LJUBIČASTI GRUDOVAC

Panellus violaceofulvus (Batsch) Singer

Etimologija: violaceo (lat.) = ljubičasto + fulvus (lat.) = žuto, smolasto-smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Violaceus Brown Panellus

Klobuk: 1-3 cm širok, polukuglast ili školjkast, često su naslagani jedan iznad drugoga poput crijepova na krovu, sa središnjim je dijelom spojen na supstrat ili lagano ekscentričan, kožica se lako guli, površina je bijelo baršunasta, svijetloljubičast, ružičasto-ljubičast ili ljubičasto-smeđ.

Stručak: Ne postoji ili vrlo kratak, obično se malo sužava prema točki spoja sa supstratom, bijelo baršunast.

Listići: Jasno su razmaknuti, prilično su široki, nepotpuni su jer ih većim dijelom zamjenjuju lamelule, zaokruženi su i suženi prema sredini klobuka, prirasli, svijetložuti, kasnije su svijetloljubičasti, ružičasto-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, slabo amiloidne, 7.1-10 x 2.6-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, ljubičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima šuma, uglavnom kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, kao što su jela, bor ili smreka, a rjeđe bukva ili hrast. Slike je snimila Helena Petrić, 25.1.2025. i 7.12.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je malena rastom i oblika karakterističnog za rod Panellus, školjkasta je i sa sitnim i kratkim lateralno postavljenim stručkom ili često bez stručka kao kod ove vrste. Plodno tijelo je lijepe boje po čemu se lako raspoznaje.

Mycena diosma - created on September 2023 in Allindelille Fredskov, Denmark by Thomas Kehlet

MIRISNA ŠLJEMOVKA

Prunulus diosmus (Krieglst. & Schwöbel) C.Hahn

Etimologija: dios (gr.) = božanski, vezan uz Zeusa + osme (gr.) = miris. Po nirisu mesa.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je nisko stožast i lagano tupo ispupčen na sredini i s koncentričnom zonom blizu ruba ili na pola ispupčenja, gladak, gol, po vlažnom vremenu je lagano mazav i sjajan, prozirno narebran, isprva je tamno ljubičasto-smeđ do crvenkasto-ljubičast, ispupčenje je vodenasto, sivo-ljubičasto ili okerasto, blijedi u žuto-ljubičastu, sivkasto-ljubičastu ili sivkasto-ružičastu boju, sa ili bez smeđih nijansi, ispupčenje često postaje bjelkasto i kontrastno u odnosu na koncentričnu zonu i rub koji dulje zadržavaju svoju izvornu boju.

Stručak: 4-11 cm visok i 1.5-6 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, na bazi je malo proširen, ukorijenjen, lagano je stisnut, gladak, na samom je vrhu pahuljast do sitno dlakav, ispod je gol i sjajan, u mladosti je boje klobuka, kasnije je sve više smeđ, odnosno ružičasto-smeđ do tamnosmeđ, baza je prekrivena dugim, žućkastim vlakancima.

Listići: 24-36 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sivkasto-ljubičasti, tamno ljubičasto-smeđi do crvenkasto-ljubičasti, kasnije postaju ljubičasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je blago erodirana, bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, nepravilne, glatke, amiloidne, 7.4-9.8 x 3.6-5.4 μm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste do gotovo valjkaste ili nepravilnijeg oblika, glatke, 22.5-80 x 3.5-20 μm, pleurocistide su rijetke, slične cheilocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, ljubičasto-smećkasto; miriše na cedrovinu, odnosno na drvene kutije za cigare pa sve skupa podsjeća na tamjan, te na rotkvice, a okus je na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve, na drvnim ostacima i na zemlji izmiješanom sa drvnim ostacima, pronađe se i u crnogoričnim šumama, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Makroskopski se vrlo teško razlikuje od ljubičaste šljemovke (Mycena pura), koja ima pleurocistide, slabije je pojasasta, a listići bijeli do slabo obojeni, ali uvijek svijetli, dok su listići kod opisane vrste sivkasto-ljubičasti, tamno ljubičasto-smeđi do tamnoljubičasti. Slična je i tamnolisna šljemovka (Mycena pelianthina), koja je slične boje, ali ima tamnu, nazubljenu oštricu listića. Morfološki kriteriji za prepoznavanje opisane vrste kao što su tamnoljubičasti listići i miris poput drvene kutije za cigare nisu pouzdani, jer se pokazalo da niti ljubičasti listići niti miris na drvenu kutiju za cigare nisu uvijek prisutni. Umjesto toga, sugerira se da se za prepoznavanje vrste koristi kombinacija mikroskopskih karakteristika, kao što su amiloidne spore i rijetke pleurocistide, ako su prisutne. Miris i boja listića mogu biti pomoćne značajke kod determinacije.

Resinomycena saccharifera - created on September 2018 in Torød nord, Færder, Vt, Norway by Arne Aronsen

ŠEĆERNA ŠLJEMOVKA

Resinomycena saccharifera (Berk. & Broome) Redhead

Etimologija: saccharum (lat.) = šećer + -fera (lat.) = nositi, nositelj. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 2-7 mm širok, najprije je polukuglast, brzo se spljošti, deformiran, sjajan, bijel, u starosti je lagano žućkast, malo je proziran, prozirno narebran, u mladosti je dlakav, kasnije je jako zrnasto-praškast, kožica luči ljepljivu tvar.

