Pulchroboletus roseoalbidus - created on June 2019, in Provincia di Livorno, Italy by Massimo Tabone

BLIJEDORUŽIČASTI BARŠUNOVAC

Pulchroboletus roseoalbidus (Alessio & Littini) Gelardi, Vizzini & Simonini

Etimologija: roseus (lat.) = rozo, ružičasto + albidus (lat.) = bjelkast. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je konveksan do konveksno-izravnat, kasnije je gladak, žućkast, ružičast, crvenkasto-smeđ, s crvenkastim mrljama, kožica je po suhom vremenu ispucana, rub kožice je kraći od cjevčica.

Stručak: Sužen je na bazi, često je zakrivljen, naboran, često je s izraženom mrežicom, žućkast, prema dnu je crvenkasto-smeđ, na pritisak poplavi, na bazi je s bjelkastim micelijem.

Rupice/cjevčice: Žute, prirasle ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 12.8-17.5 x 5.9-7.8 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: Žuto, ružičasto, na prerezu postaje zeleno-plavo, kasnije pocrveni; miris je na gljive, kiselkast i na voće, a okus je blag, lagano kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, parkovima, na rubovima šuma i cesta, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima, voli toplija staništa, u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali je zbog rijetkosti treba zaštititi.

Napomena: Sličan je marelični baršunovac (Rheubarbariboletus armeniacus), kojemu je klobuk izraženije narančaste boje, a meso ispod kožice klobuka ružičasto-narančasto.

MARELIČNI BARŠUNOVAC

Rheubarbariboletus armeniacus (Quél.) Vizzini, Simonini & Gelardi

Etimologija: armeniacus (lat.) = koje se odnosi na marelicu. Po boji marelice.

Klobuk: 3-10 cm širok, polukuglast, zatim je konveksan i raširen, kožica je u starosti skoro uvijek raspucana, površina je suha, žuto-ružičast, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven do crvenkasto-smeđ, skoro je baršunast, sličan je kao kod crvenoraspucanog baršunovca (Xerocomellus chrysenteron).

Stručak: 4-10 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, sužen je na bazi, vretenast, skoro je korjenast, žuto-narančast, žućkasto-crvenkast, narančast ili crvenkasto-narančast, uzdužno je crveno crtast i zrnast, na bazi je žućkast i bijelo maljav.

Rupice/cjevčice: Široke, okruglaste su do nepravilno višekutne, najprije su svijetložute do zlatnožute, kasnije su žuto-maslinaste do okerasto-maslinaste, na pritisak lagano poplave, cjevčice su zaokružene uz stručak, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, glatke, 11-16 x 4-6, Qe = 2.6 (cromushrooms: (10) 11 - 13.1 (14.8) × (3.6) 3.9 - 4.8 (5.3) µm, Q = (2.1) 2.5 - 3.1 (3.3), N = 120, Me = 12 × 4.3 µm, Qav = 2.8); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Dosta je čvrsto, prilično je vlaknasto, uglavnom je žućkasto, u donjoj polovici stručka je žuto do narančasto-oker, a ispod kožice klobuka je ružičasto-narančasto, na prerezu u klobuku i gornjoj polovici stručka poplavi; miris nije izražen, a okus je blag, ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u svim tipovima šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, lipom, kestenom ili borom, voli toplija staništa, česta je u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Sličan je krvavi baršunovac (Hortiboletus rubellus) od kojeg se razlikuje po dosta svjetlijem klobuku, boje marelice i po stručku koji nije djelomično crven, već je crveno-smeđ pa sa žutom nijansom.

DEMONSKI VRGANJ

Rubroboletus demonensis Vasquez, Simonini, Svetash., Mikšík & Vizzini

Etimologija: demonensis (lat.), odnosi se na antičko ime Valdemone, što je bila jedna od tri doline (valli) ili stvarne domene (reali dominii) u kojoj je regija Sicilija bila podijeljena od muslimanske dominacije do razdoblja Bourbona. Valdemone, u odnosu na Val di Noto i Val di Mazzara, čini sjeveroistočni dio Sicilije, područje koje blisko odgovara stvarnom staništu opisane vrste. Nadalje, epitet demonensis dobro podsjeća na izražena obilježja vrste, tj. plamenocrvenu boju klobuka i rupica, obilježja koja dijele s drugim bliskim đavoljim vrstama, koje pripadaju istom rodu, kao što je sotonski vrganj (Rubroboletus satanas). Štoviše, nepredvidive okolnosti htjele su da je jedno od prvih mjesta rasta opisane vrste bio lokalitet Pizzo Inferno (Pakleni vrh) na lancu Nebrodi, u zajedničkom dijelu Floreste.

Klobuk: 6-24 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je ispupčen, suh, po vlažnom je vremenu ponekad gladak i ljepljiv, kožica se teško guli, na samom je početku bjelkast, svijetlosiv, svijetlooker, ubrzo je, počevši od ruba, svijetlo ružičasto-ljubičast, zatim ovisno u uvjetima jako varira od svijetlosive do ružičasto-ljubičaste ili ljubičasto-crvene boje, na ozlijeđenim mjestima postaje krvavocrven, po suhom vremenu blijedi u sivo-smeđu ili u svjetliji ton prema bjelkasto-krem, isprva je tipično maljav, rub je u mladosti više ili manje pravilan, ubrzo je neravan i valovito-režnjast, osobito kod razvijenih primjeraka.

