Parasola kuehneri - created on September 2024 in Kulebjerg skov, Denmark by Thomas Kehlet

SITNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola kuehneri (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do narančasto-smeđ, na sredini je žut do narančasto-smeđ, uglavnom je sa sivim nijansama, bez ostataka ovoja, često je sitno zrnast, brazdasto narebran do 4/5 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, 7.5-10 x 6-8 (f) × 5-6 µm, Q = 1.2-1.7; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na glinenastom tlu na sjenovitim mjestima ili na trulim biljnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima nešto manji Q spora, 1.1-1.3.

BJELOGLAVA GNOJIŠTARKA

Parasola lactea (A.H.Sm.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do crvenkasto-smeđ, uglavnom je sa sivim nijansama, bez ostataka ovoja, brazdasto narebran do 2/3 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s prednje strane su 5-kutne, srcolike do kuglaste, 8-12 x 7-10.5 (f) x 5.5-7 µm, Q = 1.1-1.3, s ekscentričnim su kličnim otvorom, pleurocistide su 40-120 × 16-40 µm (cromushrooms: bazidiospore su (9) 9.2 - 10.3 (11.1) × (7.6) 8 - 8.9 (9.3) (f) × (5.6) 5.8 - 6.7 (6.8) µm, Q (f) = (1) 1.1 - 1.2 (1.3), Q = (1.4) 1.5 - 1.65 (1.7), N = 120, Me = 9.8 × 8.5 (f) × 6.2 µm, Qe (f) = 1.2, Qe = 1.5, cheilocistide su 81 - 105 × 7 - 12 µm, N = 3); otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na tlu ili drvnim ostacima izmiješanih sa zemljom, na sjenovitim mjestima. Primjerak na slici snimljen je početkom kolovoza, na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri), koja ima nešto veći Q spora, 1.2-1.7.

Parasola leiocephala - created on July 2020 in Tollefsvika, hagen, Ørland, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

ĆELAVA GNOJIŠTARKA

Parasola leiocephala (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: leios (gr.) = glatko, bez nabora + kephale (gr.) = glava, čelo. Po izgledu.

Engleski naziv: Bald Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, valjkasto-eliptičan, u obliku je žira, ubrzo se otvori i spljošti, skoro je ravan, žuto-smeđ, oker, uglavnom je s nijansama sive, nešto je tamnije crveno-smeđe boje na sredini odakle postepeno prema rubu nestaje tamna mrlja, jasno je narebran do 2/3 širine, opnaste je konzistencije.

Stručak: 2-16 cm visok i 1-4 mm debeo, slabašan, malo je zadebljan na bazi, gladak, bijel, svijetlozelen do smećkast, lagano je maljav na bazi.

Listići: Nisu gusti, odmaknuti su od stručka, slobodni, skoro je prisutan ovratnik, bijeli do prljavo bijeli, kasnije su sivkasti, u starosti su crni, oštrica je bijela, ne otapaju se, već se posuše.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, 8-12 x 7.2-10 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, slabo se rastapa, posuši se, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, usamljeno ili u malim skupinama, kao saprotrof tla po parkovima, livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, šumskim stazama, na golom tlu ili u sjenovitim travnatim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis), od koje se razlikuje po drugačijoj, izraženijoj boji koja je prema rubu postepeno sve svjetlija.

Parasola lilatincta - created on September 2017 in Køge Strandskov, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTOOBOJENA GNOJIŠTARKA

Parasola lilatincta (Bender & Uljé) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lila (lat.) = ljubičasta + tingere (lat.) = bojiti. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Incap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je izduženo valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je s ljubičastom ili ružičasto-smeđom nijansom, ubrzo blijedi u svijetlosmeđu ili krem-ružičastu boju, a zatim je svijetlo sivo-smeđ, a ljubičasta nijansa ostaje najduže samo u sredini, brazdast i prozirno narebran, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, bjelkast, gol, baza je često s laganom ružičastom do ljubičastom nijansom.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-45 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje su strane srcolike do 5-kutne, s konveksnom su do spljoštenom bazom i zaobljenim vrhom, klični otvor je ekscentričan, 9.5-13.5 x 9-11 (f) x 6-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.12-1.22, bazidije su 4-sporne, sa žućkastim su uljnim kapljicama koje lome svjetlost, cheilocistide su eliptične, jajolike ili valjkaste, 25-70 x 12-28 µm, pleurocistide su valjkaste ili eliptične, 30-95 x 22-38 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u malim skupinama ili busenasto, kao saprotrof na sitnim drvnim ostacima i tlu izmiješanom sa drvnim ostacima, na rubovima cesta.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ljubičastoj nijansi kod mladih plodnih tijela, koja kasnije nestane. U starosti je vrlo sličan ćelavoj gnojištarki (Parasola leiocephala), koja ima nešto kraće spore, dok su kod naborane gnojištarke (Parasola plicatilis) izduženije, odnosno većim Q.

