GLATKONOGA KORJENJAČA

Hymenopellis radicata (Relhan) R.H.Petersen

Etimologija: radicatus (lat.) = opskrbljen korjenom, korjenast. Po korjenastom stručku.

Engleski naziv: Rooting Shank

Klobuk: 1-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna ili ulegne i lagano ispupči, kožica se lako guli, površina je ljepljiva, radijalno naborana i hrapava, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ do tamnosmeđ, mjestimično je s mrljama, rub je u starosti izvrnut.

Stručak: 7-20 cm visok i 0.5-2 cm debeo, vitak, izdužen, žilav, malo je zadebljan na bazi, završava duboko u zemlji s tankim i dugim korijenom, s dugim je zavijenim brazdama, smećkast, na vrhu je svjetliji.

Listići: Razmaknuti, široki, prirasli, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama, prvo su bijeli, zatim su s ružičastim odsjajem, oštrica je smećkasta i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 12-17 x 9-14 µm, cheilocistide su stožaste do batinaste (cromushrooms: bazidiospore su (12.7) 14 - 16.5 (17.4) × (8.6) 9.3 - 10.7 (11.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 15.2 × 10 µm, Qe = 1.5); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, žilavo, bijelo; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je blag, rijetko je blago gorkast.

Kemijske reakcije: Listići i meso sa sulfovanilinom trenutno postanu ljubičasto-crveni, a meso s KOH polako posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, pojedinačno ili u skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bukve ili hrasta, a ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili uz panjeve i na korijenju, vrlo se rijetko pronađe na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk.

Napomena: Vrlo je slična samo dugonoga korjenjača (Xerula pudens) koja ima drvenasti produžetak stručka, koji je čitavom dužinom sitno baršunast i sa sivo-kestenjastom bojom klobuka. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama, jer su sve slične vrste jestive.

SLUZAVA KORJENJAČA

Mucidula mucida (Schrad.) Pat.

Etimologija: mucus (lat.) = sluzav. Po mazavoj površini.

Engleski naziv: Porcelain Fungus

Klobuk: 1.5-12 cm širok, isprva je konveksan, zatim se otvori, površina je glatka, blistava, vrlo sluzava i ljepljiva, kožica se lako guli, bijel, ponekad je od sredine sivkast ili smećkast, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 2-15 cm visok i 2-12 mm debeo, valjkast, pun, ponekad je smeđe do crno-smeđe vlaknast ili prošaran poput zmijske kože, bjelkast do smećkast, pri vrhu je svjetliji i crtast, vjenčić je tanak, bijel, opnast, uzdignut i crtast.

Listići: Razmaknuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju sa zupcem, vijugavi, nazubljeni, izmiješani su s lamelulama, bijeli, kasnije su svijetložuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, bradavičave, prozirne, 14-18 x 11-16 µm, cheilocistide i pleurocistide su u obliku ampule ili stožaste (cromushrooms: (13) 13.4 - 16.1 (17.9) × (11.1) 12.4 - 14.5 (15.8) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 14.7 × 13.5 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Tanko, žilavo, bijelo; miris nije izražen ili na rotkvice, a okus je na kupus ili također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, pojedinačno ili busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, nekad prekriva cijeli oboreni trupac ili se nalazi visoko na trulom stablu. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete samo zbog dosta tankog mesa i sluzavosti.

Napomena: Krajnje je sluzava, skoro je želatinozne konzistencije i bijela je poput leda, ima varijacija koje su po suhom vremenu blijedosive sa suhom površinom klobuka. Nema opasnosti od zamjene s opasnim gljivama. Glatkonoga korjenjača (Hymenopellis radicata) se razlikuje po staništu i karakterističnom izgledu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 526. Sluzava korjenjača (Oudemansiella mucida (Schrad. ex Fr.) Hoehnel), Sinonim: Mucidula mucida Patouilard; 527. Sivosluzava korjenjača (Oudemansiella mucida var. grisea)

CRNOGORIČNA KORJENJAČA

Oudemansiella melanotricha (Dörfelt) M.M.Moser

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i lagano ispupči na sredini, površina je najprije glatka, zatim je sa smeđim dlačicama dugim do 3 mm, sivo-smeđ, tamnosmeđ, tamnosiv do maslinasto-smeđ, rub je čupav od crnih obješenih čekinja.

