ŽLJEZDOLIKA DRHTALICA

Exidia glandulosa (Bull.) Fr.

Etimologija: glandula (lat.) = žlijezda. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Black Witches' Butter

Plodno tijelo: 2-20 cm široko, školjkasto, sjajno, sitno naborano, stručak nije izražen ili ponekad stručkoliko produženo, točkasto je spojeno sa supstratom, crno, donja je strana također crna i hrapava, po suhom se vremenu skuplja, a po vlažnom vremenu ponovo oživljava.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, glatke, prozirne, 12.5-23 x 3.5-7 µm (cromushrooms: spore su (12.6) 13.8 - 17.1 (18) × (3.6) 4 - 4.9 (5.3) µm, Q = (2.8) 3.1 - 3.9 (4.1), N = 120, Me = 15.5 × 4.5 µm, Qe = 3.5, hife su široke 1.2-2.8 µm); otrusina je bijela.

Meso: Crno, elastično, žilavo, želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a češće u zimu i proljeće, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta i lijeske, a rijetko na crnogoričnom drveću. Prva slika snimljena je 16.4.2023., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, drugu je snimio Anton Gračanin, 18.3.2025., treću Neven Ferenčak, 26.2.2017., četvrta je snimljena 9.5.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, a šestu je snimio Mladen Ormuž, 24.2.2025.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Ova vrsta nije otrovna i nema nikakvu uporabnu vrijednost pa je smatramo nejestivom.

Napomena: Pripada skupini gljiva želatinozne konzistencije. Postoji dosta sličnih vrsta gljiva, ali one uglavnom nisu crne boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1537. Žljezdolika drhtalica (Exidia glandulosa Fr.); 1539. Zvrkolika drhtalica (Exidia truncata Fries), Sinonim: Exidia glandulosa (Bull. ex St.Am.) Fr.

NAGOMILANA DRHTALICA

Exidia nigricans (With.) P.Roberts

Engleski naziv: Warlock's Butter

Plodno tijelo: 2-20 cm široko i ponekad više od 2 cm debelo, plodna tijela su nagurana jedno uz drugo ili su čak međusobno busenasto sraštena, stručak nije izražen, najprije je kuglasto, zatim jako promjenljivog oblika, dosta nabuja na supstratu, himenij se nalazi s gornje strane, vijugavo, naborano, s rijetkim ili brojnim stožastim kvržicama, rubovi nabora su oštri, u mladosti je bjelkasto ili crvenkasto, kasnije je crno-smeđe, sivo-crnkasto ili crno, kada se osuši suho poput crne kore, sjajno, te vrlo tvrdo, a u dodiru s vlagom ponovo oživljava.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 13-19 x 3-5.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Crno, elastično, žilavo, želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a češće u zimu i proljeće, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, a rijetko na crnogoričnom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Najveći je dio autora navodi kao nejestivu vrstu, a rijetki kao jestivu. U svakom slučaju nije otrovna, ali nije ni ukusna i nema skoro nikakvu uporabnu vrijednost da bi se sakupljala za konzumiranje pa je smatramo nejestivom vrstom.

Napomena: U mladosti je želatinozna, a kasnije se osuši. U jesen i zimi na istom staništu raste karamelizirana žljezdarica (Exidia saccharina) koja je žuto-smeđa, želatinozna i vrlo slična naboranoj drhtalici (Tremella mesenterica).

VRBINA DRHTALICA

Exidia recisa (Ditmar) Fr.

Engleski naziv: Amber Jelly

Plodno tijelo (klobuk): 1-12 cm široko, nepravilno, slično poklopcu ili uški, katkad je režnjasto, stručak nije izražen ili vrlo kratak i zakrivljen, gornja je himenijalna površina glatka, valovita, naborana ili saćasta, sjajna, donja je sterilna strana blago naborana, zrnasto-bradavičava, čitavo plodno tijelo je žute, svijetlosmeđe, smeđe, tamnosmeđe ili crno-smeđe boje, rub je oštar, kao odrezan.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, kobasičasto zakrivljene, glatke, prozirne, 11-15 x 2.5-3.2 µm (cromushrooms: bazidiospore su (11.1) 13.7 - 16.1 (16.9) × (2.5) 2.7 - 3.5 (3.9) µm, Q = (3.5) 4.2 - 5.5 (6), N = 120, Me = 15 × 3.1 µm, Qe = 4.8), bazidije su vretenaste do eliptične, 4-sporne, 8-12 × 4-7 µm, N = 4, hife su široke 1-2.6 µm, s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto, žuto-smeđe, želatinozno, elastično i mekano, kada se posuši, izgleda kao smeđa krasta na supstratu; miris nije izražen ili malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, ali preferira vlažno vrijeme u proljeće i kasnu jesen, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe, topole i trešnje. Prve tri slike snimili su Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 8.2.2026., na lokalitetu Pisarovina, na divljoj trešnji, a četvrta je snimljena 13.3.2024., na lolaitetu Ponikve kod Zagreba. 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Izgleda toliko slično judinom uhu (Auricularia auricula-judae) da ga se često miješa s njim, ali nije toliko bitno, jer su obje vrste jestive. U Japanu je popularna jestiva gljiva. Opisanu vrbinu drhtalicu lako je prepoznati zbog specifičnog staništa. Dvije slične drhtalice su Exidia repanda i Exidia cartilaginea, koje rastu na brezi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1541. Vrbina drhtalica (Exidia recisa (Ditmar ex S.F.Gray) Fr.)

