SUMPORASTA VITEZOVKA

Tricholoma sulphureum (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: sulphureus (lat.) = sumpor, boje sumpora, sumporasto. Po boji.

Engleski naziv: Stinky Knight

Klobuk: 3-11 cm širok, u mladosti polukuglast, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, sumporastožut do svijetlo crvenkasto-smeđ, sredina je djelomično tamnocrveno ljuskava, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-2 cm debeo, dosta je debeo, najprije je pun, kasnije je šupalj, zadebljan je prema dnu, žućkast, prema dnu je svjetliji, vlaknast i slabo ljuskav.

Listići: Prilično su rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, žućkasti, sumporastožuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, s jednom uljnom kapljicom, prozirne, 8-12 x 4.5-7 µm, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 35-45 x 8-10 µm (cromushrooms: bazidiospore su (9) 9.6 - 11.4 (12.4) × (5.6) 6 - 6.9 (7.1) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (2), N = 120, Me = 10.4 × 6.4 µm, Qe = 1.6, bazidije su 38-48 × 8.8-10.7 µm, N = 7); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, vlaknasto, svijetložuto; tipičnog je neogodnog mirisa na plin, a okus je također neugodan, nakon kušanja može uzrokovati mučninu.

Kemijske reakcije: Ako meso natrljamo kristalima željeznog sulfata ono pozeleni, dok kožica stručka s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na drugoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta jer konzumacija izaziva vrtoglavicu i probleme s koordinacijom, uglavnom s blagim simptomima.

Napomena: Nepogrešivo se prepoznaje po oštrom mirisu. Slična je nejestiva riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) koja ima guste listiće. Najsličnija je žablja vitezovka (Tricholoma bufonium) koja ima jednu crvenkastu mrlju na sredini klobuka i raste u crnogoričnim šumama. Po boji listića je slična zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre) koja je izvrsne kvalitete, a razlikuje se po jakom mirisu na plin i po mnogo širim i razmaknutijim listićima. Po izgledu i mirisu slična je vrsta Tricholoma inamoenum koja je prljavobijele boje, mnogo većih dimenzija, ima žute mrlje i žuti stručak, te je užeglog mirisa i gorkog okusa.

MIŠJA VITEZOVKA (MIŠEK)

Tricholoma terreum (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: terreus (lat.) = zemlja, boja zemlje, sivo. Po boji.

Engleski naziv: Grey Knight

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je široko zvonolik ili konveksan, zatim se otvori i manje ili više ispupči na sredini, suh, sivo-crnkast ili mišje sive boje, na rubu je svijetlosiv do sivo-smeđ, maljav, sitno ljuskav, često je radijalno raspucan, rub je u mladosti fino vunast.

Stručak: 3-12 cm visok i 1-2.2 cm debeo, najprije je pun, kasnije je skoro šupalj, mekan, gol, suh, bijel, bjelkast, na vrhu je svjetliji, ponekad je lagano bjelkasto ljuskav, na dodir postane hrđastosmeđ, prekriven je manje ili više uočljivom i dosta postojanom sivkastom koprenom.

Listići: Rijetki, široki, prilično su lomljivi, prirasli su uz stručak sa zupcem, najprije su bijeli, zatim su karakteristično pepeljastosivi, oštrica je ponekad crnkasta i više ili manje nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, neamiloidne, 5-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, najviše je lagano sivkasto, nepromjenjive je boje; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je blag, također nije na brašno.

Kemijske reakcije: Baza stručka i meso u dodiru s formolom pocrvene, a meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad čak i zimi, u velikim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama, po livadama, parkovima i vrtovima u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, smrekom, jelom i duglazijom, na hranjivim i često vapnenastim tlima. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, treću Danijel Mulc, a posljednje tri Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Dugo je vremena smatrana kao dobra jestiva vrsta blagog okusa kada se pravilno termički obradi, međutim, potreban je oprez iz najmanje dva razloga. Prvi je taj što se lako pomiješa s drugim otrovnim sivim ili sivo-smeđim vitezovkama, što je čini opasnom za uključivanje u jestive gljive i zato što su vitezovke poznate po promjenjivom izgledu pa niti jednu od njih ne uključujemo u jestive vrste. Drugi je razlog što su znanstvenici nedavno u ovoj vrsti identificirali toksine koji uzrokuju rabdomiolizu, bolest koja može uzrokovati nepopravljiva i ponekad smrtonosna oštećenja bubrega. Stoga se preporučuje da se ni ova vrsta niti njezina bliska srodnica zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre), koja sadrži iste toksine, nikada ne skupljaju za konzumaciju (Chemistry. 2014. Fatal Toxins Found in "Edible" Wild Mushrooms).