Stručak: 5-15 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, lomljiv, što je gljiva starija to je više uvijen i zakrivljen, baza je vretenasto zadebljana ili gomoljasta i korjenasto produžena duboko u tlo, površina je dlakava poput klobuka, cimetastosmeđ do tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, široki, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, 8-12 x 7-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, vlaknasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag, ponekad je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof je duboko ukopana u tlo u crnogoričnim šumama, osobito šumama smreke ili jele, uglavnom na ukopanim drvnim ostacima (korijenju) crnogoričnog drveća, pronađe se i u bjelogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo na većim nadmorskim visinama od 700-1000 m.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Od dugonoge se korjenjače (Xerula pudens) bitno razlikuje po tamnosmeđem klobuku i stručku koji je oštro dlakav i raste isključivo u crnogoričnim šumama. U šumama raste i vrlo rijetka Kuehnerova korjenjača (Dactylosporina kuehneri), koja ima crnkasto-smeđi klobuk, širok samo 0.5-1.5 cm, a stručak je nešto svjetliji i duboko je ukopan u tlo.

Paraxerula caussei - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

CRNOSMEĐA KORJENJAČA

Paraxerula caussei (Maire) R.H.Petersen

Engleski naziv: Hoary Rooting Shank

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je široko stožast, kasnije je nepravilno spljošten i tupo ispupčen na sredini, površina je suha, blago je baršunasta do paperjasta i s do 0.5 mm dugim, svijetlim dlačicama, siv, sivo-smeđ ili ponekad s plavkastom nijansom.

Stručak: 4-10 cm visok i 6-10 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, vretenast, ižlijebljen ili stisnut, baza je s dugim korjenastim produžetkom i duboko ukorijenjena, na bazi je blago baršunast, sitno dlakav i sivo-smeđ, na vrhu je bijel.

Listići: Razmaknuti, odmaknuti su od stručka, slobodni, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko su eliptične, glatke, 9-12 x 5.5-8 µm, Q = 1.3-1.5, Qav = 1.4, cheilocistide su duge do 100 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof na zakopanim drvnim ostacima ili korijenju bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Ogulina.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je dugonoga korjenjača (Xerula pudens) koja ima svjetliju nijansu klobuka.

NABORANA BRESKVICA

Rhodotus palmatus (Bull.) Maire

Etimologija: palmatus (lat.) = u obliku dlana. Po jedinstvenoj mrežastoj i izbrazdanoj površini klobuka zrele gljive, koja svojim izgledom podsjeća na linije na dlanu ljudske ruke.

Engleski naziv: Wrinkled Peach

Klobuk: 3-8 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je široko konveksan ili gotovo izravnat, površina je ljepljiva kada je svjež, gola, prekrivena je mrežastim uzorkomk grebena i žilica ili je bez njih, ružičast, ružičasto-narančast do narančasto-smeđ, rub je podvijen.

Stručak: 4-15 mm debeo, centralan ili ekscentričan, valjkast, često je zakrivljen, površina je glatka, vlaknast, redovito je sa mednožutim prozirnim gutacijskim kapljicama po vlažnom vremenu, bjelkast, ružičasto-sivkast ili narančasto-ružičast.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama, isprva su prirasli, kasnije izgledaju slobodno, isprva su bjelkasti, vremenom postaju svijetloružičasti do svijetlonarančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, prekrivene su štapićastim bodljama dugim 0.5-1 µm, prozirne, neamiloidne, 5.5-7 x 5-7 µm, bazidije su gotovo batinaste, 4-sporne, 30-37.5 x 6-7.5 µm, cheilocistide su 30-55 x 2.5-5 µm, vretenaste do oblika uske boce, glatke, tankih stijenki, prozirne u KOH, pleurocistide nisu prisutne, pileipelis se sastoji od himenoformnog sloja batinastih elemenata, 28-38 x 7.5-12.5 µm, glatkih, prozirnih u KOH, isprepletenih s cistidioidnim elementima 25-75 x 5-7.5 µm, vretenastim do oblika boce ili nepravilnim, glatkim, prozirnim u KOH-u; otrusina je ružičasta.

Meso: Čvrsto, žilavo, gumenasto, želatinozno, bjelkasto do svijetloružičasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris je voćni, na breskve, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Sve površine sa željeznim sulfatom (FeSO4) odmah postaju tamnosive do zelene, a reakcija s KOH je negativna.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, u koritima nizinskih rijeka i potoka, kao saprotrof vlažnih, krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća. Slike je snimio Ivan Bilić, 14.11.2023. i 13.10.2025., na lokalitetu Spačva kod Vrbanje (45.033286, 18.964703).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Vrlo je rijetka i potrebna je zaštita.

Napomena: Prelijepa je gljiva kao s naslovnice nekog gljivarskgm magazina. Površina klobuka prekrivena je s nevjerojatnim mrežastim uzorkom bjelkastih grebena i žilica, koji je u kontrastu s tamnocrvenkasto-narančastom bojom klobuka. Rijetko je bez tih grebena ili su nekontrastni i slabije uočljivi.