KARAMELIZIRANA ŽLJEZDARICA

Exidia saccharina Fr.

Etimologija: saccharum (lat.) = šećer. Po boji.

Engleski naziv: Pine Jelly

Plodno tijelo: 3-20 cm široko i oko 1 cm debelo, dosta je tanko, raste u nepravilnom sloju na površini drveta, nepravilno je naborano i vijugavo, izgledom podsjeća na strukturu mozga ili na vrlo izgužvanu tkaninu, sjajno, svijetlosmeđe, narančasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe, kasnije je tamnosmeđe, donja je strana svjetlija i sitno točkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, zakrivljene, 8.8-15.1 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto-smeđe, smeđe ili crvenkasto, prozirno, elastično, želatinozno, žilavo, osušeno do 1 mm debelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, a vrlo rijetko na bjelogoričnom drveću. Slike je snimio Darko Dermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 27.9.2025., na lokalitetu Voštane kod Trilja, na grani crnog bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je bezukusna i nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po naboranoj i sjajnoj površini, želatinoznoj konzistenciji te po više lisnatoj strukturi.

THURETIANOVA DRHTALICA

Exidia thuretiana (Lév.) Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: White Brain

Plodno tijelo: 2-18 cm široko, najprije je sastavljeno od skoro kuglaste mase i prianja uz supstrat pa se nešto rastegne i postane valovito i kvrgavo poput površine mozga, rub je jasno odvojen od supstrata i lagano trepavičav, površina je glatka i s bijelim odsjajem, najprije je prozirno, kasnije bjelkasto, žućkasto ili bijelo-narančasto, u starosti postane sivo ili tamnosivo ako raste na donjoj strani drva.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, 15-24 x 4.5-7 µm (cromushrooms: spore su (15.1) 15.2 - 19.5 (21.2) × (5.4) 5.7 - 6.1 (6.6) µm, Q = (2.5) 2.6 - 3.2 (3.4), N = 50, Me = 17.2 × 5.9 µm, Qe = 2.9, bazidije su 4-sporne, 11-20 × 10.6-15.2 µm, N = 40, strigme su duge 3-60 µm, hife su široke 0.8-3.5 µm, s kopčama); otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, bijelo, prozirno, kasnije nije prozirno i uvijek je bez bjelkaste jezgre; miriše na cedrovinu, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta i graba, vrlo rijetko na biljnim ostacima, a nikad na crnogoričnom drveću. Prvu je sliku snimio Danijel Balaško,  14.3.2020., na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca, druga je snimljena 27.2.2026., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, treća je snimljena 16.5.2024., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, a četvrtu i petu Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 7.2.2026., na lokalitetu Pisarovina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Površina s vijugama izgleda poput površine mozga.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1536. Thuretianova drhtalica (Exidia thuretiana (Lév.) Fr.), Sinonim: Tremella thuretiana Lév.

CRVENKASTA HLADETINA

Guepinia helvelloides (DC.) Fr.

Engleski naziv: Salmon Salad, Apricot Jelly

Plodno tijelo: 2-18 cm široko, u obliku lateralno rastrganog lijevka, glatko, golo, svijetle je crveno-narančaste boje, kasnije je tamnonarančasto ili tamnocrveno, pomalo prozirno, izvana je crvenkasto, rub je valovit i oštar, vanjska je himenijalna strana ružičasto-ljubičasto pahuljasta, a bjelkasta nakon sazrijevanja spora.

Stručak: 5-13 cm visok, nejasno prelazi u gornji dio plodnog tijela, crvenkasto-narančast, baza je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 8-11 x 4-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, elastično, gumasto, čvrsto, hrskavičavo, malo je prozirno, bjelkasto, svijetlonarančasto ili svijetlocrveno; miriše na gljive, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Plodno tijelo u dodiru s Melzerovim reagensom postane maslinasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i busenasto, u crnogoričnim i miješanim šumama, šumskim putevima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, naslage drva) različitog crnogoričnog drveća, ponekad prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, voli vapnenasto tlo, češća je u višim planinskim predjelima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Jestiva je i sirova, a osobito je ukusna isjeckana na komadiće i pomiješana sa šećerom i rumom ili kuhana kao gljiva za salatu.

Napomena: Želatinozne je konzistencije i može se jesti i sirova. Slične je konzistencije bijela ledenka (Pseudohydnum gelatinosum), ali je bijele ili smeđe boje, raste na panjevima i ima šiljasti himenij. Nema nikakve opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Heteroradulum deglubens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PRILEGNUTA DRHTALICA

Heteroradulum deglubens (Berk. & Broome) Spirin & Malysheva

Engleski naziv: Blushing Crust

Plodno tijelo: 3-20 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto se drži za podlogu, formira plahtice, površina je glatka, brašnasta, rijetko bradavičava ili sa šiljcima, prljavo bijelo, žućkasto-smeđe, crvenkasto-smeđe ili ružičasto-smeđe, na pritisak postane vinskicrveno, rub je uočljivo dlakav i poslije malo uzdignut od supstrata, režnjasto zakrivljen, valovit, bjelkast i mjestimično resast.