Parasola megasperma - created on October 2012 in Los Palacios y Villafranca, Spain by Manuel Alvarado Cordobes

KRUPNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola megasperma (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: mega (gr.) = velik + sperma (gr.) = sjeme, spora. Po boji.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, prvo je valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je smeđ, crveno-smeđ ili oker-smeđ, brazdast i prozirno narebran, kasnije izblijedi, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, proziran, bijel, gladak, gol, baza je lagano vlaknasta i boje klobuka.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-40 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Mikroskopija: Široko eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 13-18 x 8.5-11.5 (f) x 7.5-10 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su najčešće jajolike; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof na tlu ili na komadićima drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po velikim sporama.

Parasola misera - created on December 2024 in Feddet, Præstø, Denmark by Ella Buck

PATULJASTA GNOJIŠTARKA

Parasola misera (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: misera (lat.) = nesretna, bijedna, jadna. Po maloj veličini.

Engleski naziv: Least inkcap

Klobuk: 3-8 mm širok, u mladosti je eliptičan do jajolik ili valjkast, kasnije se raširi i izravna poput kišobrana, gol, bez dlačica i ostataka ovoja, u mladosti je svijetlo crvenkasto-smeđ do narančasto-smeđ, kasnije je žuto-narančast, žut do sivo-smeđ, u starosti je proziran s oker-smeđom sredinom, bez ovoja, brazdasto narebran, u starosti se posuši.

Stručak: Valjkast, zadebljan do blago gomoljast na bazi, bijel, u mladosti je dosta dlakav, kasnije je bez dlačica, baza je žuto-smeđa i vlaknasta od micelija.

Listići: Sa ovratnikom, slobodni, razmaknuti, sivi, u starosti su crno pjegavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, s prednje su strane srcolike do trokutaste, 7-10.5 x 5-10 (f) x 6.5-10 µm, bazidije su 4-sporne, bez pleurocistida; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivo, slabo se topi, uglavnom se posuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od ožujka do siječnja, kao saprotrof na prilično svježem životinjskom izmetu, obično kravljem ili konjskom, stajskom gnoju.

Doba rasta: 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nema drugih sitnih gnojištarki s glatkim klobukom koje rastu na gnoju. Također se razlikuje od ostalih sličnih vrsta po odsutnosti pleurocistida. Dosta je slična gnojištarka Coprinellus pellucidus, kojoj se listići u starosti otope.

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis (Curtis) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: plicatus (lat.) = savijeno. Po savijenosti klobuka.

Engleski naziv: Pleated Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije eliptičan ili jajolik i visok 0.3-1.2 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je ispupčen ili spljošten, žućkasto-smeđ do siv, na vrhu je oker-smeđ do smeđ i gol, od sredine do ruba je jako radijalno brazdasto-narebran, svijetlooker do sivkast.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, tanak, vijugav, gomoljasto je zadebljan na bazi, bjelkast, na bazi je žuto-smećkast, slabo je bjelkasto pahuljast.