Stručak: 8-15 cm visok i 4-9 cm debeo, glomazan, robustan i širok, valjkast, prema dnu se često postupno zadebljava ili batinast, rijetko je na samom početku žuto-narančast, na bazi je ljubičast, na sredini je narančasto-crvenih tonova, na dnu je svijetlocrven, krvavocrven, ljubičasto-crven, često je tamniji pri dnu, u gornjem je dijelu često s vidljivom tamnožutom ili žuto-narančastom trakom širokom 5-15 mm, na oštećenim je mjestima uočljiva žuta boja mesa, mrežica je s pravilnim očicama, dobro je raspoređena na najmanje 3/4 visine, tamnija je od boje osnove, na bazi je prekriven bjelkastim zrnastim, baršunastim slojem.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, obično od početka crveno-ljubičaste, tamnocrvene, u starosti su žuto-narančaste prema rubu, na dodir poplave, cjevčice su 5‒20 mm duge, slobodne, tamnožute do maslinastozelene.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, glatke, 12.6-13.6 x 4.7-5.1 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, žuto, tamnožuto, limunastožuto, posebno je intenzivno u ozlijeđenim mjestima, u dodiru sa zrakom brzo poplavi, zatim blijedi u svijetlu sivo-krem boju, ponekad se u donjem dijelu stručka mogu se pojaviti ljubičasto-crvene nijanse; miris je slab, ugodan na gljive, a okus je slatkast, blago kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u skupinama, u toplim bjelogoričnim šumama, u planinama ili u nekim slučajevima u miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično raznim vrstama hrastova, kestenom ili bukvom, nikad u čistim crnogoričnim šumama, tipično na kiselom i vapnenastom tlu, voli toplija staništa, česta je u mediteranskim područjima. Primjerke na slici snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve vrste iz ovog roda, a sirova je sigurno otrovna.

Napomena: Od sličnog se krvavocrvenog vrganja (Rubroboletus rubrosanguineus) i lažne ludare (Rubroboletus legaliae) razlikuje po mrežici s većim očicama i debljim rebrima.

SJAJNOCRVENI VRGANJ

Rubroboletus dupainii (Boud.) Kuan Zhao & Zhu L.Yang

Etimologija: Po francuskom mikologu Jean-Louis Dupainu.

Engleski naziv: Dupain's Bolete

Klobuk: 4-17 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, sjajan, malo je sluzav, kasnije je suh, crvenkasto-narančast do crven, poslije izblijedi u žuto-zelenkastu boju.

Stručak: 5-10 cm visok i 3-8 cm debeo, valjkast, batinast, trbušast, pun, bijel, gotovo na samom vrhu je žućkast, od sredine do baze je prekriven sitnim svijetlonarančastim, narančastim, crvenkasto-narančastim ili crvenim ljuskicama, nema mrežicu, na pritisak poplavi.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste su i lagano višekutne, svijetlocrvene, blizu ruba klobuka su žute do narančaste, na pritisak upadljivo postanu plavo-crne, cjevčice su limunastožute, na ozlijeđenim mjestima poplave, zaokružene su uz stručak, slobodne.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, 9-17 x 4-8 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, žuto, ispod kožice klobuka je s crvenom nijansom, u dodiru sa zrakom poplavi; miris je ugodan na gljive, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s hrastovima i šumskim kestenom, rjeđe s drugim vrstama bjelogoričnog drveća, na vapnenačkom tlu; nije česta vrsta. U Hrvatskoj je poznata s osam lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Istri, na Kordunu, na otocima Krku i Cresu, te u okolici Dubrovnika. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Po nekim je izvorima jestiva vrsta, ali je smatramo otrovnom kao i sve vrste iz ovog roda.

Napomena: Vrlo je lijepa vrsta vrganja zbog lijepe jarkocrvene boje klobuka, s malo veće udaljenosti izgleda poput blistave jabuke. Slična mu je kraljevka (Butyriboletus regius) s ružičasto-crvenim klobukom, žutim rupicama i mesom koje na pritisak ne poplavi.

LAŽNA LUDARA

Rubroboletus legaliae (Pilát & Dermek) Della Magg. & Trassin.

Klobuk: 5-20 cm širok, najprije je kuglast, zatim dosta vremena polukuglast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, kožica je prirasla, suha, svilenkasta, prvo je bjelkast, sivkast, svijetlocrven, crvenkasto-oker ili svijetlosmeđ, kasnije je neujednačeno ružičasto-crven ili ljubičasto-ružičast, samo na mali dodir poplavi, mjestimično je sa smećkastim do crnkastim uzdignutim ljuskama, pomalo je baršunast, oštećena mjesta od puževa su u početku žućkasta, zatim postanu crvenkasta, rub je svjetliji, tanak, najprije je podvijen, zatim se izravna, često tvori režnjeve.

