SEYNIJEVA ŠLJEMOVKA

Mycena seynii Quél.

Klobuk: 2.5-4 cm širok, polukuglast ili stožast do zvonolik, kasnije je više ili manje spljošten, ponekad je vrlo plitko ulegnut, prozirno narebran, urašteno vlaknast do gol, suh, po vlažnom je vremenu lagano mazav, svijetlo ljubičasto-smeđ do krem-smeđ, sredina je kestenjastosmeđa do tamno ljubičasto-smeđa, blijedi do crvenkasto-smeđe boje sa žućkastim nijansama, rub je ružičast ili ljubičast do vinskicrven.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.5-7 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na donjem je dijelu zakrivljen, urašteno vlaknast, kasnije je gol, na donjem je dijelu ponekad sitno maljav, sjajan, gornji je dio ljubičast do vinskicrven, postupno je sve smećkastiji, donji je dio bijel do bjelkast, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima i s kraćim ili dužim korijenom.

Listići: Gusti, 18-23 ih dopire do stručka, prirasli, kasnije su na bazi povezani s poprečnim žilicama, bjelkasti, sivkasti do smećkasti, kasnije su s crvenkastim ili ružičastim tonom, oštrica je je ljubičasta do tamno crveno-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, izdužene, ponekad sužene na sredini, glatke, amiloidne, 10.3-14 x 6-7 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, sterigme su duge do 6 µm, cheilocistide su vretenaste, valjkaste, u obliku boce do batinaste, 28-47 x 7,5-14 µm, glatke, povremeno su s jednom ili više grubih izraslina na vrhu, s crvenkasto smećkastim sadržajem; otrusina bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris je slab, ugodan, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u rano proljeće, jesen i zimu, od listopada do travnja, kao saprotrof isključivo na češerima raznih borova, ponekad su češeri zatrpani zemljom, nekad i na trulom drvu prekrivenom mahovinom, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivostima u svijetu gljiva nema kraja. Lako je prepoznatljiva po staništu jer raste isključivo na otpalim češerima raznih borova, pinije (Pinus pinea) i zatim primorskog bora (Pinus halepensis). Slične su češerova šljemovka (Mycena plumipes), koja raste na otpalim češerima smreke, ima tamnosmeđi klobuk (poslije može biti i svjetliji), stručak je ispod klobuka bjelkast, a prema bazi sivo-smeđ, te crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata), koja ima crvenkaste izbočine na kožici klobuka.

Mycena silvae-nigrae - created on April 2017 in Store Dyrehave, Rågårds Mose, Denmark by Thomas Kehlet

RANA ŠLJEMOVKA

Mycena silvae-nigrae Maas Geest. & Schwöbel

Etimologija: silvae (lat.) = šume, šumske + nigrae (lat.) = crne. Po staništu.

Engleski naziv: Pine Bonnet

Klobuk: 1-4.5 cm širok, oštro stožast do široko zaobljen na vrhu, kasnije je konveksan do izravnat, često je oštro ispupčen na sredini, prozirno narebran, često je uočljivo bijelo pahuljast, po vlažnom vremenu nije mazav, u mladosti je skoro crno-smeđ, zatim je tamno sivo-smeđ, kasnije blijedi, rub je svjetliji.

Stručak: 3-14 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, šupalj, gladak, na vrhu je pahuljast, u mladosti je tamnoplav, postupno blijedi, postaje potpuno tamnosmeđ ili bjelkast na gornjem dijelu, a na donjem dijelu smeđ, baza je prekrivena bjelkastim vlakancima i često duboko ukorijenjena u trulo drvo.

Listići: Osrednje su gusti, 15-30 ih dopire do stručka, usko su prirasli, ponekad su na bazi povezani poprečnim žilicama, bjelkasti do sivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, amiloidne, 9-17.5 x 7-11 μm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.5, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su u obliku boce, vretenaste ili nepravilne, 20-73 x 7-20 µm, na vrhu su zaobljene ili sužene u jednostavan ili brazdasti vrat ili su prekrivene s nekoliko izraslina 2-20 x 0.5-2 µm, bazidije su 2-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris je izražen na klor, a okus je neugodan, trpak.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do lipnja, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, osobito bora, često obraslog mahovinom, te na otpalim, zakopanim češerima.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje jer je proljetna vrsta koja raste u crnogoričnim šumama, ima miris na klor, bazidije s 2 spore, i cheilocistide s grubim izraslinama.

Mycena silvae-pristinae - created on October 2022 in Draved Skov, Denmark by Ole Sparre Pedersen

PRAŠUMSKA ŠLJEMOVKA

Mycena silvae-pristinae M.T.Veerkamp & Kuyper

Etimologija: silvae (lat.) = grozdovi + pristinae (lat.) = prvotni, netaknut. Po načinu rasta.

Klobuk: 0.4-2.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je zvonolik i malo ispupčen na sredini, suh ili malo ljepljiv, tamno sivo-smeđ, vodenast, po suhom vremenu malo izblijedi, u starosti često pocrveni, brazdast, prozirno narebran, rub je u mladosti nazubljen, kao kod kosoglave šljemovke (Mycena inclinata).