Listići: Tanki, 22-38 ih dopire do stručka, suženi su uz stručak, slobodni, bjelkasti, tamnosivi, svijetlosmeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je crna od praha spora.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo eliptične, s prednje su strane 5-kutne, klični je otvor ekscentričan, 10-14.5 x 7.2-10.3 (f) x 6.5-8.1 µm, Q = 1.05-1.8, Qav = 1.15-1.55, bazidije su 4-sporne, 20-42 x 9-12 µm, pleurocistide u u obliku boce ili gotovo valjkaste, 60-100 x 22-35 µm, gornji je dio širok 17-28 µm, cheilocistide su jajolike ili u obliku boce s vratom širine 6-18 µm, ponekad su eliptične, 40-90 x 16-28 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ne otapa se već samo povene, svijetlosmeđe do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof tla u travi uz šumske staze i putove, te po parkovima, vrtovima i livadama, na osvijetljenim mjestima. Slike je snimio Neven Ferenčak, 4.6.2026., na lokalitetu u Varaždinu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je ćelava gnojištarka (Parasola leiocephala), od koje se razlikuje po većim, izduženijim sporama, nešto manjim i sivkastijim plodnim tijelima, rjeđim listićima i staništu isključivo na otvorenijim, travnatim terenima, Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koja je nešto izraženije obojena, bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima kraće, višekutne, srcolike spore, dok sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri) i glogova gnojištarka (Parasola crataegi) imaju još manje spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 116. Naborana gnojištarka (Coprinus plicatilis (Curt. ex Fr.) Fr.)

Parasola plicatilis-similis - created on October 2018 in Høstemark Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis-similis L.Nagy, Szarkándi & Dima

Etimologija: plicatilis (lat.) = naboran, sa naborima + similis (lat.) = sličan, nalik. Po sličnosti sa naboranom gnojištarkom (Parasola plicatilis).

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.6-4.5 cm širok, u početku je valjkast do eliptičan ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se proširi i izravna, mednožut, žučkasto-smeđ, oker-smeđ, u starosti postaje sivkast, na sredini je svijetlo oker-smeđ, brazdasto-narebran do sredine.

Stručak: 4-9 cm visok i 1–2 mm debeo, tanak, valjkast, vlaknast, ubrzo je gol, svijetlo oker-smećkast, pri dnu je slabo vlaknast.

Listići: Slobodni, gusti, široki su do 4 mm, isprva su bjelkasti, zatim sivkasti pa crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s prednje strane su 6-kutne, klični otvor je ekscentričan, 10.5-13.5 × 8-11.5 µm, Q = 1.15-1.5, Qav = 1.2, Me = 11.8 × 9.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-45 × 10-14 µm, cheilocistide su jajolike, batinaste ili u obliku boce, 35-80 × 12-20 µm, pleurocistide su jajolike ili u obliku boce, često prilično uske i vitke 75-90 × 24-35 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na tlu, u travi ili u mahovini u vlažnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična naborana gnojištarka, koja se uglavnom razlikuje po obliku spora i u manjoj mjeri po prisutnosti brojnih uskih pleurocistida u obliku boce, a spore su uglavnom široko eliptične eliptične ili heksagonalne (Q = 1.15–1.5). Oblik spora kod opisane vrste je prijelazni između vrsta s eliptičnim sporama, kao što su naborana gnojištarka i zlatkosa gnojištarka (Parasola auricoma), i više izvedenih vrsta sa zaobljenim trokutastim sporama, npr. Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri) i bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea). U skladu s tim, njihova bi se determinacija trebala oslanjati na oblik većine spora i mjerenja 10-20 spora.

Parasola schroeteri - created on May 2024 in Vellerup Sommerby, Denmark by Ole Sparre Pedersen

SCHROETEROVA GNOJIŠTARKA

Parasola schroeteri (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: U čast njemačkog mikologa i vojnog liječnika Josepha Schrötera (1837.-1894.), koji je dao značajan doprinos u opisu brojnih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je eliptičan ili jajolik i 3-10 mm visok, zatim je konveksan, kasnije se proširi i izravna, prvo je crvenkasto-smeđ, na sredini je smeđ, kasnije je krem-smeđ, siv, kožica je radijalna, brazdasto narebran do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, vrlo lomljiv, zadebljan na bazi, bjelkast, žućkast do svijetlo sivo-smeđ, baza je slabo baršunasta i oker-smeđa.