SMREKOVA ČEŠERKA

Strobilurus esculentus (Wulfen) Singer

Etimologija: esculentus (lat.) = jestivo, služi za jelo. Po jestivosti.

Engleski naziv: Sprucecone Cap

Klobuk: 0.5-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i često upadljivo ispupčen na sredini, malo je vlažan po suhom vremenu, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vodenast, u starosti je često siv, rub je prozirno narebran.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-3 mm debeo, vitak, ujednačene je debljine, valjkast, šupalj, često je zakrivljen, gladak, prvo je bjelkast, kasnije je žućkasto-smeđ do smećkast, vrh je svjetliji, baza je dlakava od micelija.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 4.5-6.5 x 2.5-4 µm, bazidije su uske, valjkaste, 4-sporne, 20-35 x 3.5-5 µm, cheilocistide su vretenaste ili oblika boce, ponekad glavičaste, 25-45 x 10-15 µm, pleurocistide su nešto veće, obično u obliku boce, debelih stijenki, batinaste, zaobljene na vrhu i obično s nekoliko inkrustacijskih kristala, 35-60 x 10-17 µm, pileipelis se sastoji od batinastih elemenata, 25-50 x 10-15 µm, pileocistide su oblika boce, obično s dugim, zaobljenim vratom širokim, tankih stijenki, 2-6 µm, caulocistide su brojne, valjkaste do oblika boce, često zaobljene na vrhu, tankih stijenki, 35-85 x 1.5-6 µm (cromushrooms: bazidiospore su (4.4) 4.5 - 5.4 (5.8) × (2.5) 2.6 - 3.1 (3.8) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 65, Me = 4.9 × 2.8 µm, Qe = 1.7, bazidije su 21-34 × 3.5-5 µm, N = 17, cheilocistide su 33-44 × 10-15 µm, N = 7; pleurocistide su 41-67 × 11-23 µm, N = 24, hife trame listića su široke 2-3.5 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, malo je vlaknasto i žilavo, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i rano proljeće, u crnogoričnim šumama, kao saprotrof tipično na trulim, prošlogodišnjim češerima smreke. Prve dvije slike je snimio Neven Ferenčak, 10.3.2023., 16.2.2025., 21.2.20121. i 2.3.2019., a ostale Mirna Katičić, 1.3.2024. 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Sličan je mišji repak (Baeospora myosura) koji raste na češerima smreke i bora, ali u jesen i nije preporučljiv za jelo. Ispod borova raste slična gorka češerka (Strobilurus tenacellus). U istoj je skupini s tanašnom češerkom (Strobilurus stephanocystis) od koje se može razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 528. Smrekova češerka (Strobilurus esculentus (Wulf. ex Fr.) Sing.), Sinonim: Collybia esculenta Wulf. ex Fr.; 529. Siva češerka (Strobilurus esculentus var. grisea (Schff.) Métr.)

TANAŠNA ČEŠERKA

Strobilurus stephanocystis (Kühner & Romagn. ex Hora) Singer

Engleski naziv: Russian Conecap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, gotovo je uvijek konveksan, kada se raširi rub ostaje podvijen, slabo je ispupčen, površina je glatka, vlaknasta, žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, rub je tek po vlažnom vremenu slabo prozirno narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 1-2 mm debeo, dug, tanak, valjkast, duboko ili djelomično ukopan u tlo i učvršćen na češer, malo je baršunast, žuto-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, vrh je svjetliji, dio u zemlji je vijugav, sve tanji, te izraženo dlakav.

Listići: Gusti, uski, suženi su uz stručak, prirasli, gotovo su slobodni, bjelkasti su do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 4.5-7.5 x 2.5-4 µm, cheilocistide su vršno široko zaobljene, često su s kristalićima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je smećkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće u crnogoričnim šumama, kao saprotrof na otpalim češerima bora. Slike je snimio Neven Ferenčak, 6.3.2022., na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a jestivi su samo klobuci.

Napomena: Slična je jestiva gorka češerka (Strobilurus tenacellus) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a razlikuje se uglavnom po tome što po vlažnom vremenu ima narebran rub klobuka. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim ili otrovnim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 530. Tanašna češerka (Strobilurus stephanocystis (Hora) Sing.), Sinonim: Strobilurus conigenus (Pers. ex Fr.) Gulden

GORKA ČEŠERKA

Strobilurus tenacellus (Pers.) Singer

Etimologija: tenax (lat.) = izdržljiv, žilav. Po malo žilavoj konzistenciji.