Mikroskopija: Bazidiospore su u obliku graha, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 14.5-20 × 6.5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, mekano, kada se posuši, postane tvrdo poput kraste, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve, jasena i graba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog posve prilegnutog plodišta se može zamijeniti s gljivama iz roda Peniophora, Corticium ili Stereum. Makroskopski je osobito slična svijetloružičasta opnatica (Peniophora incarnata), koja raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Također sliči i ružičasta krastokorka (Corticium roseum), koja raste na krupnim drvnim ostacima (panjevi, grane) vrba, topola, breza i jasena. Obje se spomenute vrste bitno razlikuju mikroskopski jer nemaju longitudinalno septirane bazidije. Uvijek raste na sjevernoj strani oguljenih grana.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1544. Prilegnuta drhtalica (Eichleriella deglubens (Berk. & Lloyd))

BIJELA LEDENKA

Pseudohydnum gelatinosum (Scop.) P.Karst.

Etimologija: gelatinosum (lat.) = želatinozan. Po želatinoznoj konzistenciji.

Engleski naziv: Jelly Tooth

Plodno tijelo (klobuk): 3-12 cm široko, bez stručka, u obliku je polumjeseca, lateralno se sužava i šiljasto je spojeno sa supstratom, ponekad je i s kratkim stručkolikim nastavkom, sjajno, prozirno, bijelo ili bjelkasto s plavičastim odsjajem ili smećkasto, kasnije je žućkasto do žućkasto-smeđe, površina je sa sitnim dlačicama širokim 3-16 µm.

Šiljci: Smješteni su na donjoj strani klobuka, vrlo su kratki, mekani, sjajni, bijeli i prozirni.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo kuglaste, glatke, prozirne, 5-6 x 4.5-5 µm, bazidije su 2-4 sporne, 12.5-16 x 8.5-12.5 µm (cromushrooms: spore su (5.4) 5.7 - 6.8 (8.2) × (4.5) 5.3 - 6.4 (7) µm, Q = 1 - 1.1 (1.3), N = 120, Me = 6.3 × 5.8 µm, Qe = 1.1, bazidije su 12-16 × 7-11 µm, N = 20); otrusina je bijela.

Meso: Vodenasto, želatinozno, mekano, prilično je debelo, prozirno, bijelo ili bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično bora ili smreke, rijetko se pronađe na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Jestiva je i sirova, a odlična je kao desert, očišćena, nasjeckana na male komadiće, uz dodatak šećera i ruma.

Napomena: Javlja se u dvije forme, bijeloj i smeđoj. Smeđa forma češće raste na jelovim panjevima, a bijela forma raste na panjevima drugih crnogoričnih vrsta. Lako je prepoznatljiva po želatinoznoj strukturi i šiljcima ledenobijele boje. Nema nikakve opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama.

JEZGRIČAVA DRHTALICA

Myxarium nucleatum Wallr.

Etimologija: nucleus (lat.) = jezgra, sredina, središte. Po kristaličnoj unutrašnjosti plodnog tijela.

Engleski naziv: Crystal Brain

Plodno tijelo: 1-5 cm široko, jastučasto ili u obliku grudve, ponekad teži da se stapa s drugim plodnim tijelom, u unutrašnjosti se nalazi bijela do žućkasta štapićasta do jajolika jezgra od bijelih prozirnih vapnenačkih kristalića, prozirno, bjelkasto, kasnije je okerasto do smećkasto, isušeno na supstratu je blistavo i smećkasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 8-14 x 3-5.5 µm, Q = 2.3-2.7 (cromushrooms: bazidiospore su (8) 8.5 - 11.4 (12.6) × (3.4) 3.7 - 4.9 (5.2) µm, Q = (1.9) 2.1 - 2.7 (3.3), N = 60, Me = 9.8 × 4.3 µm, Qe = 2.3, bazidije su 4-sporne, eliptične, 11-17 × 7.4-10 µm, N = 13, hife su 1-3.2 µm, s kopčama); otrusina je bijela.

Meso: Vodenasto-želatinozno, mekano, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća. U povoljnim atmosferskim uvjetima naraste dosta velika. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 7.2.2026., na lokalitetu Samoborsko gorje.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prisutna je jezgra od kristalića po čemu se ova gljiva razlikuje od vrsta iz rodova Tremella ili Exidia. Ponekad je jezgra teško uočljiva pa se često zamijeni s thuretianovom drhtalicom (Exidia thuretiana). Bazidiji su karakteristično stapčasti što uvijek ukazuje na pripadnost rodu Myxarium.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1542. Jezgričava drhtalica (Myxarium nucleatum Wallr.), Sinonim: Exidia alboglobosa Lloyd

PLEMENITI SLUZAVAC

Aureoboletus gentilis (Quél.) Pouzar

Engleski naziv: Gilded Bolete

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je kuglast pa raširen, krem-ružičast, žućkasto-ružičast do ružičasto-smeđ, ponekad crvenkasto smeđ, radijalno vlaknast, gladak, po vlažnom vremenu je mazav i sluzav, a po suhom suh i sjajan, kožica se djelomično guli.

Stručak: 5-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, ljepljiv, sluzav, pustenast, žut do oker-smeđ, sa smeđim mrljama.

Rupice/cjevčice: Široke, nepravilne, u mladosti s kapljicama, svijetložute pa sjajne zlatnožute ili limunastožute, poslije žuto-smeđe, cjevčice su prirasle ili se lagano spuštaju po stručku, žute su boje rupica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, 15-17 x 4.1-7.1 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: Bijelo i blago ružičasto-ljubičasto, više je ružičasto ispod kožice klobuka, na prerezu ne mijenja boju; miriše na voće, a okus je blago kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom i kestenom, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete. Inače sluzavci mogu uzrokovati nelagodu. Sirov može uzrokovati alergijske reakcije jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta. Oni koji osjete bilo kakve simptome trebali bi izbjegavati sve sluzavce.