Stručak: Valjkast, kratak, bijel, u starosti je lagano žućkast, proziran, prvo je dlakav, kasnije je čitav zrnasto-praškast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 7-12 ih dopire do stručka, široki, široko su prirasli, bijeli, oštrica je sitno resasta od glavičastih cheilocistida.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 8.5-16.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bijelo, u starosti je lagano žućkasto; miriše lagano na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u močvarnim područjima i na rubovima ribnjaka kao saprotrof na stabljikama vodenih zeljastih jednosupnica, kao što su rogoz, sit (Juncus) ili šašina (Scirpus), kao i na kupini (Rubus), voli vlagu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po rastu na stabljikama barskog bilja u močvarnim područjima. Slična je širokolistićava šljemovka (Hemimycena crispata), koja raste na drugačijem staništu. Od sličnih vrsta iz roda Hemimycena razlikuje se po amiloidnim sporama, od vrsta iz roda Mycena po ljepljivoj površini klobuka, a od vrsta iz roda Marasmiellus po mekšoj konzistenciji mesa.

Roridomyces roridus - created on October 2018 in Linkinhorne, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Jens H. Petersen

SLUZAVA ŠLJEMOVKA

Roridomyces roridus (Fr.) Rexer

Etimologija: roridus (lat.) = vlažan, prekriven kapima vode. Po sluzavom stručku.

Engleski naziv: Dripping Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast do konveksan, bjelkast, žućkast, sivo-smeđ ili narančasto-smeđ, nešto je tamnije smeđe boje na sredini, sitno je zrnasto-baršunast, rub je lagano prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je dug, končast, malo je zadebljan na bazi, često je korjenast, gladak, u mladosti je s vodenastim kapljicama po površini, sa debelim sluzavim omotačem, boje je klobuka, bjelkast ili sivo-smeđ, na donjem dijelu je prisutna debela želatinozna nakupina koja je spojena na supstrat.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 14-17 ih dopire do stručka, spuštaju se po stručku, oštrica je sitno nazubljena, izmiješani su s brojnim lamelulama, bijeli, staklasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 8-13 x 3.5-6 µm, cheilocistide su vretenaste, valjkaste, malo zadebljanih stijenki; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, staklasto-prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u skupinama, u miješanim šumama, uglavnom kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (granje, lišće, iglice) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, kao i na biljnim ostacima, kao primjerice obične borovnice (Vaccinium myrtillus), na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je šljemovka sitnih dimenzija, a za potpuno sigurnu determinaciju je potrebna mikroskopska analiza. Najkarakterističnije osobine ove vrste su neobična sluzava nakupina na donjem dijelu stručka koji je izrazito dug, te oblik klobuka. Slične su česta šljemovka (Mycena vulgaris), koja ima ljepljivu površinu klobuka, odvojivu sluzavu nit na oštricama listića i tanji sloj sluzi na stručku, te vrsta Roridomyces appendiculatus, koja je prepoznatljiva po tankom produžetku na kruškolikim cistidama na kožici klobuka.

PREKRIVENA ZDJELICA

Tectella patellaris (Fr.) Murrill

Etimologija: patella (lat.) = mala zdjela, plitka posudica, čašica + -aris (lat.) = koji se odnosi na, nalik na. Po izgledu.

Engleski naziv: Veiled Panus

Klobuk: 0.5-2 cm širok i 8-15 mm visok, isprva je valjkast do konveksan, kasnije je školjkast do čašast, često visi s grane poput zvona i usmjeren prema tlu, površina je suha do ljepljiva, glatka, vlaknasta, također je malo vodenasta, žućkasto-smeđ, oker-smeđ, crvenkasto-smeđ ili smeđ, u zrelost izblijedi, rub je izraženo podvijen prema unutra, često je vlaknasto bijel od ostataka ovoja. 

Stručak: 2-7 mm visok i 2-3.5 mm debeo, gotovo je neprimjetan ili ne postoji, ekscentričan, gotovo je valjkast, zakrivljen, gladak, suh, boje je klobuka ili svjetliji.

Listići: Razmaknuti, na sredini su gusti i široko prirasli, uski, uz rub klobuka su izmiješani s lamelulama, ponekad su račvasti, žućkasto-smeđi do svijetlosmeđi, u mladosti su prekriveni kremastim do bjelkastim opnastim zastorkom, koji se poslije raspukne.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, kobasičasto zakrivljene, glatke, prozirne, amiloidne, 3-5.5 x 1-1.5 µm, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, oko 19.5 x 4.4 µm, cheilocistide su batinaste, 16-30 x 4-10 µm, pileipellis je želatinozni iksotrihoderm, sastoji se od ponekad debelih, savijenih hifa s kopčama, debeo je oko 130 µm (cromushrooms: bazidiospore su (3.2) 3.5 - 4.8 (5.7) × (1) 1.1 - 1.3 (1.5) µm, Q = (2.8) 3.1 - 3.9 (4.4), N = 60, Me = 4.1 × 1.2 µm, Qe = 3.5, bazidije su 14.5-21 × 2.4-4 µm, N = 22, cheilocistide su 18-34 × 5.4-10 µm, N = 45, hife trame listića su 2.5-6.5 µm, s kopčama); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, elastično, bjelkasto do okerasto; miris nije izražen, a okus je isprva blag i na brašno, kasnije je gorak.