Engleski naziv: Pinecone Cap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i slabo ispupči na sredini, površina je sjajna, malo je mazava, vodenasta, sivkasto-bijel, žućkasto-smeđ, smeđ do tamnosmeđ, često je nešto svjetliji na sredini ili na rubu, rub je po vlažnom vremenu lagano prozirno narebran, kasnije je izvrnut.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, duboko je ukorijenjen, produženi dio pamučasto završava u češeru, gladak, oker-smećkast, nešto je svjetliji prema vrhu koji je bijel.

Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivkasto-bijeli, zatim su slamnatožutog tona, u starosti su kremasto-maslinasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, često su malo zakrivljene, prozirne, neamiloidne, 4.5-5.5 x 2-2.5 µm, cheilocistide su glatke, zašiljene, 35-65 x 6-10 µm, pleurocistide su glatke, zašiljene, caulocistide su glatke i zašiljene, 65-80 x 7-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je nakon dužeg žvakanja uglavnom gorak, trpak, neugodan.

Stanište: Raste u proljeće u crnogoričnim šumama, kao saprotrof na otpalim češerima bora. Slike je snimio Neven Ferenčak, 2.4.2020., na lokalitetu Stari grad, Varaždin.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, a može se koristiti kao začinska gljiva.

Napomena: Slična je tanašnoj češerki (Strobilurus stephanocystis) koja raste u isto vrijeme i na istom staništu, a od koje se razlikuje što po vlažnom vremenu ima sjajan, mazav i iznad svega narebran rub klobuka. Nema opasnosti jer su obje vrste jestive. Smrekova češerka (Strobilurus esculentus) raste samo ispod jela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 531. Gorka češerka (Strobilurus tenacellus (Pers. ex Fr.) Singer)

DUGONOGA KORJENJAČA

Xerula pudens (Pers.) Singer

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, površina je vlažna, na sredini je naborana i prekrivena je baršunastim slojem do 1 mm, kojeg čine sitne smeđe dlačice, smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, također je sa zlatnožutim ili maslinastim tonovima.

Stručak: 5-20 cm visok i 3-8 mm debeo, ravan, dug, lomljiv, sužen ili proširen na vrhu, zadebljan je na bazi ispod koje se sužava i produžava u dugi korijen, površina je fino baršunasta i sa sitnim smeđim dlačicama, uzdužno je crtast, žuto-smeđ do smeđ.

Listići: Razmaknuti, prilično su široki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bijeli, u starosti su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, prozirne, 8.5-12 x 8-10.5 µm (cromushrooms: (8) 8.8 - 10.5 (12.2) × (7.3) 8 - 9.6 (11.3) µm, Q = 1 - 1.17 (1.2), N = 120, Me = 9.6 × 8.8 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, u stručku je vlaknasto, bijelo, kasnije je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ponekad je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, uglavnom kao saprotrof na zakopanim drvnim ostacima (korijenju) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, na glinenastom ili vapnenastom tlu. Prve tri slike snimio je Safet Omerović - Basso, početkom listopada, na lokalitetu Šišan kod Medulina.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ima karakteristični dugi korjenasti stručak.

Hohenbuehelia atrocoerulea - created on September 2018 in Norway by Inger-Lise Fonneland

RAZNOLIKA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia atrocoerulea (Fr.) Singer

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm širok, u mladosti je kuglasto i spljošteno, poslije je rašireno i školjkasto, po vlažnom vremenu je mazavo, svijetlosivo, sivo-smeđe ili tamno maslinasto-smeđe, poslije izblijedi i postane krem-smeđe, površina je s bjelkastim dlačicama, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Vrlo je kratak ili gotovo ne postoji, prljavo bjelkast do žućkast.

Listići: Gusti, mekani, prljavo bjelkasti do kremasti, poslije su žućkasti, račvasti, izmiješani su s lamelulama.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, ispod kožice klobuka je želatinozno, žilavo; miris je slabo izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u jesen, ali i tijekom godine u razdoblju bez mraza, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, trešnje i jasena.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilavosti mesa, a pretpostavlja se da nije otrovna.

Napomena: Raznolika školjkarica neodoljivo podsjeća na krivonoške (Pleurotus), međutim gotovo da nema stručka, a meso je ispod kožice klobuka želatinozne konzistencije. U literaturi se navodi da raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, a neki autori navode dva varijeteta koja rastu na crnogoričnom drvu, ali da su plodna tijela većih dimenzija i drugačijeg izgleda. Zanimljivost raznolike školjkarice očituje se u obliku cistida na listićima (pleurocistide), koje imaju isti izgled kao plodno tijelo pravog smrčka (Morchella esculenta).

Hohenbuehelia grisea - created on January 2020 in Красногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

SIVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia grisea (Peck) Singer

Etimologija: griseus (lat.) = sivo. Po boji klobuka.