Stručak: 5-12 cm visok i 3-7 cm debeo, masivan, gomoljast, u mladosti je trbušast, kasnije je batinast do skoro valjkast, na na vrhu je žut ili žuto-narančast, prema dolje je karmincrvene do maslinasto-crvene boje, često je čitav žuto-oker, crveno-oker ili crven, prekriven je gustom svijetložutom do crvenkastom mrežicom ispod koje nije uvijek moguće uočiti žutu osnovu, s crvenim je pjegama koje tvore ljuskice, na dodir poplavi.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste su ili višekutne, crvenkaste, ubrzo postanu narančasto-crvene, krvavocrvene do ljubičasto-crvene, cjevčice su do 1 cm duge, uz stručak su nešto kraće, zaokružene su uz stručak, slobodne, zlatnožute, žuto-maslinaste, samo na mali dodir poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 11.5-13 x 5-6 µm, Qav = 2.1-2.3; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, debelo, ubrzo postane spužvasto, bjelkasto do limunastožuto, na bazi je crvenkasto, na presjeku lagano poplavi, slijedeći je dan narančasto-smeđe; miris je ugodan začinski na ljupčac (Levisticum officinale), cikoriju ili celer, a okus je slatkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom ili bukvom, na nižim nadmorskim visinama, na neutralnom do kiselom tlu, voli toplija staništa. Prve dvije slike snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Sirova je otrovna, ali i nakon temeljite termičke obrade kod nekih osoba izaziva teške probavne smetnje pa je stoga smatramo otrovnom vrstom.

Napomena: Dio je skupine purpurnožutog vrganja (Rubroboletus rhodoxanthus) koji je vrlo sličan, ima svjetliji klobuk kao i sotonski vrganj (Rubroboletus satanas) i mrežasti stručak sa žutom osnovom. Tamnopurpurni vrganj (Imperator rhodopurpureus) ima purpurnocrveni klobuk. Vučji vrganj (Rubroboletus lupinus) prvo ima sivkasto-bjelkasti pa crvenkasto nahukani klobuk, što je osobito uočljivo na rubu, te žuti stručak koji je pri dnu malo crvenkast i bez vidljive mrežice. Teški vrganj (Imperator torosus) ima žutu mrežicu.

VUČJI VRGANJ

Rubroboletus lupinus (Fr.) Costanzo, Gelardi, Simonini & Vizzini

Etimologija: lupinus (lat.) = vučji. Po boji sličnoj boji vučjeg krzna.

Klobuk: 5-20 cm, prvo je polukuglast, zatim je raširen, nepravilan, jastučast, duboko usječen i razdijeljen na nejednaka krila, po vlažnom je vremenu sluzav, najprije je bjelkast, sivkast ili svijetlooker i s crvenim rubom, kasnije je s izraženijom ružičastom nijansom, u starosti je čitava površina svjetlije ili tamnije ružičasta ili crvenkasto-ružičasta, često je s tamnijim mrljama, na dodir ne poplavi, najprije je baršunast, kasnije je gotovo gladak, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i valovit, kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 4-15 cm visok i 2-4.5 cm debeo, batinast, valjkast, najuži je na vrhu, prema dolje je prilično zadebljan, na samoj bazi je zašiljen, bjelkast ili svijetložut, često je narančasto-crveno ili crvenkasto nijansiran, nema mrežicu, u gornjem je dijelu s vrlo finim žućkastim pahuljama, prema dolje je gotovo gladak.

Rupice/cjevčice: Veoma su sitne i do starosti začepljene, okruglaste su i višekutne, u osnovi su boje cjevčica koje se nalaze unutra, sazrijevanjem postanu crvene ili narančasto-crvene, uz rub klobuka su svjetlije, cjevčice su 5-16 mm duge, izrezane su uz stručak, prirasle, skoro su slobodne, najprije su limunastožute do žute s maslinastom nijansom, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, 11-17 x 4.5-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: U klobuku je debelo 2-2.5 cm, limunastožuto, na presjeku brže ili sporije poplavi, 2-4 mm ispod kožice ne poplavi, na oštećenim je mjestima lijepe žute boje; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) posmeđi, a sa željeznim sulfatom postane svijetlomaslinasto-siva.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u priobalnim krajevima i na otocima u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u simbiozi  s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na vapnenastom tlu; dosta je rijetka vrsta u unutrašnjosti.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom iako dokazano da nakon temeljite termičke obrade nije otrovan, jedino što je utvrđeno je da je lošeg okusa. U Francuskoj se smatra jestivom vrstom.

Napomena: Najkarakterističnije za ovu vrstu je što nema mrežice na stručku, a klobuk joj s ružičastom nijansom i pjegicama nešto svjetlije boje.

LIJEPOOBOJENI VRGANJ

Rubroboletus pulchrotinctus (Alessio) Kuan Zhao & Zhu L.Yang

Etimologija: pulchro- (lat.) = lijepo, prekrasno + tinctus (lat.) = obojen, natopljen. Po lijepoj boji klobuka.

Klobuk: 5-16 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je konveksan, sivkasto-smeđ, uz rub je crvenkast ili ružičaste boje ciklame, malo je baršunast.

Stručak: Valjkast, na srednjem dijelu je zadebljan, prema bazi je tanji, žut, prekriven karakterističnom žutom mrežicom, na pritisak poplavi.