Napomena: Ima vrlo mnogo sličnih vrsta s kojima je moguća zamjena. Sivkasta vitezovka (Tricholoma triste) je istog oblika, ali su joj ostaci ovoja priljubljeniji na klobuku, vrbina vitezovka (Tricholoma cingulatum) ima mali vjenčić, žućkastoj vitezovki (Tricholoma scalpturatum) meso i listići teže da požute i da se zamrljavaju, srebrnasta vitezovka (Tricholoma argyraceum) je vrlo slična, ali je mnogo rjeđa vrsta, ružičastolistićava vitezovka (Tricholoma orirubens) ima tamniji klobuk, baza stručka je zelenkasta ili modrikasta i malo pocrveni na svim djelovima, a klobuk je prekriven tamnijim čehicama, skoro crnkastim, čehava vitezovka (Tricholoma squarrulosum) karakteristično miriše na papar, velika besjajnica (Dermoloma cuneifolium) ima vodenaste listiće, sjajne je sivkaste boje i sivka (Tricholoma portentosum) ima žuti stručak i smeđo-maslinasti klobuk i krupnija je rastom. Sve navedene vitezovke su jestive. Žareća vitezovka (Tricholoma virgatum) je zvonolika i srebrnasto-sjajna od pahuljastih vlakanaca po kožici, sjenovita vitezovka (Tricholoma sciodes) je paprenog i gorkog okusa, smatraju se otrovnim vrstama. Tigrasta vitezovka (Tricholoma pardinum) je otrovna vrsta, mnogo je većih dimenzija i nema šuplji stručak koji dosta zadebljan na bazi. Također i sitnosporna besjajnica (Dermoloma josserandii) ima određenu dozu toksičnosti.

Tricholoma triste - created in Estonia by Vello Liiv

SIVKASTA VITEZOVKA

Tricholoma triste (Scop.) Quél.

Etimologija: triste (lat.) = tužan, sjetan, žalostan. Po sivkastom izgledu.

Klobuk: 1.5-3 cm širok, prvo je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ispupči na sredini, suh, svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ, u mladosti je vunasto-dlakav, čitav je radijalno vlaknast do sitno ljuskav, površina se često radijalno raspucava i otkriva bjelkasto meso, rub je svjetliji, podvijen i u mladosti jako dlakav.

Stručak: 2-2.9 cm visok i 0.7-1 cm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, lagano je zadebljan na bazi, suh, bijel do sivkast, svilenkasto je vlaknast, na vrhu je bijelo pahuljast, na bazi je maljav od micelija.

Listići: Gusti, 2-5 mm široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je nazubljena, sivkasti su do sivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, neamiloidne, 7-8.5 x 3.8-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen u miješanim šumama na terenima bogatim mahovinom ili u travi, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti i lako se zamijeni sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Po izgledu se eventualno može zamijeniti s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum). Razlikuje se po vlaknasto-ljuskavom stručku koji je na vrhu bijel i gladak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 615. Sivkasta vitezovka (Tricholoma trieste (Scopoli ex Fries) Quélet); Izhar, Aiman, Saman, Maira, Asif, Muhammad, Rehman Niazi, Abdul, Nasir Khalid, Abdul. Two new records of Tricholoma species from Pakistan based on morphological features and phylogenetic analysis, Plant and Fungal Systematics 67(2): 25–33, 2022. – Tricholoma triste (Scop.) Quél.

Tricholoma umbonatum - created on September 2020 in Fodra, Roncegno Terme, Italy by Marco Floriani

ISPUPČENA VITEZOVKA

Tricholoma umbonatum Clémençon & Bon

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je polukuglast ili donekle stožast, kasnije se izravna i uvijek jasno oštro ispupči na sredini, kožica se lako guli, sivkasto-smeđ do žuto-smeđ, sa zeleno-smeđim do žuto-maslinastim vlaknima na svijetloj osnovi, na sredini je tamniji, rub je u starosti svjetlije bjelkast do sivkast i nepravilno valovit.

Stručak: 6-8 cm visok, valjkast, uvijek je zakrivljen, na bazi je nešto zadebljan s izraženom više ili manje obrubljenim gomoljem, pun, bjelkast, malo je smećkasto vlaknast, kasnije smeđi, na pritisak lagano požuti, osnova je bjelkasta do krem.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak sa zupcem, poneki se račvaju, oštrica nepravilno valovita, bjelkasti, kasnije su kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke, sa širokom uljnom kapljom u sredini, prozirne, 5.4-8 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Malo je vlaknasto, bjelkasto, u ispupčenju na klobuku je sivkasto-krem; miriše slabo na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom i hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Vitezovke smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su i otrovne.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po oštro ispupčenom klobuku, kožici koja se guli, listićima koji su prirasli sa zupcem i malo gorkastom mesu.

PROMJENJIVA VITEZOVKA

Tricholoma ustale (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: ustus (lat.) = opaljeno. Po tendenciji da pocrni.