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm širok, konveksno-spljošten je i jezičastog ili školjkastog oblika, također je ulegnut na sredini, sivkast, sivkasto-smeđ, smeđ ili sivo-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu skoro bjelkast, površina je grubo baršunasto-pamučasta i sa želatinoznim slojem, na rubu je slabo baršunast, nije narebran.

Stručak: U mladosti je slabo izražen, a poslije nije uočljiv, prljavo bjelkast ili svijetložut.

Listići: Spajaju se u zajedničkoj točki koja se nalazi na stručku, gusti su i osrednje gusti, uski, silazeći, u mladosti su bjelkasti pa krem i žućkasti, račvasti, izmiješani su s lamelulama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, u klobuku je želatinozno, čvrsto, žilavo, gumasto; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen ali i tekom godine u razdoblju bez mraza, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, trešnje, jasena ili graba, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilavosti mesa.

Napomena: Primjerci ove vrste nisu jako vlažni pa postoji mogućnost zamjene s krznenom školjkaricom (Hohenbuehelia mastrucata), koja je jedna od gljiva koja hvata valjkaste crve (nematode) i koristi ih kao dodatak prehrani.

LOPATASTA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia petaloides (Bull.) Schulzer

Etimologija: petaloides (lat.) = u obliku latice. Po obliku.

Engleski naziv: Shoehorn Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 2-8.5 cm širok i 3-6 cm dug, školjkastog, lopatastog ili jezičastog oblika, lijevkasto, uvijeno, potpuno razvijeno je prekriveno sluzavim ili želatinoznim slojem, žućkasto, žuto-smeđe, svijetlosmeđe, smeđe ili crvenkasto-smeđe, nekad je gotovo bjelkasto, rub je rastrgan.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, kratak je i debeo, pun, bez prijelaza predstavlja samo produžetak klobuka, često je stisnut; nešto je svjetliji od klobuka, bjelkast ili žućkast.

Listići: Gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku; bjelkasti, žućkasti ili blijedo oker.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, neamiloidne, 5-8.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.4-1.7 (cromushrooms: (5.1) 5.4 - 6.8 (7.4) × (3) 3.3 - 4 (4.4) µm, Q = (1.5) 1.52 - 1.8 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.6 µm, Qav = 1.7); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, želatinozno, bijelo ili žućkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, također se pronađe na djelomično izgorenom drvu nakon požara, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Drugu i treću sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Karakteristična je vrsta po svom lopatastom obliku, često je s režnjevima, stručak je lateralno spojen s klobukom. Meso je skoro želatinozne konzistencije, mazave je površine i sa želatinoznim slojem na kožici. Paziti da se ne zamijeni s bukovom krivonoškom (Pleurotus ostreatus).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1032. Prizemna školjkarica (Hohenbuehelia geogenia (DC ex Fr.) Sing.); 1033. Lopatasta školjkarica (Hohenbuehelia petaloides (Bull. ex Fr.) Schulz.), Sinonim: Acanthocystis petaloides (Bull. ex Fr.) Fayod

Hohenbuehelia tremula - created in Finland by Tapio Kekki

RICKENOVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia tremula (Schaeff.) Thorn & G.L.Barron

Plodno tijelo (klobuk): 3-12 cm široko, dosta je mesnato, karakteristično je lijevkast s podvrnutim rubom, površina je prekrivena želatinoznim slojem debljine do 1 mm koji je mnogo slabiji nego kod drugih vrsta iz ovog roda, glatko, sivkasto-krem, žućkasto-smeđe, svijetlosmeđe ili tamnosmeđe.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-3.5 cm debeo, valjkast, kratak, sužen ili zadebljan na bazi, postepeno se širi na vrhu, pun, lagano je baršunast, bijel ili bjelkast.

Listići: Gusti, jasno se spuštaju po stručku, veoma su uski (2-3 mm), račvasti, bjelkasti su ili žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 2-3 mm debelo, vlaknasto je i tvrdo, žilavo, na prijelomu puca, bijelo ili bjelkasto; miris nije izražen ili slab na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama do 20-tak primjeraka, u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, te često na opožarenom zemljištu, voli vapnenasto tlo; dosta je česta vrsta u sredozemnom području, a rijetka u unutrašnjosti.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog malo žilavog mesa. Gljive sa smeđim mrljama po stručku i listićima se ne konzumiraju.

Napomena: Sliči na neku golemu uhaču (Otidea) koje nemaju listiće, već im je himenij s gornje strane uha. Mrka školjkarka se teško razlikuje od lopataste školjkarice (Hohenbuehelia petaloides), ipak postoje određene razlike, rickenova školjkarica ima drugačije, dosta duguljaste spore, dok se lopatasta školjkarica razlikuje po činjenici da je na početku rasta nešto vitkija i dosta mesnata, a osim toga raste po opožarenim mjestima oko pougljenisanih ostataka drva, a također raste na zemlji kao i naša vrsta.