Stručak: 1.3-5.5 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, prema dnu se lagano zadebljava, sjajan, izraženo je bijelo pahuljast, osobito na vrhu, siv do sivo-smeđ, suh, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje gusti, 15-22 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, sivi, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, amiloidne, 7-10 x 6-7.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane sa bazidijama, vretenaste, u obliku boce, batinaste do široko batinaste, 42-74 x 18-40 µm, s blago su zadebljanom stijenkom u najširem dijelu, s prilično su dugim vratom, na vrhu su gusto prekrivene vrlo tankim, kratkim, valjkastim izraslinama dugim do 3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, sivo-smeđe; miris nije izražen ili slab na rotkvice, a okus je isti do pomalo neugodan na krastavce.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, pojedinačno ili u manjim skupinama u starim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je slična kosoglava šljemovka, koja raste na istom staništu, ali se razlikuje po mirisu i dekoraciji na vrhu cheilocistida.

Mycena smithiana - created on September 2023 in Nordby, Denmark by Karen Poulsen

BLIJEDORUŽIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena smithiana Kühner

Etimologija: U čast američkog mikologa Alexandera Hancheta Smitha (1904.-1986.), koji je dao veliki doprinos taksonomiji i filogeniji viših gljiva, osobito listićavki. Smith je u svojim publikacijama uvijek nastojao zadržati visoke znanstvene standarde, a jednom je napisao: "Osobno smatram da kao mikolozi nikada ne možemo doći do istinski točnih generičkih koncepata i ispravnih naziva za njih osim ako relevantne činjenice nisu točno navedene. Skoro je nemoguće izbjeći pristranost u taksonomskom radu, a informacije bi trebale biti što manje iskrivljene". Po imenu.

Engleski naziv: Pink Oakleaf Bonnet

Klobuk: 1-5 mm širok, polukuglast, kasnije je izravnato-konveksan, često je malo spljošten na sredini ili lagano tupo ispupčen, prozirno narebran, pahuljast, ružičast, ružičasto-narančast do ružičasto-smeđ, često je tamniji na sredini, kasnije često bljeđi do svijetloružičaste boje, ponekad je skoro potpuno bijel.

Stručak: 0.5-4 cm visok i 0.2-0.4 mm debeo, valjkast, na bazi je lagano gomoljast, u mladosti je tamnosiv na vrhu i siv na donjem dijelu, kasnije postaje siv do vodenasto bijel, pahuljast, na dnu baze je ponekad s vrlo tankim, zrakastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 5-13 dopire do stručka, prilično su široki, usko do široko prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, ružičasti do svijetloružičasti, oštrica je bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, izdužene, amiloidne 10-12.5 x 3.8-5 µm, Q = 1.9-2.5, Qav = 2.1, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 14-29 x 6-16 µm, na vrhu su prekrivene prilično brojnim, ravnomjerno raspoređenim, kratkim, valjkastim izraslinama dugim 1-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, prozirno, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do siječnja, kao saprotrof gotovo isključivo na otpalom, trulom lišću hrasta.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je vrsta Mycena exilis, koja raste na opalom lišću breze, ima 4-sporne bazidije, nešto kraće i nešto šire spore, te više ružičasto-smeđi klobuk. Izblijeđeni klobuk se vrlo teško razlikuje od končaste šljemovke (Mycena capillaris), koja uglavnom raste na trulom lišću bukve ili drugog bjelogoričnog drveća.

ALKALNA ŠLJEMOVKA

Mycena stipata Maas Geest. & Schwöbel

Etimologija: stipata (lat.) = zbijena, nagomilana. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Clustered Pine Bonnet

Klobuk: 1-3 cm širok, stožast do zvonolik, zatim je više ili manje polukuglast do konveksan, prozirno crtast do sredine, po vlažnom je vremenu malo mazav, vodenast, suh, u mladosti je tamnosmeđ s bijelim rubom, kasnije je tamnosmeđ do smeđ s tamnijim rebrima.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, čitav je pahuljast, ubrzo je gol, osim na vrhu, po vlažnom je vremenu malo mazav, svijetlo do tamno sivo-smeđ, obično je svjetliji na vrhu, vrh je u mladosti crno-smeđ, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 13-18 ih dopire do stručka, usko su prirasli, više ili manje se spuštaju po stručku sa zupcem, sivi do tamnosivi sa svjetlijom do bijelom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, izdužene, glatke, prozirne, amiloidne, 9-11.5 x 5.3-6.5 µm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 25-30 × 8-9 µm, cheilocistide su vretenaste ili u obliku boce, 33-45 x 7-14 µm, na vrhu su s kraćim ili duljim vratom (cromushrooms: bazidiospore su (9) 9.1 - 10.9 (11.9) × (4.7) 5.1 - 6.4 (6.9) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2.1), N = 104, Me = 9.9 × 5.8 µm, Qe = 1.7, bazidije su 24.5-33.6 × 8 - 9.1 µm, N = 13, cheilocistide su 30-44 × 9.6-15.8 µm, N = 17); otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Vrlo je tanko, lomljivo, bjelkasto, kremasto do svijetlosmeđe, u stručku je sivo; miriše na klor, poput vode u bazenu, a okus je neugodan, trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, uglavnom u gustim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično bora ili smreke. Prve tri slike snimljene su 6.10.2026., na lokalitetu Oštrica u Parku prirode Medvednica kod Zagreba, na ležećem trupcu smreke, a posljednje tri slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti sa nekoliko šljemovki koje mirišu na klor, kao što su smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja nema mazavi klobuk i ne raste u velikoj množini, te rana šljemovka (Mycena silvae-nigrae) ima 2-sporne bazidije i raste ranije, a sigurna determinacija je gotovo nemoguća bez mikroskopske analize.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 559. Alkalna šljemovka (Mycena alcalina (Fries) Kummer), Sinonim: Mycena stipata M.Geest & Schwöbel

