Znanstveni naziv uzorka: Coprinopsis ammophilae
Lokacija uzorka: Unspecified
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (639 bp): CATTATGGAATAATTCTGACATGGTTGTAGCTGGCTCTTCGGAGCATGTGCTCGCCTGTCACCTTTATCTTTCCACCTGTGCACACACTGTAGTCCTGGATACCTCTCGCCGCAAGGCGGATGCAGAGACTGCCGTTCCACCTTCGGGAGGTCGGCTTTCACTGAATTTCCAGGTCTATGATTATTACATACCCCCAATTGAATGTTTCAAAATGTTATCAAAGGGCCTTGTGCCTATAAACCTATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATTAATTTCTCAACCTCACCAGCTTTTGTTGTGTGAAGGCTTGGATGTGGGGGTTGCAGGTCCGCATTTATGTGGTCTGCTCCTCTAAAACGTATTAGTGGGTTAGTCCCCTAATCTATTGGTGTGATAATTATCTACGCCGTGGATTTGGATGACTATTATAGACCCGCTTCTAACCGTCCTCTGGACAACTTTGACAATTTGACCTCAAATCAAGTAAGAATACCCGCTGAACTTA
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

GOLOGLAVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis alopecia (Lasch) La Chiusa & Boffelli
Engleski naziv: Distinguished Inkcap
Klobuk: 4-8 cm širok, najprije je stožast, zatim je jajolik, na kraju je otvoren, u mladosti je prekriven prolaznim srebrnastim vlaknastim ovojem, osnova je siva, na sredini je smeđ, može biti sa ljubičastom nijansom, brazdasto narebran.
Stručak: 6-12 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, gladak, sužen na bazi, ukorijenjen, bijel, često je smećkast na bazi, prekriven je bjelkastim ljuskicama, ponekad je izražena prstenasta zona.
Listići: Gusti, široki, suženi su uz stručak, slobodni, bijeli, sivkasti do sivo-smeđi, ubrzo pocrnu, oštrica je bjelkasta.
Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, bradavičave, 10-14 x 6-8 µm (cromushrooms: (11.4) 11.6 - 13.4 (14) × (6.4) 6.9 - 8 (8.2) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (1.9), N = 120, Me = 12.6 × 7.4 µm, Qe = 1.7); otrusina je crna.
Meso: Debelo, mekano, bijelo do svijetlooker, brzo se rastapa u crno; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, kao saprotrof tla, u bjelogoričnim šumama, po vrtovima, šumskim putevima i stazama, ispod hrasta ili topole, na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) ili u podnožju raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na drugoj slici snimio je Mladen Ormuž.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - U kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja, a dio autora navodi da je štetna čak i bez konzumiranja alkohola.
Napomena: Moguća je zamjena s naboranom gnojištarkom (Coprinopsis atramentaria) ili s romagnezijevom gnojištarkom (Coprinopsis romagnesiana), koje imaju glatke spore, osnovu stručka kao da je obrubljena i rastu izrazito busenasto.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 105. Gologlava gnijištarka (Coprinus alopecia Lasch ex Fr.), Sinonim: Coprinus insignis Peck.

PJEŠČANA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis ammophilae (Courtec.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: ammos (gr.) = pijesak + philos (gr.) = ljubitelj, onaj koji voli. Po staništu0.
Engleski naziv: Dune Inkcap
Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik i visok 3-13 mm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi, čitav je prekriven prljavo bijelim do sivkastim, dlakavo-pahuljastim ovojem, koji se kasnije izgubi, sivo-smeđ ili krem-sivkast, na sredini je tamnije, sive boje, izraženo je brazdast i prozirno narebran, širenjem blizu ruba zaostaju obilne nakupine bjelkastog, vlaknastog ovoja, prema sredini je sa brojnim, kontrastnim bjelkastim ljuskicama, koje su na vrhovima svijetlooker.
Stručak: 2-3.5 cm visok i 1.5-4 mm debeo, obično je kratak i čvrst, valjkast, lagano se širi prema zadebljanoj ili blago gomoljastoj bazi, šupalj, bijel, dlakavo-pahuljast.
Listići: Gusti, 24-50 ih dopire do stručka, široki su do 4.5 mm, slobodni, isprva su bjelkasti, zatim su tamno crvenkasto-smeđi s bijelom oštricom, na kraju su crni.
Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične ili jajolike, baza i vrh su zaobljeni, sa oko 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8.3-12.7 x 6.2-10.3 x 6-7.8 µm, Q = 1.2-1.75, Qav = 1.3-1.5, bazidije su 4-sporne, 24-65 x 7-12 µm, pleurocistide su duguljaste, eliptične, kuglaste ili valjkaste, 55-115 x 20-42 µm, cheilocistide su duguljaste, kuglaste, eliptične, jajolike, široko valjkaste ili u obliku ampule, 20-100 x 15-40 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, od svibnja do siječnja, kao saprotrof na pješčanim dinama, na trulom lišću pješčarske milave (Ammophila arenaria).
Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako je prepoznatljiva po izrazito kratkom stručku, prilično širokim sporama s obzirom na njihovu duljinu (niskim Q) i staništu.
DNA sekvenca:

NABORANA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis atramentaria (Bull.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: atramentum (lat.) = tinta, crna tekućina. Po topljenju u crnu tekućinu.
Engleski naziv: Common Ink cap
Klobuk: 3-11 cm širok, prvo je jajolik pa zvonolik, srebrnast, bijelo-sivkast do sivo-smeđ, obično je gotovo čiste sive boje, cijelom dužinom prekriven finom kožicom i finim tamnosmeđim ljuskicama, rub je kasnije rascijepan.
Stručak: 4-16 cm visok i 1-1.8 cm debeo, valjkast, najprije je pun pa šupalj, pri dnu je zadebljan, vlaknast, bijel, na bazi je žuto-smeđ i sa ljuskavim ostacima ovoja kao na klobuku, na dnu je zadebljan od prstenastih ostataka zastorka.
Listići: Vrlo su gusti, široki, slobodni, najprije su bjelkasti do sivkasti, zatim su smećkasti, na kraju su crni.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 8-11 x 5-6 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.6 - 10.2 (11.1) × (4.1) 4.4 - 5 (5.4) µm, Q = (1.7) 1.8 - 2.1 (2.3), N = 190, Me = 9.4 × 4.7 µm, Qe = 2, bazidije su 4-sporne, batinaste, 21-30 × 8.3-9.7 µm, N = 4); otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, mekano, u mladosti je bijelo, kasnije je sivkasto-smeđe, brzo se rastapa; miris je slabo izražen, na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprotrof po travnjacima, u vrtovima, oko drveća, uz putove, šumske staze i na pognojenom tlu, uvijek na zakopanom drvu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dok su listići bijeli, ali samo za one koji nisu konzumirali alkohol. U osnovi se ne preporučuje za konzumaciju, jer istovremeno konzumiranje alkoholnih pića s ovom gljivom uzrokuje antabusni sindrom trovanja, odnosno nepodnošljive alergije na koži, poput antabusa, odnosno trovanje u vidu vrtoglavice, povraćanja, svrbeža i drugih simptoma. Ako se piju alkoholna pića simptomi trovanja mogu se javiti i 20 sati nakon jela. Alkohol se nikako ne smije konzumirati najmanje 2 dana prije i 2 dana poslije konzumacije ove vrste, inače bi došlo do teškog trovanja. Sadržaj coprina u ovoj ovoj gnojištarki iznosi između 160-360 mg/kg. Gostima se nikako ne smije ponuditi ova vrsta jer se nikada sa sigurnošću ne zna jesu li pili alkoholna pića, niti hoće li ih piti nakon konzumacije.
Napomena: Postoji mnogo vrsta sa crnim sporama i mesom koje se rastapa, ali su mnogo manje rastom i rastu na različitom staništu. Slične su Romagnesijeva gnojištarka (Coprinopsis romagnesiana), koja je sa narančasto-smeđim do crveno-smeđim ljuskama na klobuku, grbava gnojištarka (Coprinopsis acuminata), koja ima oštriji, vitkiji klobuk sa više ili manje glatkom sredinom i užim sporama, upadljiva gnojištarka (Coprinopsis insignis), koja raste na panjevima bjelogoričnog drveća, kućna gnojištarka (Coprinellus domesticus), koja raste izraženo busenasto, panjevkasta gnojištarka (Coprinellus truncorum), koja raste na panjevima, dok blistava gnojištarka (Coprinellus micaceus), koja ima dosta različitih varijeteta, a raste na tlu.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 103. Naborana gnojištarka (Coprinus atramentarius (Bull. ex Fr.) Fries)

BABOSINA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis babosiae L.Nagy, Vágvölgyi & Papp
Etimologija: U čast mađarske mikologinje Margit Babos (1931.-2009.). Po imenu.
Klobuk: 0.3–2.5 cm širok, isprva je valjkast do eliptičan, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, u mladosti je bjelkast do sivkast, kasnije postaje siv do crnkast, prozirno narebran, prekriven je kompaktnim, bjelkastim, pahuljastim do vunastim ovojem, koji se ubrzo izgubi.
Stručak: 3–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, prekriven je sitnim, pahuljastim do vunastim, bijelim ostacima ovoja, bjelkast ili sivkast.
Listići: Do 1.5 mm široki, trbušasti, slobodni, u mladosti su bijeli, kasnije su crnkasti i razmaknuti, oštrica je bjelkasto resasta.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, s prednje strane su eliptične, s 1.4-1.7 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.8–9.7 x 5–6 µm, Q = 1.4–1.8, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 23-28 x 7-8 µm, cheilocistide su obilne, različitih oblika, gotovo kuglaste, eliptične ili u obliku široke ampule, 27–48 x 10–18 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće topole, akacije i hrasta, na krupnijim drvnim ostacima (trupci), na truloj kori, u lišću, na pješčanim dinama, na vlažnim mjestima.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Postoji samo nekoliko vrsta s tako malim sporama u sekciji Lanatuli, lažna zrakasta gnojištarka (Coprinopsis pseudoradiata) i bijelovunasta gnojištarka (Coprinopsis candidolanata) imaju pleurocistide, Jonesova gnojištarka (Coprinopsis jonesii) ima mnogo veća plodna tijela i drugačiji oblik spora, a Geesteranusova gnojištarka (Coprinopsis geesterani) raste na istom staništu i ima istu veličinu spora, međutim, ima pleurocistide, drugačiji oblik spora (romboidni) i obično je svjetlije boje.
DNA sekvenca:

LJEPUŠKASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis bellula (Uljé) P.Roux & Eyssart.
Etimologija: bellula (lat.) = umanjenica od bella (lijepa), ljepuškasta, slatkasta. Po izgledu.
Engleski naziv: Exquisite Inkcap
Klobuk: 0.8-3.5 cm širok, isprva je kuglast, gotovo kuglast do eliptičan i visok do 1.2 cm, kasnije je konveksan ili izravnat sa lagano podvijenim rubom, rijetko je potpuno raširen, potpuno je prekriven prolaznim, bijelo-sivkastim ovojem, na sredini je često krem do svijetlooker, ovoj je na rubu nešto dlakavije-pahuljast, osobito u mladosti, prozirno narebran.
Stručak: 3-8 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, na bazi je zadebljan i debeo do 3.5 mm, na vrhu je širok do 1.5 mm, bijel, ali na vrhu je često malo proziran i smećkast ili sivkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja, prema vrhu je gladak.
Listići: 20-36 ih dopire do stručka, slobodni, široki su do 2 mm, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do sivi s crnkastim mrljama, kasnije se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su s prednje strane široko eliptične, često su malo nepravilnog oblika, klični otvor je na sredini i malo ekscentričan, 7.3-10.6 x 5.8-8 (f) x 5-7.1 µm, Q = 1.2-1.65, Qav = 1.4-1.5, bazidije su 2-sporne, 15-32 x 7-9 µm, bez cheilocistida i pleurocistida; otrusina je čokoladnosmeđa.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, rjeđe busenasto, a ponekad i pojedinačno, kao saprotrof obično u grmlju, u parkovima i svim tipovima šuma, ali i po travnjacima, na golom tlu, na travnatim i mahovinom bogatim mjestima.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako se razlikuje se od ostalih pripadnica skupine paučinaste gnojištarke (Coprinopsis cortinata) po 2-spornim bazidijama, izostanku pleurocistida i cheilocistida, te po donekle nepravilnim, široko eliptičnim sporama.
DNA sekvenca:

DVOROGA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis bicornis (Uljé & Horvers) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: bi (lat.) = dva + cornis, cornu (lat.) = rog. Po rastu na kravljem izmetu.
Engleski naziv: Cowhorn Inkcap
Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok do 5 mm, često je malo stožast, zatim je zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan ili izravnat i sa izvrnutim rubom, vrlo je tanak, u ranoj mladosti je bijel, čitava površina je s potpuno bijelim ovojem, kasnije je sivkast do sivo-smeđ, ubrzo se radijalno cijepa na dlačice ili vlakanca, često su šiljasta i prilegnuta ili zakrivljena, osobito na sredini, brazdast i prozirno narebran.
Stručak: 3-5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, batinasto i gomoljasto zadebljan na bazi i širok do 2 mm, šupalj, bjelkast, dlakavo-pahuljast, osobito gusto na donjem dijelu, kasnije postaje gol.
Listići: Rijetki, oko 16 ih dopire do stručka, slobodni, uski, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike ili valjkaste, sa zaobljenom bazom i vrhom, s 1-1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini (teško uočljiv), 9.1-12.6 x 5.9-8.4 µm, Q = 1.4-1.8, Qav = 1.5-1.7, bazidije su 2-sporne, 14-36 x 7-10 µm, cheilocistide su kuglaste ili eliptične, rijetko su u obliku ampule, 30-80 x 20-35 µm, plurocistide su duguljaste, eliptične, jajolike ili u obliku ampule, 40-80 x 20-40 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprotrof na kravljem ili konjskom izmetu ili gnoju.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prepoznatljiva je po 2-spornim bazidijama, djelomično eliptičnim ili kuglastim elementima ovoja i staništu na izmetu.
DNA sekvenca:

SVIJETLA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis candidata (Uljé) Gminder & Böhning
Etimologija: candidata (lat.) = bijela, čista. Po boji.
Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je jajolik do polukuglast i visok do 8 mm, kasnije se raširi, bijel do krem, kasnije je sivkast, u mladosti je čitava površina praškasta, kasnije se razlaže na pahulje, a na rubu je pomalo dlakavo-ljuskav, prozirno narebran.
Stručak: 2-5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, polugomoljasto je zadebljan na bazi, lomljiv, bijel, na bazi je više oker-smeđ, prekriven je bijelim ljuskicama.
Listići: 21-28 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crnkasti, oštrica je bijela.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, s 2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.3-11.5 x 4.6-6 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, 15-35 x 7-10 µm, cheilocistide su u obliku boce, duge su do 50 µm, sa 7-25 µm širokim donjim dijelom i 4-15 µm širokim vratom sa zaobljenim vrhom, nema pleurocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bijelo, sivkasto do sivo, u starosti postaje crno-smeđe, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof na golom tlu, a ponekad na ili uz otpale grančice.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prepoznatljiva je po cheilocistidama u obliku boce i obično valjkasto-eliptičnim sporama.

BIJELOVUNASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis candidolanata (Doveri & Uljé) Keirle, Hemmes & Desjardin
Etimologija: candidus (lat.) = bijel, sjajan + lanatus (lat.) = vunast, pokriven dlačicama. Po dekoraciji.
Klobuk: 0.4-1.2 cm širok, jajolik do eliptičan i visok 2-4 mm, kasnije se izravna ili se čak izvrne prema gore pri topljenju, kožica je u mladosti bjelkasta, kasnije je sivkasta, sredina je svijetlooker do smeđa, lagano je narebran do sredine, potpuno je prekriven snježnobijelim vlaknasto-vunastim ovojem, koji je najgušći na sredini, na rubu se dijeli na odvojena vlakanca koja su na krajevima blago uzdignuta prema gore.
Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-1.2 mm debeo, valjkast, nitast, često je valovit, nije gomoljast, lagano je sužen blizu baze, snježnobijel, u početku je prekriven brojnim vlakancima od ovoja, kasnije je gladak.
Listići: 14-22 ih dopire do stručka, slobodni, uski, isprva su bijeli, kasnije su crni, oštrica je svjetlija, kasnije se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, s prednje strane su izraženo valjkaste, zaobljene na bazi i vrhu, glatke, s 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom je na sredini, 7.3-10.7 x 4.8-7.2 µm, Q = 1.2-1.7, Qav = 1.4-1.5, bazidije su 4-sporne, valjkaste, izraženo sužene na sredini, 18-34 x 7-10 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike, duguljaste, u obliku ampule ili valjkaste, 40-90 x 18-30 µm, cheilocistide su obilne, kuglaste, jajolike, eliptične, duguljaste ili u obliku ampule, 22-70 x 17-30 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprotrof izravno na izmetu jelena i ovaca.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po dvije vrste elemenata ovoja, malim plodnim tijelima, staništu na izmetu, prilično širokim sporama s prosječnim Q od 1.45-1.55 i odsutnosti kopči. Druge vrste koje rastu na izmetu sa sporama duljine do oko 11 µm su lažna zrakasta gnojištarka (Coprinopsis pseudoradiata), koja ima uže spore s prosječnim Q većim od 1.6 i pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea), koja ima veća plodna tijela, a obje ove vrste imaju kopče i samo jednu vrstu ovoja.
DNA sekvenca:

PEPELJASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis cinerea (Schaeff.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji.
Engleski naziv: Grey Inkcap
Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je eliptičan do valjkasto-eliptičan i visok 0.5-1.5 cm, stožast, zatim je konveksan ili izravnat, na kraju je izravnato-konkavan sa izvrnutim rubom, rastapa se od ruba prema sredini i tada se rub izvrne prema gore, najprije je sivkast, zatim je sivo-plavkast sa smeđim ispupčenjem na sredini, dekoriran dosta uočljivim bijelim ovojem, kasnije je siv do sivo-smeđ, kasnije se razlaže na bijele ljuskice i dlačice na sivoj osnovi koje brzo nestanu, rub je narebran.
Stručak: 5-10 cm visok i 2-6 mm širok, valjkast, dosta je pravilan, tanak, šupalj, nježan, karakteristično je batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi gdje do 9 mm debeo, više ili manje ukorijenjen, bjelkast, čitav je prekriven je bijelim pahuljama koje ubrzo nestanu.
Listići: Gusti, 45-60 ih dopire do stručka, slobodni su uz stručak, najprije su bijeli pa ubrzo sivi i na kraju crnkasti, pretvaraju se u crnu kapajuću masu.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, rijetko pomalo valjkaste, sa zaobljenom bazom i vrhom, sa 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8.5-12 x 6-8 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 15-36 x 7-11 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do duguljaste, 35-85 x 15-50 µm, pleurocistide su kuglaste, eliptične do duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 50-140 x 20-55 µm; otrusina je crna.
Meso: Bjelkasto, prelazi u sivo, tanko, nježno, gotovo da i ne postoji; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste tijekom godine, u razdoblju bez mraza, pojedinačno ili busenasto, kao saprotrof na gnoju, truloj slami ili biljnom otpadu, jako humusnom tlu ili kao nepoželjna gljiva na kompostu za uzgoj plemenitih pečurki (šampinjona), izdržava visoke temperature koje se razvijaju tijekom kompostiranja.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom nema nikakve uporabne vrijednosti.
Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima utvrđeno da pepeljasta gnojištarka sadrži bioaktivne tvari galektine za koje je poznato da djeluju antikancerogeno i obećavajuće je sredstvo za liječenje raka debelog crijeva (National Library of Medicine. 2024. Coprinopsis cinerea Galectin CGL1 Induces Apoptosis and Inhibits Tumor Growth in Colorectal Cancer Cells).
Napomena: Najprepoznatljivija je po staništu, veličini, obliku spora, te po osobini da se od rane mladosti počinje raspadati, rub je zavijen prema vani poput turbana, a ostali dio plodnog tijela se zajedno sa stručkom posuši. Na istom staništu raste slična zrakasta gnojištarka (Coprinopsis radiata), koja je mnogo manjih dimenzija, te krupnoglava gnojištarka (Coprinopsis macrocephala), koja ima veće spore.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 121. Pepeljasta gnojištarka (Coprinus cinereus (Schff. ex Fr.) S.F.Gray), Sinonimi: Coprinus fimetarius (L.) Fr., Coprinus stercorarius ss. Ricken
|
Coprinopsis cinereofloccosa - created in Norway by John Bjarne Jordal |
![]() |
![]() |
|

PEPELJASTOMALJAVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis cinereofloccosa (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Engleski naziv: Ashen Inkcap
Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je kuglast do valjkast i do 2 cm visok, zatim je zvonolik, gusto je prekriven brašnastim do dlakavim pahuljastim ovojem, prvo je bijelo-sivkast, zatim je svijetlosiv do siv, uočljivo je brazdast, raspada se u crnu kapajuću masu.
Stručak: 3-6 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, lomljiv, malo je zakrivljen na bazi, po cijeloj je dužini bjelkasto maljav, osnova je svijetlosiva.
Listići: Gusti, uski, široki su oko 2 mm, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi i na kraju crni, delikvescentni, odnosno u zrelosti se pretvaraju u crnu, kapajuću masu (tzv. autoliza).
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, sa stožastom bazom i zaobljenim vrhom, sa 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 11.5-14 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.75-2.15, Qav = 1.9-2, bazidije su 2-sporne, 20-32 x 8-9.5 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 30-90 x 20-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-120 x 22-40 µm; otrusina je crna.
Meso: Bjelkasto, kožasto; miris nije izražen, okus blag.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, izvan šuma, u travi, na vlažnim livadama i golom humusnom tlu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Srodna je kvaščeva gnojištarka (Coprinopsis saccharomyces), koja također ima 2 spore, ali ima šire spore sa zaobljenom bazom.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 122. Pepeljastomaljava gnojištarka (Coprinus cinereofloccosus P.D.Orton)

PRAŠKASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis coniophora (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: konis (gr.) = prah, prašina + -phoros (gr.) = nosi, nositelj. Po dekoraciji.
Engleski naziv: Duster Incap
Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je kuglast, gotovo kuglast ili eliptičan i visok do 7 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije se izravna, potpuno je prekriven brzo prolaznim, praškastim, tamno sivo-smeđim ovojem, često je s maslinastozelenom nijansom, na sredini je s malim granuliranim nakupinama, kasnije se otkrije bijela površina, prozirno narebran.
Stručak: 2-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi i širok 1.5 mm, bijel, gotovo je proziran, često je sa smeđim nakupinama od ovoja.
Listići: 14-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do crni, kasnije se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste ili eliptične, s kličnim otvorom na sredini, 6.3-8.9 x 3.8-5.2 µm, Q = 1.4-2.1, Qav = 1.7-1.8, bazidije su 4-sporne, 13-30 x 6-8 µm, nema cheilocistide su varijabilnog oblika, usko batinast, batinaste, eliptične, U obliku široke boce ili gotovo kuglaste, ponekad su sužene na sredini, 10-28 x 8-15, nema pleurocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do crno, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof na i oko panjeva raznog bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako je prepoznatljiva po skupnom rastu i obliku plodnog tijela. Slična je rasijana gniojištarka (Coprinellus disseminatus), koja je u ranoj mladosti tamnosiva, dok su kod opisane vrste krem i kasnije ponekad sa maslinastom nijansom. Slična je i sivodlakava gnojištarka (Coprinopsis poliomalla), još jedna mala siva vrsta, koja raste na izmetu, pojedinačno ili u malim skupinama, a uvijek ima eliptične ili jajolike spore i izražene pleurocistide.

PAUČINASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis cortinata (J.E.Lange) Gminder
Etimologija: cortina (lat.) = zavjesa, koprena, odnosno paučinasti ovoj koji povezuje klobuk i stručak kod mladih plodnih tijela gljiva. Po izgledu.
Engleski naziv: Veiled Inkcap
Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je gotovo kuglast do eliptičan i visok do 6 mm, kasnije je konveksan ili izravnat, na kraju je s blago podvijenim rubom, potpuno je prekriven prolaznim, bijelim, sivkastim do sivim ovojem, na sredini je često krem do svijetlooker, ovoj je na rubu nešto dlakavije pahuljast, osobito u mladosti, prozirno narebran.
Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, nešto je širi prema bazi i do 3.5 mm debeo, bijel, proziran, često je smećkast, bijelo pahuljast od ovoja.
Listići: 18-24 ih dopire do stručka, slobodni, široki su do 2 mm, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do sivi s crnkastim mrljama, kasnije se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili ponekad bademaste, klični otvor je na sredini, 6.2-9.7 x 4.3-6 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.45-1.55, bazidije su 4-sporne, 15-26 x 7-8 µm, nema cheilocistide niti pleurocistide, ovoj se sastoji od bezbojnih do blago žućkastih, glatkih do zrnatih, do 50 µm širokih, kuglastih elemenata, pomiješanih s elementima nalik hifama; otrusina je čokoladnosmeđa.
Meso: Tanko, bijelo, sivkasto do sivo, u starosti postaje crno i rastopi se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, rjeđe busenasto, a ponekad i pojedinačno, kao saprotrof obično u grmlju, u parkovima i svim tipovima šuma, ali i po travnjacima, na golom tlu, na travnatim i mahovinom bogatim mjestima.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je vrsta Coprinopsis filiformis, od koje se razlikuje po strukturi ovoja, koji se sastoji od dvije vrste elemenata, odnosno kuglastih elemenata i elemenata sličnih hifama, a ne samo kuglastih elementa.

ČIZMASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis cothurnata (Godey) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: cothurnus, cothurnata (lat.) = obuven u vrstu visoke čizme koju su nosili antički grčki i rimski glumci u tragedijama. Po supstratu na kojem raste ili koji ima oblik/izgled čizme.
Engleski naziv: Powdered Inkcap
Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, u mladosti je jajolik do stožast, kasnije se izravna, vlažan, isprva je bijel do krem-sivkast, kasnije je sivkasto-zelen, na sredini je smeđ, ovoj je bijel, praškasto-zrnast do prilegnuto vlaknast, lako se uklanja, u starosti je gol, rub je nepravilan, brazdast, prozirno narebran, kožica se guli do polovice.
Stručak: 1.4-8 cm visok i 3-6 mm debeo, sužava se prema gore, na dnu je gomoljast, šupalj, bijel, trljanjem postaje žućkasto-crven, pahuljast, pri dnu je dlakav, baza je obično crveno-smeđa.
Listići: Gusti, slobodni, uski, u mladosti su bijeli, kasnije su crno-smeđi.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje strane su 6-kutne, klični otvor je na sredini, rijetko je ekscentričan, debelih stijenki, glatke, 9.5-15.5 x 6.5-8.5 (f) x 7-7.5 µm, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, eliptične, 7-11 x 6.4-7.8 µm, cheilocistide su mjehurasto batinaste, tankih stijenki, prozirne, 14.2-26 x 11.4-20 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, od lipnja do listopada, kao saprotrof na gnoju ili zrelom izmetu, obično kravljem ili konjskom, te kompostu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako je prepoznatljiva po vrlo velikim, eliptičnim sporama i staništu na gnoju. Slične su bijela gnojištarka (Coprinopsis nivea) i lažna bijela gnojištarka (Coprinopsis pseudonivea), koje imaju šire spore i rastu na nešto drugačijem staništu.
DNA sekvenca:
|
Coprinopsis echinospora - created on October 2022 in Bredvig Mose, Denmark by Rasmus Riis-Hansen |
![]() |
![]() |
|

BRADAVIČAVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis echinospora (Buller) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: echino (gr.) = jež, bodljikavo, trnovito + spora (gr.) = sjeme, spora. Po bradavičavim sporama.
Engleski naziv: Warty Inkcap
Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik, 0.5-1 cm visok, kasnije se spljošti i izravna, isprva je bijel, površina je u mladosti prekrivena sitnim, bijelim ili sivkastim dlakavo-vlaknastim ljuskama od ovoja, koji se lako uočava na sivo-smeđoj osnovi, kasnije postaje gol i više ili manje tamnosiv, prozirno narebran, na sredini je sivo-smeđ, rub je u mladosti s bijelim vlaknastim ovojem, u starosti je resast i izvrnut prema gore.
Stručak: 2-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, malo je zadebljan na dnu, bjelkast, površina je prvo prekrivena sitnim, bijelim, ljuskavim vlakancima, kasnije je lagano bijelo naprašen na svijetlosivoj osnovi.
Listići: Gusti, 18-42 dopiru do stručka, široki, slobodni, prvo su bijeli, zatim su postupno sivi i na kraju crni, kasnije se rastapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, obilno su bradavičave, klični otvor je na sredini i širok 1.5-1.8 µm, 8.5-13 x 6-8 µm, Q = 1.2-1.8, Qav = 1.35-1.6, bazidije su 4-sporne, 16-38 x 8-9.5 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, mjehuraste ili gotovo valjkaste, 25-100 x 20-55 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, mjehuraste ili gotovo valjkaste, 60-150 x 20-80 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, vrlo je mekano, bijelo do sivkasto, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprotrof po bjelogoričnim šumama i po šumskim stazama, na krupnijim drvnim ostacima i piljevini raznog bjelogoričnog drveća, često ispod ptičjih kolonija ili mjestima za gniježđenje ptica.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako se prepoznaje po bradavičavim, bademastim sporama i 4-spornim bazidijama. Slične su dvosporna gnojištarka (Coprinopsis rugosobispora) i bradavičavosporna gnojištarka (Coprinopsis phlyctidospora), koje imaju slično dekorirane spore i ovoj, ali su spore jajolike.
DNA sekvenca:

TRAVNJAČKA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis epichloea (Uljé & Noordel.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: epi (gr.) = na, iznad + chloe (gr.) = mlada trava, zelenilo. Po staništu.
Klobuk: 0.4-1.5 cm širok, kuglast ili jajolik i visok 2-5 mm, kasnije se proširi, u ranoj je mladosti prekriven brzo prolaznim, sivim ovojem, ovoj se razlaže na sitna, dlakava vlakanca, ubrzo je sivkast do gotovo bijel, prozirno narebran.
Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, bijel do sivkast, gotovo je gol, baza je slabo vunasto-dlakava.
Listići: Oko 20 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bjelkasti, ubrzo su sivo-smeđi do tamnosivi, na kraju su crnkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, često su više ili manje stožaste na vrhu, ponekad su pomalo 4-kutne, s 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7-10.2 x 6.7-9 (f) x 6.4-7.8 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 4-sporne, 16-32 x 9-11 µm, pleurocistide su duguljaste, valjkaste ili u obliku boce, 60-105 x 12-24 µm, cheilocistide su duguljaste, eliptične, valjkaste ili u obliku uske boce, 45-100 x 15-30 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof po travnjacima, često na golom tlu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Mikroskopski je slična listićava gnojištarka (Coprinopsis gonophylla), koja se razlikuje po izraženo manjim, mnogo krhkijim plodnim tijelima i okruglijim, nešto većim sporama i rastu na spaljenim mjestima. Po sporama donekle slična tamnosporna gnojištarka (Coprinopsis phaeospora), koja, kao i sve ostale vrste u sekciji Alachuani sa kuglastim sporama, ima elemente ovoja sa debelim stijenkama.
|
Coprinopsis episcopalis - created on October 2024 in Allindelille Fredskov, Denmark by Thomas Kehlet |
![]() |
![]() |
|

BISKUPSKA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis episcopalis (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: episcopalis (lat.) = biskupski. Po obliku klobuka.
Engleski naziv: Mitre Inkcap
Klobuk: 1.5-5.5 cm širok, prvo je duguljast ili tupo stožast, zatim je stožast do konveksan, na kraju se raširi, prolazni ovoj je bijel, često je malo žuto-smeđ do hrđastosmeđ na sredini, razlaže se na ljuske na sivoj osnovi.
Stručak: 4-9.5 cm visok i 5-9 mm debeo, valjkast, baza je više ili manje obrubljeno gomoljasta i 8-15 mm široka, bijel, svilenkasto crtast.
Listići: Gusti, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivkasti, na kraju su crnkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su zaobljeno 4-kutne s vršnom, prilično tupom papilom, sa središnjim, oko 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom, 6.5-11.5 x 6-11 (f) x 5-6.5 µm, Q = 1-1.45, Qav = 1.1-1.3, bazidije su 4-sporne, 17-35 x 10-11 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, gotovo valjkaste ili jajolike, 30-120 x 10-40 µm, pleurocistide su gotovo valjkaste, duguljaste, eliptične ili jajolike, 50-140 x 15-40 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof među lišćem bjelogoričnog drveća, osobito bukve, na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prilično je velika vrsta u sekciji Alachuani i lako je prepoznatljiva po karakterističnom obliku spora.
DNA sekvenca:

CRVENOGLAVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis erythrocephala (Lév.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: erythros (gr.) = crven + kephale (gr.) = glava. Po boji klobuka.
Engleski naziv: Redheaded Inkcap
Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik i visok 5-10 cm, zatim je zvonolik do konveksan, na kraju se izravna, smeđ, prekriven je hrđastosmeđim ili narančasto-crvenim ovojem koji se brzo izgubi, po vlažnom vremenu je često sa sluzavim slojem, prozirno narebran.
Stručak: 3-10 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, baza je malo ukorijenjena i široka do 5 mm, bijel, ponekad je s ružičastim odsjajem, gornji dio je bijelo pahuljast, donji dio je prekriven narančastim, hrđastosmeđim ovojem, pri dnu je gušći, baza je s bijelim micelijem.
Listići: Slobodni, isprva su bjelkasti sa hrđastosmeđom oštricom, kasnije su smeđi do crnkasti, rastope se u crnu tekućinu.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, sa zaobljenom ili ponekad stožastom bazom i zaobljenim ili pomalo krnjim vrhom, s 1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.7-13.2 x 5-7.8 µm, Q = 1.4-1.9, Qav = 1.5-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-34 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, rjeđe su valjkaste ili u obliku ampule, 30–50 x 15–25 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, valjkaste ili u obliku ampule, 80-130 x 25-40 µm; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, bijelo, brzo pocrni, rastapa se; miris nije izražen ili pomalo podsjeća na marelicu, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprotrof u parkovima, uz ceste i šumske staze, na zemlji pomiješanoj sa sitnim drvnim ili biljnim ostacima, često na komadima drva ili u travi.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po narančastom ovoju i hrđastosmeđoj oštrici listića.
DNA sekvenca:

BLATNA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis fluvialis (Lancon. & Uljé) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: fluvialis (lat.) = riječni, koji se odnosi na rijeku. Po staništu.
Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, gotovo je kuglast, eliptičan ili jajolik i visok 3-5 mm, zatim je tupo stožast do konveksan, kasnije je spljošten, u mladosti je gusto prekriven bijelim ovojem koji se kasnije izgubi, na sredini je smećkast, ispod ovoja je tamnosiv do sivo-smeđ na sredini, prozirno narebran.
Stručak: 2-3 cm visok i oko 1 mm debeo, valjkast, lagano je batinasto zadebljan na bazi, bijel, pahuljast.
Listići: Gusti, 26-30 ih dopire do stručka, slobodni, bijeli do crnkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, baza je često stožasta, a vrh zaobljen, s oko 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.9-10.6 x 5.3-7.8 µm, Q = 1.2–1.4, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, 14-40 x 7-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, jajolike ili široko valjkaste, 30-55 x 17-32 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili široko valjkaste, 40-55 x 19-28 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na golom tlu, na mulju i na zamuljenom biljnom materijalu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je travnjačka gnojištarka (Coprinopsis epichloea), od koje se razlikuje po obliku i Q spora te veličini i obliku cistida.
DNA sekvenca:

SMRDLJIVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis foetidella (P.D.Orton) A.Ruiz & G.Muñoz
Etimologija: foetidus (lat.) = smrdljiv, beugodnog mirisa + -ella (lat.) = umanjenica. Po neugodnom mirisu mesa.
Klobuk: 0.5-1 cm širok, isprva je kuglast do duguljast i visok do 4 mm, kasnije se raširi, sivkast do siv, gusto je prekriven s bijelim brašnastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, brazdast i prozirno narebran.
Stručak: 1.5-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, malo je zakrivljen i zadebljan na bazi, šupalj, lomljiv, bijel.
Listići: Slobodni, bijeli do sivkasti, kasnije su tamnosivi do crni, na kraju se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 1.2-1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.6-10.8 x 4.6-7 µm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 8-20 x 6-8 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste ili u obliku boce, 20-50 x 14-22 µm, pleurocistide su u obliku boce ili duguljaste, 50-90 x 18-30 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bijelo, prozirno, postaje sivo, brzo se rastapa; miris je jako narkotičan, lužnat, poput ormarića sa lijekovima, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na izmetu ili gnoju.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Jedna je od najmanjih tintnica, a najprepoznatljivija je po odsutnosti sklerocija, jakom narkotičnom mirisu mesa i malim dimenzijama. Slične su gomoljasta gnojištarka (Coprinopsis tuberosa), koja obično izrasta iz sklerocija, nema narkotičan miris mesa i ima veća plodna tijela, te trosporna gnojištarka (Coprinopsis trispora), koja ima 3-sporne bazidije.
DNA sekvenca:
|
Coprinopsis friesii - created on July 2023 in Scottish Borders, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by nidab |
![]() |
![]() |
|

FRIESOVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis friesii (Quél.) P.Karst.
Etimologija: friesii = u čast Eliasa Magnusa Friesa (1794.–1878.), švedskog mikologa i jednog od utemeljitelja suvremene mikologije. Po imenu.
Engleski naziv: Romboid Incap
Klobuk: 0.4-1.5 cm širok, prvo je stožast, jajolik ili eliptičan i visok 2-6 mm, bjelkast, na sredini je oker, ovoj se razlaže na krem do oker ljuske, brazdast i prozirno narebran.
Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, bijel do sivkast, baza je malo ljuskava.
Listići: Gusti, oko 40 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim sivi do crnkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do blago romboidne, zaobljene su na vrhu, sa središnjim, oko 1.3-1.6 µm širokim kličnim otvorom, 6.2-10.8 x 5.5-8.3 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, 14-32 x 8-9 µm, cheilocistide su valjkaste, duguljaste, usko stožaste ili eliptične, 30-100 x 14-32, pleurocistide su valjkaste, duguljaste, usko stožaste, 80-125 x 16-22 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, nježno, lomljivo, posuši se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, kao saprotrof po livadama, poplavljenim ravnicama, uz potoke, na vlažnim mjestima, na bilju i travama.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po jajolikim ili romboidnim sporama prosječne duljine od oko 8 µm u kombinaciji sa slabo obojenim ovojem. Slična je lažna Friesova gnojištarka (Coprinopsis pseudofriesii), koja je manjih dimenzija i raste na drvu.
DNA sekvenca:
Stranica 81 od 141