Listići: Gusti, 24-36 ih dopire do stručka, široki su do 4 mm, slobodni, isprva su bjelkasti do krem, zatim su sivo-smeđi, u starosti su crnkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do zaobljeno trokutaste, s konveksnom su bazom i zaobljenim vrhom, klični otvor je ekscentričan, 10-15.5 x 9-13 (f) x 8-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 22-48 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste ili jajolike s vratom širokim 21-32 µm ili rijetko gotovo kuglaste, cheilocistidije su valjkaste, eliptične, kuglaste, jajolike i ponekad u obliku boce, ako imaju vrat onda su široke 11-23 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, sivkasto do smećkasto, ne otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof uz puteve, po šumskim stazama, parkovima, livadama, vrtovima i negnojenim pašnjacima, uglavnom na tlu, rjeđe na gnoju i kravljim balegama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične je boje zlatokosa gnojištarka (Parasola auricoma), koja raste uglavnom u šumama, a kožica klobuka prekrivena je smeđim dlačicama. Slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis) nije tako smeđa i ima manje spore, dok je Herkulova gnojištarka (Parasola hercules) s nešto manjim i užim sporama, većih dimenzija, s gušćim listićima i raste na izmetu. Druge su slične vrste većih dimenzija ili sa manjim sporama.

PJEŠČARSKA SLABUNJAVKA

Psathyrella ammophila (Durieu & Lév.) P.D.Orton

Etimologija: hammos (gr.) = pijesak + fileo (gr.) = udica. Po rastu na pjeskovitim nanosima.

Engleski naziv: Dune Brittlestem

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je zvonolik, kasnije je spljošten i tupo ispupčen na sredini, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, ubrzo izblijedi, nešto je tamniji na rubu, površina je malo naborana, sitno dlakava i često posuta zrncima pijeska, rub je tanak, uvijek je podvijen i s izraženim je ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, zadebljan je na bazi, korjenast, smećkast, vlaknast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama različite su dužine, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, trbušasti, smeđi, kasnije su sivo-smeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 10-11 x 6-7 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, tanko, vlaknasto; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, kao saprotrof tla na pješčarskim staništima, najčešće je duboko ukopana u pijesku, a često je i čitava površina prekrivena pijeskom. U Hrvatskoj raste na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca i na otoku Visu. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu i studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca, a posljednje četiri Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, u drugoj polovici veljače, na lokalitetu Uvala Vela Smokova na otoku Visu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lako se determinira po staništu. Duboko je ukopana u pijesku, često je sa zrncima pijeska po površini.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pješčarska slabunjavka (Psathyrella ammophila (Durieu et Lév.) P.D.Orton)

BARLEOVA SLABUNJAVKA

Psathyrella bipellis (Quél.) A.H.Sm.

Etimologija: bis (lat.) = dva puta + pellis (lat.) = koža.

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je stožast, zatim je konveksan, kasnije je otvoren i izraženo ispupčen na sredini, skoro je šiljat, dosta je pravilan, gladak, ljubičasto-smeđ, kasnije blijedi u crveno-smeđu ili crno-crvenu boju, u mladosti je skoro potpuno prekriven bijelim ovojem koji se poslije rastrga i zaostane na rubu, rub je gusto i kratko narebran.

Stručak: 4-12 cm visok i do 5 mm debeo, prilično je dug, šupalj, bjelkast, ružičasto do crveno-smeđe vlaknast na svjetlijoj osnovi, na bazi je dlakav.

Listići: Dosta su razmaknuti, rijetki, trbušasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama različite dužine, najprije su crvenkasto-smeđi, sivo-ružičasti, ružičasto-smeđi ružičasto-ljubičasti ili su ljubičasto-smeđi, u starosti su više sivo-crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 12-15 x 5.8-9.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa, crno-smeđa do crno-ljubičasta.

Meso: Tanko, bjelkasto, prema dnu stručka je ljubičastog tona; miriše lagano na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, biljnim ostacima i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima tipično u blizini grmlja. Primjerke na slikama snimio je Safet Omerović - Basso.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po purpurnoj boji klobuka, a meso u stručku je uvijek smećkastog tona.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 207. Barleova slabunjavka (Psathyrella barlae Bres.)

RESASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella caput-medusae (Fr.) Konrad & Maubl.

Etimologija: caput (lat.) = glava + medousa (gr.) = Meduza, lik iz grčke mitologije s kosom od zmija. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Medusa Brittlestem

Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je jajolik, zatim se raširi, u mladosti je smeđ, tamnosmeđ, kasnije je bjelkast sa sve brojnijim vunastim ljuskicama kao kod velike gnojištarke (Coprinus comatus), sredina ostaje smeđa, površina je crno pjegava, na rubu su uočljivi smeđi ostaci zastorka.