Rupice/cjevčice: Sitne, cjevčice su žućkasto-maslinaste, zaokružene su uz stručak, na pritisak naglo poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 12-16 x 5-7 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, žuto, na presjeku blago poplavi, osobito na spoju klobuka i stručka u visini cjevčica; miriše na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće raste na jugu u blizini mora, ali se pronađe i u okolici Slavonskog Broda i Zagreba. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak, početkom listopada u okolici Slavonskog Broda.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve vrste iz ovog roda, jer je zabilježeno dosta slučajeva u kojima je uzrokovala gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Lako se zamijeni s ljupkim vrganjem ili lažnom kraljevkom (Butyriboletus fuscoroseus), koji je prema bazi stručka crvenkast, kao i fechtnerovim vrganjem (Butyriboletus fechtneri), međutim, od njega se bitno razlikuje po smeđoj boji klobuka i svijetložutoj mrežici na stručku koja nije nikada mjestimice crvenkasta. Po boji klobuka je također vrlo sličan lažni šiljastonogi vrganj (Butyriboletus subappendiculatus). Međutim, on ima bjelkasto meso, a ispod kožice klobuka i uz stijenku stručka je žuto i nikada u dodiru sa zrakom ne poplavi, samo cjevčice na presjeku blago poplave.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1082. Lažni fechtnerov vrganj (Boletus pseudofechtneri Cetto); Rubroboletus pulchrotinctus (Alessio) Kuan Zhao & Zhu L. Yang 2014. 2024. https://www.funghiitaliani.it

PURPURNOŽUTI VRGANJ

Rubroboletus rhodoxanthus (Krombh.) Kuan Zhao & Zhu L.Yang

Etimologija: rhodon (gr.) = ružičasto + xanthos (gr.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Ruddy Bolete

Klobuk: 5-18 cm, najprije je polukuglast, zatim se više ili manje raširi, kožica se samo malo guli, bjelkast, bijelo-sivkast, bjelkasto-žut, krem-oker do sivkasto-maslinast, sve više je s crvenkastom, ružičastom ili ljubičasto-ružičastom nijansom, na pritisak ne poplavi već vrlo sporo postane žuto-smeđ, površina je u starosti sa žuto-smeđim pjegama, najprije je malo maljav, kasnije je gladak, rub dosta vremena podvijen.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.5-6 cm debeo, kruškolik, zadebljan je na sredini i skoro valjkast, na gornjem je dijelu zlatnožut, po čitavoj je dužini prekriven gustom, crvenom mrežicom koja se prema dolje širi, u donjem je dijelu crven do ljubičasto-crven, osnova ispod mrežice je žuta.

Rupice/cjevčice: Sitne, isprva su žućkaste, poslije su žuto-narančaste, žuto-crvene do crvene ili crveno-smeđe, kasnije postanu plavo-crne, cjevčice su prilično kratke, zaokružene su uz stručak, prirasle, lako se odvajaju od podnice klobuka, prvo su žuto-zelene, zatim su plavo-zelene, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, 10-14 x 4-5.5 µm, Q = 2.5-2.6, (cromushrooms: (10) 10.4 - 12.3 (14.2) × (3.6) 3.9 - 4.5 (5) µm, Q = (2.3) 2.5 - 2.9 (3.2), N = 120, Me = 11.4 × 4.2 µm, Qe = 2.7); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, u mladosti je limunastožuto ili zlatnožuto, na prerezu samo malo poplavi, osobito u klobuku uz cjevčice i u gornjem dijelu stručka, ostali dio stručka ne mijenja žutu boju; miris je malo kiselkast do neugodan, u starosti na strvinu, a okus je slatkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i početkom jeseni u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom i hrastom ili u miješanim šumama u simbiozi s borom i smrekom, na vapnenastom tlu, češća je po toplijim staništima; nije česta vrsta. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, početkom kolovoza, i u prvoj polovici listopada, četvrtu sliku Danijel Mulc, a ostale su snimljene u prvoj polovici kolovoza, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve vrste iz ovog roda, a sirova izaziva probavne smetnje s povraćanjem. Ne preporučuje se za jelo, jer je veoma slična sotonskom vrganju (Rubroboletus satanas). Uvijek izbjegavajte vrganje s bijelim klobukom i crvenim cjevčicama.

Napomena: Ovaj je vrganj dosta težak za determinaciju. Karakterističan je po svijetlom klobuku, žutom mesu i prisutnosti crvene mrežice na stručku kojoj se očice prema donjem dijelu stručka šire pa se ispod nje nazire žuta osnova. Slična je otrovnom sotonskom vrganju koji ima bijelo meso koje na prerezu polako poplavi pa zatim izblijedi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1103. Purpurnožuti vrganj (Boletus rhodoxanthus (Krombh.) Kallenbach)

KRVAVOCRVENI VRGANJ

Rubroboletus rubrosanguineus (Cheype) Kuan Zhao & Zhu L.Yang

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + sanguineus (lat.) = krvavo. Po boji.

