Znanstveni naziv uzorka: Psathyrella spadiceogrisea
Lokacija uzorka: Italy
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (711 bp): TTAGAGGAAGTAAAAGTCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTAATGAATATCTATGGTGTTGGTTGTAGCTGGCTTCTCGGAGCATGTGCACGCCCGCCATTTTTATCTTTCCACCTGTGAACTTAATGTAGATCTGGATAACTCTCGCTTAAACGAGCGGATGCACGGATTGCTGCGTCGCAAGGCCGGCTCTCTTTGAATTTCCAGGTCTATGTACCTTACACACCCCAATTGTATGATGAAGAATGTAGTCAATGGGCTTTATGCCTATAAAACAAAAATACAACTTTTAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTACTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATTAAATTCTCAACCTTATCAGTTTTGTAATGAGACTGTATGAGGCTTGGATGTGGGGGTTTGTGCAGGCTGCCTCAGTGCGGTCTGCTCCCCTGAAATGCATTAGCGAGTTCAAACTGGGCTCCGTCTATTGGTGTGATAATTATCTACGCCGTGGATTGGGCTTAGACTTGCTTCTAACCGTCTGCAAGGACAATCTTTGACAATTTGACCTCAAATCAGGTAGGACTACCCGCTGAACTTAAGCATATCAATAG
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

SMEĐOSIVA SLABUNJAVKA
Psathyrella spadiceogrisea (Schaeff.) Maire
Etimologija: spadiceus (lat.) = boje zrele datulje, mrk, doratast + griseus (lat.) = sivo. Po boji.
Engleski naziv: Spring Brittlestem
Klobuk: 2-9 cm širok, skoro je opnast, prvo je lagano stožasto-konveksan pa konveksno-raširen, skoro je ispupčen, gol, lomljiv, po vlažnom vremenu je skoro proziran i narebran skoro do sredine pa nepravilno naboran, vodenast, sivkasto-smeđ, po suhom vremenu je bez sjaja, a sivo-smeđ po vlažnom vremenu.
Stručak: 4-13 cm visok i 3-10 mm debeo, čvrst, lomljiv, valjkast, nije sužen na vrhu, cjevasto-šupalj, bijel, blistav, malo je crtast na vrhu, pahuljast je na bazi, bez ovoja.
Listići: U mladosti su bjelkasti, a kasnije purpurno-smeđi pa u starosti crnkasti, osrednje su gusti, široki, sinusoidalno-prirasli ili su malo silazeći niz stručak.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili u obliku graha, glatke, 6-10.8 x 3-5.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.
Meso: Tanko, vodenasto, lomljivo, bjelkasto do smećkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, ponekad je naknadno gorkast.
Stanište: Raste u rano proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u bjelogoričnim šumama, aluvijalnim šumama, po parkovima i livadama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na naslagama drva ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, početkom travnja, na nepoznatom lokalitetu u Međimurju, a četvrtu Mladen Matišić, sredinom studenog.
Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, a dio je autora smatra nejestivom vrstom.
Napomena: Slična je kestenjasta crnka (Homophron spadiceum), koja se razlikuje po klobuku koji nikada nije narebran, mnogo je tamnija i raste na sličnom staništu od rujna do kraja listopada.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 196. Proljetna slabunjavka (Psathyrella vernalis (Lge.) Moser); 197. Smeđosiva slabunjavka (Psathyrella spadiceogrisea (Fr.) Mre.)
|
Psathyrella tephrophylla - created in Netherlands by ieko staal |
![]() |
![]() |
|