Engleski naziv: Burnt Knight

Klobuk: 2-13 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, gladak, bez dekoracije, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, po suhom je vremenu sjajan, kožica se lako guli, smeđ, crveno-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamnosmeđ do crno-smeđ, s hrđastosmeđim je pjegama, fino je radijalno vlaknast, rub je nešto bljeđi i dugo vremena podvijen, gladak.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-2.2 cm debeo, valjkast, nepravilan, prema bazi je često zadebljan i zakrivljen, zašiljen je na dnu, nije mazav, pun, u starosti je šupalj, svijetlosmeđ, prema dolje je tamnosmeđe zrnast ili vlaknast, na vrhu je bijel, nema vjenčića, eventualno je s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Relativno su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s brojnim lamelulama, bijeli, kremasti, kasnije su hrđastosmeđe pjegavi i teže da pocrnu, osobito na rubu.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-7 x 3.5-5 µm (cromushrooms: (5) 5.5 - 6.8 (7.4) × (4) 4.2 - 5 (5.3) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.4 (1.6), N = 105, Me = 6.2 × 4.6 µm, Qe = 1.3), bazidije su 4-sporne, vitke, 50-60 × 6-8 µm, N = 10; otrusina je kremasta do žućkasta.

Meso: Debelo, bijelo, u dodiru sa zrakom postane smećkasto, kod razvijenih gljiva teži da pocrni, pri dnu stručka je tamne crvenkasto-smeđe boje; miris nije izražen ili slab na brašno, a okus je gorak, na zemlju i također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili busenasto, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom. Slike su snimljene 17.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, ispod bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Lagano je otrovna vrsta i u većim količinama uzrokuje gastrointestinalne probleme.

Napomena: Slična je batschijeva vitezovka (Tricholoma batschii), kojoj mesu u dnu stručka ne postane crvenkasto.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 630. Promjenjiva vitezovka (Tricholoma ustale (Fr.) Kummer); 633. Crvenonarančasta vitezovka (Tricholoma ustale var. rufoaurantiacum Bon)

SLIČNA VITEZOVKA

Tricholoma ustaloides Romagn.

Etimologija: Po sličnosti sa sličnom opaljenom vitezovkom (Tricholoma ustale).

Engleski naziv: Charred Knight

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je zvonolik, zatim je polukuglast ili nepravilno konveksan, kasnije se otvori i spljošti, nije uvijek pravilan, površina je po vlažnom vremenu vlažna, mazava i ljepljiva, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, često je s mrljama po površini, rub je svjetliji, tanak, gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije je manje ili više narebran.

Stručak: Valjkast, dosta je pravilan, vretenast, svijetlosmeđ, na vrhu je bjelkast, smeđe vlaknast, prema vrhu je postepeno jasno drugačije boje i malo ljuskav, s jasno je izraženom prstenastom zonom.

Listići: Nisu široki, prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bijeli, ubrzo su s hrđastosmeđim mrljama, na oštećenim mjestima posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 5.5-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, kompaktno, vlaknasto, bijelo, bjelkasto, sa laganom je tamnocrvenom nijansom; miriše karakteristično jako na brašno ili krastavac, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkastog okusa mesa, koji je prisutan i nakon kuhanja. Također je lagano otrovna vrsta i samo u većim količinama uzrokuje gastrointestinalne probleme. U nekim se zemljama smatra jestivom vrstom ako se konzumira u manjim količinama. Ipak, smeđe vitezovke ne treba sakupljati za konzumaciju, jer neke vrste izazivaju alergijske reakcije.

Napomena: Od promjenjive se vitezovke razlikuje po jakom mirisu i okusu na brašno. Slična vrsta također raste u bjelogoričnim šumama, ali nema izražen miris, a okus joj je lagano gorkast. Gotovo je ista kao batschijeva vitezovka (Tricholoma batschii).

ČUPAVA KRUŽOLISKA

Tricholoma vaccinum (Schaeff.) P.Kumm.

Engleski naziv: Scaly Knight

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je stožast, zatim je izrazito konveksan, kasnije je raširen, ispupčen pa ulegnut s ispupčenjem na sredini, suh, smećkast, crveno-smeđ, prema sredini je tamniji, kada se otvori postaje brazdast i napadno radijalno vlaknasto-ljuskav, rub je u mladosti jako podvijen te napadno čupav i maljav, a dekoracija prelazi preko ruba.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.2 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, prvo je pun, zatim je nepravilno šupalj, u mladosti je smeđ do crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, prema dolje je uzdužno crvenkasto-smeđe vlaknast.

Listići: Nisu osobito gusti, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je malo nazubljena, najprije su bjelkasti, zatim su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, glatke, neamiloidne, 5-7 x 3.5-5.5 µm, Q = 1-1.6, Qav = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, 17-32 x 6-7.5 µm (cromushrooms: bazidiospore su (5) 5.4 - 6.8 (7.5) × (3.7) 4.2 - 4.9 (5.3) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.7), N = 155, Me = 6 × 4.6 µm, Qe = 1.3, bazidije su 23.6-34.3 × 5.6-8.1, N = 50); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo je samo u sredini klobuka, bijelo, kasnije je mjestimično crvenkasto do smeđe; lagano miriše na zemlju, a okus je ljut i gorak.