PIJEDESTALNA ŠLJEMOVKA

Mycena stylobates (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: stulobates (gr.) =pijedestal, postolje, stalak. Po pločastoj bazi.

Engleski naziv: Bulbous Bonnet

Klobuk: 0.4-1 cm širok, prvo je konveksan do stožast, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, ljepljiv, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, kasnije je sa bodljastim sitnim tvorevinama po površini, bijel, sivkast do sivkasto-smećkast, brazdast, prozirno crtast, rub je uglavnom rascijepljen i narebran gotovo do sredine.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 0.3-1 mm debeo, valjkast, skoro je končast, šupalj, bijel do sivkast, proziran, na vrhu je pahuljast, prema bazi je gol, sa supstratom je spojen širokim bijelim bazalnim diskom, 2 mm širokim, površina diska je udubljena, vlaknasto-dlakava, karakteristično je brazdasto crtast i s trepavičastim rubom.

Listići: Osrednje su gusti, 14-18 ih dopire do stručka, usko su prirasli na stručak do gotovo slobodni, često tvore lažni ovratnik, nisu račvasti, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do skoro valjkaste, prozirne, glatke, amiloidne 7.5-10.5 x 3.5-5 μm, Q = 1.6-2.7, Qav = 2, cheilocistide su nepravilno batinaste, vretenaste ili gotovo valjkaste, 18-60 x 5-13 μm, na vrhu su s više ili manje različito oblikovanih prstastih izraslina sa zaobljenim vrhovima (cromushrooms: spore su (7.5) 7.55 - 8.3 (10.2) × (3.2) 3.6 - 4.2 (4.7) µm, Q = (1.7) 1.9 - 2.2 (2.4), N = 100, Me = 7.9 × 4 µm, Qe = 2, bazidije su 25-31 × 4.5-5.8 µm, N = 3, cheilocistide su 27-46 × 6-9 µm, N = 6, sferocistide su 29-35 × 18-24 µm, N = 4); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, obično u parovima, u svim tipovima šuma, močvarnim područkjima i travnjacima kao saprotrof na krupnim drvnim ili biljnim ostacima, na trulom lišću, iglicama, sjemenkama ili sitnim drvnim ostacima izmiješanim sa zemljom. Prva slika snimljena 18.7.2025., na lokalitetu Stupnik kod Zagreba, druga 27.8.2025., na lokalitetu Brlenć kod Krašića, treću i četvrtu sliku snimio je Danijel Balaško, 29.9.2024.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično su slične pljesniva šljemovka (Mycena mucor), koja je obično manja i raste na otpalom, trulom lišću hrasta, sitnošiljasta šljemovka (Mycena tenuispinosa), koja po površini klobuka ima guste bodljaste sitne tvorevine vidljive samo pomoću povećala, nešto manji bazalni disk, općenito manja plodna tijela, a cheilocistide su na vrhu sa užim izraslinama, te dugodlaka šljemovka (Mycena aciculata), koja ima dlačice sa debelim stijenkama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 577. Pijadestalna šljemovka (Mycena stylobates (Pers. ex Fr.) Kummer)

Mycena supina - created on November 2009 in Sem kirke, Tønsberg, Vt, Norway by Arne Aronsen

SAVIJENA ŠLJEMOVKA

Mycena supina (Fr.) Quél.

Etimologija: supina (lat.) = polegnut, nagnut unazad. Po zakrivljenom stručku.

Klobuk: 2-7 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, pahuljast ili sitno dlakav, prozirno narebran, isprva je sivo-smeđ, sredina je tamnija, kasnije blijedi, postaje sivkasto-smeđ sa sivo-smeđom sredinom, rub je svjetliji, na kraju je bjelkasto-siv do bjelkast, s ili bez tamnije sredine.

Stručak: 0.7-1.5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, zakrivljen, sitno je dlakav, većim dijelom je gol, isprva je crno-smeđ, brzo blijedi i postaje sivkasto-smeđ do bjelkast, često je bijel na vrhu i sivo-smeđ na bazi, koja je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 11-17 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do sivkasti, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo kuglaste, glatke, amiloidne, 7-9 x 6.5-9 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, pomiješane su s bazidijama, 15-30 x 8-18.5 µm, prekrivene su malobrojnim, ravnomjerno raspoređenim, valjkastim izraslinama 2-5 x 1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus nisu izraženi ili podsjećaju na brašno.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća obraslih mahovinom, uglavnom na tlu bogatom hranjivim tvarima, na vapnenačkom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Raste na istim tipovima staništa kao ljubičastosmeđa šljemovka (Mycena meliigena) i modra šljemovka (Mycena pseudocorticola), koje često vremenom postaju smeđe, cheilocistide su na vrhu prekrivene više ili manje razgranatim i prilično dugim izraslinama i imaju veće spore.