Stanište: Raste u jesen i zimu, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grančice, grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito lijeske, rjeđe bukve, breze ili johe. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 31.1.2026, na lokalitetu Samoborsko gorje, na grani lijeske. Vjerojatno se radi o prvom zabilježenom i obrađenom nalazu u Hrvatskoj.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po plodnom tijelu bez stručka, a od sličnih vrsta bez stručka razlikuje se po malim dimenzijama, listićima prekrivenim opnastim ovojem u mladosti, boji listića i amiloidnim sporama.

ZDRUŽENA ZVONCA

Xeromphalina campanella (Murrill) Klofac

Etimologija: campanella (lat.) = zvono. Po obliku.

Engleski naziv: Pinewood Gingertail

Klobuk: 0.5-2.2 cm širok, konveksan je i ulegnut, pupčast, podsjeća na zvonce, žut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili hrđastosmeđ, na sredini je tamniji, po vlažnom je vremenu smeđ, radijalno je vlaknast, rub je valovit i izraženo narebran.

Stručak: 1-2 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, najprije je pun, zatim je šupalj, vinskicrvenkast do tamno crveno-smeđ, na bazi je mnogo tamniji i često narančasto do hrđastosmeđe dlakav.

Listići: Dosta su razmaknuti i rijetki, na bazi su poprečno spojeni žilicama, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, najprije su žućkasti, kasnije su narančasti, oker do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili u obliku kapi, glatke, prozirne, amiloidne, 6-8 x 3-4 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, elastično, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bora obraslih mahovinom, jedna je od prvih gljiva koje se mogu pronaći u proljeće. 

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova prekrasna gljivica nije rijetka, a pojavljuje se već u rano proljeće i u neku ruku najavljuje početak prave sezone. Vrlo je karakteristična po busenastom rastu i lako se raspoznaje. Slična je narančasta pribadača (Rickenella fibula), koja raste pojedinačno i na zemlji pokrivenoj mahovinom, ima bijele listiće.

Xeromphalina cauticinalis - created on October 2024 in Prébois, France by Daniel Ghyselinck

ŽUTA ZVONCA

Xeromphalina cauticinalis (Fr.) Kühner & Maire

Etimologija: cauticium (lat.) = smola, katran. Po mirisu.

Engleski naziv: Pinelitter Gingertail

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut je na sredini, pupčast, najprije je žućkast, kasnije je žućkasto-crvenkast, narančast, narančasto-smeđ do smećkast, nešto je tamniji prema sredini, radijalno vlaknast, sitno je zrnast, crtast, rub je tanak i skoro gladak, malo je brazdast ili lagano prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok, prilično je dug, žilav, valjkast ili lagano stisnut, često je proširen na vrhu, žućkast na vrhu, ostali je dio tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, najprije je pahuljast, zatim je skoro gladak, na bazi su prisutne žuto-smeđe micelijske niti.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, na bazi su poprečno spojeni žilicama, spuštaju se po stručku, oštrica je pravilna ili lagano vijugava, žućkasti, kasnije su narančasti do smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, glatke, amiloidne, 5-7 x 3-4 µm, cheilocistide su vretenaste do usko batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, u klobuku je žuto, u stručku je smećkasto; miris nije izražen, a okus je izraženo gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i početkom zime, od srpnja do siječnja, u crnogoričnim šumama kao saprotrof tla na sloju iglica, najčešće bora, te u travi i mahovini, na vlažnim terenima.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su jasenova zvonca (Xeromphalina fraxinophila), čije je meso blagog okusa i obično raste u bjelogoričnim šumama, te smeđa zvonca (Xeromphalina cornui), koja ima tanji stručak i građu, te raste na vlažnim staništima. Paziti da se ne zamijeni sa združenim zvoncima (Xeromphalina campanella), koja raste u gustim skupinama i na drvu.

Xeromphalina cornui - created on October 2016 in Dueodde, Denmark by Tobias Bøllingtoft

SMEĐA ZVONCA

Xeromphalina cornui (Quél.) J.Favre

Etimologija: U čast francuskog prirodoslovca i mikologa Marie Maxime Cornua (1843.-1901.), koji se uglavnom bavio istraživanjima koja su uključivala uzročnike biljnih bolesti. Po imenu.

Klobuk: 0.5-1.7 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut je na sredini, pupčast, najprije je žućkast, kasnije je žućkasto-crvenkast, smeđ do narančast, nešto je tamniji na sredini, radijalno je vlaknast, brazdast, prozirno narebran, fino je praškast, rub je u mladosti zlatnožut.

