Coprinopsis geesterani - created on October 2021 in El Grove, Pontevedra, Spain by joseba45

GEESTERANUSOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis geesterani (Uljé) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast nizozemskog mikologa dr. Rudolfa Arnolda Maas Geesteranusa (1911.–2003.), koji je značajno doprinio proučavanju gljiva, osobito tintnica. Po imenu.

Klobuk: 1-2.7 cm širok, isprva je eliptičan, valjkasto-eliptičan, jajolik ili gotovo kuglast i visok oko 8 mm, zatim je zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan ili izravnat, ubrzo poveni, u ranoj mladosti je bijel, ubrzo postaje siv ili sivo-smeđ, na sredini je tamniji, ovoj je prvo čisto bijel, kasnije je siv do sivo-smeđ, prekriva cijelu površinu, ubrzo se radijalno cijepa na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene ljuske, osobito na sredini, prozirno narebran.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, na bazi je batinasto zadebljan do blago gomoljast i širok 3 mm, šupalj, bjelkast, dlakavo ljuskav po cijeloj površini, ali posebno gusto u donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Gusti, uski, 34-40 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crnkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, teži obliku mitre ili romba, na jednom su kraju zaobljene ili blago stožaste, a na drugom zaobljene, klični otvor je na sredini i širok 1-1.5 µm, 5.6-10.6 x 4.3-7.1 µm, Q= 1.15-1.7, Qav= 1.35-1.45, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 7-11 µm, cheilocistide su kod vrlo mladih primjeraka široko mjehuraste, te prilično izdužene i eliptične, batinaste ili u obliku uske boce, 25-105 x 12-40 µm, pleurocistide su eliptične do jajolike, duguljaste ili usko vretenaste, posljednje su ispod vrha široke 7-13 µm, 70-125 x 22-33 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprotrof u šumama, na rubovima šuma i parkovima, na tlu pomiješanom s komadićima drva, na trulim drvnim ostacima i na kompostiranim biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim plodnim tijelima i eliptičnim do jajolikim sporama koje teže obliku mitre ili romba, prosječno su kraće od 9 µm i prosječni Qav je oko 1.45. Slična je lažna zrakasta gnojištarka (Coprinus pseudoradiata), koja često raste na gnoju, a rjeđe na golom tlu (vjerojatno pomiješanom s gnojem), spore su više eliptične ili duguljaste sa zaobljenom, nikada nisu stožaste na jednom kraju, Qav je veći od 1.45. Plašljiva gnojištarka (Coprinopsis lagopides) ima spore sličnog oblika i veličine (obično su nešto šire), ali je mnogo većih dimenzija i uglavnom raste na opožarenom tlu.

Coprinopsis gonophylla - created on August 2019 in Klinten, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

LISTIĆAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis gonophylla (Quél.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: gonos (gr.) = sjemenka, reproduktivni organ + phyllon (gr.) = list, listić. Po imenu.

Engleski naziv: Subglobose Inkcap

Klobuk: 0.4-3 cm širok, isprva je kuglast ili ponekad eliptičan, jajolik ili stožast i visok 0.3-1.2 cm, zatim je polukuglast ili tupo stožast, na kraju konveksan, bijel, u mladosti je čitav prekriven bijelim ovojem, zatim se oko sredine razlaže u pahuljaste ljuske, kasnije postaje djelomično smećkast, prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi i debeo do 5 mm, gladak, šupalj, ukorijenjen, vrlo lomljiv, bjelkast, pahuljast, s bijelim micelijem na bazi.

Listići: Gusti, 32-38 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi, na kraju su crnkasti, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su kratko jajolike ili kuglaste, s 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.2-8.7 x 5.3-8.2 (f) x 4.8-6.5 µm, Q = 1–1.35, Qav = 1.05-1.25, bazidije su 4-sporne, 12-34 x 7-9 µm, cheilocistide su valjkaste, duguljaste, široko eliptične, vretenaste ili u obliku boce, 40-85 x 25-45 µm, pleurocistide su valjkaste, duguljaste, a zatim često stožaste prema vrhu ili vretenaste, 50-120 x 20-40 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u stručku je sivo, u starosti postaje crno i rastopi se; miris je neugodan na smolu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof često na opožarenim terenima, te na golom, često glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po prilično čvrstim, obično polukuglastim plodnim tijelima koji često rastu na opožarenim terenima i kratkim, gotovo kuglastim sporama sa kličnim otvorom na sredini. Veličina spora donekle je slična onoj kod pjegavosporne gnojištarke (Coprinopsis spilospora), koja ima duge dlačice debelih stijenki između elemenata ovoja.