NJEŽNA ŠLJEMOVKA

Mycena tenerrima (Berk.) Quél.

Etimologija: tenax (lat.) = izdržljiv, žilav.

Engleski naziv: Frosty Bonnet

Klobuk: 2-5 mm širok, u mladosti je polukuglast, stožast, kasnije je raširen i tupo ispupčen, ispupčenje je često kao odrezano, ponekad je ulegnut, oko ruba se oblikuje vodenasti pojas, bijel do sivkast, plitko je prozirno brazdast, površina je sitno bijelo dlakava do praškasta.

Stručak: 0.5-3 cm visok, valjkast, dugačak, nitast, sivkast, površina je s dugim dlačicama i fino zrnasta, osobito na donjem dijelu, baza je malo gomoljasta s malim, dlakavim ili praškastim, zaobljenim, bijelim bazalnim diskom.

Listići: Rijetki, razmaknuti, ima ih 7-13, ne dopiru uvijek do stručka, usko su prirasli ili pričvršćene na lažni ovratnik, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 8-10 x 4.5-6 µm, Qav = 1.4-1.7, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su brojne, batinaste ili u obliku boce do vretenaste, uglavnom s vitkim, ravnim do zakrivljenim, jednostrukim ili povremeno brazdastim vratom do 20 µm dugim, 9-25 x 12 µm, na vrhu su glatke ili prekrivene sitnim bradavicama ili valjkastim izraslinama 0.5-1.5 x 0.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji; bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, u fantastičnom broju, u tisućama kao posijanih primjeraka, kao saprotrof mahovinom obraslih krupnih drvnih ostataka (trupci, grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća, na žirovima, lješnjacima, plodovima bukve ili lišću, često vrbe, te stabljikama različitih biljaka, kao što je končara (Filipendula ulmaria), a po nekim izvorima raste i na drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta povremeno raste na lješnjacima, kao i lješnjakova šljemovka (Mycena nucicola), koja ima 4-sporne bazidije i uže spore. Slične su diskolika šljemovka (Mycena clavularis), koja ima sitno paperjastu površinu klobuka, veći bazalni disk, nema duge dlačice na stručku, siva je i ima kuglaste spore, te pahuljasta šljemovka (Mycena corynephora), koja nema bazalni disk i također ima kuglaste spore, te ljuskavonoga šljemovka (Mycena rhenana), koja ima plosnatiji klobuk i nema cheilocistide. 

Mycena tenuispinosa - created on October 2010 in Dybskrog, Denmark by Jens H. Petersen

SITNOŠILJASTA ŠLJEMOVKA

Mycena tenuispinosa J.Favre

Etimologija: tenuis (lat.) = tanak, nježan, vitak + spinosus (lat.) = bodljikav, s bodljama. Po dekoraciji.

Klobuk: 0.5-4 mm širok, polukuglast, stožast do konveksan, površina je prekrivena sa odvojivom želatinoznom ovojnicom i bijelim do sivkastim, oštrim dlačicama ili bodljama vidljivim samo uz pomoć povećala, prozirno narebran, u mladosti je tamnosiv, zatim je sivkast do bijel, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.3-1 mm debeo, končast, valjkast, jednak ili lagano zadebljan na donjem dijelu, zakrivljen, sjajan, maljav, vodenasto bijel do sivkast, izrasta iz natečenog, dlakavog, bijelog bazalnog diska širine 0.3-1 mm.

Listići: Rijetki, usko su prirasli, slobodni ili tvore lažni ovratnik, bijeli do sivkasti, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, slabo amiloidne, glatke, 8-10 x 4-6 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 2, cheilocistide su široko batinaste do jajolike, 10-23 x 6-15 µm, prekrivene su relativno rijetkim, uskih, valjkastim izraslinama 2-8 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, vodenasto bijelo; miris nije izražen ili vrlo slab na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće na kori johe, lijeske, vrbe, hrasta i kestena, ali se pronađe i na crnogoričnom drveću, obično arišu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po cheilocistidama i hifama na površini klobuka.

Mycena terena - created on July 2016 in Norway by Arne Aronsen

ZEMLJANA ŠLJEMOVKA

Mycena terena Aronsen & Maas Geest.

Etimologija: terreneus (lat.) = zemljani, povezan sa zemljom, na tlu. Po načinu rasta.

Klobuk: 1-3 mm širok, stožast, zvonolik, polukuglast, u mladosti je ponekad sa sitnom grbicom, kasnije je uglavnom tupo ispupčen, kasnije je spljošten, rijetko je izravnat, uglavnom je lagano ulegnut na sredini, ponekad je prozirno narebran, sitno pahuljast, suh, isprva je sivkast ili kremast, na sredini je često tamniji, blijedi u bijelu boju, po suhom je vremenu često žućkast ili oker-smeđ na sredini.