SIVOLISNATA SLABUNJAVKA
Psathyrella tephrophylla (Romagn.) Bon
Klobuk: 1.5-8 cm širok, u početku je stožasto-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, smeđ, crvenkasto-smeđ do crno-smeđ, vodenast, jako blijedi u oker, rub je dugo vremena podvijen, poslije je ispucan i narebran.
Stručak: 3-12 cm visok, valjkast, nekad je zakrivljen, gladak, šupalj, na bazi je zadebljan, bjelkast do svijetlosmeđ, vodenast, s cik-cak bijeli vlakancima poput zmijske kože, baza je maljava, bez tragova vjenčića.
Listići: Uski, prilično gusti, do stručka su zaokruženi, prirasli, ružičasto-smeđi, sivo-smeđi, kasnije su tamnosmeđi, cimetastosmeđi do crno-smeđi, oštrica je bijela.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-13.5 x 4.5-7.5 µm, otrusina je crvenkasto-smeđa do crna.
Meso: Tanko, lomljivo bjelkasto; miris i okus su ugodni na gljve.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili nekoliko primjeraka zajedno srašteno, u bjelogoričnim šumama i uz puteve kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, nekad prividno na tlu pomiješanom s drvnim ostacima.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Najsličnija joj je bijelosiva slabunjavka (Candolleomyces leucotephrus), koja najprije ima polukuglast i gladak klobuk, nikad stožast, a na stručku opnasti vjenčić, koji ubrzo zbog boje spora pocrni.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 206. Sivolisnata slabunjavka (Psathyrella tephrophylla Romagn.)

VINSKOCRVENA SLABUNJAVKA
Psathyrella vinosofulva P.D.Orton
Etimologija: vinum (lat.) = boje vina + fulva (lat.) = pomiješano, žućkasto. Po boji.
Klobuk: 1.5-2.5 cm širok, prvo je jajolik, u starosti je raširen i tupo ispupčen, crvenkasto-smeđ, vodenast, u starosti je izblijeđen, oker-smeđ, s ljuskavim je ostacima ovoja, rub je narebran.
Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, valjkast, zakrivljen, bijel do oker, ljuskav.
Listići: Prirasli, smeđi do sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi, oštrica je bijela.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 11-13.5 x 6-7 µm (cromushrooms: (10.9) 11.4 - 12.4 (12.9) x (6.2) 6.5 - 7.3 (7.8) µm, Q = (1.6) 1.65 - 1.8 (1.9), N = 34, Me = 11.8 x 6.9 µm, Qav =1.7); otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.
Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris je ugodan ili malo na zemlju, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i parkovima. Prvu sliku snimila je Ivana Mandić-Mihaljević, 16.10.2024.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.
Napomena: Najsličnije su neke gnojištarke koje mogu imati sličan ljuskavi klobuk, kao što su Coprinopsis canoceps i pahuljasta gnojištarka (Coprinellus flocculosus), ali one imaju mnogo gušće listiće druge boje.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus amphithallus - created on April 2010 in Valdepeñas, Spain by Emilio López Barchino |
![]() |
![]() |
|

DVOJNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus amphithallus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: amphi (gr.) = oboje, s obje strane + thallus (gr.) = plodno tijelo gljive. Po izgledu plodnog tijela.
Engleski naziv: Ubrella Inkcap
Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, isprva je valjkast ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je krem, zatim je siv, sredina je cimetastosmeđa do tamnosmeđa, površina je sitno dlakava.
Stručak: 3-8 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na dnu, staklast, bjelkast, slabo je sitno dlakav.
Listići: Rijetki, uski, do 1.5 mm široki, oko 20 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, zatim su sivi do crnkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 12.3-19 x 6.7-9.5 µm, Q = 1.65-1.9, Qav = 1.75-1.8, bazidije su 2-sporne, 21-34 x 8-11 µm, cheilocistide su u obliku boce sa uskim vratom, 2-5 µm široke na vrhu, 25-50 x 10-16 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-7 µm, 40-85 x 10-16 µm; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, bjelkasto do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprotrof tla na zemlji, uz puteve, ponekad na pašnjacima, na glinenasto-pjeskovitom tlu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, cheilocistidama u obliku boce i rastu na zemlji. Slična je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinellus verrucispermus), koja ima bradavičave spore.
|
Tulosesus angulatus - created in Netherlands (Kingdom of the) by peter peperkamp |
![]() |
![]() |
|

UGLATOSPORNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus angulatus (Peck) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: angulatus (lat.) = uglat. Po obliku spora.
Engleski naziv: Bishop's Inkcap
Klobuk: 1-3 cm širok, kuglast, jajolik do zvonolik i visok do 1.5 cm, kasnije se raširi, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, sredina je tamnija, kasnije posivi, jasno je brazdasto-narebran gotovo do vrha klobuka, površina je sa sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, bez ovoja, rub je često raspuknut, kožica se ne otapa, već samo poveni.
Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, relativno je kratak, slabašan, valjkast, gladak, bjelkast, na vrhu je smećkast, sitno je dlakav.
Listići: Prilično su gusti, široki, usko su prirasli, bjelkasti, kasnije su crnkasti, oštrica je svjetlija, rastapaju se.
Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, u obliku mitre, nepravilne, s tri režnja, s prednje su strane karakteristično peterokutne, spljoštene, sa 1.8 µm širokim su kličnim otvorom, 7.7-10.5 x 6-7.8 (f) x 5-5.5 µm, Q = 1.15-1.6, Qav = 1.25-1.35, bazidije su 4-sporne, 15-36 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste do usko eliptične, 30-80 x 25-40 µm, kao i u obliku boce, 30-60 x 8-20 µm, sa suženim vratom, koji ej na vrhu širok 2-5 µm, pleurocistide su kuglaste do eliptične ili jajolike, 60-120 x 25-60 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 3.5-6 µm, 50-100 x 12-15 µm, ima sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Sivkasto do crno-smeđe, ne rastapa se; miris je slabo izražen, ugodan, a okus blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, kao saprotrof tla na opožarenim terenima.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Pripada rodu Tulosesus čije vrste je često teško međusobno determinirati. Prepoznatljiva je po tamnosmeđem i kugalstom klobuku, posebnom obliku spora i rastu po opožarenim terenima.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 107. Uglatosporna gnijištarka (Coprinus angulatus Peck.
|
Tulosesus bisporiger - created on November 2012 in Geesteren (OV) - Huyerense Broek, Netherlands by Corry Abbink-Meijerink |
![]() |
![]() |
|

DVORODNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus bisporiger (Buller ex P.D.Orton) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora + -ger (lat.) = nosilac, onaj koji nosi. Po 2-spornim bazidijama.
Engleski naziv: Twin Spored Inkcap
Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je valjkast ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je oker-smeđ do cimetastosmeđ, zatim prema rubu postaje siv, sitno je dlakav.
Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.
Listići: Gusti, uski, široki su do 2 mm, oko 32 dopiru do stručka, usko prirasli, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, otapaju se.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.3-13.7 x 6.3-8.3 µm, Q = 1.45-1.7, Qav = 1.55-1.6, bazidije su 2-sporne, 16-32 x 7-9 µm, cheilocistide su kuglaste do eliptične, 25-55 x 20-35 µm, pleurocistide su kuglaste do eliptične, 40-65 x 28-37 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 5-8 µm, 50-110 x 12-25 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla u lišću i na sitnim otpalim grančicama.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, a najsličnija je dvosporna gnojištarka (Tulosesus bisporus) koja raste na izmetu.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus bisporus - created on April 2017 in Radiomarken, Denmark by Tobias Bøllingtoft |
![]() |
![]() |
|

DVOSPORNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus bisporus (J.E.Lange) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora. Po 2-spornim bazidijama.
Engleski naziv: Two Spored Inkcap
Klobuk: 0.7-2 cm širok, isprva je jajolik i do 1.2 cm visok, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, jasno je prozirno narebran, prvo je kremast, žuto-smeđ, oker do cimetastosmeđ na sredini, zatim prema rubu postaje svijetlo sivo-smeđ, sa sitnim je dlačicama koje se vide samo pomoću povećala, bez ovoja.
Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, bjelkast, površina je sitno dlakava.
Listići: Gusti, uski, usko su prirasli ili slobodni, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, rastapaju se.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan i oko 1.8 µm širok, 9.7-13.7 x 6.1-8.4 µm, Q = 1.4-2.1, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 2-sporne, 15-28 x 6-8 µm, cheilocistide su kuglaste do eliptične, 20-55 x 15-32 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 5-10 µm, 60-120 x 10-22 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris je slab na zemlju, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprotrof tla na izmetu, mješavini slame i izmeta te na truloj slami ili pokošenoj travi.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, kuglastim do eliptičnim cheilocistidama, odsutnosti sclerocistida i rastu na izmetu ili mješavini izmeta i slame. Slična je samo dvorodna gnojištarka (Tulosesus bisporiger), koja raste na grančicama i među lišćem, te ima pleurocistide.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus brevisetulosus - created on September 2022 in Ballegab Skov, Denmark by Thomas Læssøe |
![]() |
![]() |
|