Kemijske reakcije: Ako dodamo fenol na listiće oni poprime oker boju, dok meso i kožica klobuka s kalijevom lužinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko s bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer dio autora navodi da je tek neznatno otrovna i da u većim količinama izaziva mučninu, dok drugi spominju alergijske reakcije pa je najbolje ne koristiti ovu vrstu za konzumaciju.

Napomena: Može se zamijeniti s cijelim nizom sličnih kružoliski. Ponajprije s jestivom ljuskavom vitezovkom (Tricholoma imbricatum) koja u mladosti nema zvonoliki klobuk i nikad nije tako čehava. Podvrnut i zamršeno-čupavi rub klobuka toliko je tipičan da je nemoguća zamjena s nekom drugom vrstom. Bijelosmeđa vitezovka (Tricholoma albobrunneum) ima kestenjastosmeđu boju klobuka koji je uvijek gladak, u skupini je vitezovki koje mirišu na brašno ili nešto slično, a u kojoj se nalaze promjenjiva vitezovka (Tricholoma ustale), topolova vitezovka (Tricholoma populinum), narančasta kružoliska (Tricholoma aurantium), kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum), sve navedene vrste se smatraju jestivim osim topolove vitezovke koji ima odvratan miris i gorak okus. Prepoznatljiva je po listićima koji su nekada rđasto zamrljani.

Tricholoma virgatum - created in Finland by Martti Moisander

ŽAREĆA VITEZOVKA

Tricholoma virgatum (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: virga (lat.) = pruga, prut, šipka. Po vlakancima po površini klobuka.

Engleski naziv: Ashen Knight

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije tipično stožast, kasnije se raširi i jasno oštro ispupči na sredini, blistav, skoro je mazav, siv ili sivo-smeđ, prekriven je tamnijim radijalno postavljenim vlaknima, često se radijalno rascijepljuje kao kod cjepača (Inocybe), rub je dugo vremena podvijen i tanak.

Stručak: 6-10 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, dosta je vitak, često je skoro bulbozno zadebljan na bazi, gol, pun, bjelkast, na vrhu je lagano pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli su na stručak sa zupcem, bjelkasti, zatim su malo žućkasti, oštrica je crnkasta i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, 6-7 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u stručku je vlaknasto, bjelkasto, ispod kožice klobuka je malo sivkasto, a u bazi stručka blago okerasto; miriše na zemlju, rotkvice ili zapaljenu travu, a okus je gorak i izuzetno ljut, papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, najčešće u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, vrlo rijetko se pronađe u bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom. Vitezovke ljutog okusa nikad nisu jestive. Ne preporučuje se konzumacija ove gljive, jer su poznati slučajevi u kojima je uzrokovala teške gastrointestinalne tegobe. U svakom slučaju, potreban je oprez pri sakupljanju bilo koje vitezovke sivkaste boje jer se lako zamijene s drugim blago otrovnim sivo-smeđim vrstama vitezovkama.

Napomena: Kako se pronađe na istom staništu sa sivkom (Tricholoma portentosum), potreban je oprez jer se mogu međusobno zamijeniti. Slična je nejestiva sjenovita vitezovka (Tricholoma sciodes) zajedno s kojom se smatra sinonimom čehave vitezovke (Tricholoma squarrulosum) koja nema zvonasti, već ulegnuti klobuk, a stručak je ljuskav. Kružoliske iz skupine s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum) su jestive, a imaju tanki i šuplji stručak. Sjenovita vitezovka nema zvonoliki klobuk i ima ljuskavi stručak, dok je stručak kod žareće vitezovke gladak. Žareća vitezovka je srebrnasto-sive boje, sjajna od vlakanaca. Navedene slične vrste uglavnom nisu otrovne, već su samo nejestive zbog okusa, za razliku od tigraste vitezovke (Tricholoma pardinum) koja je teška otrovnica, ima čehav klobuk i puni debeli stručak.

Tricholoma viridilutescens - created in Finland by Tapio Kekki

LIMUNASTA VITEZOVKA

Tricholoma viridilutescens M.M.Moser

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije je konveksan, poslije raširen i tupo ispupčen na sredini, često je raspucan, po vlažnom je vremenu mazav, može biti gotovo zelen, žuto-zelen, maslinasto-smeđ do sivo-smeđ, ponekad je i s gotovo crnom sredinom, sa sivo-crnim je uraslim vlaknima, rub je svjetlije žućkaste ili zelene boje, u mladosti je podvijen, u starosti se izravna i uzdigne.

Stručak: 6-13 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, često je sužen na bazi, pun, gladak, najprije je bjelkast, kasnije je žućkast, žućkasto-zelenkast, na sredini je žut, a na vrhu i bazi je više bjelkast.