Stručak: 0.5-1 mm debeo, valjkast, žilav, gotovo je drvenast, na vrhu je žućkast, prema dolje je crvenkasto-smeđ, pahuljast.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, žućkasti, kasnije su žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 5.5-8 x 2.8-4.2 µm, Q = 1.5-1.9, cheilocistide su često su nepravilno batinaste, s 1-5 nepravilnih izraslina na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, u klobuku je žućkasto, u stručku je tamno crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je neugodan do gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof tla krupnijim drvnim ostacima (trupci, panjevi, grane), najčešće bora, na sloju iglica ili prividno na zemlji izmiješanoj sa drvnim ostacima, na vlažnim terenima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - nema vrijednosti.

Napomena: Slična je žuta zvonca (Xeromphalina cauticinalis), koja uglavnom raste na sloju iglica bora, a klobuk je uglavnom žive žuto-narančaste boje sa žutim rubom.

Xeromphalina fraxinophila - created on September 2023 in Loue, Marmorilouhos, Finland by Davide Puddu

JASENOVA ZVONCA

Xeromphalina fraxinophila A.H.Sm.

Etimologija: Fraxinus (lat.) = jasen + philos (gr.) = prijatelj, ljubitelj, koji voli. Po staništu.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije se raširi, pupčast, gladak, malo je sjajan, svijetlo žuto-smeđ, na sredini je nešto tamniji, rub je prozirno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 mm debeo, krut, žilav, valjkast, malo je zadebljan pri dnu, sjajan, crno-smeđ, pri dnu je više smećkast, dlakav, na dnu je maljav, baza je smeđe baršunasta, s crnim, 0.1-0.5 mm debelim rizomorfima.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, žuto-oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su oblika sjemenke jabuke, glatke, slabo su amiloidne, 4.5-6.5 x 3-3.5 µm, Q = 1.3-1.9, bazidije su 4-sporne, bez cheliocistida; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, u svijetlo žuto-smeđe, u stručku je tamnosmeđe; miris je na gljive, a okus je blag, nije gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen kao saprotrof u crnogoričnim šumama, obično na sloju iglica ariša.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je žutim zvoncima (Xeromphalina cauticinalis), koja raste u crnogoričnim šumama, obično na sloju iglica bora, a okus mesa je najčešće gorak.

Xeromphalina cornui - created on November 2022 in Provincia di Sassari, Italy by Davide Puddu

ČEKINJASTONOGA ZVONCA

Xeromphalina setulipes Esteve-Rav. & G.Moreno

Etimologija: setula (lat.) = umanjenica od čekinja + pes (lat.) = stopa, stručak. Po dekoraciji na sručku.

Klobuk: 0.8-1.5 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut je na sredini, pupčast, najprije je tamnosmeđ do crveno-smeđ, vodenast, kasnije i sušenjem malo posvijetli, osobito prema rubu, lagano je svilenkast, rub je prozirno narebran.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, krut, tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ, dlakav, na dnu je maljav, sa smeđim je rizomorfima.

Listići: Prilično su razmaknuti, spuštaju se po stručku, svijetlosmeđi do smeđi, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, tankih stijenki, amiloidne, 5-7.3 x 2.9-3.7 µm, bazidije su 4-sporne, cheliocistide su izmiješane sa bazidijama, obilne, prozirne, 30-80 x 3-7 µm, na vrhu su sa gustim izraslinama dugim 3-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, u smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag, nije gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen kao saprotrof u bjelogoričnim šumama, obično ispod hrasta ili kestena, na zemlji sa sitnim drvnim ostacima, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je smeđa zvonca (Xeromphalina cornui), koja uglavnom raste na krupnijim drvnim ostacima ili sloju iglica bora, a okus mesa je obično gorak.

BIJELOLJUBIČASTA DLAKAVKA

Lachnella alboviolascens (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + viola (lat.) = ljubičasto + -scens (lat.) = sugerira promjenu boje ili pojavnost, odnosno postajući ljubičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 1-2.5 mm široko, u mladosti je zatvoreno, kuglasto, zatim se otvori u obliku zdjelice ili čašice, na kraju je izravnato, bez stalka, izravno je spojeno na supstrat, po suhom je vremenu zatvoreno, a po vlažnom otvoreno, unutarnja himenijalna površina je siva, sivo-smeđa do ljubičasto-smeđa, glatka, vanjska sterilna strana je bijelo čupava, rub je dlakav.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do jajolike, glatke, prozirne, 13.6-14.9 x 9.5-9.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, voštano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, uz obale rijeka i potoka, voli vlažna mjesta. Slike je snimio Danijel Balaško, polovicom prosinca, na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice, na grančici bagrema.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivo da ova vrsta ne spada u mješinarke (Ascomycota), već u stapčare (Basidiomycota). Najsličnije su vrsta iz istog roda Lachnella villosa, kojoj je unutarnja himenijalna površina bijela. te mješinarka snježnobijela dlakočaška (Dasyscyphella nivea), koja ima jasno izražen stalak.

ISKRIVLJENA ZDJELIČARKA

Merismodes anomala (Pers.) Singer

Etimologija: anomalos (gr.) = nepravilno, nenormalno, neobično. Po nepravilnom obliku.