Napomena: Karakteristična je vrsta vrganja po ružičastoj boji klobuka i zlatnožutim rupicama, a dosta je sličan je krvavi baršunovac (Hortiboletus rubellus), koji je crvene boje i kojemu je meso žuto, a na prerezu lagano poplavi, osobito u gornjem dijelu stručka i uz cjevčice.

VRETENASTI BARŠUNOVAC

Aureoboletus moravicus (Vaček) Klofac

Engleski naziv: Tawny Bolete

Klobuk: 3-10 cm širok, zaokružen, polukuglast, upadljivo je ispupčen na sredini, rub je podvijen pa se nešto otvori, mesnat, ali nije masivan, površina je žuto-smeđa, crvenkasto-smeđa do tamnosmeđa, sitno je vlaknasto-ljuskav, najnaglašenije na sredini.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2.5 cm debeo, tipično je vretenast, nije jako trbušast, stisnut je na vrhu, a na bazi sužen i skoro zašiljen ili zaokružen, svijetložut, oker do svijetlosmeđ, površina je sitno zrnasta i slabo izraženo naborana.

Rupice/cjevčice: Prilično su široke, djelomično su višekutne, zlatnožute do žuto-zelenkaste, u starosti su maslinasto-smeđe, cjevčice su žute pa smećkaste, dosta su duge, prirasle su ili se malo spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 10-13 x 5-6.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Mekano, nježno, svijetložuto do oker, smećkasto u osnovi stručka, nepromjenljive je boje; miris ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jeseni u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s hrastom; prilično je rijetka vrsta. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 13.9.2017., na lokalitetu kod Ivanca, drugu, treću i četvrtu Ivana Mandić Mihaljević, 29.9.2018., na lokalitetu u Istri, a posljednje tri Safet Omerović - Basso, 23.10.2023., na lokalitetu kod Pule.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po boji su slični pustenasti vrganj (Hemileccinum impolitum), kojemu je meso ispod kožice klobuka ružičasto i kojemu meso jako miriše na jod, te ponekad fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri), kojemu na prerezu lagano poplavi, a prema dnu stručka malo pocrveni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1113. Lavlji baršunovac (Xerocomus leonis (Reid) Bon), Sinonim: Boletus leonis Reid; 1114. Vretenasti baršunovac (Xerocomus moravicus (Vacek) Herink), Sinonim: Boletus tumidus Fr. ss. Peltereau

PRIJEZIRNI VRGANJ

Baorangia emileorum (Barbier) Vizzini, Simonini & Gelardi

Klobuk: 5-20 cm širok, mesnat, najprije je kuglasto-konveksan, poslije je raširen, nepravilan, suh, neravan, sitno baršunasto-pustenast, ljubičasto-crven, karmincrven, narančast do crvenkasto-smeđ, mjestimično je crvenkasto pjegav, na pritisak postane tamno crveno-ljubičast.

Stručak: 5-12 cm visok i 2-6 cm debeo, najčešće valjkast, na osnovi je uvjek zašiljen, s obzirom na klobuk često postavljen lateralno, u gornjem dijelu prekriven sitnom mrežicom koja prema bazi prelazi u sitne ljuskice, od klobuka prema dolje je sve crveniji, ružičasto-ljubičast, narančast, crvenkasto-smeđ, na vrhu je žut, baza je vretenasta i bijela, često srašten s drugim plodnim tijelima.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okruglaste, svijetložute, žuto-zelene do žuto-maslinaste, na pritisak postanu blago plavo-zelenkaste, kasnije tamno crveno-ljubičaste, cjevčice su vrlo kratke, prirasle, žute, poslije maslinasto-žute.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, 9-13 x 3.5-4.5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, uz rub stručka žućkasto, na prerezu postane blago plavkasto pa ubrzo ružičasto do crveno, intenzivnije crvenkasto uz rub i u bazi; miris slab, ugodan po gljivama, okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u miješanim šuma, u simbiozi s kestenom, lijeskom i hrastom, u mediteranskim krajevima, voli toplija staništa. Primjerke na slikama snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Barbana u Istri.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Neki ljudi ne podnose određene vrste vrganja i imaju alergijske reakcije. Ukoliko postoje bilo kakvi simptomi, izbjegavajte konzumiranje svih vrsta vrganja.

Napomena: Prijezirni vrganj vrlo je karakterističan i lako prepoznatljiv zbog boje klobuka, stručka i cjevčica, te posebice zbog tendencije da raste srašteno ili gotovo busenasto. Prilično je sličan veličanstveni vrganj (Suillellus permagnificus), koji također teži sraštenom rastu, ali ona ima potpuno crveni stručak pokriven širokom mrežicom, crvenu površinu himenija i raste u šumama hrasta.

HAJDINSKI VRGANJ

Boletus aereus Bull.

Etimologija: aes-aeris (lat.) = brončano. Po boji.

Engleski naziv: Bronze Bolete

Klobuk: 5-20 cm širok, debelomesnat, kuglast pa polukuglast, na kraju je kada se gljiva razvije otvoren, čvrst, nije mazav, kožica je tanka, u mladosti je tamnosmeđ, crno-smeđ ili skoro crn, u ovisnosti od staništa čas tamniji, čas svjetliji, površina je fino baršunasta, rub je obično svjetliji.