Listići: Gusti, uski, prirasli, oštrica je uglavnom istaknuto pilasta i valovita, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su sve žućkastiji, osobito na rubu klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4.5-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, u stručku je uz rub žućkasto; lagano miriše na brašno ili plijesan, a okus je blag do gorkast, te također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u parkovima, miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom i smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa i velike mogućnosti zamjene s vrlo sličnim otrovnim vrstama. Vitezovke smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne. Općenito se sve zelenkaste gljive ne smiju koristiti u prehrambene svrhe, prvenstveno zbog moguće zamjene sa zelenom pupavkom (Amanita phalloides), dok su u nekim vitezovkama pronađene određene tvari koje mogu oštetiti organe.

Napomena: Lako se zamijeni s jestivom sivkom (Tricholoma portentosum), jer također može imati žućkasti stručak. Također se vrlo lako zamijeni i s nejestivom žutozelenom vitezovkom (Tricholoma sejunctum), koja samo iznimno može imati žućkasti stručak, a po boji klobuka neodoljivo podsjeća na smrtno opasnu zelenu pupavku.

PRSTENASTA LJEPOGLAVKA

Tricholomella constricta (Fr.) Zerova ex Kalamees

Etimologija: constringo (lat.) = obuzeti, opasati, obuhvatiti. Po vjenčiću koji obuhvaća stručak.

Engleski naziv: Mealy Domecap

Klobuk: 3-11 cm širok, prvo je kuglast, zatim je skoro polukuglast, kasnije se otvori, sjajan, gol, suh, kožica se lako guli, bijel ili prljavo bijel, kasnije je sivkast, u starosti je oker-smeđ, najprije je lagano pahuljast, kasnije je gladak, rub je u mladosti podvijen i cjelovit.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast ili zadebljan na bazi, na dnu baze je sužen i korjenast, bijel, prema bazi je uzdužno prljavo žuto vlaknast, na vrhu je svijetliji; s nejasnim je koprenastim vjenčićem koji je nastao od ostataka ovoja, rastrgan.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bijeli, oštrica je s plavkastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, šiljaste, 7-9 x 5.6-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris nije izražen, a okus je na brašno i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, parkovima i pašnjacima. U Hrvatskoj je poznata samo s tri lokaliteta, u Zagrebu, u okolici Slavonskog Broda i Koprivnici. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Dosta je zanimljiva vrsta, a nije laka za determinaciju. U mladosti je snježnobijele boje, dok u starosti posmeđi. Najsličnija je bijeloj đurđevači (Calocybe gambosa) od koje se razlikuje po djelomično prisutnom ovoju koji uvijek na stručku formira vjenčić. Najčešće se nalazi na zemljištu bogatom dušikom, uz štale, kokošinjce i po pognojenim površinama po poljima, također miriše po brašnu kao i slična vrsta, raste u jesen.

ZLATNA VITEZOVKA

Tricholomopsis decora (Fr.) Singer

Etimologija: decor (lat.) = elegantno, otmjeno, dražesno. Po izgledu.

Engleski naziv: Prunes and Custard

Klobuk: 3-15 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, žuto-maslinast, žuto-narančast do narančasto-crven, osnova je žuta, površina je hrapava od sitnih crno-smeđih čehica.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, relativno je kratak, zakrivljen i bez nekog standardnog oblika, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, često je već u mladosti šupalj, žućkast, često je bjelkasto zaprašen, uzdužno je vlaknast, ljuskav.

Listići: Prilično su gusti, lagano su prirasli za stručak, izmiješani su s lamelulama, zlatnožuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirna, 6-7.5 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je tanko, svijetložuto do žuto-oker; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast i gorkast.

Kemijske reakcije: Žućkasto meso u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva. Slike je snimila Mirna Katičić, 24.9.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete i na granici je jestivosti zbog gorkog okusa, a u većim količinama kod osjetljivih osoba može uzrokovati blage gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Zbog određenih sličnosti s rodom Tricholoma i Pleurotus, Singer je kreirao rod Tricholomopsis čije vrste po strukturi nalikuju vrstama iz roda Tricholoma, a po staništu na drvu vrstama iz roda Pleurotus. Vrste iz roda Tricholomopsis karakteriziraju žuta boja (klobuka, listića, stručka i mesa), čehavost, prozirne spore, bijela otrusina i rast na drvu. Slična je krvotočna šljemovka (Mycena haematopus). Nema opasnosti od zamjene s opasnim vrstama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 591. Zlatna vitezovka (Tricholomopsis decora (Fr.) Sing.)

BLISTAVA ŽUTOLISKA

Tricholomopsis rutilans (Schaeff.) Singer

Etimologija: rutilans (lat.) = blistav (kao zlato), sjajnocrven. Po živoj boji.

Engleski naziv: Plums And Custard

Klobuk: 3-15 cm širok, prvo je zvonolik, zatim je otvoren, svijetložut, žuto-crven, crvenkast ili ljubičasto-crven, prekriven je mnoštvom sitnih ljuskica purpurnocrvene ili ružičasto-ljubičaste boje na žućkastoj osnovi, rub je zaokružen.

