GNIJEZDASTI LISTAR

Phyllotopsis nidulans (Pers.) Singer

Etimologija: nidulus (lat.) = malo gnijezdo. Po obliku.

Engleski naziv: Orange Mock Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 cm široko, školjkasto, izravno je lateralno spojeno na supstrat bez stručka, žućkasto, žuto ili žuto-narančasto, vodenasto, površina je bijelo dlakavo-baršunasta, rub je svjetliji, bijel, podvijen.

Listići: Gusti, nisu račvasti, spuštaju se do spoja sa supstratom, izmiješani su s brojnim lamelulama, žućkasti su do žuto-narančasti poput klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su bubrežaste, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Žućkasto, tanko, višeslojno, dosta je žilavo, elastično; miriše neugodno na plijesan, voće ili kiseli kupus, a okus je također neugodan na plijesan.

Stanište: Raste tijekom godine, ali najčešće u zimskim mjesecima od kasne jeseni do proljeća, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, poput smreke, jele, a rjeđe bukve; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić, u prvoj polovici siječnja, na lokalitetu Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slična dosta krupnija školjkasta uvijača (Tapinella panuoides) koja ima nešto gušće i anastomozirajuće listiće, dosta je slična po izgledu, a spore joj nisu ružičaste, već smeđe boje duhana.

SJEVERNJAČKA PUZA

Armillaria borealis Marxm. & Korhonen

Engleski naziv: Northern Honey Fungus

Klobuk: 5-14 cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i raširen, promjenjive je boje, žuto-oker ili oker-smeđ, u sredini tamniji, rub je nepravilno naboran, narebran i vijugav.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, prema dolje sve deblji, boje je klobuka, pun, tvrd, vlaknast, po suhom i vjetrovitom vremenu se raspucava i ljuskavo prstenasto savija prema gore; vjenčić je opnast i trajan.

Listići: Gusti, nejednako dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, zatim oker-smeđe boje klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, u obliku graha, 8-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do krem, tvrdo i vlaknasto u stručku; miriše na gljive ili plijesan, okus je malo trpak i nadražujući.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i na zemlji (na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Slične su gomoljasta puza (Armillaria gallica), kojoj je klobuk uočljivo vlaknasto-ljuskavo dekoriran, a stručak je bulbozno zadebljan na bazi, te smeđa puza (Armillaria obscura), koja je na sredini klobuka s crnkastim čehicama i koja raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

KOPRENASTA PUZA

Armillaria cepistipes Velen.

Engleski naziv: Mullet Honey Fungus

Klobuk: 2-10 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je otvoren, žućkast, žuto-smećkast ili svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, ljuskav, ljuskice se lako uklanjaju, rub je u početku podvijen i maljav od ostataka vjenčića, svjetliji i izraženo dugo narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 5-15 cm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, pun, od vjenčića prema dolje je uzdužno vlaknast, svijetlosmeđe ljuskice se lako uklanjaju, bjelkast, svijetlosmeđ, vrh je svjetliji, prema dnu je žućkast; vjenčić je debeo, bijel, prolazan, ostaci su često nitasti kao kod koprenki (Cortinarius).

Listići: Bijelkasti, svijetlosmeđi, kasnije su uglavnom hrđastosmeđi, nejednako dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, s pupoljkom (apiculus), 7-9 x 5-6 µm (cromushrooms: (7.0) 7.3 - 9.2 (9.9) × (3.8) 4.1 - 5.4 (5.9) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 8.1 × 4.7 µm, Qav = 1.7); otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žućkasto ili svijetlosmeđe, po vlažnom vremenu je vodenasto; miriše na plijesan ili sapun, okus je trpak (nakon žvakanja).

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevima) raznog bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću. Primjerke na drugoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje prvenstveno po narebranom rubu klobuka. Narebran rub klobuka ima i medena puza (Armillaria mellea), koja ima trajan i s gornje strane crtasti vjenčić.

GOMOLJASTA PUZA

Armillaria gallica Marxm. & Romagn.

Etimologija: gallicus (lat.) = galski. Po mjestu rasta u skupinama (Francuska).

Engleski naziv: Bulbous Honey Fungus

Klobuk: 2-13 cm širok, najprije je polukuglasto-zvonolik, ubrzo se spljošti, ponekad je ulegnut na sredini, smeđe ili nešto tamnije crvenkasto-smeđe boje, svjetliji primjerci su lagano žućkasto-smeđi, sredina je siva ili sivo-crnkasta, vlaknasto-ljuskav, dekoracija je žuto-smeđa, smeđa, siva ili sivo-smeđa boje, lako se uklanja.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.5-3 cm debeo (u bazi do 4 cm), valjkast, manje ili više je gomoljast, bjelkast do smećkast, na donjem je dijelu sa smeđim i žutim ljuskicama koje se lako uklanjaju; vjenčić je debeo i opnast.