Coprinopsis herinkii - created on August 2024 in Saksfjed inddæmning, Denmark by Thomas Læssøe

HERINKOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis herinkii (Pilát & Svrček) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast češkom mikologu Josefu Herinku (1915.-1999.) poznatom po doprinosu mikologiji, osobito u proučavanju agarikoidnih gljiva. Po imenu.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, isprva je jajolik ili tupo stožast i visok 3-5 mm, bjelkast do smećkast, u mladosti je sa bijelim ovojem, kasnije se razlaže na male krpice, prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi, bijel do sivkast, gotovo je gol.

Listići: Gusti, slobodni, prvo su bjelkasti, zatim su tamnosivi do crnkasti, kasnije se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s oko 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 4.7-6.7 x 4.8-6.6, Q = 1-1.1, Qav = 1-1.05, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 8.5-9 µm, chilocistide su duguljaste ili valjkaste, 45-100 x 14-23 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 60-165 x 14-26 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof na trulim stabljikama trava.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim, kuglastim sporama.

Coprinopsis insignis - created on May 2016 in Scano di Montiferro, Italy by Davide Puddu

UPADLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis insignis (Peck) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: insignis (lat.) = istaknut, upadljiv, poseban. Po istaknuto vlaknastoj površini klobuka.

Klobuk: 4-10 cm širok, kuglast, prvo je eliptičan do jajolik i 2-5 cm visok, zatim je stožast, na kraju se izravna, isprva je bijel i sa sitnim srebrnastosivim vlakancima od ovoja, poslije je gol, zatim je sivkast do siv, sredina je oker do smećkasta.

Stručak: 8-15 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, zakrivljen, bijel, na donjem je dijelu bijelo pahuljast.

Listići: Gusti, više od 50 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, kasnije su sivkasto-smeđi do crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, izraženo su bradavičave, zaobljene do blago stožaste na jednom kraju, klični otvor je na sredini, uzak, širok oko 1 µm, 11-14.5 x 7-8 µm, Q = 1.5-1.95, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 25-42 x 8-10 µm, pleurocistide su mjehuraste do valjkaste, 80-180 x 35-50 µm, cheilocistidije su 50-160 x 30-60 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama i vrtovima, busenasto, od travnja do studenog, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukvi, rijetko na zemlji.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTRAVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakteristikama ovoja, busenastom rastu, te bradavičavim i bademastim sporama. Prilično je velika rastom i može se zamijeniti s naboranom gnojištarkom (Coprinopsis atramentaria) od koje se razlikuje po vlaknastom klobuku, neobrubljenoj bazi stručka i bradavičavim sporama.

Coprinopsis jonesii - created on May 2019 in Holt, Tønsberg, Vf, Norway by Per Marstad

JONESOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis jonesii (Peck) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: Po imenu.

Engleski naziv: Bonfire Inkcap

Klobuk: 2-6 cm širok, na početku je eliptičan, valjkasto-eliptičan, zatim je stožast, kasnije je konveksan ili izravnat, prekriven je bjelkastim ovojem, koji je kasnije siv do sivo-smeđ, svjetliji je prema rubu, radijalno se dijeli na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili, osobito u sredini, zakrivljene ljuske, vrhovi sušenjem postaju smeđi, osnova je sivo-smeđa, dugo je vremena podvijen.

Stručak: 5-13 cm visok i 0.3-1 cm debeo, lomljiv, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana i široka do 1.3 cm, šupalj, bjelkast, cijela je površina dlakavo-ljuskava, osobito gusto na donjem dijelu, u starosti postaje gol.

Listići: Gusti, uski, 55-80 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti, kasnije se rastapaju.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, rijetko su malo valjkaste, na krajevima su zaobljene, klični otvor je na sredini i širok oko 1.4 -1.7 µm, 6.5-9.5 x 6-8 µm, Q = 1.05-1.35, Qav = 1.15-1.3, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 7-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične do duguljaste, 35-85 x 15-50 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične do gotovo valjkaste, 50-140 x 20-55 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprotrof u šumama, na rubovima šuma i parkovima, na opožarenom tlu ili izgorenom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dekoraciji na klobuku i stručku. Makroskopski je vrlo slična bradavičava gnojištarka (Coprinopsis echinospora), koja ima bradavičave spore (8.5-11 x 6-7.5 µm), koja je jedina tintnica sa bradavičastom površinom spora. Slična je Geesteranusova gnojištarka (Coprinopsis geesterani), koja je mnogo manjih dimenzija i ima uže spore, zečja gnojištarka (Coprinopsis lagopus), koja ima duže spore, dok druge slične vrste uglavnom rastu na izmetu.

Coprinopsis krieglsteineri - created on September 2021 in Nautenes, Risør, Ag, Norway by Arild Omberg

KRIEGLSTEINEROVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis krieglsteineri (Bender) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast austrijskog mikologa Georga Krieglsteinera (1931.–2005.). Po imenu.

