izraslinama, duge su do 25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen ili slab na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof na otpalim plodovima lijeske (Corylus) ili rijetko na drugim podlogama kao što su grančice i opalo lišće.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta uglavnom raste na lješnjacima, ali se pronađe i na grančicama i otpalom lišću vrbe, za razliku od slične nježne šljemovke (Mycena tenerrima), koja se vrlo rijetko može pojaviti na lješnjacima.

RUBNOMASLINASTA ŠLJEMOVKA

Mycena olivaceomarginata (Massee) Massee

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinast, boje masline + marginata (lat.) = rub, margina. Po boji oštrice listića.

Engleski naziv: Brownedge Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, stožast ili polukuglast, prozirno narebran, brazdast, pahuljast, ubrzo je gol, lagano je mazav, vodenast, sivkast do sivo-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini često sa žućkastom, maslinastom, ružičastom ili crvenkastom nijansom.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je pahuljast i bjelkast, sivkast ili žuto-maslinast, prema dolje je gol i sve izraženije sivo-smeđ, baza je ponekad tamnosmeđa, gusto je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 13-20 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kasnije su na bazi poprečno povezani sa žilicama, bjelkasti, sivkasti do maslinasto-sivkasti, oštrica je crveno-smeđa do maslinasto-smeđa, ponekad je iste boje ili obojena samo blizu ruba klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 9.5-11.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, sa sterigmama dugim 3-7 µm, cheilocistide su sa crvenkasto-smeđim sadržajem, vretenaste, batinaste do malo nepravilne, sa dugim do kratkim stalkom, 30-80 x 8-20 µm, na vrhu su glatke ili prekrivene s nekoliko, jednostrukih do brazdastih izraslina 27 x 2-3,5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do smećkasto; miris je na klor ili neodređen, a okus je više ili manje na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, ponekad u velikoj množini, kao saprotrof tla po livadama, nepognojenim travnjacima, parkovima, vrtovima, grobljima, uz ceste, te po pješčanim nanosima uz obalu, u travi ili mahovini. Slike je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetima Koprivnica i Glogovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unatoč velikoj varijabilnosti boje determinacija je rijetko problematična, jer se po rastu na tlu razlikuje od svih sličnih vrsta. Najsličnija je žutorubna šljemovka (Mycena citrinomarginata), koja raste samo u šumama, općenito je svjetlija i više žuta, a oštrica listića je limunastožuta do bjelkasta i bez primjese smeđe boje. Također bi se mogla zamijeniti sa blijedoljubičastom šljemovkom (Mycena albidolilacea), koja ima ružičasto-ljubičasti klobuk i vrlo nejasnu ružičastu oštricu listića, te manje cheilocistide bez stalka na dnu.

Mycena parca - created on November 2020 in Kolås, Oslo, Os, Norway by Tove Jacobsen

GLATKONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena parca Aronsen

Etimologija: parcus (lat.) = skroman, mali, ograničen. Po veličini

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, polukuglast, u početku je pahuljast, gol, prozirno narebran, siv.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na vrhu je sivkast, na donjem je dijelu sivo-smeđ, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 17-22 ih dopire do stručka, usko su prirasli s kratkim zupcem, sivi s bijelom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 7-10 x 4.3-6 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku boce, rijetko su batinaste, glatke, 15-31-68 x 9-16 x 2.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof među iglicama ispod obične borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je mnogo češća smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), od koje se može razlikovati samo detaljnom mikroskopskom analizom. Od slične se vrste može razlikovati po upadljivo golom stručku i velikim heilocistidijama u obliku boce, koje su rijetke kod slične vrste.

Mycena pearsoniana - created on September 2022 in Svansbjerg Overdrev, Denmark by Thomas Kehlet

PEARSONOVA ŠLJEMOVKA

Mycena pearsoniana Dennis ex Singer

Etimologija: U čast engleskog mikologa A. A. Pearsona (1874.-1954), koji je dao veliki doprinos u taksonomiji listićavki. U dva mandata je izabran za predsjednika Britanskog mikološkog društva, 1931. i 1952. godine. Po imenu.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast do zvonolik ili konveksan, kasnije je spljošten i ponekad tupo ispupčen ili ulegnut na sredini, po vlažnom vremenu je malo ljepljiv, promjenjive je boje, ljubičasto-smeđ do ružičast u mladosti, a zatim postaje svijetlosmeđ ili žućkasto-smeđ s ljubičastim ili ružičastim tonom ili potpuno ružičast, prozirno narebran, vodenast, nježno je brazdast do gladak, gol, rub je iste boje ili svjetliji.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, nekad je malo proširen na bazi, isprva je tamnoljubičast s blagom smećkastom nijansom, postaje prilično svijetlo ljubičasto-smeđ do svijetlo crvenkasto-smeđ, gladak, suh do pahuljiasto-dlakav na gornjem dijelu, na donjem je dijelu gol, na bazi je slabo prekriven dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Gusti, 18-31 ih dopire do stručka, do 5 mm široki, prilično su široki, široko su prirasli, spuštaju se po stručku sa zupcem, u početku su sivkasto-ljubičasti ili sivo-ružičasti, postupno postaju sve više smeđi s laganom ljubičastom nijansom, oštrica je neravna do erodirana ili nazubljena, uglavnom boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, neamiloidne, 6-9 x 3.5-4.5 µm Q = 1.4-2, Qav = 1.65, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, valjkaste do vretenaste, glatke, 30-80 x 6-12.5 µm, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto smećkasto, s nešto ljubičaste nijanse koja postupno nestaje; miris i okus su na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprotrof u vlažnim crnogoričnim šumama, uz borove, rjeđe uz drugo crnogorično drveće, nekad se pronađe i u bjelogoričnim šumama, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po ružičastoj do ljubičasto-smeđoj boji, listićima koji se spuštaju po stručku, mirisu i okusu po rotkvicama, neamiloidnim sporama i odsutnosti pleurocistida. Od ostalih se vrsta iz sekcije Calodontes razlikuje po neamiloidnim sporama i odsutnosti pleurocistida. Slične su ljubičasta šljemovka (Mycena pura), koja ima zaokružene i gotovo slobodne listiće uz stručak i amiloidne spore, te Kuehnerova šljemovka (Mycena kuehneriana), koja ima amiloidne spore.