Listići: Silazeći su ili lagano prirasli, osrednje su gusti, bjelkasti, u starosti tamniji, svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, s tankim pregradama, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku je manje ili više ružičasto ili ružičasto-smećkasto; miris je na gljive ili na plijesan, okus je malo trpak i nadražujući.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, rjeđe smreke, a rijetko kao parazit na živom drveću i na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom). Primjerke na posljednjoj slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Biti na oprezu s ovom vrstom, jer izgleda da je u određenoj mjeri toksična kod jako pijanih ljudi i u tom slučaju izaziva pospanost. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Ljekovitost: Utvrđeno je da gomoljasta puza sadrži polisaharide koji djeluju antioksidativno (National Library of Medicine. 2024. The antioxidant activity of polysaccharides from Armillaria gallica). Gljiva proizvodi raznoliki niz meleolida koji pokazuju citotoksično i antimikrobno djelovanje, ali su potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdio potencijal za eventualnu proizvodnju lijekova za te svrhe (National Library of Medicine. 2024. Isolation of a gene cluster from Armillaria gallica for the synthesis of armillyl orsellinate–type sesquiterpenoids).

Napomena: U rodu Armillaria ima ukupno 5 vrsta koje imaju vjenčić pomoću kojeg se razlikuju od sličnih vrsta. Slična je koprenasta puza (Armillaria cepistipes) koja ima narebran rub klobuka.

MEDENA PUZA

Armillaria mellea (Vahl) P.Kumm.

Etimologija: melleus (lat.) = boje meda. Po boji.

Engleski naziv: Honey Fungus

Klobuk: 2-8 cm širok, prilično mesnat, prvo je kuglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren, žućkast, limunastožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, u raznim nijansama, poput meda, tjeme je tamnije, pokriven je tamnijim čuperastim ljuskama koje se gube ili trajno ostaju, rub je gladak.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.5-2.2 cm debeo, valjkast, na donjem dijelu je gomoljasto zadebljan, pun je pa šupalj, žuto-smeđ, prema dnu je crnkast, vlaknast; vjenčić je bjelkast, dvostrukog ruba, s gornje strane crtast, tkaninast i trajan.

Listići: Prvo su bijeli, krem-bjelkasti, svijetložuti i svijetlosmeđi pa kasnije rđasto-crvenkasti, gusti, prirasli su na stručak ili su zupčasto silazeći.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 7-9 x 5-6 µm (cromushrooms: (7) 7.3 - 9 (9.9) × (4.7) 5.4 - 6.5 (7.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 8.1 × 5.8 µm, Qav = 1.4); otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, čvrsto, u stručku je žilavo; miris na gljive ili plijesan, a okus ponekad opor, a ponekad gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, s laktofenolom postane smeđo-ljubičasto, dok s kalijevom lužinom meso trenutno posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom), najčešće hrasta i graba; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje. U prethodnim se stoljećima koristila kao laksativ za zatvor, a u antičko doba su je zvali i Hallimarsch = izazivanje proljeva. Naravno, danas se više ne koristi za tu svrhu, jer farmaceuti imaju mnogo bolje lijekove. Smrtonosna trovanja ili trovanja s oštećenjem organa do danas nisu poznata.

Ljekovitost: Utvrđeno je da medena puza sadrži polisaharide koji imaju antioksidativno, antidijabetičko i antipretilno djelovanje, te štite od pojave bolesti jetre i bolesti bubrega kompliciranih dijabetesom (National Library of Medicine. 2024. Chemical Compositions and Antioxidant Activities of Polysaccharides from the Sporophores and Cultured Products of Armillaria mellea; Antioxidant Properties of the Edible Basidiomycete Armillaria mellea in Submerged Cultures; Antidiabetic activity of Armillaria mellea polysaccharides: Joint ultrasonic and enzyme assisted extraction). Iz medene je puze izoliran alkaloid armillarikin za kojeg je otkriveno da je citotolksičan pa je provedena studija u kojoj se istraživala citotoksičnost armillarikina protiv stanica raka jetre i intrahepatičnog žučnog kanala (National Library of Medicine. 2024. Induction of apoptosis by Armillaria mellea constituent armillarikin in human hepatocellular carcinoma). Nastavljaju se pokusi kako bi se odredili potencijalni antitumorski učinci armillarikina.

Napomena: Slične su aromatična panjevčica (Kuehneromyces mutabilis) koja ima slabiji vjenčić i listiće oker boje, te prava sumporača (Hypholoma fasciculare), koja ima zelenkasto-plave listiće, sumporaste je boje i nema vjenčića.