Stručak: 0.5-2.3 cm visok i uži od 0.2 mm, valjkast, gladak, sitno pahuljast, gol, u ranoj je mladosti potpuno crn osim na bazi koja je bjelkasta, u starosti je crn samo na vrhu, ispod je siv do tamnosiv, na kraju čitav izblijedi u bijelu ili sivkastu boju, baza pričvršćena za supstrat finim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 0-8 ih dopire do stručka, obično su dobro razvijeni (široki su manje od 0.5), ali ponekad su izraženi samo kao slabe izbočine, prirasli do široko prirasli, bijeli, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 7.2-9.5 x 4.5-5.8 μm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, valjkaste, batinaste, vretenaste ili su u obliku boce, glatke, 17-34 x 6.5-11 x 0-4.5 μm, na vrhu su rijetko s nekoliko, vrlo grubih izraslina, na vrhu su uglavnom široko zaobljene, ali su također više ili manje sužene poput vrata; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof na otpalom lišću vrbe.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po rastu na otpalom lišću vrbe, malom veličinom, sivkasto-bijelim klobukom i crnim stručkom, koji je crn samo u ranoj mladosti, a u starosti samo na samom vrhu ili uopće nije crn. Iste bijele boje može biti zadivljena šljemovka (Mycena mirata), koja obično raste na malim grančicama, ali i na otpalom lišću vrbe, a može biti prisutan i crni vrh stručka, međutim razlikuju se po mikroskopskim karakteristikama. 

ZVONOLIKA ŠLJEMOVKA

Mycena tintinnabulum (Paulet) Quél.

Etimologija: tintinnabulum (lat.) = zvono, zvonce. Po obliku.

Klobuk: 0.5-2.6 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožast, konveksan do gotovo izravnat, rub je ponekad zakrivljen, često je lagano ispupčen na sredini, a ponekad i blago ulegnut, pahuljast, nije crtast ili narebran samo na rubu, mazav do slabo ljepljiv, vodenast, tamnosmeđ, na sredini je tamniji, crno-smeđ do svijetlosmeđ, rub je svjetliji, često bjelkast, po suhom je vremenu krem-smeđ do krem-sivkast s bjelkastim rubom.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u gornjem je dijelu šupalj, žilav, pahuljast na vrhu, ispod je gol, u mladosti je bjelkast do sivkast, vrh je uglavnom bjelkast, a na donjem je dijelu tamniji, zatim postaje žuto-smeđi do tamnosmeđ s bjelkastim vrhom, baza je gusto prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: 23-30 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, elastično-žilavi, u starosti su sa žilicama na bazi i račvasti, bjelkasti, sivkasti do smećkasti, ponekad su sa smeđim mrljama, te sa ružičastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 4.5-6.5 x 2-3 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 2.2, bazidije su 4-sporne, 15-28 x 4.1-5 µm, sterigme su duge 2.5-4.5 µm, cheilocistide su batinaste do nepravinog oblika, 15-35 x 8-14 µm, na vrhu su prekrivene s prilično rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim do račvastim, više ili manje zakrivljenim izraslinama 1.5-11 x 1-2 µm (cromushrooms: bazidiospore su (4.5) 4.52 - 5.3 (5.6) × (2) 2.1 - 2.6 (3) µm, Q = (1.7) 1.9 - 2.3 (2.6), N = 70, Me = 4.8 × 2.3 µm, Qe = 2.1, bazidije su 18-26 × 4.1 - 4.8 µm, N = 12, cheilocistide su 26-30 × 8-14 µm, N = 3); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, bjelkasto do sivkasto; miris je na spermu, kiselkast, pomalo na rotkvice ili na sir camembert, a okus je trpko-gorak.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do svibnja, busenasto, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta, johe i graba, te na ukopanim granama u zemlji. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, početkom veljače, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po želatinoznoj ovojnici na klobuku, zbog koje je ljepljiv, mazav ili sjajan, tendenciji da raste u velikim busenima, uglavnom na panjevima bukve, prilično svjetlom stručku i malim sporama. Zanimljivo je da micelij ponekad može svijetliti u mraku (bioluminiscentna svojstva). To svjetlo može proizvesti samostalno ili uz pomoć simbionta. Jedina je veća šljemovka koja može podnijeti niske zimske temperature tijekom duljeg razdoblja. Slična je pjegava šljemovka (Mycena maculata), koja obično raste na krupnim drvnim ostacima hrasta i ima veće spore (7-9 x 4.3-6 µm).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 564. Zvonolika šljemovka (Mycena tinntinabulum (Fr.) Quélet)

Mycena tubarioides - created on September 2018 in Birkemose, Denmark by Jens H. Petersen

BARSKA ŠLJEMOVKA

Mycena tubarioides (Maire) Kühner

Etimologija: tubarioides (lat.) = sličnost s vrstama iz roda Tubaria. Po izgledu.

Klobuk: 2-8 mm širok, polukuglast, stožast, široko zvonolik do gotovo ravan i više ili manje ulegnut ili malo ispupčen, suh, kožica je sa želatinoznom ovojnicom koja se odvaja (guli), ružičast, nešto je tamniji na sredini, nije vodenast, kasnije je krem-smeđ bez tragova ružičastog, prozirno narebran, pahuljast ili sitno dlakav, rub je isprva podvijen, kasnije nepravilno uzdignut.