Stručak: 7-9 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, zakrivljen, korjenast, bjelkast, slabo je crtast iznad vjenčića, ispod vjenčića je s bjelkasto-smeđim vunastim ljuskicama, gornja je površina ljuskica često posuta crnim sporama, na bazi je bijel; vjenčić je dvostruk, nakošen, jako je crtast, bjelkast, gornja je strana crno-smeđa od poispadalih crno-smeđih spora.

Listići: Gusti, trbušasti, suženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, najprije su bjelkasti, kasnije su smećkasti do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 9-10.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bijelo, malo je tamnije u klobuku; miris nije izražen. a okus je blag, rijetko je neugodno gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je upadljiva po rastu, a prepoznatljiva je po smeđoj boji i prisutnosti ostataka zastorka na rubu klobuka po čemu je i dobila ime. Najsličnija je nejestiva razorna čehavka (Pholiota populnea).

STOŽASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella conopilus (Fr.) A.Pearson & Dennis

Etimologija: conus (gr.) = konus, šiljak + pileos (gr.) = kapa, pokrivač. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Conical Brittlestem

Klobuk: 1-4.5 cm širok, stožast do zvonolik, tamnosmeđ do crveno-smećkast, vodenast, brzo blijedi od sredine do oker-smeđe, jako je narebran, djelomično je sitno dlakav, rub je bez ostataka ovoja.

Stručak: 6-22 cm visok i do 5 mm debeo, gladak, gol, nije korjenast, lomljiv, bjelkast i svijetlosmeđ, na bazi je maljav.

Listići: Jako su gusti, jedva su prirasli, krem-smeđi, kasnije su tamnosmeđi, crveno-smeđi do cno-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s velikim su kličnim otvorom, glatke, 12-19 x 6-8.5 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, uglavnom skupno, a rjeđe u malim busenima, u šumama, parkovima i vrtovima, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem rujna.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Konzumacija ove vrste kod osjetljivih osoba može uzrokovati trovanje.

Napomena: Jako je promjenljive veličine i boje klobuka. Najprepoznatljivija je po tamnosmeđim čekinjicama po površini klobuka (karakteristično su prisutne kod svih vrsta iz ovog roda).

LJUPKA SLABUNJAVKA

Psathyrella corrugis (Pers.) Konrad & Maubl.

Etimologija: corrugo (lat.) = nabirati se, smežurati se, zgužvati se. Po naborima ili borama po površini klobuka.

Engleski naziv: Red Edge Brittlestem

Klobuk: 1-4.5 cm širok, zvonoliko-konveksan i ispupčen na sredini, gladak, sivkasto-smeđ, žuto-smeđ, oker do svijetlosmeđ s crvenkastim tonom, vodenast, naboran, narebran, uzdužno je vlaknast, rub je valovit, ali nikad nije podvijen.

Stručak: Valjkast, ujednačene je debljine, korjenast, bjelkast, u starosti je lagano okerast do smećkast, na vrhu je pahuljast.

Listići: Prilično su stisnuti, nisu gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama, sivkasti, sivkasto-smeđi, kasnije su ružičasto-sivi, ljubičasto-sivi ili su sivo-crni, oštrica je u mladosti crvenkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 11-15 x 6-6.6 µm; otrusina je crno-smeđa do sivo-crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, svijetloružičasto, u stručku je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama, uz rubove šuma i šumskih staza kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na kravljoj balegi ili na zemlji.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je prepoznatljiva vrsta po crvenkastoj oštrici listića u mladosti, naboranom klobuku kada se gljiva razvije, a crvenkasti ton klobuka se vremenom izgubi.

MALJAVA SLABUNJAVKA

Psathyrella cotonea (Quél.) Konrad & Maubl.

Etimologija: cotoneus (lat.) = pamučasto. Po pamučasto dekoriranom klobuku.

Engleski naziv: Yellowfoot Brittlestem

Klobuk: 2-10 cm širok, konveksno-zvonolik, paraboličan, prilično je izraženo ispupčen na sredini, bjelkast, oker ili tamnosmeđ, prekriven je skoro pravilno razmještenim smeđim ljuskicama i vlakancima koji u starosti potamne, kožica malo prelazi preko ruba, rub je obješen i s ostacima ovoja.