Engleski naziv: Cobwebby Inkcap

Klobuk: 0.8-4 cm širok, isprva je eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok 4-7 mm, zatim postaje zvonolik ili stožast, kasnije se raširi, bjelkast do sivkast, na sredini je tamnosmeđ, prekriven vrlo tankim, mrežastim, svilenkastim ovojem, koji je gušći na rubu, rub je brazdast i prozirno narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, baza je ponekad sužena i ukorijenjena, bijel, prekriven je gustim, sitnim pahuljama.

Listići: Gusti, oko 40 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su smeđi, na kraju su crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične ili jajolike, sa zaobljenom su bazom i vrhom, s oko 1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.7-14.1 x 5.8-7.2 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8-1.9; bazidije su 4-sporne, 22-43 x 9-11 µm, cheilocistide su eliptične, kuglaste, u obliku široke ampule ili valjkaste, 35-115 x 18-55 µm, pleurocistide su u obliku ampule, valjkaste ili duguljaste, 70-160 x 28-55 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof na šumskim stazama, na zemlji sa sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tankom, mrežastom ovoju na klobuku, koji mladim plodnim tijelima daje svilenkasti sjaj. Ovoj se ubrzo izgubi, ali dugo ostaje na rubu.

Coprinopsis kubickae - created on June 2021 in Солнечногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

VODENA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis kubickae (Pilát & Svrček) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast češke mikologinje Vere Kubičke, koja je dala doprinos u proučavanju roda Coprinus i srodnih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Bulbous Inkcap

Klobuk: 0.4-1.8 cm širok, isprva je kuglast, eliptičan ili jajolik i visok 3-8 mm, kasnije se raširi i izravna, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, ubrzo postaje sivkast do siv, prekriven je prolaznim, sitno pahuljastim ovojem, prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, gomoljasto je zadebljan na bazi, bijel, sitno vlaknasto-pahuljast, kasnije je gol, na dnu je s bazalnim diskom.

Listići: Gusti, oko 34 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli do kremasti, zatim su sivo-smeđi do tamnosivi, na kraju su crni, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste ili široko eliptične, na vrhu su zaobljene ili blago zašiljene, sa središnjim do blago ekscentričnim, 1.3-1.6 µm širokim kličnim otvorom, koji je često teško uočiti, 6.8-11.7 x 6.2-10.4 µm, Q = 1-1.35, Qav = 1-1.2, bazidije su 4-sporne, 14-36 x 8-11.5 µm, cheilocistide su u obliku uske boce, valjkaste ili stožaste, 35-120 x 11-28 µm, pleurocistide su u obliku boce ili valjkaste, 55-200 x 12-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof na trulim dijelovima barskih biljaka jednosupnica, trske (Phragmites australis), sita (Juncus) i šaša (Carex), u staklenicima na tlu bogatom hranjivim tvarima i trulom slamom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po boji, veličini plodnih tijela, staništu i kuglastim sporama. Primjećeno je da plodna tijela u staklenicima narastu veća, kao i pleurocistide i cheilocistidije.

Coprinopsis laanii - created on October 2010 in Skanneshave, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

BRAŠNASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis laanii (Kits van Wav.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Dotty Inkcap

Klobuk: 0.5-2 cm širok, prvo je kuglast do duguljast i visok do 1 cm, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven bjelkastim praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, siv do sivo-smeđ, radijalno prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ukorijenjen, bjelkast, pahuljast.

Listići: Gusti, slobodni, prvo su bijeli, na kraju su crni, kasnije se otapaju.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, na jednom kraju su stožaste, a na drugom zaobljene ili s krnjim vrhom, s 1.4-1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 10-11.5 x 5-6 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.55-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, duguljaste, valjkaste, 40-100 x 25-40 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-100 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, vrlo mekano, bjelkasto, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprotrof na mahovinom ili algama prekrivenim horizontalnim rezovima trupaca crnogoričnog i bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po staništu, uskim sporama s stožastom bazom te odsutnosti narkotičnog mirisa. Slične vrste ne rastu na panjevima i imaju manje izraženu vanjsku stijenku spora.

Coprinopsis lagopides - created on January 2020 in Estonia by Urmas Ojango

PLAŠLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis lagopides (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Klobuk: 0.5-4 cm širok, na početku je eliptičan do jajolik i 3-15 mm visok, poslije zvonolik i otvoren, siv do sivo-smeđ, ovoj je bijel do siv, razlaže se u male, radijalne dlakavo-vlaknaste ljuske, ne u krpice, od ruba se lagano rastapa u crnu masu.