KRATKOČEKINJASTA GNOJIŠTARKA
Tulosesus brevisetulosus (Arnolds) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: brevis (lat.) = kratak + setulosus (gr.) = čekinjast ili s malim čekinjama. Po dekoraciji na klobuku i stručku.
Klobuk: 0.7-1.8 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, jasno je prozirno narebran, prvo je oker na sredini, zatim prema rubu postaje siv, sitno je dlakav.
Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.
Listići: Rijetki, uski, slobodni, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, rastapaju se.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, klični otvor je na sredini, 7.9-11.4 x 5.2-6.7 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 8-11 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do jajolike, 40-60 x 20-30 µm, pleurocistide su eliptične, do jajolike, 60-120 x 15-35 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 2.5-5 µm, 20-65 x 7-14 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla na izmetu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po zaobljenim krajevima spora i središnjim kličnim otvorom. Druga vrsta s istim karakteristikama je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja je manjih dimenzija, nema pleurocistide, a cheilocistide su manje i kuglastije. Razni autori su također opisanu vrstu uspoređivali sa vrstom Coprinellus bulleri, koja se razlikuje samo po širini spora. Navodi se da su te razlike previše beznačajne da bi opravdale održavanje opisane vrste kao zasebne vrste, ali konačnu riječ će vjerojatno dati studije u budućnosti.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus callinus - created on September 2012 in Påø, Denmark by Thomas Kehlet |
![]() |
![]() |
|

NJEŽNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus callinus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: callinus (lat.) = nježan, lijep, elegantan. Po izgledu.
Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je crvenkasto-smeđ, cimetastosmeđ, oker do žuto-smeđ na sredini, zatim prema rubu postaje siv, sitno je dlakav.
Stručak: 5-12 cm visok i 1-3 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, koja je široka do 4 mm, bijel, žućkast, sivkast do smećkast, površina je sitno dlakava.
Listići: Gusti do razmaknuti, uski, 18-36 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, zatim su sivo-smeđi do crnkasti, rastapaju se, rijetko samo povenu.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je slabo do izraženo ekscentričan, 9.3-13.1 x 5.7-7.4 µm, Q = 1.5-1.95, Qav = 1.65-1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, 20-50 µm do eliptične i 20-60 x 15-40 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-10 µm, 60-200 x 6-25 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti je smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, na ili u blizini sitnih drvnih ostataka, na piljevini, osobito na stazama prekrivenim otpalim grančicama.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po rastu na stazama prekrivenim otpalim grančicama, ali najvažnije karakteristike ove vrste su sužene pileocistide i prisustvo sclerocistida, te duljina spora od 10-13 µm. Klobuk općenito nije jako taman i nema jako izražen crveni ton, boja je obično žuto-smeđa do oker-smeđa ili cimetastosmeđa.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus congregatus - created on July 2013 in Gatten, Denmark by Thomas Kehlet |
![]() |
![]() |
|