CRNOGORIČNA PUZA

Armillaria ostoyae (Romagn.) Herink

Engleski naziv: Dark Honey Fungus

Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je kuglast pa konveksan i na kraju potpuno otvoren, crvenkasto-smeđ, dosta je promjenjive boje, pokriven je smeđim čuperastim ljuskama koje se lako skidaju, rub je u starosti narebran.

Stručak: 4-25 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, bjelkast do smećkast, na vrhu je obično svjetliji, uzdužno je vlaknast, s bijelim do smeđim vunastim ljuskama koje se lako skidaju; nosi debeli trajni vjenčić.

Listići: Gusti, prirasli ili se spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je valovita, prvo su bjelkasti, kasnije su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 8-10 x 5-6 µm (cromushrooms: (6.1) 6.5 - 8.4 (8.8) × (4.4) 4.7 - 5.9 (6.8) µm, Q = 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 7.3 × 5.3 µm, Qav = 1.4); otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, čvrsto, u stručku je žilavo; miriše na gljive, a okus je opor ili na sapun.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično busenasto, u vrtovima, šumama i parkovima kao saprotrof krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, a rijetko kao parazit na živom drveću i prividno na zemlji (na ostacima drva pomiješanog sa zemljom). Slike je snimio Neven Ferenčak, početkom studenog.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Teško je probavljiva pa kod nekih ljudi može izazvati povraćanje. Ne podnose je svi dobro i ponekad uzrokuje teške simptome slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalni problemi. Stručci se ne smiju koristiti jer su tvrdi i vlaknasti. Svatko tko razvije bilo kakve simptome ne bi je trebao konzumirati. Toksičnost i nepodnošljivost se povećavaju nakon mraza ili kod starijih primjeraka. Prije uporabe se mora kuhati najmanje 20 minuta i odbaciti voda od kuhanja. Također nije prikladna za sušenje.

Napomena: Slične su koprenasta puza (Armillaria cepistipes) koja raste na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te smeđa puza (Armillaria obscura).

ČUPAVA GRMAČA (GRMAČA)

Desarmillaria tabescens (Scop.) R.A.Koch & Aime

Etimologija: tabescere (lat.) = stopiti se. Po tome što izgleda raspadnuto.

Engleski naziv: Ringless Honey Fungus

Klobuk: 3.5-8 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa raširen i ulegnut, dosta naglašeno ispupčen na sredini, svijetlosmeđ ili žuto-smeđe boje meda, kasnije je crvenkasto-smeđ ili hrđastosmeđ, nijansa dosta ovisi o staništu, više ili manje je prekriven tamnijim vlaknastim ljuskama koje se kasnije skupljaju u čuperke i uzdižu prema gore, rub je prvo je podvijen pa izravnat.

Stručak: 2-10 cm visok i 0.4-2.2 cm debeo, pun, tanak, uži je na bazi i na vrhu, ponekad je i šupalj, duguljast, zavijen, bjelkast do smećkast, uzdužno je vlaknast i sa sitnim brazdama, prema vrhu je svjetlije bjelkaste ili žućkaste boje, uglavnom je boje klobuka, a prema dnu je redovito crnkast.

Listići: Prilično su široki, rjeđe su izmiješani s lamelulama, na oba kraja su uži, spuštaju se po stručku, najprije su bjelkasti ili kremasti, kasnije su žuto-smeđi ili crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, zrnaste, 7-9 x 5-6.5 µm (cromushrooms: spore su (7.1) 7.3 - 8.9 (9.5) × (4.5) 5 - 5.9 (6.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 8.1 × 5.4 µm, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, 28.6 - 41.8 × 7.1 - 8.8 µm, N = 6, cheilocistide su valjkaste, sužene poput grla, 41.6 - 48.5 × 6.6 - 7.3 µm, N = 2); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo ili bjelkasto, vodenasto smećkasto, u bazi stručka je crvenkasto; miris je slab na plijesan, a okus je kiselkast i malo na sapun.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima kao parazit na živom bjelogoričnom drveću ili korijenju, kao i saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta ili kestena, često prividno na tlu, iz zajedničkog dna izbija mnoštvo plodnih tijela.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete kao i medena puza (Armillaria mellea), a prodaje se i na tržnicama. Iako su se sve vrste puza dugi niz godina općenito smatrale jestivim kada su dobro kuhane, pripadnice skupine puzica koje rastu na drvu neki smatraju sumnjivim, jer su neki slučajevi trovanja povezani s konzumiranjem ovih gljiva. To se najvjerojatnije desilo zbog malog, ali značajnog dijela ljudi koji ne podnose ove gljive, a ne zbog univerzalne ljudske reakcije na te vrste gljiva. Kod onih koji ih ne podnose može izazvati teške reakcije slične gripi kao što su groznica, alergijske reakcije, proljev ili gastrointestinalne tegobe. Unatoč ovim reakcijama, dobre su jestive gljive. Trovanja sa smrtnim ishodom ili s oštećenjem organa do danas nisu poznata. Kod provjere okusa žvačite komadić oko 1 minutu bez gutanja i odjednom će se na bočnoj strani jezika pojaviti pomalo nametljiv kiselo-sapunasti okus. Također ne savjetujemo konzumaciju ove vrste zbog njezine rijetkosti. Stoga oprez s ovom vrstom gljiva. Također nije priladna za sušenje.