Klobuk: 5-25 cm, prvo je polukuglast, zatim je otvoren i jako ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu mazav i sluzav, u mladosti je najprije svijetle bjelkaste, sivkaste, sivkasto-smeđe, žuto-smeđe ili smećkaste boje, kasnije je svijetlocrvenkast, krvavocrven, crveno-ružičast ili ljubičasto-crven, na oštećenim mjestima od puževa je vinskicrven, fino je sivkasto baršunast, kasnije je gladak ili naboran, raspucan i iskrivljen, kožica na dodir ne poplavi, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se gotovo izravna.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-4 cm debeo, najprije je debeo, zadebljan je na bazi ili na sredini, u mladosti je trbušast, poslije je vretenast ili više valjkast, osnova je u gornjoj polovici zlatnožute do žuto-narančaste boje, fino je baršunast, s gustom je i slabo uočljivom tamnocrvenom mrežicom koja se prema dnu polako gubi, sveukupno djeluje dosta crveno, na mjestima oštećenim od puževa je svijetložut do limunastožut, na bazi je uočljiv blijedožućkasti micelij.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, žuto-zelene, kasnije su tamnocrvene, cjevčice su kratke, do 2 cm duge, slobodne, skoro su prirasle na stručak, tamnožute, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, 12-18 x 4.5-6.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, svijetložuto, žumanjčanožuto do sumpornožuto, pri dnu stručka je vinskicrveno, u dodiru sa zrakom polako i blago plavi, nakon nekoliko sati postane sivo-žuto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili jelom, rijetko u bjelogoričnim šumama s bukvom, na vapnenačkom tlu, na većim nadmorskim visinama; nije česta vrsta. Prve četiri slike snimio je Danijel Mulc, u drugoj polovici kolovoza, na lokalitetu u Gorskom Kotaru, a petu i šestu Helena Petrić, krajem kolovoza i u drugoj polovici rujna.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Različita su mišljenja o jestivosti ove vrste, sirova izaziva gastrointestinalne smetnje s povraćanjem, a i poznati slučajevi teških gastrointestinalnih poremećaja pa se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Sličan je sotonski vrganj (Rubroboletus satanas) koji je otrovan, a boja klobuka mu je cijelo vrijeme svijetla, sivo-smeđa i ne pocrveni poput krvi kao što se to događa kod skerletnog vrganja.

SOTONSKI VRGANJ (LUDARA)

Rubroboletus satanas (Lenz) Kuan Zhao & Zhu L.Yang

Engleski naziv: Devil's Bolete

Klobuk: 5-30 cm širok, krupan, prvo je polukuglast i zatvoren uz stručak, duže vrijeme je konveksan, kasnije se jastučasto raširi u starosti je nepravilno iskrivljen, po vlažnom je vremenu sluzav i malo mazav, najprije je bijel, zatim je sivkasto-bijel, prljavosiv ili bijelo-zelenkast i s maslinasto-smeđim pjegicama, u početku je slabo baršunast kasnije je gladak, kao lakiran, na dodir ne poplavi, rub je podvijen, kasnije je valovit.

Stručak: 5-15 cm visok i 5-12 cm debeo, pri vrhu je 4-8 cm debeo, uglavnom je kratak, čvrst, na dnu je napadno zadebljan, ispod klobuka je žut, s manje ili više uočljivim mrežastim svijetložutim do crvenkastim crtežom s poligonalnim očicama, prema dnu je sve crveniji, osobito na zadebljanju, na samoj bazi je svjetliji, mjestimično je s laganim plavkastim mrljama, na pritisak postane zelenkasto-plav.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, najprije su žute, ubrzo zatim su narančaste ili narančasto-crvene, kasnije su krvavocrvene ili ljubičasto-crvene, cjevčice su prilično duge, zaokružene su uz stručak, žute, žuto-zelenkaste, na pritisak postaju plavo-zelene.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 11-13.5 x 5-6 µm, Qav = 2.1-2.3 (cromushrooms: (8.6) 9.3 - 13.4 (14.2) × (4.8) 5.1 - 5.8 (6.1) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.3 (2.4), N = 120, Me = 12.5 × 5.6 µm, Qav = 2.2); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Kompaktno, tvrdo, bjelkasto-sivo do žućkasto, na prerezu obično samo malo poplavi, ali nikada kao kod mrežastonogog vrganja (Suillellus luridus) ili lijeponogog vrganja (Caloboletus calopus); miris je veoma neugodan, u starosti na strvinu, a okus je slatkast i bljutav.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom postane oker-žuto, sa željeznim sulfatom sivkasto, a s fenolanilinom lagano prelazi u crveno-smeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i po šumskim čistinama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, najviše voli vapnenasto ili neutralno tlo. Najrasprostranjenija je u Istri. Primjerci sa prve dvije slike snimljeni su u rujnu na lokalitetu Gljev kod Sinja, treća slika u listopadu na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, četvrtu, petu, šestu i sedmu sliku snimio je Neven Ferenčak, a osmu sliku Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - To je jedina gljiva iz porodice vrganjevki (Boletaceae) za koju se sa sigurnošću može reći da je teška otrovnica. Uzrokuje vrlo teške gastrointestinalne poremećaje koje uzrokuje toksin glikoprotein bolesatina, ali nije tako otrovna kao što joj naziv ukazuje. Smrtni slučajevi nisu poznati. Neki ljudi nisu imali nikakve simptome trovanja nakon konzumiranja ove vrste, ali se ipak nikako ne smije konzumirati.

Napomena: Od sličnih se vrganja razlikuje po tome što raste samo na vapnenačkom tlu, samo ispod bjelogoričnog drveća, okus mesa joj je slatkast kao i kod većine vrganja, nema ružičasto ili crveno obojen klobuk, uvijek je svijetle boje i eventualno malo zelenkasto nahukan. Postoji također još nekoliko vrsta koje se smatraju otrovnim gljivama, kao što su vučji vrganj (Rubroboletus lupinus) i lažna ludara (Rubroboletus legaliae). Nije dokazano da je smrtno otrovna.