Stručak: 5-9 cm visok, valjkast, nekad se zadebljava prema bazi, elastičan, bijel, cijelom dužinom je maljav.

Listići: Slobodni, 18-42 dopiru do stručka, najprije su bijeli, zatim tamnosmeđi, a na kraju crnkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, bradavičave, sa 1.5-2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.5-9.5 x 5.5-6.3 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.3-1.4, bazidije su 4-sporne, 20-35 x 7-9 µm, cheilocistide su eliptične, jajolike ili u obliku boce, 30-70 x 15-30 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 50-110 x 20-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Sivo-smeđe, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, na humusnom tlu i na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na opožarenim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je gnojištarka poput dvojnika slična zečjoj gnojištarki (Coprinopsis lagopus), a bitno se razlikuju po bradavičavim, jajolikim sporama i 4-spornim bazidijama. Plašljiva gnojištarka poput zečje gnojištarke ima manje spore oblika sjemenke leće. Ima sličnosti i s krupnoglavom gnojištarkom (Coprinopsis macrocephala) koju mnogi autori poistovjećuju s pepeljastom gnojištarkom (Coprinopsis cinerea), međutim te se dvije vrste uočljivo razlikuju.

ZEČJA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis lagopus (Fr.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: lagos (gr.) = zec + pus (gr.) = noga. Po dlakavom stručku.

Engleski naziv: Hare's Foot Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je eliptičan do valjkasto-eliptičan, zatim je stožast do konveksan, kasnije se raširi, na kraju je izravnato-konkavan, odnosno s izvrnutim rubom, tamno sivo-smeđ, cijela je površina prekrivena ovojem koji je isprva bjelkast, zatim je srebrnosiv ili svijetlosiv do sivo-smeđ, zatim se razlaže na dlakave vlaknaste nabore, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene ljuskice, osobito u sredini, vrhovi sušenjem postaju smeđi, ubrzo se izgubi, zatim je radijalno narebran skoro do samog vrha klobuka, sredina je tamnija, okerasta, nježan, tanak, rub se izvrne, skoro je prozirne kožičaste konzistencije.

Stručak: 3-10 cm visok i 2-5 mm debeo, najprije je kratak pa se izduži, valjkast, šupalj, lomljiv, batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi, bjelkast, karakteristično je potpuno prekriven sitnim, mekanim, bijelim dlakavim pahuljama, koje su gušće na donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Vrlo su gusti, oko 60 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti, ubrzo se rastope i nestanu tako da ostane samo tanko meso klobuka, po suhom vremenu se ne rastope, već se posuše.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, sa zaobljenom bazom i vrhom, sa oko 1.6-2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, glatke, 10-14 x 6-8.5 µm, Q = 1.4-1.95, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 4-sporne, 16-42 x 8-12 µm, cheilocistide su eliptične do duguljaste ili u obliku boce, 50-100 x 18-40 µm, pleurocistide su eliptične do duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 70-150 x 20-60 µm; otrusina je crna.

Meso: Veoma je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, mekano, brzo se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, najčešće pojedinačno ili po 2-3 primjerka zajedno, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim i miješanim šumama, šumarcima, na rubovima šuma, u grmlju, po parkovima, skladištima drva, na kompostu ili biljnom otpadu, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, te sitnih drvnih ostataka, na suhom otpalom lišću te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, a rjeđe po livadama i nikada po smetlištima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Pripada vrlo složenom kompleksu koji još uvijek nije u potpunosti određen. Ovo je zasigurno najnježnija vrsta iz roda gnojištarki. Javlja se ubrzo iza jakih pljuskova i ubrzo propada. Rastapa se samo djelomično, na rubu klobuka, dok se ostali dio klobuka osuši. Po izgledu se najlakše prepozna po karakterističnoj dekoraciji po čitavoj površini stručka, većina vrsta iz ovog roda ima glatki stručak. Slična je klimava gnojištarka (Coprinopsis lagopus var. vacillans), koja je slabašnija rastom i raste na drugačijem staništu, te Jonesova gnojištarka (Coprinopsis jonesii), koja ima kraće i šire spore.

Coprinopsis lagopus var. vacillans - created on July 2016 in Krigskirkegården, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

KLIMAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis lagopus var. vacillans Uljé

Klobuk: vacillare (lat.) = kolebati se, klimati, biti nestalan. Po polegnutom klobuku.

Klobuk: 1.5-3.2 cm debeo, prvo je polukuglast i visok do 8 mm, zatim se izravna, isprva je bjelkast, ubrzo je siv, na sredini je krem ​​ili svijetlooker ispod čisto bijelog, dlakavo-pahuljastog ovoja koji se dijeli u dlakave ljuske i vrlo brzo nestaje, prozirno narebran.