Plodno tijelo: 2-8 mm široko, prvo je polukuglasto i bez stalka, kasnije se otvori, u obliku čašice ili pehara, unutarnja himenijalna površina je žuto-smeđa do smeđa, vrlo rijetko je žuto-zelena ili sivo-zelena, glatka, vanjska površina je žuto-siva do sivo-smeđa i vunasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do izduženo eliptične, glatke, 9-13 x 2.7-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, uglavnom zimi, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te rjeđe kao parazit na živom drveću. Primjerci na slici snimljeni su u veljači na kori vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova se vrsta nalazi u redu listićavki (Agaricales). Slična je vrsta Merismodes fasciculata, koja ima nešto manje spore.

ŽUTA KOŠARICA

Crucibulum laeve (Huds.) Kambly

Engleski naziv: Common Bird's Nest

Plodno tijelo: 0.5-1.2 cm široko i 0.5-1 cm visoko, u mladosti je kuglasto ili jajoliko, poslije je poput lončića ili bačvice, u mladosti je zatvoreno sa žuto-oker membranom (operculum ili epiphragma) koja poslije pukne i otvori se bačvica, vanjska površina je bjelkasta do žuta, poslije postane crnkasto-smeđa i dlakavo-baršunasta, unutarnja strana je glatka, krem-oker ili crvenkasto-smećkasta, u starosti je crno-smeđe te sadrži do 15 peridiola (jajašaca), peridiole su povezane končićima (funiculus) i sadrže spore, u starosti se peridioli isperu, a bačvica ostaje prazna, stijenka bačvice ili košarice je s tri sloja.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bezbojna do svijetložuta.

Meso: Tanko, žilavo, žuto-smeđe do crveno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdoblju bez mraza, u skupinama, u parkovima, vrtovima i svim tipovima šuma, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na biljnim ostacima. Primjerke na posljednje tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Žuta košarica i prugasta košarica (Cyathus striatus) najrasprostranjenije su gljive koje sliče košarici ili gnijezdu ptica. Međusobno se razlikuju i nije moguća zamjena. Spomenuta prugasta košarica ima unutarnju stranu crtastu, a vanjska je strana jako čekinjasta i smeđa.

Gymnopus confluens - created in Finland by Petri Roponen

SRAŠTENA PLOSNATICA

Collybiopsis confluens (Pers.) R.H.Petersen

Etimologija: confluens (lat.) = stjecište, utok, teći, utjecati. Po stručcima koji su zajedno spojeni u busen.

Engleski naziv: Clustered Toughshank

Klobuk: 1-7 cm širok, najprije je zvonolik, polukuglast, zatim je otvoren i ispupčen na sredini, kožica se ne guli, površina je gola, sjajna, slabo vodenasta, malo prozirna po vlažnom vremenu, svijetlosmeđ, obično je malo tamniji na sredini, po suhom je vremenu svijetložut, rub je tanak, valovit, na kraju je izvrnut.

Stručak: 6-12 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo zakrivljen, lako se odvaja od podnice klobuka, cijelom dužinom je baršunast, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, prema vrhu je svijetlije crvenkaste boje.

Listići: Vrlo su gusti, izrezani su uz stručak, gotovo su slobodni, najprije su bijeli, kasnije su žućkasti ili crvenkasti, oštrica je često valovita i trepavičava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Tanko, žilavo, bijelo ili žućkasto; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, najčešće busenasto, u vilinskim krugovima ili linijama kao saprotrof tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, po šikarama i livadama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a u sirovom stanju je otrovna. Može simulirati aromu vrganja, a miris i okus na gljive čine je začinskom gljivom unatoč tankom mesu. Gljive se za takve potrebe osuše i samelju u prah. Stabljike se odbacuju jer ostaju žilave. Prema prijavama o jestivosti se navodi da je uzrokovala tegobe, ali nikada nisu priloženi nikakvi dokazi o takvim slučajevima. Vjerojatno su bile slabo termički obrađene.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po stručku koji se lako odvaja od klobuka nakon čega na klobuku ostaje rupa. Također ima veoma guste listiće te izvrnuti i valoviti rub klobuka. Uvijek raste busenasto za razliku vilinog klinčaca (Marasmius oreades) koji ima veoma rijetke listiće i blijedožućkastu boju. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 512. Sraštena plosnatica (Collybia confluens (Pers. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Marasmius confluens Quél.

Collybiopsis luxurians - created on September 2018 in Monza - Area Urbana, Italy by Fabio Mauri

BUJNA PLOSNATICA

Collybiopsis luxurians (Peck) R.H.Petersen

Etimologija: luxuriare (lat.) = bujati, biti raskošan, obilan. Po rastu u bogatim, obilnim nakupinama.

Klobuk: 3-11 cm širok, isprva je konveksan do gotovo zvonolik, blago je ispupčen, kasnije je spljošten do ulegnut na sredini, kožica se guli, tanka, površina nije ljepljiva, ponekad je blago vodenasta, vlaknasta, u mladosti je tamno crveno-smeđ, zatim rub izblijedi i postane svijetlo crvenkasto-smeđ do crvenkasto-narančast i izgleda pomalo pjegavo, rub je prvo podvijen, kasnije se izvrne prema gore.