Stručak: 5-15 cm visok i 3-10 cm debeo, robustan, tvrd, u mladosti je uočljivo zadebljan prema dnu, gomoljast, kasnije je valjkast, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, vlaknasto-brazdast, posebno je na gornjem dijelu prekrivena s finom bjelkastom do smeđom mrežicom, boja joj je najprije blijeda, ali se mijenja kako se gljiva razvija, osnova je bjelkasta.

Rupice/cjevčice: Sitne su i guste, slobodne, obično su zatvorene, bijele, kremasto-žućkaste pa svijetložute; cjevčice su tanke, jednostavne, široke, tipično su skoro slobodne, bijele ili svijetložute.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 14-17 x 4.5-6 µm (cromushrooms: (12) 12.2 - 15.8 (17.6) × (3.7) 4 - 4.9 (5.6) µm, Q = (2.4) 2.8 - 3.4 (3.8), N = 60, Me = 13.8 × 4.5 µm, Qav = 3.1); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, čvrsto, izdašno, na zraku ne mijenja boju; miris je orašast, na bademe, a okus ugodan na gljive ili orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom lagano posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kada je i češći, u bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom i kestenom. Primjerak na trećoj slici snimila je Helena Petrić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete zbog nešto tvrđe konzistencije mesa.

Napomena: Jesenski vrganj i crveni vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj i raspucani vrganj (Boletus reticulatus) imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je crveni vrganj koji raste po crnogoričnim šumama ispod smreka, ali nema opasnosti jer su sve spomenute vrste jestive i izvanredne kakvoće. Razlikuje se od sličnih vrsta, jer skoro uvijek raste ispod bjelogoričnog drveća, najčešće kestena i hrasta, karakteristične je boje, od crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crnkasto-smeđe, površina klobuka je baršunasta, nije glatka, ne pocrveni ispod kožice klobuka i na kraju svijetla mrežica pocrveni kao i cijeli stručak.

JESENSKI VRGANJ

Boletus edulis Bull.

Etimologija: edulis (lat.) = jestivo. Po dobroj kvaliteti.

Engleski naziv: Penny Bun

Klobuk: 4-25 cm širok, mesnat i čvrst, u mladosti kuglast pa polukuglast, na kraju je raširen, te ponekad ulegnut i lagano ispupčen, površina je vlažna i ljepljiva, kožica je debela, svijetlosmeđ, ponekad je tamniji, boja ovisi o staništu, s jasnim je svjetlijim pojasom prema rubu, nije baršunast, naboran.

Stručak: 5-15 x 3-6 cm, krupan, pun je i čvrst, najčešće je sužen na vrhu i zadebljan na bazi, najprije je bjelkast pa smećkast, površina na gornjem dijelu je ukrašena sitnom bijelom mrežicom koja poslije postaje smećkasta, donji dio je obično bez mrežice.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele ili bijelo-sivkaste, zatim žućkaste i na kraju žuto-zelenkaste, cjevčice su duge, jednostavne, skoro su slobodne, odmaknute su od klobuka, lako se odvajaju od plodnice klobuka, bijele su pa žućkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, glatke, 14-17 x 4.5-6 µm, (cromushrooms: (12) 12.6 - 15.8 (18.7) × (3.5) 3.8 - 4.7 (5.2) µm, Q = (2.8) 3 - 3.7 (4.1), N = 120, Me = 14.1 × 4.4 µm, Qav = 3.2; Neven Ferenčak: (11.5) 13.1 - 17.1 (19.4) x (4.8) 5.2 - 5.6 (6) µm, Q = (2.2) 2.4 - 3.3 (3.5), N = 30, Me = 14.8 x 5.3 µm, Qav = 2.8); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju, nekada je smećkastog tona, čvrsto; miris i okus su vrlo ugodni na gljive, jedna je od rijetkih gljiva koja se može jesti i sirova.

Kemijske reakcije: Meso i cjevčice s kalijevom lužinom (KOH) posmeđe, dok kožica klobuka potamni.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa smrekom, jelom, borom, ali i hrastom, grabom, lipom, kestenom, bukvom, brezom i drugim bjelogoričnim drvećem. Prvih sedam slika snimio je Neven Ferenčak, 19.09.2020., 4.9.2021., 11.9.2021. i 13.10.2021., na lokalitetu Trakošćan, 7.11.2023., a posljednje dvije Helena Petrić, 28.9.2024., na lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i od davnih vremena je najcjenjenija gljiva.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno (National Library of Medicine. 2024. Composition and antioxidant properties of wild mushrooms Boletus edulis and Xerocomus badius prepared for consumption; Antioxidant Capacity and the Correlation with Major Phenolic Compounds, Anthocyanin, and Tocopherol Content in Various Extracts from the Wild Edible Boletus edulis Mushroom; Comparison of Different Extraction Solvents for Characterization of Antioxidant Potential and Polyphenolic Composition in Boletus edulis and Cantharellus cibarius Mushrooms from Romania; Purification, Characterization and Antioxidant Activities in Vitro and in Vivo of the Polysaccharides from Boletus edulis Bull), antikancerogeno (Springer Link. 2024. Non-isoprenoid botryane sesquiterpenoids from basidiomycete Boletus edulis and their cytotoxic activity) i antibakterijski (Library of Medicine. 2024. Antimicrobial, Antibiofilm, and Antioxidant Properties of Boletus edulis and Neoboletus luridiformis Against Multidrug-Resistant ESKAPE Pathogens). Polisaharidni ekstrakt od gljive djeluje protuupalno i pomaže funkciji dišnih putova kod astme (National Library of Medicine. 2024. Anti-inflammatory effects of Boletus edulis polysaccharide on asthma pathology), te regulira crijevnu floru kod dijabetičara (Library of Medicine. 2024. In Vitro and In Vivo Antihyperglycemic Effects of New Metabiotics from Boletus edulis).