Napomena: Slična je puzi koja ima vjenčić, kompaktnija je i veća rastom. Slična je i aromatična panjevčica (Kuehneromyces mutabilis), koja na stručku nosi slabašan vjenčić, a raste po višim planinskim predjelima na panjevima bukve. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 100. Čupava grmača (grmača) (Armillaria tabescens (Scop. ex Fr.) Sing.)

KORBARIJSKA PRITAJNICA

Cryptomarasmius corbariensis (Roum.) T.S.Jenkinson & Desjardin

Etimologija: Po gradu Corbara u regiji Campania u jugozapadnoj Italiji.

Klobuk: 3-9 mm širok, u obliku je kupole padobrana, površina je fino dlakava, radijalno naborana, zlatnožut, žuto-smeđ, crveno-smeđ do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je prozirno narebran i nešto svjetliji.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.2-0.3 mm debeo, tanak, dug, tvrd, končast, iskrivljen, nekoliko je puta spiralno zakrivljen, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), crno-smeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli, bjelkasti, kasnije su žuto-smeđi, svijetlosmeđi do crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 8-10 x 3.5-5.5 µm, bazidije su 22-30 x 8-9.5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof na lišću ili drvnim ostacima (grančice) bjelogoričnog drveća, obično masline, te na biljnim ostacima. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 27.12.2021., na lokalitetu u Istri, na listu masline.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, dugom iskrivljenom stručku i staništu.

Cryptomarasmius minutus - created on June 2003 in Maribo Søndersø, Denmark by Jens H. Petersen

MALA PRITAJNICA

Cryptomarasmius minutus (Peck) T.S.Jenkinson & Desjardin

Etimologija: minutus (lat.) = vrlo mali, sićušan. Po veličini

Klobuk: 0.5-3 mm širok, isprva je gotovo polukuglast do duboko konveksan, zatim je stožast do konveksan, kasnije se izravna i često ulegne na sredini, svijetlo crvenkasto-smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ kada je suh, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, prozirno narebran, u starosti je valovit.

Stručak: 5-30 mm visok i 0.1-0.25 mm debeo, končast, ujednačene je debljine, zakrivljen, pun, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), smeđ do crno-smeđ, nešto je svjetliji do bjelkast na vrhu.

Listići: U mladosti su gotovo neuočljivi, razmaknuti, slobodni do usko prirasli, bez ovratnika, bjelkasti do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, rijetko su bademaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 6-9.5 x 2.5-4 μm, bazidije su valjkasto-batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 16-23 × 5-7.5 μm, bazidiole su valjkasto-batinaste do batinaste, 11-19 x 3.5-8.5, dva su tipa cheilocistida: 1. u obliku metlice, široko batinaste do napuhane s izraslinama dugim 0.7-2 μm, 10-16.5 x 6-11 μm, 2. vretenaste do oblika boce, obično su s dugim vratom, sa sitnim bradavicama na vrhu, glatke, 20-31 × 6.5-13 μm, pleurocistide su vretenaste, trbušaste ili oblika boce, 17-30 × 4-8 μm, pileipelis je himeniforman, uglavnom se sastoji od široko batinastih do kruškolikih, napuhanih ili valjkastih metličastih segmenata, 10-21 × 6-15 μm, s brojnim, 0.8-2.3 μm dugim izraslinama, pileocistide su 17-26 x 4-6.5 μm, nalaze se među hifama pileipelisa; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, hrskavičavo, žućkasto, u stručku je smećkasto do crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprotrof na otpalom ili trulom lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe ili topole, ali i jasena, brijesta, javora ili jorgovana, na vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Smatra se da je opisana vrsta široko rasprostranjena vrsta u umjerenom pojasu sjeverne hemisfere i zabilježena je u mnogim europskim zemljama, osobito u mediteranskom području. Zbog sitnih plodnih tijela se teško uočavaju na supstratu. Slične su korbarijska pritajnica (Cryptomarasmius corbariensis), koja ma veće plodno tijelo (klobuk širok 2-9 mm i stručak 1-3 cm visok i 0.2-0.3 mm debeo), veće bazidije (22-30 x 8-9.5 μm), veće spore (8-10 x 3.5-5.5 μm), raste na trulom lišću masline, te močvarna pritajnica (Marasmius limosus), koja ima listiće prirasle na ovratnik i raste na biljkama jednosupnicama, kao što su razne trave, trska i šaš.