Stručak: 6-15 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, batinast, baza je široka do 4 mm, šupalj, vrlo je lomljiv i ubrzo je polegnut, potpuno je bijel, isprva je gusto prekriven čekinjastim, dlakavo-pahuljastim ovojem.

Listići: Gusti, 35-45 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, rijetko su izdužene, zaobljene na oba kraja, klični otvor je na sredini i širok oko 2 µm, 9.6-13.8 x 6.3-8.3 µm, Q = 1.35-2, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 4-sporne, 21-37 x 8-11 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste, eliptične ili gotovo valjkaste, 50-100 x 25-45 µm, cheilocistidije su u obliku boce, duguljaste, eliptične ili gotovo kuglaste, 40-95 x 22-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Veoma je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, mekano, brzo se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, rijetko po više primjeraka zajedno, kao saprotrof po livadama i travnjacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo krhkim plodnim tijelima, specifičnom staništu i tankoj stijenki stručka. Vrlo brzo se razvije i povene. Iako je srebrenobijeli stručak vrlo krhak, ne nestaje tako brzo, jer se klobuci i stručci često nalaze u velikom broju, polegnuti po tlu s crnim, slinavim rubom klobuka. Stručak se savija čim počne rasti, čak i dok je klobuk još zatvoren. Stijenka stručka je debljine l30-240 µm, dok je kod zečje gnojištarke (Coprinopsis lagopus) obično između 200 i 450 µm. Mikroskopske karakteristike su gotovo iste kao kod slične zečje gnojištarke pa se trenutno radije opisuje kao nova forma nego nova vrsta.

Coprinopsis luteocephala - created on June 2021 in Trehøje Plantage, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ŽUTOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis luteocephala (Watling) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: leucos (lat.) = žut, žućkast + kephale (gr.) = glava. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Yellow Inkcap

Klobuk: 0.5-2.2 cm širok, eliptičan, jajolik ili duguljast i visok 0.6-1.6 cm, kasnije je raširen i izraženo tupo ispupčen na sredini, prvo je sumporastožut do limunastožut, tamniji je i žući prema sredini, kasnije je intenzivnije žut i smećkast prema rubu, čitava površina je vlaknasto-ljuskava, sredina je uglavnom baršunasta, prozirno narebran, rub je kasnije nazubljen.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast ili blago gomoljast na bazi i debeo 2-3 mm, proziran, bijel ili lagano smećkast, baza je prekrivena sumporastožutim ili maslinastim micelijskim nitima.

Listići: Slobodni, prvo su bjelkasti, zatim su sivi, na kraju su ljubičasto-crni, oštrica je u mladosti bjelkasto ljuskava, kasnije se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, uglavnom su zaobljene na vrhu, s oko 1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.6-11.8 x 5.3-6.8 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.7-1.8, bazidije su 4-sporne, 14-28 x 8-10 µm, cheilocistide su u kuglaste do eliptične ili u obliku široke boce, 35-100 x 25-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, valjkaste ili eliptične, 75-175 x 25-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof na konjskom izmetu i gnoju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po žutoj boji, koja ponekad može izostati i malim sporama. veličini plodnih tijela, staništu i kuglastim sporama. Slične su neobična gnojištarka (Coprinopsis xenobia), koja ima nešto veće spore, manja plodna tijela, manje kuglasto-eliptičnih, a više cheilocistida u obliku boce i nedostatak žutih boja, te Coprinopsis goudensis, koja raste na drvu, ima izraženo manje spore, a cistide su eliptične ili valjkaste, a nikada u obliku boce.

Coprinopsis macrocephala - created on January 2025 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Ella Buck

KRUPNOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis macrocephala (Berk.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: makros (gr.) = velik + kephale (gr.) = glava. Po dimenzijama klobuka.

Engleski naziv: Bighead Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je eliptičan ili valjkasto-eliptičan i do 1.8 cm visok, zatim je stožast, kasnije je konveksan ili izravnat, na kraju je izravnato-konkavan sa izvrnutim rubom, svijetlo sivo-smeđ, na sredini je tamno sivo-smeđ, prekriven je bjelkastim, srebrno-sivim ili sivo-smeđim ovojem, prema rubu je svjetliji, prekriva cijelu površinu, dijeli se na dlačice ili vlakanca, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene pahulje, vrhovi sušenjem postaju smeđi.