Napomena: Jesenski vrganj i crveni vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj imaju kožicu poput tankog filma. Ima mnogo varijacija što stvara zabunu, a sve su jestive. Kod gljiva bez mrežice ili s jedva uočljivom mrežicom na stručku i sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija metoda kako bi se utvrdilo da se ne radi o nejestivom i nevaljalom gorkom žučnom vrganju (Tylopilus felleus) i gorkom vrganju (Caloboletus radicans). Najsličniji je raspucani vrganj, koji ima mnogo svjetliju i raspucanu kožicu klobuka i stručka. Šiljastonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus) ima više varijacija, a razlikuje se po zlatnožutoj boji rupica, žućkastom mesu koje je s laganom plavkastom ili ružičastom nijansom, a cjevčice na pritisak postanu zelenkasto-plave. Šiljastonogi i fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri) imaju svjetliji klobuk, a kraljevka (Butyriboletus regius) ima jarkocrveni klobuk koji je u kontrastu sa zlatnožutom bojom rupica.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1069. Crnogorični vrganj (Boletus edulis Bull. ex Fries); 1072. Brezin vrganj (Boletus betulicolus (Vasilk.) Pilat et Dermek), Sinonim: Boletus edulis var. betulicola Vasilk.; 1074. Bijeli vrganj (Boletus edulis var. albus Watling), Sinonim: Boletus albus Persoon; 1090. Citronasti vrganj (Boletus citrinus Venturi)

CRVENI VRGANJ

Boletus pinophilus Pilát & Dermek

Etimologija: pinus = bor + cola (lat.) = žitelj. Po staništu.

Engleski naziv: Pine Bolete

Klobuk: 4-30 cm širok, mesnat, polukuglast pa malo izbočen, obično je pravilan, ima debelu kožicu, crven, crvenkasto-smeđ ili smeđ, malo naboran, kod mladih gljiva kao prekriven bijelim prahom koji se zadrži na rubu koji je obično malo svjetliji, malo je ljepljiv.

Stručak: 5-12 cm visok i 5-8 cm debeo, krupan, vrlo je tvrd, žućkasto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smećkast, prekriven je tipičnom i veoma izraženom crvenkastom mrežicom koja skoro doseže do baze.

Rupice/cjevčice: Sitne su i okrugle, najprije bjelkaste, zatim žućkaste i na kraju žuto-maslinaste ili maslinastozelene, cjevčice su boje rupica.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 15.5-20 x 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nepromjenljive je boje, s kratkom crvenkasto-smeđom zonom ispod kožice klobuka; miris je ugodan na gljive, a okus blag, orašast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen (čak i u vrijeme jesenjih mrazeva, kada drugih gljiva više nema) u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, smrekama i jelama, te bjelogoričnim šumama, osobito šumama bukve, ali i ispod hrastova i kestena. Slike je snimio Neven Ferenčak, 25.10.2025., 11.10.2021., 8.11.2021., 20.5.2021., 14.11.2022., 15.11.2020. i 8.4.2024.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i jedan od najboljih vrganja.

Napomena: Razlikuje se po dosta pravilnom rastu, crvenkasto-smeđom klobuku, po tipično crvenkastoj mrežici na stručku, te po crvenkasto-smeđom zonom ispod kožice klobuka. Može narasti izvanredno velik. Pronađe se na Sljemenu pokraj Zagreba. Jesenski vrganj (Boletus edulis) i crveni vrganj imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj (Boletus reticulatus) imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je hajdinski vrganj, koji nema crvenkastu mrežicu na površini stručka, koji je karakteristično svjetliji.

RASPUCANI VRGANJ

Boletus reticulatus Schaeff.

Etimologija: reticulum (lat.) = mreža, mrežast. Po raspucanom klobuku.

Engleski naziv: Summer Bolete

Klobuk: 4-30 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije je raširen, kožica je tanka, čitav je ujednačeno smećkast, oker-smeđ ili smeđ, rub nije svjetliji, površina se tijekom suhog vremena često raspuca na smeđa polja, međusobno odvojena svjetlijima mrežastim raspuklinama.

Stručak: 7-20 cm visok i 2-5 cm debeo, bijel ili svijetlosmeđ, sav je isprepleten sitnom mrežicom vlakanaca koja je najprije bijela, a u starosti smećkasta, na donjem dijelu je često sužen.

Rupice/cjevčice: Sitne, najprije su bjelkaste, zatim žućkaste do žućkasto-zelene i na kraju maslinasto-zelene, prirasle su uz stručak, poslije se lako odvajaju od mesa klobuka, cjevčice su kraće uz stručak i uz rub klobuka, boje su rupica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, 12.5-16 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, tik uz trusište je limunastožuto, u stručku je čvrsto, a u klobuku mekše, skoro spužvasto; ugodnog je mirisa na vrganje, a okus je ugodan orašast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom, bukvom, kestenom i grabom; kod nas je jedan od najčešćih vrganja. Prve tri slike snimljene su 9.6.2026., na lokalitetu Lučelnica kod Kupinečkog Kraljevca, četvrta 4.6.2025., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, a ostale je snimio Neven Ferenčak, petu 3.5.2020., na lokalitetu Kalnik, šestu 27.5.2020., na lokalitetu u okolici Ivanca, a sedmu 11.9.2022.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, a može se jesti i sirova.