SJEDINJENA GNOJIŠTARKA
Tulosesus congregatus (Bull.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: congregatus (lat.) = okupljati se, sabrati, okupljeni, združeni. Po skupnom rastu.
Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je jajolik i visok do 1.4 cm, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je žućkasto-smeđ, cimetastosmeđ do sivo-smeđ, kasnije je sivkasto-žut do siv, sa sitnim je stršećim dlačicama (vidljive samo pomoću ručnog povećala).
Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-2.5 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.
Listići: Gusti, uski, 18-34 ih dopire do stručka, usko prirasli ili gotovo slobodni, bijeli do crnkasti, rastapaju se.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 9.8-14.2 x 5.6-7.5 µm, Q = 1.55-1.95, Qav = 1.75-1.85, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 9-12 µm, cheilocistide su eliptične do široko jajolike, 30-90 x 20-45 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste do široko jajolike, 30-140 x 20-50 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 3-8 µm, 30-120 x 8-18 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do studenog, skupno, na izmetu, izmetu pomiješanom sa slamom, gnoju i sitnim drvnim ostacima.
Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je kratkotrajna gnojištarka (Tulosesus ephemerus), koja se razlikuje po nedostatku kopči i nešto većim sporama 11.6-15.8 x 6.1-7.9 µm.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus ephemerus - created in Spain by Emilio López Barchino |
![]() |
![]() |
|

KRATKOTRAJNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus ephemerus (Bull.) D.Wächt. & A.Melzer
Engleski naziv: Fleeting Inkcap
Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je kuglasto-valjkast, zatim je stožast ili zvonolik i na kraju raširen, jako je narebran sve do sredine, najprije je žuto-smeđ do narančasto-smeđ, zatim sivo-smeđ, u sredini je tamniji, tamno narančasto-smeđ, vodenast, prema rubu vremenom postaje svjetliji, rebra su trajne oker boje, prekriven je prolaznim bjelkastim ljuskicama, rub se u starosti izvrne prema gore.
Stručak: 2.5-9 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, prema osnovi je malo zadebljan, suh, lomljiv, sitno je maljav (koristiti ručno povećalo), bjelkast do svijetložut.
Listići: Gusti, slobodni ili prirasli na stručak, oštrica je bijela, najprije su bijeli, zatim su sivo-crni, rastapaju se u crnu tekućinu.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 11.5-15.5 x 6-8 µm, bazidije 18-40 x 8-14 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 20-60 x 8-13.5 µm, pleurocistide su 60-120 x 20-45 µm, caulocistide su 40-60 x 10-23 µm; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof na pognojenom tlu, hrpama fragmentiranog gnoja, humusu za cvijeće, vrtovima, parkovima, šumskim putevima, rubovima šuma, često na truloj piljevini, na vlažnim i sjenovitim mjestima.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Ova je vrsta zanimljiva po tome što se u prirodi može pronaći samo ujutro pa ubrzo propada i osuši se. Na početku rasta jako joj je slična sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri), a poslije se bitno razlikuje po narebranom klobuku koji nema rebra oker-žute boje, već sive.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 126. Kratkotrajna gnojištarka (Coprinus ephemerus (Bull. ex Fr.) Fr.
|
Tulosesus heterosetulosus - created on June 2012 in Fjellenstrup, Denmark by Michael Sonniks |
![]() |
![]() |
|

RAZNOČEKINJASTA GNOJIŠTARKA
Tulosesus heterosetulosus (Locq. ex Watling) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: hetero (lat.) = različit, drugačiji + setulosus (lat.) = s dlačicama, čekinjast. Po dekoraciji na klobuku i stručku.
Engleski naziv: Variedcell Inkcap
Klobuk: 0.5-1 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je krem-smeđ, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, kasnije je sivkast do siv prema rubu, prekriven je sitnim dlačicama različite dužine.
Stručak: 1.5-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, staklast, bijel, sivkast, kasnije je smećkast, površina je prekrivena sitnim dlačicama različite dužine.
Listići: Gusti, uski, slobodni, bijeli do crnkasti, ne rastapaju se već povenu.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 8-11 x 5-6.4 µm, Q = 1.5-1.8, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-32 x 8.5-10 µm, cheilocistide su kuglaste do jajolike, 13-25 x 12-18 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 2-5 µm, 30-95 x 8-21 µm, ima sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do sivkasto, djelomično je staklasto crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, skupno, na konjskom gnoju i biljnim ostacima, u lončanicama za cvijeće.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako je prepoznatljiva po obično brojnim sclerocistidama, staništu na balegi i sporama s ekscentričnim kličnim otvorom. Ima vrlo mala plodna tijela, kao prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja nema sclerocistide i ima središnji klični otvor.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus heterothrix - created on July 2021 in Bimose, Sorø, Denmark by Thomas Kehlet |
![]() |
![]() |
|