Lignomyces vetlinianus - created on August 2022 in 58.7159..., 30.0209..., Russian Federation by Anna Zhuravleva

BUKOVA POSTRANČICA

Lignomyces vetlinianus (Domański) R.H.Petersen & Zmitr.

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 cm širok i 2.5-10 dug od supstrata, površina je u početku dlakava, poslije je sa stršećim ljuskama ili poput krzna, bijel do krem, ponekad je svijetle žuto-okeraste boje, rub je tanak, u početku je podvijen, umjereno je valovit.

Stručak: Baza je blago zadebljana, ali je na mjestu spoja s podlogom prividno sužen.

Listići: 1-10 mm široki, tanki, lomljivi, postupno se sužavaju prema stručku, bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, neamiloidne, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je sivkasto-ljubičasta.

Meso: Bijelo, kada se osuši otkriva nježnu mramornu teksturu, želatinozni je sloj nasuprot listića debljine 1–2 mm i teško je uočljiv kod svježe gljive, ali kada se osuši postaje staklast i tamnooker; miris je jak, užegli, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili jasike (Populus tremula), pronađe se i na živom drveću. Iznimno je rijetka vrsta, a kod nas je pronađena samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po čehavoj površini klobuka.

TOPOLOVA KRIVONOŠKA

Pleurotus calyptratus (Lindblad ex Fr.) Sacc.

Etimologija: kalypto (gr.) = pokriti, obaviti, oviti, prikriti.

Plodno tijelo (klobuk): 2-12 cm široko, polukuglasto, školjkasto ili bubrežasto s kratkim je stručkom, površina je glatka i mazava, u mladosti je sivo-smeđ, sivkasto-plav ili srebrnast, vodenast, kasnije je postepeno sve svjetliji, u starosti je bjelkast do krem, na rubu se nalazi prilično krupni i sluzavi ovoj bijele boje koji u mladosti prekriva listiće, rub je najprije podvijen, kasnije je otvoren i jedva uočljivo narebran.

Stručak: Skoro nije izražen ili kratak i šupljikav, lateralno je spojen s klobukom, siv ili sivo-smeđ.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli ili se spuštaju po stručku, oštrica je nazubljena, u mladosti su bijeli, ubrzo zatim su krem, kasnije su žućkasto-smeđi do oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke, 10.5-15.5 x 3-5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Bijelo, na prerezu ne mijenja boju, vlaknasto, malo je žilavo; miriše lagano na voće, med ili brašno, a okus je slatkast, ugodan na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do listopada, kao parazit starih stabala i saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) različitih vrsta topola, rijetko i na drugom bjelogoričnom drveću, kao što je oskoruša ili vrba. Sve slike snimila je Helena Petrić, 23.4.2024., na lokalietu u Međimurju, na panju, trupcu i otpalim granama topole.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Ne preporučuje se konzumiranje ove vrste, jer neki izvori navode da može sadržavati nepoznate toksine.

Napomena: Ova je krivonoška izgledom dosta prepoznatljiva po karakterističnom sluzavom ovoju koji zaostane na rubu klobuka kad se gljiva potpuno razvije, te po sitnom stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1029. Omotana krivonoška (Pleurotus calyptratus (Lindbl. ap. Fr.) Sacc.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Topolova krivonoška (Pleurotus calyptratus (Lindblad) Sacc.)

LIMUNASTA KRIVONOŠKA

Pleurotus citrinopileatus Singer

Etimologija: citrinus (lat.) = žut, citrusni + pileus (lat.) = klobuk, kapica. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Golden Oyster Mushroom

Klobuk: 3-9 cm širok, skoro je školjkast, nepravilan, suh, svijetložut, žuto-smeđ do smeđ, baršunast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: Bjelkast, žućkast do žuto-narančast.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, najprije su bijeli, kasnije su žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, amiloidne, 6-9 x 1.5-3 µm; otrusina je svijetloljubičasta do svijetlo ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto; miris je ugodan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, skupno ili pojedinačno, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito brijesta ili bukve, voli toplija staništa, u vlažnim priobalnim šumama, uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific, sredinom travnja, na lokalitetu u Istri, što je ujedno bio i prvi prijavljeni pronalazak u Hrvatskoj.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok joj meso ne postane žilavo.