Napomena: Jesenski vrganj (Boletus edulis) i crveni vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je jesenski vrganj, koji ima svjetliji rub klobuka, trbušastiji stručak, ima svjetliju vlaknastu mrežicu samo na gornjem dijelu stručka, a meso mu je čvršće. Najsigurnije je pri određivanju ove vrste provjeriti meso u klobuku koje je skoro spužvaste konzistencije, te raspucanu kožicu klobuka po čemu je ova vrsta i dobila ime. Na jesen uz kišno i hladnije vrijeme, koža klobuka postaje glatka, bez znakova raspucanosti. Mrežica koja i inače bude potpuno bijela pri vrhu pobijeli cijela i sliči mrežici kod jesenskog vrganja. Bijela crta na rubu klobuka može se vidjeti na svim vrganjima. Prema tome miris raspucanog vrganja preostaje jedini po čemu ga možemo prepoznati.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1070. Raspucani vrganj (Boletus reticulatus Schaeff.), Sinonim: Boletus aestivalis Paulet ex Fries; 1071. Grabov vrganj (Boletus carpinaceus Velenovsky), Sinonim: Boletus carpinicola Pilat

SMEĐI PANJEVAC

Buchwaldoboletus lignicola (Kallenb.) Pilát

Etimologija: Po staništu na drvu.

Engleski naziv: Wood Bolete

Klobuk: 4-13 cm širok, krupno polukuglast pa se otvori i nepravilno spljošti, debelomesnat, smeđ, svijetlosmeđ do žuto-smeđ, kožica se raspucava na polja između kojih je uočljivo žuto meso, kožica se ne guli, površina baršunasta i sitno ljuskava.

Stručak: 3-8 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, prilično je kratak, valjkast, lagano je trbušast, sužen je na bazi, često je ekscentričan i zakrivljen, žut do smećkast, smeđ s crvenom nijansom prema osnovi, uzdužno vlaknast, a na bazi su uočljive isprepletene žute micelijske hife.

Rupice/cjevčice: Žućkaste, na kraju su hrđastosmeđe ili maslinasto-smeđe, na dodir poplave, zatim postanu plavo-zelenkaste pa smeđo-crnkaste, prilično su široke i izduženo-višekutne, lako se odvajaju od podnice klobuka, cjevčice su 0.8-1.5 cm duge, više se ili manje spuštaju po stručku, prvo su žuto-hrđaste pa žuto-zelenkaste, na dodir postanu plavo-zelenkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, 6-10 x 3-4 µm; otrusina je svijetlo žuto-maslinasta.

Meso: U klobuku svijetlokrem, mekano, spužvasto (oko 0.5-1 cm debelo), na prerezu najprije plavo pa plavo-zeleno, u stručku je tvrdo, prema osnovi stručka svijetložuto, u sredini postane malo crvenkasto-smeđe, a u osnovi ostaje žuto; miris je smolast ili ugodan na gljive, a okus kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na panjevima i uz odumrle dijelove korijena pri bazi starih stabala različitih vrsta crnogoričnog drveća, na drvnom otpadu, piljevini i prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim otpadom. U Hrvatskoj je pronađena uz glavne korijenove žile starih stabala Vejmutovog bora (Pinus strobus) i na panju smreke, a zabilježena je na dva lokaliteta, u okolici Donje Stubice, u okolici Gerova u Gorskom kotaru i u okolici Karlovca. Primjerke na slikama pronašla je Snježana Galetić, a snimio Neven Ferenčak, na lokalitetu u okolici Karlovca

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Rijetka je vrsta vrganja koji karakteristično raste na panjevima i ostacima oborenog drveća po čemu je skoro jedinstvena vrsta u rodu vrganja.

ŠILJASTONOGI VRGANJ

Butyriboletus appendiculatus (Schaeff.) D.Arora & J.L.Frank

Etimologija: appendiculatus (lat.) = resasto, s dodatkom, produžetak. Po zašiljenom stručku.

Engleski naziv: Oak Bolete

Klobuk: 7-20 cm širok, mesnat, kuglast, zatim je konveksan pa raširen, oker-smeđ, smećkast do crvenkasto-smeđ, ozlijeđena mjesta od puževa su žućkaste do narančasto-ružičaste boje, površina je baršunasta, rub je oštar, a kožica klobuka malo prelazi cjevčice.