Stručak: 0.7-1.8 cm visok i 0.2-0.7 mm debeo, hrskavičav, valjkast, nekad je malo zadebljan na bazi, suh, uglavnom je gol, svijetloružičast ili bjelkast s ružičastom nijansom, pričvršćen je na supstrat s prilično rijetkim, zrakastim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 7-11 ih dopire do stručka, vrlo su široki, široko su prirasli, svijetloružičasti do bjelkasti, oštrica je slabo elastična, sluzava, sa želatinoznom niti.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, glatke, amiloidne, 9-14 x 4-5.5 µm, Q = 2.3-3.1, Qav = 2.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 13-30 x 5-13 µm, ugrađene su u želatinoznu tvar i teško su uočljive, prekrivene su rijetkim ili brojnim, više ili manje ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, ponekad račvastim, valjkastim izraslinama 1.5-10 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprotrof u močvarnim područjima, na trulim ovojnicama listova raznih vodenih zeljastih jednosupnica, kao što su sit (Juncus), barska trska (Typha), šaš (Carex) i stabljike šašine (Scirpus), na vlažnim mjestima. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu rastu i slične sitova šljemovka (Mycena juncicola) i obalna šljemovka (Mycena riparia), koje nemaju želatinozni sloj koji prekriva klobuk, želatinoznu oštricu listića i imaju manje spore.

Mycena viridimarginata - created on July 2023 in Petäjävaara, Finland by Tapio Kekki

ZELENORUBNA ŠLJEMOVKA

Mycena viridimarginata P.Karst.

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno + marginatus (lat.) = s rubom. Po maslinastoj oštrici listića.

Engleski naziv: Olive Edge Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, stožast do zvonolik, ponekad je skoro spljošten i lagano tupo ispupčen na sredini, crvenkasto-smeđ, maslinasto-smeđ, maslinastozelen, sivo-zelen, rub je svjetliji, žuto-zelenkast ili više zelenkast, zrnast, vodenast, brazdast, prozirno narebran.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na bazi je ponekad malo proširen, na gornjem je dijelu zrnast, na donjem je gol, žućkast do žućkasto-smeđ, prema dnu tamniji do tamnosmeđ, na vrhu je ponekad dosta svjetliji, gotovo bijel, baza je gusto prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: Osrednje su razmaknuti, usko prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti, sivkasti, žućkasti do sivi, oštrica je maslinasta ili zelenkasto-siva, tamnosiva do tamno sivo-smeđa, često samo blizu ruba klobuka, a ponekad je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, 9-13 x 6-7.5 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste do gotovo valjkaste, 23-70 x 7-29 µm, na vrhu su sužene u jedan do dva vrata; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žuto-smeđe do smeđe; miriše na klor, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog crnogoričnog drveća, obično smreke, bora i ariša, ponekad i bjelogoričnog drveća, na vlažnim mjestima obraslim mahovinom te na zakopanim granama. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Maslinasta oštrica na listićima je prilično rijetka osobina. Ima dosta sličnih šljemovki s obojenom oštricom listića, a najsličnije su rubnonarančasta šljemovka (Mycena aurantiomarginata) i crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata).

Mycena vitilis - created on September 2018 in Norway by Inger-Lise Fonneland

NITASTA ŠLJEMOVKA

Mycena vitilis (Fr.) Quél.

Etimologija: vitis (lat.) = loza, trs. Po dugom i tankom stručku (vitičastom).

Engleski naziv: Snapping Bonnet

Klobuk: 0.6-2.2 cm širok, stožast do zvonolik, kasnije se spljošti, prozirno narebran, brazdast, gol, po vlažnom je vremenu malo mazav, a po suhom sjajan, sivo-smeđ do sivkast, na sredini je tamniji, rub je svjetliji do gotovo bijel.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, elastičan, čvrst, ukorijenjen, po vlažnom je vremenu žilav, mazav i skoro ljepljiv, a po suhom hrskavičavo-lomljiv i sjajan, na vrhu je pahuljast, ispod je gol, svijetlo sivo-smeđ, obično je bjelkast na vrhu, ponekad je na donjem dijelu s mjestimičnim crvenkasto-smeđim pjegama, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 14-23 dopiru do stručka, usko su prirasli do gotovo slobodni, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli do bjelkasti, ponekad su više smećkasti, oštrica je iste boje do bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 9.7-12.2 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.7-1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste, u obliku boce ili nepravilnog oblika, 15-50 x 5-15 µm, na vrhu prelazi u jednostruki ili režnjasti vrat ili češće s jednostrukim do račvastim, ravnim do zakrivljenim izraslinama do 25 x 2-3.5 µm, rijetko je bez vrata ili izraslina, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto ili svijetlosmeđe; miris nije izražen ili voćni, a okus također nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od svibnja do siječnja, kao saprotrof u bjelogoričnim šumama na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima ili korijenju raznog bjelogoričnog drveća ili na trulim panjevima, osobito hrasta ili bukve, na humusnom tlu.