LJUSKAVI KUŠTRAVAC

Strobilomyces strobilaceus (Scop.) Berk.

Etimologija: strobylos (gr.) = borov češer. Po izgledu čeha.

Engleski naziv: Old Man of the Woods

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je gotovo kuglast, zatim je konveksan ili izravnat, suh, prekriven velikim trokutastim ili višekutnim tamnosmeđim, sivo-smeđim do crno-smeđim dlakavim ljuskama na bijeloj osnovi, koje dosežu do samog ruba i prelaze ga pa rub izgleda široko nazubljen.

Stručak: 7-15 cm visok i 1-3 cm debeo, dug, čvrst, pun, valjkast, sivo-smeđ, crno-smeđ, na gornjem je dijelu svjetlije sive boje, ljuskav je poput klobuka, dosta je vlaknast, s izraženom je prstenastom zonom.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, bjelkaste do sive, cjevčice su duge, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, također su prirasle za meso klobuka, bjelkaste su pa sive, na pritisak najprije pocrvene, zatim pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko široko eliptične, gusto bradavičave, bradavice su visoke 0.6-1 µm, imaju istaknut apiculus, 10-12 x 8.5-11 µm (cromushrooms: (8.7) 10.2 - 12 (13.9) × (8.3) 9.3 - 11.3 (12.2) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 11.1 × 10.2 µm ; Qav = 1.1); otrusina je crno-smeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, malo je žilavo, osobito u stručku, bjelkasto, na presjeku ubrzo pocrveni, poslije pocrni; miris je malo kiselkast, a okus je blag, malo je bljutav.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom najprije pocrveni pa zatim posmeđi, s gvajakovom tinkturom poplavi, a s fenolanilinom postane ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, grabom ili kestenom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada jer je meso kasnije jako vlaknasto. Bljutavog je okusa i sadrži određene tvari koje mogu izazvati alergijske reakcije pa se ne preporučuje njezina konzumacija.

Napomena: Površina je upadljivo dekorirana, jednako i po klobuku i po stručku, a dekoracija sliči površini češera po čemu je i dobila ime. U šumama jele (oko dvorca Trakošćan) raste slični kuštravac, dosta je ljuskaviji, tvrđi, a meso na presjeku postane crnkasto, a plodno tijelo je skoro crne boje. Vjerojatno je nejestiv.

CRESKI VRGANJ

Suillellus adonis (Pöder & H.Ladurner) Vizzini, Simonini & Gelardi

Etimologija: Po Adonisu. Po ljepoti ove gljive, koja dobila ime po grčkom bogu ljepote. Adonis je po grčkoj mitologiji imao mladenački lijep izgled koji je osvojio srca božica Afrodite i Perzefone.

Klobuk: 3-17 cm širok, polukuglast, kasnije se raširi, ljepljiv, crvenkast, crvenkasto-smeđ, narančast, narančasto-crvenkast, ružičasto-oker, ružičasto-smeđ, na dodir poplavi, baršunast, rub je često crvenkasto-narančast.

Stručak: 5-16 cm visok i 2-6 cm debeo, žut, na pritisak poplavi, pri dnu je s crvenkastim mrljama.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, otvor cjevčica je crven do narančast, dno je žuto, cjevčice su do 17 mm duge, lako se odvajaju od podnice klobuka, žute, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 9-14 x 4-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Žuto, na prerezu odmah postane crno-plavo, u dnu stručka je crvenkasto, debelo do 25 mm; miris nije izražen ili ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u rujnu i listopadu, u travnatim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi uglavnom s hrastom crnikom ili crnim borom, na vapnenasto tlo, voli toplija područja, češća je u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je nađena na malom pašnjaku uz rub šume hrasta crnike i posađenog crnog bora, na samo jednom lokalitetu, na otoku Cresu.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Dosta je rijetka vrsta pa nema preciznih podataka o jestivosti, a osim toga eventualno može uzrokovati i alergijske reakcije pa se nikako ne preporučuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Meso na prerezu karakteristično postane crno-plavo, a u dnu stručka crvenkasto, a raste samo u mediteranskim područjima.

UGLAĐENI VRGANJ

Suillellus comptus (Simonini) Vizzini, Simonini & Gelardi

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, suh, maslinasto-smeđ, mjestimice je ružičasto pjegav, na dodir trenutačno poplavi, baršunast, rub je dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 5-12 cm visok, najprije je trbušast, poslije je valjkast, na sredini je deblji, na samoj je bazi šiljast, na gornjem dijelu i na bazi je crvenkast, na dodir trenutačno poplavi, mrežica nije izražena, sitno je zrnast.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, smeđe s blagom su crvenkastom nijansom, narančaste ili narančasto-smeđe, cjevčice su kratke, slobodne, žuto-maslinaste, na presjeku i na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 10-17 x 5-7 µm; otrusina je tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, žuto-maslinasto, na presjeku naglo mramorirano poplavi, nakon nekog vremena postane prljavo žuto-oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Slike je snimio Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Uglađeni je vrganj rijetka vrsta. Na prvi pogled neodoljivo podsjeća na Queletov vrganj (Suillellus queletii) koji ima opekastocrvenkasti klobuk i crveno meso u bazi stručka. Osim toga uglađeni vrganj ima znatno nepravilniji rast, a klobuk je u mladosti gotovo spljošten.