Cylindrobasidium evolvens - created in Finland by Alpo Huhmarniemi

GLATKA KRASTOKORKA

Cylindrobasidium evolvens (Fr.) Jülich

Etimologija: evolvere (lat.) = razvijati, odmotavati + -ens (lat.) = za označavanje radnje, stanja ili procesa. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-30 cm široko i 0.5-1 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, labavo je srašteno za podlogu, formira izolirane plahtice, na vertikalnom supstratu formira sitne klobučiće promjera 1 cm, tada je gornja površina bjelkasta i baršunasta, himenijalna je površina kvrgava, u ranoj mladosti je bijelo i resasto, poslije je krem, oker, smećkasto do crvenkasto-oker, rub je bijel i resast, na pritisak posmeđi dok je svježe, u mladosti je često s narančasto-crvenim kapljicama po površini.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, na jednom kraju sve tanje i završavaju šiljasto, prozirne, sa zrnatim sadržajem, 8-12 × 5-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, opnasto, po suhom vremenu ispuca, bjelkasto do krem, na pritisak posmeđi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, ali uglavnom u proljeće, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća s korom ili bez nje; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo česta i lako je prepoznatljiva po kvrgavoj površini i krem-crvenkastoj boji. Osobito se ističe bijeli rub koji je resast.

Dactylosporina kuehneri - created on September 2022 in Čukarica, Београд, Serbia by Milan Kovačević

KUEHNEROVA KORJENJAČA

Dactylosporina kuehneri (Romagn.) R.H.Petersen

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten i s tupom, niskom grbicom, površina je izrazito baršunasta i prekrivena bijelim, prozirnim, stršećim dlačicama različite gustoće, koje su mnogo gušće i duže na rubu, a manje guste u sredini, duge su oko 300 µm, nije vodenasta, sivkasto-smeđ do smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, nije narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 1.5-3 mm debeo, tanak, valjkast, blago je zadebljan na dnu, baza je izdužena poput korijena, duboko je ukorijenjen, čitava izložena površina prekrivena je bjelkastim, prozirnim, stršećim dlačicama poput klobuka, nešto je svjetlije boje od klobuka, sivkasto-smeđ.

Listići: Izraženo su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, pomalo su trbušasti, debeli, u početku su široko prirasli, kasnije su gotovo slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sa stožastim, tupim bodljama dugim do 3 µm, neamiloidne, 13.5-17 x 13.5-16.5 µm, bazidije su batinaste, s jako refrakcijskim sadržajem, 4-sporne, s bazalnim kopčama, cheilocistide su u ubliku boce do trbušaste, ponekad su vršno zadebljane, 60-80 x 8-25 µm, pleurocistide su sličnog oblika i veličine kao i cheilocistide, stipepelis je s brojnim caulocistidama sličnim cheilocistidama, pileipelis dobro razvijeni trihoderm na sredini klobuka, ispresijecan je s 100-250 µm dugim, u obliku boce do vretenastim pileocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof u bjelogoričnim šumama, parkovima, u vlažnim močvarnim područjima, na pjeskovitom tlu među raspadajućim drvnim ostacima, ispod sremze (Prunus padus), bijele johe (Ainus incana) ili gorkog javora (Acer pseudoplatanus).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela podsjećaju na malu glatkonogu korjenjaču (Hymenopellis radicata), koja je s tamnim klobukom i stručkom. Mikroskopski se razlikuje po dermatocistidama i kuglastim, tupo bodljikavim sporama. Unatoč jasnim karakteristikama vrste, postoje različita mišljenja o njezinoj klasifikaciji u rodu. Izvorno ju je Romagnesi (1941.) opisao kao Mycenella kuehneri, međutim Singer (1975.) ju je s drugim vrstama iz roda Xerula smjestio u rod Oudemansiella. Konačno je Dorfelt (1985.) svrstava u rod Dactylosporina.

ELASTIČNA PANJEVČICA

Flammulina elastica (Sacc.) Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: elasticus (lat.) = elastičan, fleksibilan. Po elastičnosti stručka.

Klobuk: 1-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi, površina je mazava i ljepljiva, mednožut, žuto-smeđ do hrđastosmeđ, rub je svjetliji, u mladosti je podvijen.