Stručak: 3-12 cm visok, valjkast, vijugav, sužen na donjem dijelu, šupalj, bjelkast, na bazi je često sumporastožuto pjegav, donji je dio s vunastim ljuskicama, na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, nisu široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, najprije su bijeli, kasnije su tamnosmeđi, u starosti su ljubičasto-smeđi, oštrica je bijela i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, stisnute na sredini, 7-10 x 4-7 µm; otrusina je crveno-smeđa, tamnosmeđa, crno-smeđa i s ljubičastim odsjajem.

Meso: Bijelo, vodenasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast i trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a ostale Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je male skupine vrsta sličnih po ljuskavoj dekoraciji klobuka. Pjegava slabunjavka (Psathyrella maculata) je primjerice nešto tamnije, smeđe boje.

Psathyrella maculata - created on October 2023 in Gießen, Germany by Pedro Hafermann

PJEGAVA SLABUNJAVKA

Psathyrella maculata (C.S.Parker) A.H.Sm.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Spotted Brittlestem

Klobuk: 3-9 cm širok, stožasto-zvonolik, zatim je otvoren, rijetko se potpuno izravna, prekriven je priraštenom smeđom ljuskavo-vlaknastom dekoracijom na nešto svjetlijoj, bjelkastoj do žućkastoj osnovi, dekoracija je na sredini tamnije tamnosmeđa, rub je prekriven bjelkastim ostacima ovoja.

Stručak: 5-12 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, uglavnom je srašteno po više primjeraka zajedno, u mladosti je bijel, kasnije je žuto-smeđ do smeđ, na vrhu je bjelkast, ispod vjenčića je smeđe vlaknast i s mjestimičnim smeđim mrljama, na bazi je bjelkast ili često smeđ; vjenčić je baršunast i često samo u tragovima ili ne postoji.

Listići: Dosta su gusti, nisu široki, suženi su uz stručak, prirasli, oker do svijetlosmeđi, kasnije su ljubičasto-smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 3.7-6.4 x 2.5-4 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Lomljivo, svijetlosmeđe; miris nije izražen ili slab na plijesan, a okus je blag, u starosti je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, vrbe, breze ili hrasta, kao i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Dio je autora navodi kao jestivu vrstu, ali se smatra nejestivom vrstom jer je jako lošeg okusa koji podsjeća na plijesan.

Napomena: Vrlo je upadljivo dekorirana, a klobuk izgleda zamrljano po čemu je i dobila ime.

TUPOGLAVA SLABUNJAVKA

Psathyrella obtusata (Pers.) A.H.Sm.

Etimologija: obtusus (lat.) = tupo, otupiti. Po obliku klobuka.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, konveksan do zvonolik, bez sjaja, smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu nešto svjetliji, rub je naglašeno narebran.

Stručak: Valjkast, često je zakrivljen na bazi, šupalj, bjelkast, na gornjoj je trećini malo pahuljast.

Listići: Stisnuti, rijetki, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, smećkasti, u starosti su narančasto-smeđi do tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7.4-10 x 4.4-5.5 µm (cromushrooms: bazidiospore su (7) 7.1 - 7.9 (8.6) × (3.5) 3.7 - 4.3 (4.6) µm, Q = (1.6) 1.7 - 1.9 (2.2), N = 120, Me = 7.4 × 4.1 µm, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporne, batinaste, 17 - 18.5 × 6.8 - 8.08 (8.1) µm, N = 5, cheilocistide su 46.7 - 57.3 × 12.8 - 16.8 µm, N = 8, pleurocistide su 44.6 - 68.7 × 13.5 - 16.3 µm, N = 6); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, lomljivo, svijetlosmeđe ili smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u prilično velikim skupinama, u bjelogoričnim šumama i po grmlju kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Primjerci na slici snimljeni su početkom kolovoza na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Teška je vrsta za identifikaciju bez mikroskopske analize spora zbog mnoštva sličnih vrsta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 205. Tupoglava slabunjavka (Psathyrella obtusata (Fr.) A.H.Smith)

VODENASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella piluliformis (Bull.) P.D.Orton

Engleski naziv: Common Stump Brittlestem

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini, oker-smećkast, smećkast, smeđ ili tamnosmeđ, po suhom vremenu izblijedi, sitno je urašteno vlaknast, rub je s bjelkastim ostacima ovoja, tamniji, ali ne i vodenast.