MREŽASTONOGI VRGANJ (KOVARA)

Suillellus luridus (Schaeff.) Murrill

Etimologija: luridus (lat.) = prljavo. Po izgledu.

Engleski naziv: Lurid Bolete

Klobuk: 3-22 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren, skoro je gladak, po vlažnom je vremenu ljepljiv i sluzav, prilično je promjenljive boje, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, tamnosmeđ, sivo-smeđ, maslinast ili maslinasto-smeđ, baršunast, na pritisak poplavi, između mesa i cjevčica je crven.

Stručak: 4-20 cm visok i 1-5 cm debeo, pun, najčešće je valjkast, na vrhu je tanji, osnova je žuta, na vrhu je narančast, često je s crvenkastom nijansom, prekriven je s istaknutom crvenkastom, crvenkasto-smeđom ili tamnosmeđom mrežicom, na bazi je obično tamniji i s crvenkastim mrljama, u mladosti je kao kod baršunastog vrganja (Neoboletus praestigiator).

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okrugle, najprije su žute, zatim su žuto-narančaste do gotovo tamnocrvene, cjevčice su slobodne ili zaokružene uz stručak, crvene, na prerezu ili na dodir poplave, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 11-15 x 5.5-7.5 µm, Q = 2.1-2.4 (cromushrooms: (10) 10.4 - 13.1 (14.2) × (4.1) 4.7 - 5.8 (6.9) µm, Q = (1.7) 2 - 2.5 (2.8), N = 120, Me = 12.5 × 5.6 µm, Qav = 2.2); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, žuto do sivkasto-žuto, na prerezu odmah postaje plavo-zelenkasto, zatim crno-plavo, u dnu stručka je crvenkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom postane narančasto-oker, sa željeznim sulfatom pozeleni, a kožica klobuka postane plavo-zelena, dok s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta polako poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, voli vapnenačko tlo; dosta je raširena vrsta u Istri i Hrvatskom primorju. Primjerke na drugoj, trećoj i četvrtoj slici snimio je Neven Ferenčak, a petoj Danijel Mulc.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10 

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a prije pripremanja je poželjno gljive prokuhati i odliti vodu. Dugo se smatralo da je otrovna, jer mijenja boju, međutim po kvaliteti je ravna ostalim gljivama iz porodice vrganjevki (Boletaceae). Vjeruje se da ljudi koji vrlo rijetko piju alkohol, a iznimno su popili alkoholno piće uz jelo od ovih gljiva, iznenada može zaboljeti želudac. Iako nije otkriven toksin koprinin, kao što je onaj koji se nalazi u koprenkama, ipak kod pojedinaca izaziva trovanje sa simptomima sličnim kao kod antabusnog sindroma trovanja. Ako se nakon pijenja alkohola doista osjećate loše ili imate gastrointestinalne probleme, tijek je obično bezopasan i simptomi nestaju nakon nekoliko sati. Oštećenja organa nisu poznata niti se očekuju. Kako kod trovanja gljivama svi reagiraju drugačije vrijedi pravilo da se uvijek potraži liječnička pomoć jer samo liječnik može odlučiti je li liječenje potrebno ili ne.

Napomena: Jedna je od varijacija kaukaske kovare (Suillellus caucasicus), a po karakteristikama je bliži queletov vrganj (Suillellus queletii), jer ima i meso na bazi stručka crvene boje. Od queletovog vrganja je odvaja izražena mrežica na stručku. Ako se ne pazi na mrežicu može se zamijeniti s baršunastim vrganjem od kojeg se razlikuje po mesu koje je ispod himenija slične boje kao rupice i cjevčice, dok je kod baršunastog vrganja meso tipično žute boje, te također ima redovito crvljivi stručak od čega potamni.

LAŽNA (CRVENOMREŽASTA) KOVARA

Suillellus mendax (Simonini & Vizzini) Vizzini, Simonini & Gelardi

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren, skoro je gladak, po vlažnom je vremenu sluzav, nije ljepljiv, prilično je promjenljive boje, tamnosmeđ, tamnocrven, sivkasto-smeđ ili maslinasto-smeđ, rubni je dio najčešće crven, u starosti izblijedi do smeđih nijansi, baršunast.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-4 cm debeo, pun, najčešće je valjkast, ponekad je zakrivljen, na bazi je najčešće sužen, žućkast, gornji dio je žut, crven ili karmin crveno-ljubičast, najvećim dijelom je crvenkast ili narančasto-crven, prema dnu je tamniji, prekriven je istaknutom tamnocrvenom mrežicom.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okrugle, najprije su maslinaste, zatim su narančaste do narančasto-crvene, cjevčice su slobodne ili zaokružene uz stručak, žute su ili žuto-zelene, na prerezu ili na dodir poplave, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, 12.4-15.5 x 4.5-5.7 µm, Qav = 2.6-2.8 (cromushrooms: (11.9) 13.4 - 15.9 (17.7) × (4.5) 5 - 5.8 (6.9) µm, Q = (2.1) 2.5 - 3.1 (3.4), N = 60, Me = 14.8 × 5.4 µm, Qav = 2.8); otrusina je zlatnožuta do žuto-maslinasta.