Stručak: 5-15 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi gdje je širok do 8 mm, nekad je malo ukorijenjen, šupalj, bijel, čitava je površina dlakavo-pahuljasta, osobito gusto na donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Prilično su gusti, uski, oko 60 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 12-17 x 8-10 µm, Q = 1.45-1.8, Qav = 1.3-1.65, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 9-11 µm, cheilocistidije su u obliku boce, eliptične ili duguljaste, 50-120 x 20-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, eliptične, duguljaste ili gotovo valjkaste, 70-150 x 20-60 µm; otrusina je crno-ljubičasta.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, tamnosivo u klobuku, a bijelo u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u razdoblju bez mraza, kao saprotrof na miješanom gnoju, trulom sijenu ili biljnom otpadu, rjeđe na čistom izmetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su zečja gnojištarka (Coprinopsis lagopus), od koje se razlikuje po rastu na gnoju ili miješanom gnoju i trulom sijenu, te širim sporama, dok pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea) ima manje spore.

Psathyrella marcescibilis - created in Spain by Antoni Conca Ferrús

POKVARLJIVA SLABUNJAVKA

Coprinopsis marcescibilis (Britzelm.) Örstadius & E.Larss.

Engleski naziv: Ephemeral Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, polukuglast do stožasto-zvonolik i 1-3 cm visok, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, ponekad je ljubičasto-smeđ, vodenast, brzo izblijedi od vrha pa izgleda potpuno bijel, rub je ravan, nije podvijen i dekoriran prilično upadljivim trokutastim, bijelim ostacima ovoja, lagano je narebran skoro do sredine.

Stručak: 4-10 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, malo je proširen na bazi, gladak, šupalj, jako je lomljiv, bijel, obično je jako vlaknast ili pahuljast, brašnast na vrhu, a na osnovi prekriven kovrčavim micelijem.

Listići: 35-40 ih dopire do stručka, 3-5 mm široki, slobodni, izmiješani su s mnogo lamelula, sivkasti do sivkasto-smećkasti, kasnije crno-smeđi, s ljubičastom je nijansom, oštrica je svjetlija i bijelo trepavičava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, klični je otvor na sredini i širok oko 2 µm, 10.5-14 x 6-7.5 µm, Q = 1.6-1.9, bazidije su 4-sporne ili rjeđe 2-sporne, 19-25 x 6-8 µm, cheilocistide su brojne, guste, u obliku boce ili ampule, 30-45 x 10-20 µm, nema pleurocistide; otrusina je tamno ljubičasto-crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, oker do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po vrtovima, travnjacima, livadama, pašnjacima i puteljcima, na vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno nije otrovna vrsta, ali se smatra nejestivom, jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova gljiva je veoma sitna rastom i lomljiva. Prepoznatljiva je po svijetloj boji, prisustvu ostataka ovoja na rubu klobuka, te po skupnom načinu rasta.

Coprinopsis martinii - created on April 2017 in Odderholm, Denmark by Jens Mårbjerg

PERUTASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis martinii (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Rushy Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, kuglast do duguljast i visok do 1.7 cm, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, siv do sivo-smeđ, brazdast i prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, malo je ukorijenjen, lomljiv, bjelkast, pahuljast.

Listići: Slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, rijetko su eliptične, sa stožastom bazom i zaobljenim vrhom, sa 1.4-1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 13-17 x 7.5-8.5 µm, Q = 1.3-1.95, Qav = 1.45-1.75, bazidije su 4-sporne, 20-38 x 8-11 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 70-120 x 30-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 70-120 x 30-45 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije postaje crno, rastapa se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, kao saprotrof u mahovini i travi, u šašu (Carex), u močvarnim područjima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po prilično širokim sporama širine 7-8.5 µm. Nijedna druga vrsta sa 4-spornim bazidijama nema spore šire od 7 µm. Slična je sivopraškasta gnojištarka (Coprinopsis semitalis), koja ima zašiljene krajeve spora. Ostale slične vrste su sa jakim mirisom mesa, a neke su duboko ukorijenjene ili sa 2-spornim bazidijama.

SIVA SLABUNJAVKA

Coprinopsis melanthina (Fr.) Örstadius & E.Larss.

Etimologija: melas, melanos (gr.) = crn + -anthos (gr.) = cvijet, u mikologiji se koristi za označavanje boje. Po boji.

Engleski naziv: Lilac-gray Brittlestem

Klobuk: 2.5-6 cm širok, u mladosti je stožast do konveksan, kasnije se otvori i spljošti, skoro je uvijek sa širokim ispupčenjem na sredini, smećkast do sivkasto-smeđ, gusto je prekriven sitnim tamnosmeđim dlačicama na svjetlijoj osnovi, na sredini je tamniji, rub je narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast ili se zadebljava prema dnu, šupalj, ponekad je zakrivljen, prilično je lomljiv, bijel do sivkast, prema osnovi je jako smećkasto pahuljasto-dlakav, baza je sa bijelim micelijem, ponekad s prstenastom zonom.