Stručak: 3-25 cm visok i 1-5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, elastičan, često je sinusoidalno zakrivljen, prekriven je mnoštvom purpurnocrvenih ljuskica na žućkastoj osnovi, na bazi je žut, vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, izrezani su uz stručak, slobodni, žućkasti, oštrica je tamnija.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s grlićem, prozirne, 5-7.5 x 4.5-6 µm (cromushrooms: spore su (5) 5.1 - 6 (7.3) × (4) 4.2 - 4.8 (5.3) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 5.6 × 4.5 µm, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, sterigme su duge 3-7.5 µm, 15-23 × 4.6-6.2 µm, N = 7, cheilocistide su široke 4-5-6 µm, s uskim i zašiljenim vršnim produžetkom 2.8-6 x 0.8-1 µm); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, svijetložuto; miris je neutralan do kiselkast, na voće ili vlažno drvo, a okus je također kiselkast i manje ili više gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane maslinastozeleno, a s kalijevom lužinom prljavocrveno, kao i listići i kora stručka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često skupno, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drvaća; izaziva bijelu trulež drva. Prve tri slike snimljene su 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, u šumi smreke, četvrta 5.11.2011., na lokalitetu Stupnik kod Zagreba, u šumi smreke, a petu i šestu sliku snimio je Neven Ferenčak, 23.8.2023, na lokalitetu planina Ivanščica kod Ivanca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. U većim količinama kod osjetljivih osoba može uzrokovati blage gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Dosta je promjenljive boje klobuka, što ovisi o staništu i količini primljene svjetlosti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 590. Blistava žutoliska (Tricholomopsis rutilans (Schff. ex Fr.) Singer), Sinonim: Tricholoma rutilans Schff.

UGLATOSPORNA KRUŽOLISKA

Tricholosporum goniospermum (Bres.) Guzmán ex T.J.Baroni

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i nešto ulegne na sredini, gol, suh, kožica se lako guli, prljavo žućkast do žuto-smeđ, kasnije je kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, suh je više oker, u mladosti s blago ljuskavim i podvijenim rubom.

Stručak: 3-9 cm visok i 2-4 cm debeo, valjkast, pun, bijel, na vrhu je uglavnom lagano ljubičast, malo je ljuskav.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, izmiješani su s lamelama, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijeli, žućkasto-smeđi, sivo-smeđi do sivo-ljubičasti, uglavnom su s primjesom ružičasto-ljubičastog tona, na pritisak požute.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, grbave, prozirne, 6-10 x 4.1-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, bjelkasto, u starosti ili na pritisak polako žuti; miriše na brašno ili užeglo brašno, u mladosti je ugodan s voćnom komponentom, a okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na svjetlijim staništima, kao što su rijetke šume, rubovi šuma, parkovi, travnjaci i grmlje s drvećem, na pjeskovitom tlu, voli toplija područja, obično se nalazi samu u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u Lici, okolici Rijeke i na otoku Krku.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je brojne skupine u kojoj je bijelosmeđa vitezovka (Tricholoma albobrunneum), kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum) i riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) kojima meso i listići na pritisak ne požute.

JABLANOVAČA

Cyclocybe cylindracea (DC.) Vizzini & Angelini

Etimologija: cylindraceus (lat.) = cilindričan, valjkast. Po valjkastom stručku.

Engleski naziv: Poplar Fieldcap

Klobuk: 2-15 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen, bijel, krem, oker, sredina je obično tamnije smeđe boje, rupičasto je naboran, kožica se po suhom vremenu raspucava, rub je često iskrivljen i nešto svjetliji.

Stručak: 4-16 mm debeo, valjkast, bjelkast, često je smeđ od poispadalih spora; ispod klobuka je sa visećim, često kratkotrajnim bjelkastim do narančasto-smeđim vjenčićem.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, često s točkastim mrljama, oštrica je vijugava, bjelkasti do kremasti, kasnije su cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 8-15 x 5-8 µm; otrusina je smeđa do oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, u bazi stručka je smećkasto; miris nije izražen, ugodan ili na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste već od ranog proljeća do kasne jeseni, busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) topole, te kao parazit izravno na stablu, voli vinograde i toplija područja, češća je u mediteranskom području. Primjerke na trećoj slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne vrijednosti. Može se uzgajati u vrtu na panjevima ili trupcima topole.

Napomena: Na istom staništu raste i razorna čehavka (Pholiota populnea), ali ona nema trajan vjenčić i dosta je čehava.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 228. Južnjačka jablanovača (Agrocybe aegerita (Brig.) Singer), Sinonimi: Pholiota aegerita Brig., Pholiota cylindracea DC ex Fr.

TAMNA LIVADARKA

Cyclocybe erebia (Fr.) Vizzini & Matheny

Etimologija: erebus (lat.) = pakao. Po boji koja je tamna i što pocrni.

Engleski naziv: Dark Fieldcap

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je zvonolik pa otvoren i često s izvrnutim rubom, gotovo je uvijek ispupčen, gol, gladak, tankomesnat; po vlažnom je vremenu blistave tamnostosmeđe boje i skoro mazav, vodenast, a po suhom je vremenu bez sjaja, svijetlosmeđ ili cimetastosmeđ, rub je malo radijalno narebran ili raspucan.