DLAKAVA GNOJIŠTARKA
Tulosesus heterothrix (Kühner) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: hetero (gr.) = različit, drugačiji + thrix (lat.) = dlaka, vlakno. Po dekoraciji na klobuku i stručku.
Engleski naziv: Hairy Inkcap
Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je crveno-smeđ, zatim je smeđ, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ, prekriven je sitnim, bjelkastim vlaknastim dlačicama.
Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, lagano je zadebljan na bazi gdje je širok 2 mm, staklast, bijel, prekriven je sitnim dlačicama.
Listići: Uski, 9-18 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bijeli, kasnije su tamnosmeđi do crnkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, klični otvor je lagano ekscentričan do gotovo središnji, 8.5-12 x 5-6 µm, Q = 1.55-1.8, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 6-9 µm, cheilocistide su u obliku boce sa valjkastim vratom koji je djelomično glavičasto proširen na vrhu širokom 3-6 µm, 20-45 x 9-13 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 6-11 µm, 50-110 x 11-20 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, na zemlji, često u mahovini i na granama prekrivenim mahovinom.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od raspucane gnojištarke (Tulosesus hiascens) po svojim sporama s blago ekscentričnim kličnim otvorom. Prozirna gnojištarka ima sužene pileocistide, dok opisana vrsta nema. Listići su kod opisane vrste prilično razmaknuti, što je važna karakteristika za determinaciju ove vrste.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus hiascens - created on June 2010 in Viidu, Sorø, Estonia by Vello Liiv |
![]() |
![]() |
|

RASPUCANA GNOJIŠTARKA
Tulosesus hiascens (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: hiascens (lat.) = koji se otvarati, koji puca. Po raspucanom klobuku.
Engleski naziv: Splitting Inkcap
Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je oker-smeđ, kasnije je sivkast do siv prema rubu, prekriven je sitnim, bjelkastim vlakancima.
Stručak: 4-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast do blago batinasto zadebljan na bazi na kojoj je širok do 5 mm, bijel, bjelkast do sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.
Listići: Uski, 24-36 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, kasnije su smeđi do crno-smeđi, na kraju se rastapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je na sredini, 7.5-11.5 x 4.3-5.9 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 7-8 µm, cheilocistide su u obliku boce sa suženim vratom koji je širok 3.5-7 µm, 30-75 x 10-18 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-10 µm, 50-250 x 13-24 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof tla po parkovima, livadama, vrtovima, rubovima šuma, šumskim putevima, voli vapnenačko tlo.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako je prepoznatljiva po zašiljenim, dugim pileocistidama u kombinaciji s oblikom spora, koji je više-manje sličan obliku kod rasijane gnojištarke (Coprinellus disseminatus), kod koje su spore nešto manje, a pileocistide su sa širokim, valjkastim, vratom, koji se ne sužava.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus impatiens - created on March 2022 in Batchwood, St Albans, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Jeff |
![]() |
![]() |
|

NESTRPLJIVA GNOJIŠTARKA
Tulosesus impatiens (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: impatiens (lat.) = nestrpljivo, netolerantno. Jer je krhka, izgleda izlomljeno.
Engleski naziv: Impatient Inkcap
Klobuk: 1-3 cm širok, najprije je stožast i visok do 1.2 cm, ubrzo se jako raširi i izravna, opnaste je konzistencije, sivkast do žuto-smeđ, sredina je oker-smeđa do crveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, površina je sa sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, jasno je radijalno narebran sve do sredine.
Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-2 mm debeo, prilično je slab, valjkast, bijel ili srebrnast, sitno je dlakav, osobito prema vrhu.
Listići: 14-21 ih dopire do stručka, prilično su razmaknuti, usko su prirasli, bjelkasti do svijetlosmeđi, kasnije sivi do crno-sivi.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, s oko 1.5 µm širokim kličnim otvorom je na sredini, 10.6-11.3 x 6.2-7.6 µm, Q= 1.45-1.75, Qav = 1.55-1.65, bazidije su 4-sporne, 20-40 x 9-10 µm, cheilocistide su u obliku boce sa izraženo suženim vratom i vrhom širokim 2-6 µm, 25-50 x 8-15 µm, pileocistide su sa zašiljenim vratom širokim 3-6 µm na vrhu, 50-125 x 12-22 µm; otrusina je crno-smeđa do sivo-crna.
Meso: Tanko, svijetlosmeđe, u starosti crno poveni, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, u aluvijalnim šumama, po parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima, među otpalim lišćem bukve, hrasta i breze, ali često i u travi.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slične su dlakava gnojištarka (Tulosesus heterothrix), koja je sa ovojem na klobuku, jajolikim sporama sa donekle ekscentričnim kličnim otvorom i nešto rjeđim listićima, te naborana gnojištarka (Parasola plicatilis), koja se minimalno rastopi.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 119. Nestrpljiva gnojištarka (Coprinus impatiens (Fr.) Quél., Sinonim: Pseudocoprinus impatiens Kühn.

HEKSAGONALNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus marculentus (Britzelm.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: marculentus (lat.) = oblačno, muljevito, nejasno. Po izgledu.
Engleski naziv: Hexagonal Inkcap
Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je manje ili više valjkast pa stožasto-zvonolik, na kraju izravnat, prvo je smeđ, tamnosmeđ, na sredini je često crvenkasto-smeđ, skoro do sredine prozirno narebran, rebra su svijetlosmeđa, površina je sa zrnasto-ljuskavim ovojem, koji se brzo izgubi, s glavičastim je dlačicama (pileocistide) vidljivim samo pomoću povećala, u starosti se rastopi.
Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, najprije je bjelkast do žućkast, zatim žuto-smeđ, staklast, površina je sitno dlakava, ne rastapa se u crnu tekućinu već samo povene.
Listići: Vrlo su gusti, usko su prirasli ili slobodni, u mladosti su slabo obojeni, skoro bezbojni, bijeli, a ubrzo su zbog poispadalih spora crnkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje su strane skoro heksagonalne, klični je otvor ekscentričan, 9.7-14.3 x 6.3-8.7 (f) x 6.2-7.3 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.45-1.55, bazidije su 4-sporne, 16-38 x 9-12 µm, cheilocistide eliptične do kuglaste, 20-70 x 17-40 µm, pleurocistide su duguljaste, eliptične do gotovo kuglaste, 60-90 x 20-35 µm, nema sclerocistide, pileocistide su u obliku boce sa 6-10 µm širokim vratom, 50-100 x 12-20 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražem, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, skupno i busenasto, kao saprotrof na izmetu izmiješanom sa slamom, najčešće konjskom, te na biljnim ostacima.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.
Napomena: Ova je vrsta najkarakterističnija po karakterističnim heksagonalnim sporama i glavičastim pileocistidama na površini klobuka.
DNA sekvenca:
|
Tulosesus pellucidus - created on August 2020 in Knagelbjerg Skov, Denmark by Thomas Læssøe |
![]() |
![]() |
|

PROZIRNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus pellucidus (P.Karst.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: pellucidus (lat.) = proziran, bistar. Po prozirnosti klobuka.
Engleski naziv: Transparent Inkcap
Klobuk: 4-9 mm širok, isprva je jajolik, zatim je stožast do zvonolik, kasnije se otvori i izravna, bjelkast, krem, oker, svijetlonarančast do svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, u starosti je sivo-smeđ, prekriven je sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, po vlažnom vremenu je prozirno narebran, bez ostataka ovoja.
Stručak: 0.5-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, nitast, nježan, valjkast, bijel do gotovo proziran, slabo je crtast, fino praškast ili sitno dlakav poput klobuka.
Listići: Osrednje su gusti, slobodni, u mladosti su bijeli, kasnije su sivi, na kraju se otope u crnu tekućinu, oštrica je bjelkasta.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, 6-12 x 4.5-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su kuglaste; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, brzo postane crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla na pognojenom tlu, stajskom gnoju, izmetu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slične su kratka gnojištarka (Coprinellus curtus), koja ima nešto šire spore i gladak klobuk, te raznočekinjasta gnojištarka (Tulosesus heterosetulosus), koja ima dvije vrste cistida na površini klobuka, od kojih jedna ima debele, sklerotične stijenke.
DNA sekvenca:

LATERALNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus plagioporus (Romagn.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: plagios (gr.) = kosi, strm + poros (gr.) = otvor, pora. Po ekscentričnim kločnim otvorom na sporama.
Engleski naziv: Slantspored Inkcap
Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je crveno-smeđ do ljubičasto-smeđ, u mladosti je često taman, kasnije je sivkast do siv prema rubu.
Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bijel, bjelkast do sivkast, površina je sitno dlakava.
Listići: Gusti, uski, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.4-13.8 x 5.8-7.4 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.75-1.85, bazidije su 4-sporne, 18-38 x 8-9 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 40 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom i 7-12 µm širokom glavicom na vrhu, 60-150 x 10-18 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof tla po stazama prekrivenim sitnim drvnim ostacima, često na glinenastom tlu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po tamnoljubičastom klobuku kod mladih primjeraka, te po mikroskopskoj kombinaciji batinastih do glavičastih pileocistida i caulocistida i kuglastih cheilocistidija. Ponekad su vrhovi pileocistida i caulocistidija samo malo zadebljani, te je u tim slučajevima moguća zamjena s ljubičastom gnojištarkom (Tulosesus subpurpureus).
DNA sekvenca:

SASSIJEVA GNOJIŠTARKA
Tulosesus sassii (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: Po imenu.
Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je usko stožast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je cimetastosmeđ do crveno-smeđ, u mladosti je s ljubičastom nijansom na sredini, sitno dlakav.
Stručak: 3-8 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, bijel, na dnu je lagano cimetastosmeđ, prekriven je sitnim dlačicama.
Listići: Uski, oko 28 ih dopire do stručka, slobodni ili usko prirasli, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, klični otvor je ekscentričan, 12.8-20 x 7.9-11 µm, Qav = 1.7-1.75, bazidije su 2-sporne, 18-38 x 9-12.5 µm, cheilocistide su kuglaste do jajolike, 20-60 x 20-30 µm, pleurocistide su 50-90 x 25-55 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 2-5 µm na vrhu, 30-100 x 5-16 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof na izmetu, uglavnom konjskom, te izmetu pomiješanom sa slamom.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, prisutnost pleurocistida i staništu na balezi. Slične su dvosporna gnojištarka (Tulosesus bisporus), koja nema pleurocistidije i ima puno manje spore, dvorodna gnojištarka (Tulosesus bisporiger), koja ima pleurocistidije, ali nema stezaljke, ima manje spore i ne raste na izmetu.
DNA sekvenca:

ŠIROKOCISTIDNA GNOJIŠTARKA
Tulosesus sclerocystidiosus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: sclero (gr.) = tvrd + cystidio (lat.) = cistida + -osus (lat.) = označava osobinu, znači "pun" nečega ili "bogat" nečim. Po mikroskopskim karakteristikama.
Engleski naziv: Thickcelled Inkcap
Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je žuto-smeđ do oker-smeđ na sredini, kasnije postane siv prema rubu, sitno je dlakav.
Stručak: 3-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, bijel do sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.
Listići: Gusti, uski, oko 36 ih dopire do stručka, slobodni, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.6-14.2 x 6.7-8.4 µm, Q = 1.35-1.8, Qav = 1.55-1.7, bazidije su 4-sporne, 18-38 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do jajolike, 20-60 x 20-50 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 3-8 µm na vrhu, 40-120 x 8-16 µm, sa sclerocistidama; otrusina je crna.
Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po travnjacima, ali i na sitnim drvnim ostacima.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slične su nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima zašiljene pileocistide i nešto manje spore (9.3-13.1 x 5.7-7.4 µm) i ljubičasta gnojištarka (Tulosesus subpurpureus), koja ima crveno-smeđi do ljubičasto-smeđi klobuk, rijetke sclerocistide i pileocistide izdužene na vrhu.
DNA sekvenca:
Stranica 86 od 141