Stručak: 2-6 cm dug i 2-10 mm debeo, valjkast, u starosti je šupalj, elastičan (ako se stisne, vraća se u prvobitni oblik), ukorijenjen, bijelo baršunast, vlaknast, boje je klobuka, prema bazi je tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Prilično su razmaknuti, slobodni, bjelkasti do svijetložuti, u starosti su žuto-narančasti i s hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, duguljaste, glatke, prozirne, 7-11.5 x 2.5-4 µm Q = 2.3-3 (cromushrooms: spore su (7) 7.6 - 10.1 (11) × (2.5) 2.8 - 3.5 (3.8) µm, Q = (2.3) 2.5 - 3.2 (3.6), N = 104, Me = 8.9 × 3.1 µm, Qav = 2.8, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkaste, 26-33 × 4.4-6.1 µm, N = 21, cheilocistide su vretenaste, valjkaste ili oblika boce, 47-79 × 8.2-16 µm, N = 23, hife trame listića su široke 3.6-8 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus su ugodni na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), od listopada do travnja, busenasto ili pojedinačno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, rjeđe crne topole (Populus nigra). Sve slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici studenog i krajem prosinca, na lokalitetu Dravska šuma kod Varaždina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobuk, jer je stručak tvrd. Može se i uzgajati.

Napomena: Majsličnije su rebrasta patuljica (Galerina marginata), koja ima vjenčić, smećkaste listiće, bjelkasto vlaknasti stručak i hrđastosmeđu otrusinu, te baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja ima svijetli žućkasti do narančasti klobuk, bjelkaste do žućkaste listiće. Kod determinacije su najvažniji stanište, vrijeme rasta i tipično elastični stručak.

Flammulina fennae - created in Norway by Rune Solvang

LJETNA BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina fennae Bas

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i nejasno ispupčen u sredini, površina je glatka, po vlažnom je vremenu mazava, bijel, kremast, žut do žuto-smeđ, tamniji je na sredini, narančasto-smeđ, kasnije izblijedi i na sredini i postane bjelkast do svijetložut, mjestimično je s hrđastosmeđim mrljama, rub je podvijen i po suhom vremenu lagano pahuljast.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-10 mm debeo, valjkast, ponekad je lagano batinast na bazi, u starosti je šupalj, ukorijenjen, površina je baršunasta, bjelkast je na gornjem dijelu, uvijek postepeno malo tamni prema bazi gdje je crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ.

Listići: Gusti, uski, izrezani uz stručak, slobodni, bijeli, bjelkasti, krem-žućkasti ili svijetložuti, samo su u starosti sa hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5.5-7.5 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.5-1.7; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili svijetložuto, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe u stručku; miris je ugodan na gljive, a okus je također na gljive i blago gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, često busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima i korijenjem.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Može se i uzgajati.

Napomena: Ovoj vrsti je najsličnija baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja se razlikuje po vremenu rasta u hladnijim razdobljima, svjetlijoj, skoro bijeloj boji klobuka, te nešto manjim i širim sporama.

Flammulina ononidis - created on December 2023 in Hungary by Vincze Tibor

TRAVNJAČKA PANJEVKA

Flammulina ononidis Arnolds

Etimologija: Jer raste uz biljku zečji trn (Ononis spinosa).

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, tanak, površina je mazava i sluzava, zagasitožut, žuto-smeđ ili  crvenkasto-smeđ, vodenast, mjestimice hrđastosmeđe pjegav, rub je u mladosti podvijen, a kasnije svjetliji i malo narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, na bazi se sužava i korjenasto produžava duboko u zemlji, na vrhu je bijelo pahuljast, bjelkast, kasnije smećkast, na bazi je tamnosmeđ i maljavo-vlaknast.

Listići: Prilično su razmaknuti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu jako široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti ili svijetložuti, kasnije su oker boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke, 8.5-12.5 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.7-2.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto ili svijetložuto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do ožujka, na travnjacima, pašnjacima i parkovima, kao parazit na korijenu zečjeg trna, rjeđe i na drugim biljnim vrstama kao što je poljski osjak (Cirsium arvense), u mahovini ili travi. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Zagreba. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Smatra se da je jedna od formi baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) koja se razlikuje po staništu i drugačijim dimenzijama spora.

Flammulina populicola - created on January 2022 in Valbyparken, Denmark by Benny T. Olsen

TOPOLOVA PANJEVČICA

Flammulina populicola Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: populus (lat.) = topola + -cola (lat.) = nastanjivati, obitavati. Po staništu.

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije postaje široko konveksan do gotovo ravan, površina je glatka, sjajna, vlažna i ljepljiva po vlažnom vremenu, malo je vodenasta, oker-smeđ, na sredini je zlatno žuto-smeđ, žuto-narančast do narančasto-smeđ, rub je prozirno narebran u dužini od 3-5 mm, valovit.