Stručak: 4-10 cm visok i 3-15 mm debeo, valjkast, prema dolje je često zadebljan, prvo je pun pa šupalj, pahuljast, iznad vjenčića je bjelkast i crtast, narebran, a ispod vjenčića je tamniji, smeđ, vlaknasto-crtast i ljuskav, na dodir malo pocrni, s bijelim je micelijem na bazi; vjenčić je relativno širok i opnast, trajan, u mladosti je uzdignut, a u starosti viseći, s gornje je strane crtast, a s donje strane je gladak, bjelkast do svijetlosmeđ.

Listići: Razmaknuti, stisnuti, tanki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je resasta do pahuljasta, najprije su bjelkasti pa kasnije oker-smećkasti do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, 9-17 x 5-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je sivkasto do blijedosmećkasto, a u stručku smeđe, tanko, mekano; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je lagano gorkast ili na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, rijetko u jesen, najčešće busenasto na tlu bogatom humusom, ali i pojedinačno, kao saprotrof tla po parkovima, vrtovima, livadama, u grmlju, na otvorenim travnatim površinama. Prve četiri slike snimila je Helena Petrić, početkom rujna na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a petu Danijel Balaško.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje vrijednosti zbog gorkastog okusa mesa.

Napomena: Najlakše se prepoznaje po trajnom vjenčiću koji je s gornje strane široko, gotovo brazdasto narebran, a rebra se nastavljaju po stručku sve do listića. Uz navedeno, isključena je mogućnost zamjene s nejestivim vrstama gljiva. Po raspucanom klobuku je slična tvrda livadarka (Agrocybe dura) od koje se razlikuje po crnom crtežu na gornjem dijelu stručka po čemu je i dobila ime.

BUKOVA PAHULJIČARKA

Flammulaster carpophilus (Fr.) Earle ex Vellinga

Etimologija: karpos (gr.) = plod, plodan + philos (gr.) ljubav, naklonost prema. Po rastu na plodu bukve.

Engleski naziv: Leaf Spark

Klobuk: 3-20 mm širok, tanak je i sitan, u početku polukuglast ili konveksan, na kraju je spljošten i ispupčen na sredini, kožičaste je konzistencije, površina je ljuskava ili fino dlakava i pomalo zrnata, kremasto-bjelkast, žućkast ili svijetlooker, rub je narebran i izrepan od sitnih ostataka ovoja.

Stručak: Tanak, valjkast, ravan ili vijugav, šupalj, bijelo vlaknasto-pahuljast, kremasto-bjelkast, žućkast ili svijetlooker.

Listići: Dosta su razmaknuti i široki, prirasli, krem do svijetložuti, oštrica je resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do bademaste, 7-10 x 4.5-6 µm (cromushrooms: spore su (7.2) 7.6 - 9.2 (10.2) × (4) 4.4 - 5.5 (6.6) µm, Q = (1.4) 1.6 - 1.9 (2.3), N = 150, Me = 8.4 × 4.9 µm, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 18-27 × 5.6-9.7 µm, N = 34, sterigme su duge 3-30 µm, cheilocistide su kopljaste, vijugave, sužavaju se prema vrhu, višesegmentne, 25-54 × 6-8.5 µm, N = 16, hife trame listića široke su 2.2-4.7 µm); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof na plodu ili na suhom lišću bukve i raznih biljaka. Slike su snimljene 6.6.2026., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je male veličine pa često ostaje nezapažena, a karakteristična je po rastu na drvnim ostacima i otpalom lišću raznog bjelogoričnog drveća.

ZRNATA PAHULJIČARKA

Flammulaster granulosus (J.E.Lange) Watling

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije polukuglast, poslije konveksan do raširen, cimetastosmeđ do tamnosmeđ, rub je nešto svjetliji, prekriven je šiljastim ljuskavim bradavicama.

Stručak: 1-4 cm visok, valjkast, nešto je zadebljan prema bazi, šupalj, elastičan, hrđastosmeđ do tamnosmeđ, prema dnu je tamniji, prekriven je stršećim ljuskavim bradavicama, bijelo maljav na bazi.

Listići: Rijetki, prirasli, hrđastosmeđi ili tamnosmeđi, oštrica je svjetlija i sitno pahuljičava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, glatke, 8.6-9.3 x 5.2-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Smeđe do crvenkasto-smeđe, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i zimu, u skupinama, u miješanim šumama, po puteljcima, parkovima i uz rubove šuma na humusnom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom siječnja, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s hrđastosmeđom pahuljičarkom (Flammulaster ferrugineus) koja je tamnije hrđastosmeđe boje i raste u šumama po mahovini. Postoji još niz sitnih pahuljičarki, kao što su primjerice zlatna pahuljičarka (Flammulaster limulatus) i bodljikava zrnoglavka (Flammulaster muricatus), koje nije jednostavno odrediti bez mikroskopske analize spora.