Napomena: Može se uzgajati na bukvi, jasiki, javoru, jasenu, johi, topoli ili vrbi. Prepoznatljiva je vrsta po žutoj boji i staništu u blizini mora. Jedna je od vrsta koje luče cijanovodik, koji je štiti od puževa. Cijanovodik je u malim količinama bezopasan za ljude, a sušenjem ili kuhanjem isparava. Smrtna doza za ljude je 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne težine.

GOLUBINJA KRIVONOŠKA

Pleurotus columbinus Quél.

Etimologija: columba (lat.) = golub. Po boji.

Klobuk: 1-40 cm širok, školjkastog ili lepezastog oblika, gladak, sivo-plav ili sivo-zelenkast, sredina je oker ili crvenkasto-smeđa, kasnije izblijedi do žute boje, rub je podvijen i nepravilan.

Stručak: 6-12 cm visok i 1-1.4 cm debeo, pun, čvrst, kratak, ekscentrično ili lateralno spojen s klobukom, vrlo je rijetko centralan, na vrhu je manje ili više zadebljan, bijel, na bazi je gol ili maljav.

Listići: Rijetki, različito su dugački, izmiješani su s lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, bjelkasti su do sivo-plavkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, neamiloidne, 8-11 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetloljubičasta.

Meso: Bjelkasto, debelo, kod mladih gljiva je mekano, kasnije je čvrsto i malo žilavo; miris je manje ili više ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen do mrazeva, a i zimi kada je toplije, plodna tijela su u skupinama obično naslagana jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, dok joj je meso mekano. Negativno je što sadrži termolabilni toksin pleurotolizin, koji je sličan tvarima u pčelinjem otrovu i koji može prouzročiti postupno uništavanje crvenih krvnih zrnaca takozvanim hemolizinima pa se prije uporabe uvijek mora temeljito termički obraditi.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari, prvenstveno proteine tirozinaze i lektine, koje pokazuju antioksidativno, antivirusno, antimikrobno (Escherichia coli) i antikancerogeno djelovanje, te spriječavaju oštećenje bubrega (National Library of Medicine. 2024. Antiviral, Cytotoxic, and Antioxidant Activities of Three Edible Agaricomycetes Mushrooms: Pleurotus columbinus, Pleurotus sajor-caju, and Agaricus bisporus; Evaluating the role of polysaccharide extracted from Pleurotus columbinus on cisplatin-induced oxidative renal injury; Metabolomic Profiling and Biological Activities of Pleurotus columbinus Quél. Cultivated on Different Agri-Food Byproducts).

Napomena: Smatra se varijacijom slične bukove krivonoške (Pleurotus ostreatus), kojoj je klobuk smeđe ili sivo-smeđe boje, ali i sivo-plav. Naša vrsta ima dosta tvrđe meso, dok se bukovača uzgaja prvenstveno zbog svoje mekane konzistencije.

BRIJESTOVA KRIVONOŠKA (BRJESTOVAČA)

Pleurotus cornucopiae (Paulet) Quél.

Etimologija: cornucopia (lat.) = rožnat. Po obliku.

Engleski naziv: Branching Oyster

Klobuk: 3-15 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, ubrzo postane vijugav i dosta ulegnut na sredini ili lijevkastog oblika, nepravilan, gladak, žućkasto-siv, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, u starosti je crvenkasto-smeđ, često je jasno žut (forma), kasnije izblijedi, u početku je malo ljuskav, ubrzo postane gol, rub je zakrivljen, često je iskrzan i valovit.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.7-2 cm debeo, pun, skoro je centralan ili malo ekscentričan, često je razgranat, zakrivljen, gol, gladak, bjelkast, svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, u produžetku listića je crtast.

Listići: Bjelkasti su do kremasti, često su s ružičastom nijansom, široki, gusti, račvasti, povezani su s poprečnim žilicama, dugo se spuštaju po stručku do baze stručka, na kraju su crtasto anastomozirajući.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7-12 x 3.5-5 µm (cromushrooms: spore su (7.1) 7.7 - 9.9 (11.9) × (3.2) 3.3 - 3.9 (4.4) µm, Q = (2) 2.2 - 2.7 (3.5), N = 150, Me = 8.7 × 3.6 µm, Qe = 2.5, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, 25-42 × 4- 6.5 µm, N = 22, hife trame listića su široke 2-5 µm); otrusina je ljubičasta do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u starosti je žućkasto, u početku je mekano, kasnije je žilavo; upadljivo miriše na brašno, često s komponentom anisa, a okus je na brašno, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno, sadrži hemolizine koji razgrađuju krv.