Stručak: 2-8 cm visok i 2-7 mm debeo, žilav, gotovo je valjkast, prema vrhu je jednak do malo sužen, ukorijenjen, površina je fino baršunasta, na vrhu je bijel, žućkast ili svijetlo narančasto-smeđ u mladosti, ispod je smećkast, hrđastosmeđ do maslinasto-smeđ.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti su do krem-žućkasti, u starosti su smeđi, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, ponekad su oblika kapi, glatke, prozirne, tankih stijenki, neamiloidne, 6-7.5 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.5-1.7, Qav = 1.6, bazidije su usko batinaste, prozirne, tankih stijenki, 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 23-30 x 4-5 µm, sterigme su duge do 3 µm, pleurocistide su u obliku široke boce do vretenaste, brojne, glatke, prozirne do žućkaste, 40-60 x 8-15 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama i poveličini i obliku, trama listića dodonekle isprepletena, sastoji se od bezbojnih hifa širokih 6-15 µm, pileipelis je iksotrihoderm, terminalni segmenti su široki 3-6 µm, batinasti do kuglasti s produžetkom, glatki, prozirni do narančasto-smeđi u KOH, pileocistide su 40-75 x 10-15 µm, u obliku boce do vretenaste, glatke, tankih stijenki, narančasto-smeđe u KOH, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, bjelkasto do smećkasto, na pritisak je nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka s KOH pocrveni.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama i često busenasto, kao saprotrof na panjevima, trupcima, korijenju i živom drvu topola (Populus).

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Najsličnija je baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), koja raste na raznom bjelogoričnom drveću, u hladnijim razdobljima godine, tamnijoj boji klobuka, te nešto većim i užim, gotovo valjkastim sporama.

Flammulina rossica - created on September 2025 in Ленинский р-н, Пермь, Пермский край, Russian Federation by Ирина Хохрякова

RUSKA PANJEVČICA

Flammulina rossica Redhead & R.H.Petersen

Etimologija: Rossia (lat.) = Rusija. Po zemlji gdje je prvi put opisana.

Klobuk: 1-9 cm širok, isprva je konveksan do gotovo jajolik, kasnije se spljošti, površina je glatka, vlažna do ljepljiva po vlažnom vremenu, vodenasta, kremast, žut do žuto-oker, na sredini je oker-smeđ, rub je svjetliji, prozirno narebran u dužini od 3-5 mm, valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-10 mm debeo, gotovo je valjkast, šupalj, površina je gusto prekrivena smeđim do tamnosmeđim baršunastim dlačicama, na vrhu je boje klobuka, žuto-oker do žuto-smeđ, drugdje je crnkast.

Listići: Gusti, usko su prirasli, bijeli, krem do žućkasti, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-12.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.9-3, Qav = 2.2-2.8, bazidije su usko batinaste, prozirne, 4-sporne, 23-35 x 5-8 µm, pleurocistide su uglavnom vretenaste, rijetko su oblika boce, sužene i tupe na vrhu, 36-64 x 6-8 μm, cheilocistide su brojne, trbušaste do vretenaste, slične pleurocistidama i po obliku i po veličini, trama listićaje donekle isprepletena, sastoji se od prozirnih hifa, pileipelis je prijelazni između trihoderma i himeniderma, sastavljen je od raspršenih pileocistida i brojnih iksohifa, terminalni segmenti iksohifa su dugi do 80 μm, promjenjivog su oblika i dimenzija, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama i često busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća (panjevi, trupci), obično vrbe ili breze, rjeđe smreke.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slične su topolova panjevčica (Flammulina populicola) i baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), od kojih se razlikuje po dosta svjetlijem klobuku, bjelkastom do žućkasto-oker.

BARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes (Curtis) Singer

Etimologija: velutinus (lat.) = baršunast + pes (lat.) = noga. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Velvet Shank

Klobuk: 1-9 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi, površina je mazava i vrlo ljepljiva, lagano je pahuljasta, zagasito žut, žuto-smeđ, žuto-narančast ili žućkasto-crvenkast, tamniji na sredini, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-10 mm debeo debeo, često je ekscentričan, šupalj, karakteristično je bijelo baršunast, na vrhu je svjetlije žućkasto-crvenkaste boje, prema bazi je tamnosmeđ i na bazi gotovo crn.

Listići: Dosta su rijetki, izrezani su uz stručak, slobodni, bjelkasti do svijetložuti, kasnije su smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, prozirne, 6-9.5 x 3-4 µm, Q = 1.8-2.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto; miris i okus su ugodni na gljive.

Kemijske reakcije: Površina stručka sa sumpornom kiselinom trenutno postane crno-smeđa.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), od listopada do svibnja, busenasto ili pojedinačno, na krupnim drvnim ostacima (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe i hrasta. Prvih pet slika snimio je Mladen Ormuž, a osmu Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva. Može se i uzgajati.

Ljekovitost: Provedena su znanstvena istraživanja koja su pokazala antioksidativno i protuupalno djelovanje baršunaste panjevčice koja bi se mogla koristiti kao novi izvor polifenola i široko primjenjivati ​​u prehrambenoj i farmaceutskoj industrijii (National Library of Medicine. 2024. Characterization, Antioxidant and Anti-Inflammation Capacities of Fermented Flammulina velutipes Polyphenols; Inhibitory Effect of Fermented Flammulina velutipes Polysaccharides on Mice Intestinal Inflammation; Characterization, Antioxidant, Anti-Aging and Organ Protective Effects of Sulfated Polysaccharides from Flammulina velutipes).