Stručak: 4-7 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, blago je zadebljan na bazi, ponekad je uvijen, šupalj, uzdužno je crtast, na vrhu je svijetlosmeđe sitno pahuljast, prema bazi je smeđ, na bazi je s bijelim rizomorfima.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, isprva su bijeli, u zrelosti su svijetlosivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, nedekstrinoidne, prozirne u 3% KOH, 7-10 x 3.5-5, Q = 1.8-2.4, Qav = 2.1, bazidije su batinaste, 2-4-sporne, prozirne, tankih stijenki, 19.-27 x 5.2-6.3 µm, sterigme su duge 2–3 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su varijabilnog oblika, valjkaste do batinaste, uglavnom su nepravilne, tankih stijenki, glatke, prozirne, ponekad s režnjastim vrhom ili s izbočinama, 14.8-34 x 4.5-9.2 µm, hife trame listića su isprepletene, valjkaste ili napuhane, glatke, tankih stijenki, neželatinozne, prozirne, široke su 6-9 µm, pileipellis je cutis, sastoji se od valjkastih hifa širokih 6-14 µm, glatkih ili nekih sa smeđim prstenastim inkrustacijama, tankih stijenki, terminalni segmenti su uspravni, valjkasti do batinasti, 10-34 x 5.2-9.8 µm, stipetipelis je cutis, hife su valjkaste, prozirne i široke 4-9 µm, caulocistide su valjkaste, tankih stijenki, prozirne, brojne, 18-60 x 4.4-6.3 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Tanko, debelo je manje od 5 mm, bjelkasto do žućkasto, tamni prema bazi stručka; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH postane siva do maslinasto-siva ili ponekad svijetlosiva do negativna na starijim primjercima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, na travnjacima, vrtovima, ponekad i šumama, kao saprotrof na otpalom lišću, drvnim ostacima različitog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, te prividno na tlu na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po tamno crvenkasto-smeđem, konveksnom, radijalno vlaknastom klobuku, koji vremeno blijedi prema rubu, gustim listićima i bijelomj do sivo-smeđem, izrazito uvijenom i crtastom stručku. Unesena je u Europu iz Sjeverne Amerike. Jedna od vrsta s kojom se može zamijeniti je maslačna plosnatica (Rhodocollybia butyracea), koja ima dekstrinoidne i cijanofilne spore, raste općenito ispod bora i ima drugačiji, jak i užegli miris. Druga slična vrsta je prostrana plosnatica (Rhodocollybia prolixa), koja se razlikuje uglavnom po manjim sporama, 4.5-6 x 3.2-4.4 µm.

Collybiopsis obscuroides - created on November 2025 in Sándorfalva, Hungary by peter_csonka

TAMNA PLOSNATICA

Collybiopsis obscuroides (Antonín & Legon) R.H.Petersen

Etimologija: obscurus (lat.) = taman, mutan, nejasan, skriven + -oides (gr.) = nalik na, koji podsjeća na. Po boji.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, u početku je plitko polukuglast do gotovo zvonolik, zatim se proširi i izravna, gladak, u mladosti je tamno ljubičasto-smeđ, kasnije je više tamnosmeđ, često je sa svjetlijim oker-smeđim rubom kod starijih ili blago osušenih primjeraka, rub je prvo podvijen, na kraju je blago izvrnut prema gore, nije narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-2 mm debeo, često je prilično neproporcionalno dug u usporedbi sa širinom klobuka, valjkast, često je blago spljošten i ponekad sa središnjom brazdom, površina je sitno, bijelo pahuljasta, pri dnu je dlakava, boje je klobuka, tamnosmeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli su sa zupcem ili se rijetko vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetlo krem-ružičasti, oštrica je fino bijelo pahuljasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste ili u obliku kapi, tankih stijenki, glatke, prozirne, 7.5-12 x 3.5-5 µm, Q = 1.9-3, Qav = 2-2.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, ponekad su glavičaste na vrhu, 26-33 x 7.5-9 µm, bazidiole su batinaste, valjkaste ili vretenaste, 15-35 x 2.5-10 µm, cheilocistide su valjkaste, batinaste, gotovo vretenaste ili u obliku boce, račvaste, ponekad su režnjaste, čvoraste ili s izbočinama, rijetko su razgranate, prozirne, 21-54 x 5-15 µm, prilično varijabilne u svakom primjerku, u nekim primjercima su pravilne, a u drugima razgranate, pleurocistide su odsutne, hife trame listića su valjkaste do gotovo vretenaste, uglavnom tankih stijenki, glatke ili inkrustirane na vrhu, široke do 15 µm, inkrustacija je okerasto-smeđa u vodi, a prljavo maslinasto-smeđa u KOH, pileipelis je cutis koji se sastoji od radijalno raspoređenih, valjkastih, izraženo inkrustiranih (točkastih ili zebroidnih), do 10 µm širokih hifa, stipitipellis je cutis od valjkastih, paralelnih, 5 µm širokih hifa, caulocistide su valjkaste, usko batinaste ili oblika uske boce, rijetko su razgranate, vršno tupe, 20-85 x 4-9 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Meso s KOH postane maslinasto-smeđe.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno ili skupno, na travnjacima, u parkovima i vrtovima, u travi, na kiselom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična po ljubičasto-smeđem klobuku kod mladih primjeraka, koji vremenom postaje ujednačeno tamnosmeđ, krem-ružičastim listićima, dugom, pahuljastom stručku, polimorfnim cheilocistidama i caulocistidama, pileipelisu koji se sastoji od radijalno raspoređenih, valjkastih hifa s i prilično velikim sporama. Suha plodna tijela su potpuno svijetlo ružičasto-smeđa, a hife postaju zelenkaste u lužinama. Slična je ljubičastosmeđa plosnatica (Gymnopus fuscopurpureus), koja se razlikuje po tamnijim plodnim tijelima, drugačijoj strukturi pileipelisa, manjim sporama i rastu u drvnom otpadu bukve ili rijetko bora, a vrlo rijetka cimetastosmeđa plosnatica (Gymnopus putillus) je također tamnosmeđa, a ne pozeleni s KOH pod mikroskopom.