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su žljebonoga šljemovka (Mycena polygramma), kojoj veći broj listića dopire do stručka (više od 23), a prosječni Qav spora je 1.3-1.4, te nitastonoga šljemovka (Mycena filopes), koja je krhka, ima površinu klobuka sa sivkastom prevlakom koja se cijepa, gušće listiće i miriše na jod (ako se drži u kutiji).

ČESTA ŠLJEMOVKA

Mycena vulgaris (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: vulgaris (lat.) = običan, skupan, zajednički. Po rasprostranjenosti.

Engleski naziv: Vulgar Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast, stožast ili konveksan, ponekad je oštro ispupčen ili lagano ulegnut na sredini, kasnije se spljošti, pupčast, prozirno narebran, sluzav do ljepljiv, gol, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, na sredini je tamnosmeđ, a prema rubu svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na gornjem je dijelu pahuljast, sluzav do ljepljiv, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, na vrhu je bjelkast, donji dio je sivo-smeđ do tamnosmeđ, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 14-25 ih dopire do stručka, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli, sivkasti do svijetlo sivo-smeđi, oštrica je sa elastičnom i žilavom niti koja se može odvojiti, svjetlija ili iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, amiloidne, 7-11 x 3.5-5 µm, Q = 1.8-2.2, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su valjkaste, u želatinoznoj tvari, 18-35 x 2-4.5 µm, na vrhu su sa jako račvastim izraslinama 2-13 x 1-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili na brašno, a okus je na rotkvice.

Stanište: Raste u jesen, u množini, uglavnom u crnogoričnim šumama kao saprotrof na sloju otpalih iglica. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Često raste masovno i prekriva velike površine u crnogoričnim šumama, najčešće se pronađe ispod smreke. Slične su neke forme presvučene šljemovke (Mycena epipterygia), koje nisu žute boje, slična šljemovka (Mycena clavicularis), koja nema odvojivu ovojnicu na klobuku niti želatinoznu oštricu listića, te poljska šljemovka (Mycena agrestis), koja raste na travnjacima.

ŽUĆKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena xantholeuca Kühner

Etimologija: xantho (gr.) = žuto, žućkasto + leuca (gr.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, stožast do konveksno-zvonolik, jedva je ulegnut, rub je više ili manje prozirno narebran, zrnast, ubrzo je gol, sivkast, krem ​​do bijelo-žućkast, rub je obično izraženije bijel, ali također može biti i žući.

Stručak: 1-7 cm visok i 0.5-2.2 mm debeo, šupalj, valjkast, ravan, na dnu je zakrivljen, gladak, gol, vodenasto bijel do sivkast, prema dnu je tamniji, baza je prekrivena vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 16-34 ih dopire do stručka, usko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 8-11 x 4.5-7 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do kruškolike, često su debeljuškaste i bez šiljka, 15-45 x 7-19.5 µm, prekrivene s relativno malo, prilično ravnomjerno raspoređenih, ravnih ili donekle zakrivljenih, valjkastih izraslina, od kojih su neke glavičaste na vrhu, 1-18 x 1-1.5 µm, pleurocistide su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, osušeno je na jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, često johe, na drvu obraslom mahovinom. Slike je snimio Mladen Matišić, sredinom rujna, vjerojatno na vrbi.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Teško se može determinirati bez mikroskopske analize. Po bijelo-žućkastom klobuku i stručku prilično je slična žutobijela šljemovka (Atheniella flavoalba), koja ima neamiloidne spore, glatke, vretenaste heilocistide i pleurocistide, te različito oblikovane, glatke kaulocistide. Opisana je vrsta u sekciji Filipedes koje se razlikuju od ostalih vrsta po bijeloj do bijelo-žućkastoj boji, odsutnosti pleurocistidija i heilocistidijama prekrivenim s uočljivim glavičastim izraslinama.

Mycena zephirus - created on November 2023 in Køge Å, Denmark by Ella Buck

HRĐASTOPJEGAVA ŠLJEMOVKA

Mycena zephirus (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: zephyros (gr.) = vjetar. Zephyrus (Zefir) je bog vjetra. U mnogim mitologijama, vjetar je često povezan s određenim karakteristikama ili vremenima u godini, poput proljeća ili topline, što može biti razlog zbog kojeg se taj pojam koristi u znanstvenim nazivima.

Klobuk: 2-5 cm širok, polukuglast, stožast do široko stožast, kasnije se izravna, sa ili bez ispupčenja na sredini, gol, brazdast, prozirno narebran, kasnije je sa mjestimičnim smeđim pjegama, isprva je tamnosmeđ s bijelim rubom, zatim je bjelkast do krem ili čitav siv do sivo-smeđ, sredina je često smeđa, a rub nešto svjetliji.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, šupalj, vrlo je lomljiv, srebrnasto-bijelo ljuskav, isprva je tamno sivo-smeđ, zatim je čitav tamnosmeđ ili bjelkast do srebrnosiv na vrhu, na donjem je dijelu tamniji, polako postaje tamnosiv do tamnosmeđ, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 23-27 dopiru do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli ili sivkasti, kasnije su ponekad sa svijetloružičastom nijansom i sa smeđim pjegama, oštrica je bijela ili iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične do gotovo valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 8.5-12.2 x 4-6 µm, Q = 1.9-2.7; Qav = 2.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su prilično velike, vretenaste, batinaste, valjkaste, 44-78 x 6-20 x 0-5 µm, na vrhu su sužene u jednostruki vrat ili prekrivene s nekoliko jednostrukih do donekle račvastih izraslina, rjeđe su tupo zaobljene; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, veoma je lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen ili slabiji ili jači na rotkvice, a okus je blag do donekle gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama ispod crnogoričnog drveća kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično smreke, te često na sloju borovih ili smrekovih iglica, ali i na suhom lišću ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po velikim dimenzijama, srebrnasto bijelo ljuskavom stručku, velikom broju listića, klobuku sa smeđim mrljama i ružičastom ispupčenju na sredini, dok je ostali dio bijel.