Napomena: Ova je gljiva vrijedna utoliko što raste potkraj jeseni i zimi kada nema drugih gljiva. Zbog staništa, vremena rasta i tipično baršunastog stručka teško se može zamijeniti s bilo kakvom drugom gljivom.

Flammulina velutipes var. lactea - created on January 2020 in Bentwoud, Zuid-Holland, Netherlands by Westra, Theo

SNJEŽNOBARŠUNASTA PANJEVČICA

Flammulina velutipes var. lactea (Quél.) Bas

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna. Po boji.

Klobuk: 2-9 cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori, površina je mazava i ljepljiva, glatka, bijel, na sredini je tamnije žućkasto-narančast.

Stručak: 2-10 cm visok i 3-10 mm debeo, često je ekscentričan, žilav, površina je baršunasta, bijel, prema bazi je ponekad tamnosmeđ.

Listići: Dosta su rijetki, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 7.5-10 x 3-4 µm, Q = 2.1-2.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće (zimska gljiva), od listopada do svibnja, busenasto ili pojedinačno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, lipe ili hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobučić, jer je stručak tvrd. Najukusnija je zimska gljiva.

Napomena: Sinonim je i varijetet tipične baršunaste panjevčice (Flammulina velutipes) od koje se razlikuje po bijeloj boji.

Gloiocephala caricis - created by unknown

ŠAŠEVA PRITAJNICA

Gloiocephala caricis (P.Karst.) Bas

Etimologija: Po staništu na šašu (Carex).

Klobuk: 2-4 mm širok, konveksan, rub je najprije lagano podvijen, bijel do bjelkast, samo je u starosti malo okerasto pigmentiran, površina je glatka, jedva je naborana kada se gljiva razvije.

Stručak: 3-4 mm visok, valjkast je i s lagano zadebljanom i skoro pločastom bazom, samo u mladosti je centralno postavljen u odnosu na stručak pa ubrzo ekscentričan i zakrivljen, bijel na vrhu, a smećkast prema bazi.

Listići: Jako su silazeći, krupni, nisu pilasti, uski, bijeli, oštrica je bijela i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 13-22 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od srpnja do studenog, u močvarama i tresetištima, kao saprotrof samo na suhom lišću i stabljikama šaša. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na acidofilnom cretu Tršću u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta prvenstveno prepoznatljiva po tipičnom staništu na kojem raste. Postoji dosta sličnih vrsta malih dimenzija koje su teško uočljive i kada su potpuno razvijene. Na istom staništu, na šašu, raste i rogozova pritajnica (Gloiocephala menieri) koja ima oker-smeđo-crvenkastu boju klobuka i drugačije mikroskopske karakteristike.

Gloiocephala menieri - created on August 2016 in Langkæret, Denmark by Marco Floriani

ROGOZOVA PRITAJNICA

Gloiocephala menieri (Boud.) Singer

Klobuk: 4-8 mm širok i 2-4 mm visok, gladak, u odrasloj dobi je blago kvrgav, oker-smećkast, s hrđastosmeđim je pjegicama, u starosti je tamnosmeđ.

Stručak: 0.4-0.7 mm dug, kratak, izrazito je ekscentričan do gotovo lateralan, u početku je svjetosmeđ, pa postupno sve tamnije tamnosmeđ na bazi.

Listići: Himenij je u početku gladak, kasnije rijetko rebrast, listići su rijetki, u zrelosti su mrežasto-žiličasti, visoki 1 mm, svijetli, bjelkasti su do kremasti, oštrica je iste boje, osušeni su sa smeđim pjegicama.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo vretenaste, s izraženim zakrivljenim vrhom, tankih stijenki, glatke, obično su s jednom velikom kapljicom (rijetko s 2 ili 3), 15-22 × 5.5-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 0.5 mm debelo, bijelo, bezbojno, savitljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od kasnog proljeća do rane jeseni, obično od svibnja do studenog, neposredno iznad površine vode (0-20 cm) u močvarnim područjima, često u skupinama kao saprotrof na mrtvom lišću i stabljikama rogoza (Typha latifolia) i šaša (Carex). U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Siska.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta prvenstveno prepoznatljiva po tipičnom staništu na kojem raste. Postoji dosta sličnih vrsta malih dimenzija koje su teško uočljive i kada su potpuno razvijene. Na istom staništu, na šašu, raste i šaševa pritajnica (Gloiocephala caricis) koja ima bijelu boju klobuka i drugačije mikroskopske karakteristike. Nalazi se na listi kritično ugroženih vrsta.