LJUTA PLOSNATICA

Collybiopsis peronata (Bolton) R.H.Petersen

Etimologija: pero-peronis (lat.) = čizma. Po stručku koji je proširen na dnu.

Engleski naziv: Wood Woollyfoot

Klobuk: 2.5-6 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, površina je glatka, žućkast do smeđ, rub je skoro do kraja podvijen i malo prozirno narebran.

Stručak: 5-8 cm visok i 3-8 mm debeo, tvrd, žilav, lako se odvaja od podnice klobuka, valjkast, neposredno ispod klobuka je nešto širi, malo je zadebljan na bazi, površina je vlaknasta, boje je klobuka, bjelkast do smeđ, na dnu je obrastao s bjelkastim micelijem.

Listići: Rijetki, prilično su široki, do stručka su izrezani i slobodni, na bazi su povezani poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama, žućkasti, žuto-smeđi ili smećkasti, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, duguljaste, glatke, prozirne, 8-11 x 3-4 µm, cheilocistide su u obliku boce ili batinaste s izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, najprije je bijelo, kasnije je smećkasto; miris je najprije slab na ocat, kasnije je ugodan na gljive, a okus je prvo blag, ubrzo zatim postane ljut.

Kemijske reakcije: Meso s fenolom posmeđi, kožica klobuka s KOH također posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od lipnja do siječnja, često u vilinskim krugovima, kao saprotrof u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Slike je snimio Neven Ferenčak, 4.4.2026., na lokalitetu Prelog kod Varaždina.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog svog paprenog ili trpkog okusa. Jedan rad iz 1948. navodi da ova vrsta sadrži cijanovodik (HCN) u količinama koje se mogu detektirati, što sugerira da je otrovna. Međutim, isti rad navodi da i neke druge gljive, koje se inače smatraju jestivim, također sadrže cijanovodik, pa je teško odlučiti koliki značaj pripisati ovom zapažanju. U svakom slučaju biti na oprezu s ovom vrstom i ni u kojem slučaju se ne smije konzumirati.

Napomena: Često raste uz jestivu vitku plosnaticu (Gymnopus dryophilus) koja nije kožaste konzistencije, ima gušće listiće, nenarebran klobuk, meso nije ljutog okusa i nema bijelo-dlakavu bazu stručka. Sličan je i vilin klinčac (Marasmius oreades) koji je ugodnog i jakog mirisa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 504. Ljuta plosnatica (Collybia peronata (Bolt. ex Fr.) Sing), Sinonimi: Marasmius urens Fr., Marasmius peronatus Bolt. ex Fr.

Collybiopsis quercophila - created on April 2025 in Monte de El Pardo, Spain by Jesús Prados Blanco

HRASTOVA PLOSNATICA

Collybiopsis quercophila (Pouzar) R.H.Petersen

Etimologija: Quercus (lat.) = hrast + phila (gr.) = prijatelj, voljeti, sklonost. Po staništu.

Klobuk: 2-10 mm, prvo je polukuglast do konveksan, u starosti je izravnat i ponekad ulegnut na sredini, površina je glatka ili fino pahuljasta (koristiti ručno povećalo), bjelkast do kremasto-žut, svijetlosmeđ na sredini, rub je podvijen, ponekad se izravna, tanak, često je nazubljen i narebran do 2/3 promjera.

Stručak: 2.2-4 cm visok i 0.2-1 mm debeo, končast, valjkast, ponekad je zakrivljen, površina je s rijetkim pahuljama, na vrhu je svjetliji, krem-žućkast do svijetlo crvenkasto-smeđ, ostali dio je crveno-smeđ do tamnosmeđ, na bazi je s bjelkastim rizomorfima.