ZLATNA PAHULJIČARKA

Flammulaster limulatus (Fr.) Watling

Etimologija: limula (lat.) = ukrasiti, ukrasiti sitnim detaljima. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 0.8-4 cm širok, malen, kuglast je pa skoro zvonolik, žuto-smeđ, narančast ili hrđastosmeđ, često je nešto tamniji, osušen je svjetliji, površina je u mladosti hrapavo-zrnasta ili sitno čehava, dekoracija je upadljivija poslije kada se gljiva razvije, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, šupalj, zlatnožut s tamnijom smećkastom bazom, vlaknast, čupav, zrnast, sitno ljuskav, vrh je uvijek svjetliji.

Listići: Prilično su gusti, malo su trbušasti, prirasli su uz stručak, najprije su limunastožuti, kasnije su zlatnožuti, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je bijela i pahuljasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-10 x 4-5 µm (cromushrooms: (7.1) 7.4 - 8.4 (9.4) × (3.5) 3.7 - 4.2 (4.8) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.1 (2.2), N = 120, Me = 8 × 4 µm, Qav = 2); otrusina je smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Žućkasto ili žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, a rijetko crnogoričnog drveća, također na drvnom otpadu ili piljevini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je malena gljiva, svi dijelovi su lijepe zlatnožuto-narančasto-oker boje.

Flammulaster muricatus - created on August 2023 in 52.6519..., 13.9097..., Germany by lindernia-w

BODLJIKAVA ZRNOGLAVKA

Flammulaster muricatus (Fr.) Watling

Etimologija: murex (lat.) = volak (Murex trunculus), morski puž. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, polukuglast je pa otvoren, hrđastosmeđ, upadljivo je dekoriran čekinjastim smeđim ljuskama na smeđoj do žućkastoj osnovi, ljuskice prelaze preko ruba.

Stručak: Valjkast, vijugav, šupalj, hrđastosmeđ ili narančasto-smeđ, dekoriran je isto kao i klobuk s čekinjastim smeđim čehama na smeđoj do žućkastoj osnovi, manje je ljuskav i svjetliji na vrhu, vlaknast, često s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Najprije su prljavo bijeli pa smećkasti, osrednje su gusti, suženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju sa zupcem, nisu široki, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-8 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto ili smećkasto; miris nije izražen ili slab cvjetni na pelargonije, a okus je blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u aluvijalnim, bjelogoričnim i miješanim šumama kao saprotrof sitnijih i krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u okolici Velike Gorice i na planini Medvednici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je panjevčica po uvijek prisutnoj upadljivoj dekoraciji klobuka i stručka. Raste na ostacima drva, a ne na zemlji.

JEŽASTA LJUSKAVICA

Phaeomarasmius erinaceus (Fr.) Scherff. ex Romagn.

Etimologija: erici (lat.) = jež. Po stršećim ljuskama na klobuku.

Engleski naziv: Hedgehog Scalycap

Klobuk: 3-15 mm širok, zvonolik do konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, površina je suha, prekrivena je s tamnijim, čekinjastim, stršećim ljuskicama na svijetlosmeđoj osnovi, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, resast od ljuskica.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, zakrivljen, površina je također prekrivena ljuskicama kao i klobuk, osim na vrhu ispod listića, tamniji je od klobuka, na vrhu je krem, ispod je hrđastosmeđ do tamnosmeđ, baza je dlakava od svjetlijeg micelija.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, debeli, prirasli, izmiješani su s lamelulama, najprije su krem do oker, kasnije postaju lagano crvenkasti od ruba, u starosti su cimetastosmeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je resasta (koristiti ručno povećalo).

Mikroskopija: Bazidiospore su limunaste, eliptične ili jajolike, glatke, bez kličnog otvora, s jednom do nekoliko uljnih kapljica u KOH, nisu vidljive u Melzerovom reagensu, neamiloidne, 9.5-12 x 6-8 µm (cromushrooms: bazidiospore su (9.5) 9.6 - 12.4 (14.3) × (6) 6.4 - 8.5 (9.8) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.7), N = 128, Me = 11.3 × 7.6 µm, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 35-39 × 5.3-5.8 µm, N = 3, hife pileipelisa su široke 5.5-13 µm, prisutne su kopče); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, debelo je oko 1 mm, oker do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, u bjelogoričnim šumama i grmljacima, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima (grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, topole, bukve, breze ili vrbe. Slike je snimila Helena Petrić, 31.1.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica, na grančici bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima jedinstvenu dekoraciju na površini klobuka i stručka, koja se sastoji od upadljivih stršećih ljuskica ili čekinja po čemu je lako prepoznatljiva. Slične su bodljikava zrnoglavka (Flammulaster muricatus), koja ima mnogo manje spore, te ježasta trnovača (Echinoderma hystrix), koja raste na drugačijem staništu. Zbog izvješća o značajno različitim veličinama spora, moguće je da se radi o kompleksu vrsta.