Listići: Najprije su gusti pa nešto razmaknutiji kada se gljiva razvije, lagano su trbušasti, prirasli, skoro su slobodni, prisutne su jasno uočljive lamelule različite dužine, bjelkasti, sivkasti do svijetlosmeđi, također su blago ružičasto-smeđi, oštrica je bijela i sitno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, sa zrnatim sadržajem, debelih stijenki, 7.5-14 x 5-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, prozirne, 20-30 x 10-12 µm, cheilocistide su trbušaste do valjkaste, 30-60 x 10-35 µm, sa širokim i tupim vrhom, nema pleurocistide (Neven Ferenčak: (8.7) 9.5 - 10.3 (10.9) x (5.8) 5.9 - 6.8 (6.9) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.67 (1.7), N = 30, Me = 9.9 x 6.4 µm, Qav = 1.6); otrusina je crvenkasto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Sivkasto, bijelo u stručku, lomljivo; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u aluvijalnim šumama i parkovima kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog drveća, ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, na Žumberačkom gorju i u okolici Županje. Sve slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine dosta krupnih slabunjavki, a koje nije uvijek lako međusobno razlikovati, razlikuje se po ljuskavo dekoriranom klobuku.

Coprinopsis mitrispora - created on September 2021 in Vester Stigtehave, Denmark by Anders Adams

ŠUPLJA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis mitrispora (Bohus) L.Nagy, Vágvölgyi & Papp

Etimologija: mitra (gr.) = mitra, liturgijska kapa ili pokrivalo za glavu koje nose biskupi, obično je kupolastog ili šiljastog oblika + spora (gr.) = sjeme, spora. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Cavity Inkcap

Klobuk: 1-4.5 cm širok, isprva je stožast do eliptičan i visok do 2 cm, zatim je stožast do široko zvonolik, kasnije je raširen i raspucan, bjelkast do svijetlooker, u starosti je sivkasto-smećkast, na sredini je gladak, brazdast i prozirno narebran, pokriven je s prolaznim žućkastim, pahuljasto-ljuskavim ovojem.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, malo je ukorijenjen, šupalj, čvrst, bjelkast, bijelo vlaknasto-pahuljast, uglavnom je s dubokom prstenastom zonom, često je blago brazdast.

Listići: Gusti, široki su oko 4 mm, malo su trbušasti, slobodni do usko prirasli, isprva su bjelkasti kasnije su smeđi, oštrica je tamnija, u starosti su crni, rastapaju se.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko vretenaste, ponekad su bademaste, s prednje strane su vretenaste do romboidne, s 1.6-2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8.9-11.7 x 6.8-8.2 x 5-7 µm, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, valjkaste, 16.4-24.6 x 9.4-11.2 µm, cheilocistide su guste, uglavnom su eliptično-valjkaste, rjeđe su duguljaste ili u obliku ampule, 30-100 x 15-40 µm, pleurocistide su u usko eliptične, u obliku ampule, tankih stijenki, glatke, 67-138 x 30-50 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, u stručku je žilavo i vlaknasto, bijelo, u sredini stručka je svijetlosmeđe, u starosti rastapa u crno-smeđu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, na korijenju, često u šupljinama živih stabala.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu i žućkastom ovoju na klobuku.

Coprinopsis narcotica - created on September 2016 in Vindeby Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

OPOJNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis narcotica (Batsch) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: narcoticus (lat.) = uspavljujući, narkotičan. Po mirisu mesa.

Engleski naziv: Stinking Inkcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, kuglast do duguljast i visok do 1 cm, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, sivkast do siv, brazdast i prozirno narebran.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, bjelkast, pahuljast, malo je ukorijenjen.

Listići: Slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, sa stožastom bazom i zaobljenim do lagano krnjim vrhom, sa 1.4-1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9-13.3 x 4.8-6.7 µm, Q = 1.7-2.15, Qav = 1.85, bazidije su 4-sporne, 20-36 x 8-11 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 40-90 x 20-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-140 x 20-45 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije postaje crno, rastapa se; miris je neugodan, jak narkotični, lužnat, po kutiji za lijekove, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na gnoju ili na tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po sporama sa stožastom bazom i jakom narkotičnom mirisu mesa. Slična je korjenasta gnojištarka (Coprinopsis radicans), koja uglavnom raste na gnoju, a rjeđe na biljnim ostacima kao opisana vrsta.

BIJELA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis nivea (Pers.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: niveus (lat.) = bijel kao snijeg, snježan, snježnobijel. Po boji.

Engleski naziv: Snowy Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je eliptičan, valjkasto-eliptičan ili polukuglast i do 2.5 cm visok, zatim je stožast ili konveksan, kasnije se izravna, bijel, na sredini je često krem do oker, potpuno je prekriven bijelim do sivkastim pahuljasto-zrnastim ovojem, koji se kasnije izgubi, rub je u mladosti nešto izraženije pahuljast, iskrzan i resast.