Stručak: 5-15 cm visok, valjkast, zakrivljen, lomljiv, šupalj, svilenast, bijel, na bazi je maljav.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, najprije su oker, zatim su crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, 4.5-6 x 3-4 µm (cromushrooms: bazidiospore su (4.6) 4.7 - 5.5 (6) × (3) 3.2 - 3.6 (4) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 5.1 × 3.4 µm, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, 18.5-22.5 × 5.6-7.3 µm, N = 6, pleurocistide su 29-44 × 11-14 µm, N = 18); otrusina je crveno-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, po suhom je vremenu krem, a po vlažnom je vremenu vodenasto smeđe; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u velikim busenima, u bjelogoričnim šumama, na tlu ili uz panjeve raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Zabilježeni su i slučajevi u kojima je uzrokovala tegobe kod osjetljivih ljudi, a Romano Božac navodi da je otrovna vrsta.

Napomena: Slična je kestenjasta crnka (Homophron spadiceum), čiji je klobuk jednolično čokoladnosmeđ, stručak nije tako svilenasto bijel, a rub klobuka je po vlažnom vremenu narebran i nema nikakvih ostataka ovoja. Prve četiri slike snimila je Helena Petrić, 19.10.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a ostale su snimljene 24.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 193. Bjelonoga slabunjavka (Psathyrella piluliformis (Bull.: Fr.) P.D.Orton), Sinonim: Psathyrella hydrophila (Bull.) Maire ap. Maire & Werner; 192. Vodenasta slabunjavka (Psathyrella hydrophila (Bull. ex Merat) R.Mre) 

Psathyrella prona - created in Netherlands by ieko staal

KRIVONOGA SLABUNJAVKA

Psathyrella prona (Fr.) Gillet

Etimologija: pronus (lat.) = iskrivljeno, krivo. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Bent Brittlestem

Klobuk: 1-3.5 cm širok, tanak, skoro je opnast, najprije je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, tupo je ispupčen na sredini, oker, crvenkasto-smeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, po vlažnom je vremenu vlažan i prozirno narebran, po suhom je vremenu je suh i bez sjaja, vodenast, svilenkast, sitno je pahuljast, vrlo rijetko je s ostacima brzo prolaznog ovoja.

Stručak: 2-4 cm visok i oko 1 mm debeo, tanak, vitak, nježan, končast, valjkast ili lagano gomoljast na bazi, šupalj, blistav, gladak, vrlo je promjenljive boje, bjelkast do smećkast, vodenast, samo je na gornjem dijelu malo pahuljast.

Listići: Rijetki, skoro su trokutastog oblika, lagano su prirasli na stručak, najprije su svijetlosmeđi ili sivo-smeđi, kasnije su tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je i malo ružičasta, crvenkasta do ružičasto-crvena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 10.6-16 x 5.8-8.5 µm; otrusina je crna s crvenom nijansom.

Meso: Tanko, krhko, krem; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof po parkovima ili šumskim stazama, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s cijelim nizom gljiva iz ovog roda, međutim, sve su one uglavnom bez vrijednosti. Slabašna je gljiva, ima jasno zvonoliki klobuk i končasti stručak bijele boje i s kvržicama po površini.

Psathyrella pygmaea - created in Estonia by Vello Liiv

PATULJASTA SLABUNJAVKA

Psathyrella pygmaea (Bull.) Singer

Etimologija: Po dimenzijama.

Engleski naziv: Pygmy Brittlestem

Klobuk: 5-12 mm širok, vrlo je malen, kuglast do zvonolik, sivkast ili sivo-smeđ, sredina je smećkasta, sitno je narebran, praškast.

Stručak: Slabašan, prilično je kratak, tanak, šupalj, savijen, djelomično je proziran, staklasto bjelkast, pri dnu je smećkast, sitno je brašnjav, na bazi je baršunast od micelija.

Listići: Prirasli su na stručak, najprije su žuto-smeđi ili sivkasto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.8-10 x 3.4-5 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo ili crno; miriše na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u velikim skupinama u šumama i po parkovima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična rasijana gnojištarka (Coprinellus disseminatus) koja ima nešto robustniji stručak, vrlo sitne dlačice po klobuku, nešto sitnije spore i obično je više siva nego smeđa.