Listići: Razmaknuti, umjereno su široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bez ovratnika, bjelkasti do krem, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, rijetko su valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7-9 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.4-2.3, Qav = 1.7, bazidije su valjkasto-batinaste ili vretenaste, 1-2-4-sporne, s bazalnim kopčama, 19-27 x 4.9-7.6 µm, cheilocistide su batinaste, bradavičave na vrhu, nalik četkici, s dugim vratovima, pileipellis je himeniforman, s pileocistidama nalik četkici, sličnim cheilocistidama, kopče su prisutne u svim strukturama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s KOH postane zelenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama i parkovima, na trulom lišću bjelogoričnog drveća, osobito hrasta ili ukrasnog drveta srodnog hrastu (Notholithocarpus densiflorus), rijetko bukve, obično ubrzo nakon jesenskih kiša.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Obično raste na hrastovom lišću, a često i desetak plodnih tijela zajedno na istom listu. Karakteristična je po svijetlom, narebranom, sitno pahuljastom klobuku sa smeđkastom sredinom, razmaknutim listićima, uglavnom tamnosmeđem, dlakavom stručku i neizraženom mirisu. Osušena plodna tijela se mogu rehidrirati poput mnogih vrsta iz roda Marasmius. Slične su Bulliardova sušičarka (Marasmius bulliardii), kod koje su listići spojeni na ovratnik, te lisna pritajnica (Marasmius epiphyllus), koja ima bijeli klobuk i listiće nalik žilicama.

GRANSKA SUŠIČARKA

Collybiopsis ramealis (Bull.) Millsp.

Etimologija: rameus (lat.) = u grani. Jer raste na grani.

Engleski naziv: Twig Parachute

Klobuk: 2-20 mm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, površina je gola, glatka, bjelkast, gotovo je proziran, sredina je smećkasta ili crvenkasto-smeđa, rub je narebran.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je kratak, šupalj, površina je bjelkasto pahuljasta, bjelkast, proziran, vrh je svjetliji, iznad baze je svijetlosmeđ do crvenkast.

Listići: Dosta su razmaknuti, uski, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli, bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-12 x 2.5-5 µm, cheilocistide su batinaste s kratkim, tankim izraslinama (cromushrooms: spore su (7.5) 8.3 - 10.7 (12.8) × (2.5) 2.6 - 3.5 (4) µm, Q = (2.3) 2.7 - 3.6 (3.9), N = 140, Me = 9.4 × 3 µm, Qe = 3.1, bazidije su vitke, batinaste, 4-sporne, 22-35 × 5.9-7.9 µm, N = 35, sterigme su duge 2.5-5.6 µm, cheilocistide su eliptične do batinaste, 17.2-30.5 × 2-11 µm, N = 20, hife trame listića široke su 2-7.4 µm); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, elastično, bjelkasto; miris nije izražen, a okus neutralan ili neugodan na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od lipnja do siječnja, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Slike su snimljene 5.6.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Na grančicama i lišću raznog drveća raste još dosta poznatih i nepoznatih malih gljiva raznih boja, oblika i veličina. Najsličnija je listožilna pritajnica (Marasmius epiphyllus) kojoj se listići malo spuštaju po smećkastom stručku. Spomenuta je vrsta također bez ikakve uporabne vrijednosti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 542. Granska sušičarka (Marasmiellus ramealis (Bull. ex Fr.) Singer), Sinonim: Marasmius ramealis Bull.

Collybiopsis vaillantii - created on July 2021 in Røde Mølle, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

VAILLANTOVA SUŠIČARKA

Collybiopsis vaillantii (Pers.) R.H.Petersen

Etimologija: U čast Sébastiena Vaillanta (1669.-1722.), koji je bio francuski botaničar koji je uveo pojmove tučak, prašnik i plodnica. U znak poštovanja Carl von Linné nazvao je po njemu rod Valantia u porodici Rubiaceae. Njegov se herbarij danas čuva u Nacionalnom prirodoslovnom muzeju u Francuskoj. Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Goblet Parachute

Klobuk: 3-20 mm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i malo ulegne na sredini, površina je glatka do naborana, bez sjaja, bjelkast, na sredini je obično smećkast, može biti i s ružičastom nijansom, rub je tanak, valovit i narebran do sredine klobuka.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, žilav, valjkast, malo se sužava prema dnu, šupalj, površina je fino pahuljasta, smećkast do crvenkasto-smeđ, svijetlokrem na vrhu.

Listići: Rijetki, razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 3-4.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, s bazalim kopčama, cheilocistide su batinaste, čvorasto razgranate, 30-45 x 7-15 µm, pileipelis se sastoji od paralelnih, višesegmentnih hifa širokih 1-6 µm, s kopčama, pomiješanih s rjeđim razgranatim hifama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, na otvorenim terenima, travnjacima, kao saprotrof drvnih i biljnih ostataka (stabljike trava i biljaka, lišće), često na lišću hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnija karakteristika za determinaciju ove vrste je rast na stabljikama i lišću raznih biljaka i ponekad na lišću bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, te naborana površina klobuka u starosti. Prilično tvrda konzistencija i tipično dvobojni klobuk trebali bi isključiti vrste iz roda šljemovki (Mycena). Slična je granska sušičarka (Collybiopsis ramealis), koja obično ima kraći stručak i izraženije ljuskice na stručku. Osim toga, batinaste cheilocistide i vršni segmenti hifa pileipelisa su sa kratkim, kvrgavim izraslinama.