Mycopan scabripes - created on October 2020 in Päärnäinen, Porin vanha hautausmaa, Finland by Mariia Goncharskaia

HRAPAVONOGA VODONOŠKA

Mycopan scabripes (Murrill) Redhead, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: scaber (lat.) = hrapav, grub + pes, pedis (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na stručku.

Klobuk: 1-5 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, sivo-smeđ do tamnosmeđ, gladak do fino baršunast, naboran, prozirno narebran, rub je svjetliji.

Stručak: 3-9 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, žuto-smeđ do sivo-smeđ, površina je smećkasto vlaknasto ljuskava.

Listići: Osrednje su gusti, 20-28 ih dopire do stručka, prirasli, sivkasti, sivo-oker do sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 7.3-11 x 4.4-7.5 μm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste ili u obliku boce, valjkaste ili u obliku boce, 50-74 x 4.5-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, sivo-smeđe; miris nije izražen ili je blago aromatičan, na gljive do blago slatkast i ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća ili na piljevini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je rebrasta ugljenarka (Tephrocybe anthracophila), koja ima svjetlije, bjelkaste do sivkaste listiće, manje spore i najčešće raste u opožarenim crnogoričnim šumama.

BLAGI GRUDOVAC

Panellus mitis (Pers.) Singer

Etimologija: mitis = blago. Po okusu mesa.

Engleski naziv: Elastic Oysterling

Klobuk: 1-7 cm širok, školjkastog ili bubrežastog oblika, kasnije se spljošti, svilenkast, kožica je žilava i gumasta, prekrivena je tankim želatinoznim slojem koji se u mladosti može ukloniti, bijel, kasnije je smećkast, u starosti je s crvenkastom ili ružičastom nijansom, vodenast, vremenom blijedi, često je radijalno narebran.

Stručak: 2-6 mm visok i oko 3-6 mm debeo, kratak ili u zametku, nešto je širi na vrhu, ponekad je stisnut, lateralno je postavljen u odnosu na klobuk, bjelkast, s laganom je ružičastom nijansom, sa strane je crvenkasto-oker, na bazi je bjelkasto ljuskav.

Listići: Gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, jasno se uočava granica na spoju klobuka i stručka, bijeli, kasnije su okerasti, oštrica je tanka.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, bezbojne, vrlo su malene, slabo su amiloidne, 3.5-6 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, elastično, ispod kožice je dio s kompaktnim želatinoznim slojem, bjelkasto; miriše ugodno na gljive, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u jesen i zimu, skupno i ponekad u velikoj množini, po planinskim predjelima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, poput bora jele ili smreke; uzrokuje smeđu trulež drva. Slike je snimila Helena Petrić, 7.12.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na otpalim granama crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po obliku i izgledu je sličan trpki grudovac (Panellus stipticus), od kojeg se razlikuje po svjetlijoj boji, te po mesu koje nije karakteristično ljuto kao kod navedene vrste.

TRPKI GRUDOVAC

Panellus stipticus (Bull.) P.Karst.

Etimologija: stipticus (lat.) = okus koji steže. Po okusu.

Engleski naziv: Bitter Oysterling

Klobuk: 1-6 cm širok, polukuglast, bubrežast, ljepljiv, s gumastim je slojem, krem, žuto-oker, žuto-smeđ, cimetastosmeđ, kasnije potamni do crvenkasto-smeđe boje, kod razvijenih gljiva malo svjetliji, kožica je naborana, pojasasta, pahuljasto-baršunasta, rub je dugo vremena podvijen, zatim se izravna, narebran i valovit.

Stručak: 0.5-1 cm visok i 3-5 mm debeo, kratak, pun, elastičan, zadebljan na vrhu uz listiće, gladak, lateralno je spojen s klobukom i sužava se prema bazi, žućkasto-oker do crvenkasto-smeđ, pahuljasto-baršunast.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak, račvasti, s poprečnim su žilicama na bazi (poprečne vene = anastomoze), oštrica je nepravilno pilasta, cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 2.5-5 x 1-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, tvrdo, suho, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je gorak i trpak, kasnije je papreno ljut, vrlo je rijetko blag.

Stanište: Raste tijekom godine, u velikim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, poput hrasta, bukve ili breze; uzrokuje smeđu trulež drva. Primjerke na trećoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po malom stručku zadebljanom uz listiće i po prisustvu cimetastosmeđih listića. Slične vrste koje žive na sličnom staništu su šarena tvrdokoška (Trametes versicolor) i različite vrste iz roda Lenzites, ali one nemaju stručak.