Stanište: Raste tijekom godine, busenasto, u bjelogoričnim šumama kao slabi parazit starih stabala i saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe, brijesta ili topole, a rjeđe drugih bjelogoričnih vrsta. Kada dobro rodi povaljeno stablo izgleda kao da se rascvjetalo od brojnih plodnih tijela. U Hrvatskoj je poznata s 10-tak lokaliteta, u okolici Zagreba, u Slavoniji i na otoku Krku. Prve četiri slike snimila je Helena Bjelajac, 2.5.2026., na lokalitetu Park prirode Lonjsko polje, a posljednje četiri Slobodan Bjelajac, 27.1.2026., na lokalitetu kod jezera Jarun u Zagrebu, na topoli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakterističnim listićima koji se spuštaju po stručku, izgledaju poput nervature ili dugih žlijebova. Lako se uzgaja tako da se stablo s korom zalije vodom u kojoj su isprane razvijene brijestove krivonoške, panj je potrebno često zalijevati bunarskom vodom i brijestova krivonoška će rađati od travnja pa sve do zime, panj može trajati i godinama, sve dok mu ne otpadne kora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1024. Brijestova krivonoška (brjestovača) (Pleurotus sapidus Schulzer), Sinonimi: Pleurotus cornucopiae Paulet ex Fr., Pleurotus cornucopioides Persoon; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Brestovača (Pleurotus cornucopiae (Paulet ex Pers.) Rolland)

HRASTOVA KRIVONOŠKA

Pleurotus dryinus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: drys (gr.) = hrast. Po staništu uz bjelogorično drveće.

Engleski naziv: Veiled Oyster

Klobuk: 4-18 cm širok, skoro je školjkast, nepravilan, suh, bijel, sivkast do svijetlosmeđ, prekriven je tankom prevlakom koja se kasnije istrga u prolazne ljuskice ili mrljice smeđe boje, rub je dugo vremena podvijen i u mladosti s ostacima bijelog ovoja na krajevima.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3.5 cm debeo, tvrd, valjkast, malo je zadebljan na bazi, lateralno ili ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, kratak, bjelkast, žućkast, na pritisak požuti, vlaknast, s prolaznim je vjenčićem.

Listići: Gusti, široki, dosta su debeli, oštrica je lagano nazubljena, dugo se spuštaju po stručku, anostomozirajući, račvasti, spojeni su poprečnim žilicama, najprije su bjelkasti, zatim su žućkasti, na dodir postanu prljavo žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, izdužene, glatke, neamiloidne, 8.5-17 x 2.5-5.5 µm (cromushrooms: (9) 9.5 - 12.5 (13.3) × (3.1) 3.4 - 4 (4.3) µm, Q = (2.4) 2.7 - 3.2 (3.5), N = 120, Me = 11.1 × 3.7 µm, Qav = 3); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vrlo brzo postane kožasto i žilavo, bjelkasto ili žućkasto, u dodiru sa zrakom požuti; miris je slab na brašno, a okus je ugodan na lješnjake ili gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, osobito hrastu, bukvi i jasenu, a rjeđe na crnogoričnom drveću poput smreke, poslije raste kao saprotrof; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok joj meso ubrzo ne postane žilavo.

Napomena: Stručak je uvijek ekscentričan i listići se dugo spuštaju po stručku, meso je prilično kožasto i nejestivo, osim u najranijoj mladosti. Prepoznatljiva je vrsta po svijetloj boji i ljuskavom klobuku, a ponekad i stručku. Za razliku od drugih vrsta iz roda Pleurotus, prekriven je smećkastim ljuskicama i listiće u mladosti štiti zastorak po čemu se vrlo jednostavno prepoznaje, nije česta vrsta.

Pleurotus eryngii - created on November 2015 in Beaumont-de-Pertuis, France by Nicolò Oppicelli

POLJSKA KRIVONOŠKA

Pleurotus eryngii (DC.) Quél.

Etimologija: eringium = kotrljan.

Engleski naziv: King Oyster

Klobuk: 2-19 cm širok, mesnat, konveksan, boja varira od bjelkaste, krem-oker do sivo-smeđe boje, rub je dugo vremena podvijen, često je malo valovit.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.8-1 cm debeo, gladak, centralan ili ekscentričan, zadebljan je na sredini, sužen je na bazi, bijel ili kremast.

Listići: Gusti, široki, dugo se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su sivkasto-žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 8-11 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u čitave godine, ovisno o klimatskom području, kao parazit na korijenju biljke poljskog kotrljana (Eryngium campestre), a plodna tijela se razvijaju na površini tla. U Hrvatskoj je poznata na osam lokaliteta: u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, u Istri, Gorskom kotaru te na otocima Krku i Mljetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Na višim planinskim predjelima raste vrsta koja je analogna ovoj vrsti, ali dosta svjetlija, skoro bijela i raste na specifičnom staništu, najčešće u bjelogoričnim šumama uz biljku poljski kotrljan.