Stručak: 4-10 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, zadebljan na bazi i širok do 6 mm, šupalj, lomljiv, bijel, na donjem je dijelu često smećkast s bijelim pahuljama od ovoja.

Listići: Gusti, 24-38 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivi do sivo-crni i rastope se, oštrica bijela i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje su strane limunaste do više ili manje heksagonalne, sa središnjim do blago ekscentričnim kličnim otvorom, 14-18 ​​x 11-13 (f) x 7.5-9 µm, Q = 1-1.4, Qav = 1.1-1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 25-40 x 12-16 µm, cheilocistide su u obliku boce, eliptične ili valjkaste, 30-80 x 15-50 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 50-150 x 25-60 µm (cromushrooms: spore su 14-18.7 × 9.2-14.5 (f) x 7.5-12.5 µm, Q = 1.05-1.6, N = 160, Me = 16.6 × 12.2 µ, Qe = 1.2-1.4, bazidije su 26-40 × 12.5-16.6 µm, N = 22, cheilocistide su 62-103 × 23-53 µm, N = 4); otrusina je tamnosmeđa, gotovo crna.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, skupno, kao saprotrof tla na pognojenim livadama, pašnjacima, poljima, uglavnom na kravljem ili konjskom izmetu. Prva slika snimljena je 1.10.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na kravljem izmetu, a ostale 28.9.2024., na lokalitetu Voštane kod Trilja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je prepoznatljiva po snježnobijelom klobuku i po karakteristično velikim sporama, koje su s prednje strane limunaste, a s bočne strane eliptične. Najčešće se pronađe po planinskim pašnjacima na kravljem izmetu. Slične su lažna bijela gnojištarka (Coprinopsis pseudonivea), koja je više sivo-smeđa i ima manje spore, te čizmasta gnojištarka (Coprinopsis cothurnata), koja izgleda neurednije, ima manje spore i tipično crveno-smeđu bazu stručka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 124. Bijela gnojištarka (Coprinus niveus (Pers. ex Fr.) Fr.)

Coprinopsis ochraceolanata - created on May 2019 in административный округ, Москва, Russian Federation by Иван Матершев

OKERVLAKNASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis ochraceolanata (Bas) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: ochraceus (lat.) = okerast, žuto-smeđ + lanatus (lat.) = vunast, prekriven vlaknima. Po imenu.

Engleski naziv: Ochreveiled Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, jajolik i visok 2 cm, kasnije se raširi, sivkast, na sredini je nešto tamniji, smećkast, u mladosti je sa uspravnim, a kasnije prilegnutim, dugim, tankim, vlaknastim, žuto-oker, oker do narančasto-oker ljuskama od ovoja, sredina je narančasto-oker baršunasta, rub je nepravilan, pomalo režnjast i gusto prozirno narebran gotovo do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-5.5 mm debeo, valjkast, sužava se prema gore, šupalj, kod nekih je primjeraka s tankim, do 1.2 cm dugim rizomorfima, bjelkast do sivkast, gusto je vlaknast, s oker nijansom zbog žuto-oker površinskih vlakanaca (vidljivih samo pomoću povećala), osobito uz bazu, ponekad je s nekoliko nepotpunih, svijetlooker, pahuljastih pojaseva ili brojnim sitnih, slično obojenih ljuskica.

Listići: Gusti, 36-41 dopire do stručka, slobodni, prilično su uski, do 4 mm široki, već u mladosti su prilično tamne čokoladnosmeđe boje, kasnije su tamno sivo-ljubičasto-smeđi, oštrica je svijetlooker pahuljasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, s 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorm na sredini, 8.3-13.4 x 5.7-7.3 µm, Q= 1.45-2.1, Qav= 1.55-1.85, bazidije su 4-sporne, 15-38 x 8-11 µm, cheilocistide su kod vrlo mladih primjeraka kuglaste ili u obliku ampule, kasnije su nešto izduženije ili eliptične, batinaste, duguljaste ili valjkaste, 30-120 x 15-50 µm, pleurocistide su izduženo eliptične, kuglaste, valjkaste ili široko vretenaste, 50-140 x 20-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, na sredini klobuka je čokoladnosmeđe, u bazi stručka je sivkasto-ljubičasto-smeđe i svjetlije duž šupljine stručka, ostali dijelovi su svjetliji; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je na rotkvice, pomalo gorak i neugodan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof u bjelogoričnim šumama, u blatu, na pjeskovito-glinenastom tlu s puno humusa, na sitnim drvnim ostacima, te uz panjeve.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je slična zečja gnojištarka (Coprinopsis lagopus), kojoj je klobuk bjelkast ili sivkast, rjeđe je žućkast, dok je kod opisane vrste žućkasto-oker.