Stručak: 5-10 cm visok i 2-6 cm debeo, pun, vretenast je i često zakrivljen, zdepast, zadebljan na osnovi; žut, svijetlosmeđ prema dnu, s istaknutom je sitnom mrežicom žućkaste do smećkaste boje; na dnu je korjenasto izdužen.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, žućkaste, na dodir postanu zelene ili plave; cjevčice su tanke, prirasle su na stručak, dosta su kratke, žute.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 11-15.5 x 4-5.5 µm (cromushrooms: kolekcija 1 - (11) 11.1 - 13 (15.2) × (3.5) 3.8 - 4.5 (4.9) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3.3 (3.5), N = 120, Me = 12 × 4.1 µm, Qe = 2.9; kolekcija 2 - (11) 11.1 - 12.6 (14.4) × (4) 4.3 - 5.1 (5.6) µm, Q = (2) 2.3 - 2.8 (3.2), N = 128, Me = 11.8 × 4.7 µm, Qe = 2.51); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, tvrdo, žućkasto do limunastožuto, ispod kožice klobuka crvenkasto, kasnije također žućkasto do krem-žućkasto, a limunastožuto ostaje samo uz rub stručka, a na presjeku u dodiru sa zrakom postane malo plavo; miris je izvanredan po lješnjacima ili bademima kada se gljiva razvije, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, sa željeznim sulfatom pozeleni, dok sa sumpornom kiselinom postane zagasitožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, lijeskom i grabom, rijetko u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu. Prvu tri slike snimio je Neven Ferenčak, 20.6.2020., 1.10.2019. i 14.8.2020., a četvrtu Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiv je po lijepoj zlatnožutoj boji rupica i po žutoj boji mesa koje u dodiru sa zrakom postane lagano crveno-ružičasto i ponekad plavkasto. Ima ružičasto meso u stručku, osobito na dnu i plavo ispod kožice klobuka. Kraljevka (Butyriboletus regius) ima lijepu crveno-ružičastu boju klobuka, kao i svih ostalih dijelova. Ljupki vrganj (Butyriboletus fuscoroseus) ima crveno-smeđi ili crveni klobuk, te zlatnožute rupice i stručak, plodno tijelo na dodir postane modro-plavo, meso na presjeku lagano poplavi. Gorki vrganj (Caloboletus radicans) ima bjelkasti klobuk i žute rupice, te gorki okus mesa, nejestiva je vrsta.

FECHTNEROV VRGANJ

Butyriboletus fechtneri (Velen.) D.Arora & J.L.Frank

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Pale Bolete

Klobuk: 4-20 cm širok, mesnat, prvo je polukuglast pa izravnato-jastučast, najprije sivkast pa smećkast ili crvenkasto-smeđ, u starosti sivo-smeđ, nije ljubičast, sjajan, svilenast, nije mazav, rub je u pravilu valovit.

Stručak: 5-15 cm visok i 2-6 cm debeo, valjkast do trbušast, kasnije je batinast, često je u donjem dijelu zakrivljen, zlatnožut, sa slabo uočljivom limunastožutom mrežicom, prema bazi je crvenkaste boje.

Rupice/cjevčice: Uske, okruglaste do višekutne, žute boje, u starosti maslinaste, do stručka kraće, na pritisak mijenjaju boju u zelenkasto-plavu, cjevčice su 2-2.5 cm duge, zaokružene su uz stručak s kukicom ili se lagano produžavaju u mrežicu na stručku, žute.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, 10-15 x 5-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Najprije je čvrsto pa mekano, zlatnožuto, na prerezu lagano poplavi, prema dnu stručka malo pocrveni, gotovo uvijek je izgriženo od crva; miris i okus ugodni na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom, grabom i lijeskom, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s desetak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Dalmaciji, Istri, Gorskom kotaru te na otocima Krku i Cresu. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, četvrta je snimljena u rujnu na lokalitetu Gala kod Sinja, a petu je snimio Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem rujna na lokalitetu Jabuka kod Trilja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakterističan je po žutim porama, sivo-mliječnom klobuku i ružičastocrvenkastoj nijansi donjeg dijela stručka. Sličan je šiljatonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus), koji se razlikuje po nešto blijeđem klobuku i ružičastoj mrežici na bazi ili na vrhu stručka. Šiljastonogi vrganj uvijek ima žutu mrežicu koja prekriva čitavi stručak kao i kod kraljevke (Butyriboletus regius). Klobuk je često dijelom svjetliji prema rubu i karakteristično ljubičasto-ružičast. Sličan je pustenasti vrganj (Hemileccinum impolitum), a razlikuje se po izostanku mrežice na stručku. Praktično ne postoji mogućnost zamjene s otrovnim sotonskim vrganjem (Rubroboletus satanas).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1080. Fechtnerov vrganj (Boletus fechtneri Velenovsky), Sinonim: Boletus pallescens Konrad; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Fechtnerov vrganj (Boletus fechtneri Velen.)

LJUPKI VRGANJ (LAŽNA KRALJEVKA)

Butyriboletus fuscoroseus (Smotl.) Vizzini & Gelardi

Engleski naziv: The Pretender

Klobuk: 5-10 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je tupo ispupčen, tvrd, po suhom vremenu sitno prašnjav, rub prelazi cjevčice, crvenkasto-smeđ s ljubičastom ili ružičastom nijansom, na pritisak postane smeđ, fino urašteno baršunasto-vlaknast i sitno ljuskav, mjesta oštećena od puževa postanu crvenkasta.

Stručak: 5-10 cm visok i 2-5 cm debeo, valjkast, ponekad je širi na vrhu, ponekad na sredini, limunastožućkast, prema bazi je crvenkast, na gornjem dijelu je s žućkastom mrežicom, na donjem dijelu je bez mrežice.

Rupice/cjevčice: Sumporastožute, cjevčice su žućkaste do žuto-maslinaste, na pritisak poplave, odvojene su od stručka.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, 11-16.5 x 4-6 µm, Qav = 2.6 (cromushrooms: (10.1) 10.8 - 13.1 (14.1) × (3.7) 4 - 4.9 (5.6) µm, Q = (2.2) 2.4 - 2.9 (3.2), N = 120, Me = 11.8 × 4.5 µm, Qav = 2.7); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije mekano do spužvasto, bjelkasto ili žućkasto, uz rub je više limunastožuto, na prerezu poplavi u klobuku uz cjevčice, a prema dnu je više ružičast; miris ugodan na gljive, a okus orašast.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, kestenom i hrastom, na vapnenastom tlu, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s jestivim kraljevskim vrganjom (Butyriboletus regius) čije cjevčice i meso na prerezu ne mijenjaju boju.