Meso: Debelo, čvrsto, žuto do krem-žuto, na prerezu odmah postaje sivo-plavo-zelenkasto, zatim crno-plavo, u stručku vinskicrveno, a pri dnu stručka crvenkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, šumskim čistinama i parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično lipom, hrastom i bukvom, voli vapnenačko tlo, češća je na mediteranskom području. Primjerak na slici snimljen je na lokalitetu Vojnić pokraj Sinja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a prije pripremanja je poželjno gljive prokuhati i odliti vodu. Dugo se smatralo da je otrovna, jer mijenja boju, međutim po kvaliteti je ravna ostalim gljivama iz porodice vrganjevki (Boletaceae). Vjeruje se da ljudi koji vrlo rijetko piju alkohol, a iznimno su popili alkoholno piće uz jelo od ovih gljiva, iznenada može zaboljeti želudac. Iako nije otkriven toksin koprinin, kao što je onaj koji se nalazi u koprenkama, ipak kod pojedinaca izaziva trovanje sa simptomima sličnim kao kod antabusnog sindroma trovanja. Ako se nakon pijenja alkohola doista osjećate loše ili imate gastrointestinalne probleme, tijek je obično bezopasan i simptomi nestaju nakon nekoliko sati. Oštećenja organa nisu poznata niti se očekuju. Kako kod trovanja gljivama svi reagiraju drugačije vrijedi pravilo da se uvijek potraži liječnička pomoć jer samo liječnik može odlučiti je li liječenje potrebno ili ne. Moguće je da se određene tegobe javljaju samo kod mrežastonogog vrganja (Suillellus luridus).

Napomena: Slični su mrežastonogi vrganj i otrovni lijeponogi vrganj (Caloboletus calopus) sa žućkastim cjevčicama ili jako otrovni sotonski vrganj (Rubroboletus satanas) s bulbozno zadebljanom crvenom bazom stručka i crvenkastim cjevčicama. Moguća je i zamjena s vrlo dobrim jestivim vrganjima kao što su baršunasti vrganj (Neoboletus praestigiator) koji nema mrežicu na stručku i Queletov vrganj (Suillellus queletii).

Exsudoporus permagnificus - created on September 2020 in Castellón, Spain by jorgemartin71

VELIČANSTVENI VRGANJ

Suillellus permagnificus (Pöder) Blanco-Dios

Taksonomija: per- (lat.) = izuzetno, veoma + magnificus (lat.) = veličanstven, prelijep. Po izgledu

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je konveksan i raširen, narančasto-crven, tamnocrven, crveno-smeđ do ljubičasto-crven, sitno je baršunast ili gladak, na ozlijeđenim mjestima postaje crno-plav, rub je nepravilno valovit.

Stručak: Valjkast, na bazi je sužen, uglavnom je korjenast, žućkast, prema dolje je crvenkast, tamnocrven ili ljubičasto-smeđ, crvena mrežica dobro razvijena, površina stručka na najmanji dodir brzo i jako pomodri.

Rupice/cjevčice: Sitne, žuto-narančaste ili narančasto-crvene, na rubu klobuka su svjetlije, cjevčice su žute, na pritisak ili na ozlijeđenim mjestima poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, neamiloidne, 13-16 x 5.5-6.5 µm, Q = 2.2-2-3; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto, u bazi stručka je žuto-ružičasto, na prerezu jako poplavi pa poslije izblijedi; miris nije izražen, a okus je blag ili malo kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće i jesen u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom i hrastom crnikom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slični su purpurnožuti vrganj (Rubroboletus rhodoxanthus) i tamnopurpurni vrganj (Imperator rhodopurpureus), kojima klobuk nije tako izražene crvene boje.

QUELETOV VRGANJ (GLATKONOŠKA)

Suillellus queletii (Schulzer) Vizzini, Simonini & Gelardi

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Engleski naziv: Deceiving Bolete

Klobuk: 5-25 cm širok, u mladosti je polukuglast, kasnije je raširen i spljošten, sjajan, gol, dosta je promjenljive boje, žut, žuto-maslinast, žućkasto-narančast, narančast, narančasto-crven, crven, vinskicrven, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, mjestimično gubi boju, baršunast, na pritisak poplavi.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3 (3.5) cm debeo, valjkast ili batinast, ponekad je korjenast, svijetložut do žut, prekriven je finim svijetlonarančastim, narančastim, crvenkasto-narančastim ili svijetlocrvenim zrncima, prema bazi je vinskicrven, sa uzdužnim je žlijebovima po površini, bez tragova mrežice, na dodir brzo poplavi.

Rupice/cjevčice: Crvene do narančasto-crvene ili narančaste, cjevčice su svijetložute do žute s maslinastom nijansom, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 8.8-15.2 x 4.4-7.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, svijetložuto do limunastožuto, na dnu stručka je vinskicrveno, na prerezu brzo poplavi, nakon nekoliko sati plavilo nestane i razvija se žućkasta nijansa; miris nije izražen ili ugodan na gljive, a okus je blag, sirovo je otrovno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i šumskim čistinama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom. Četvrtu sliku snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Rovinja, petu Danijel Mulc, a posljednje tri Neven Škific.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom izvrsne kvalitete, ali se prvo mora dobro prokuhati, odliti voda i tek nakon toga pripremati.

Napomena: Ovaj vrganj nema mrežicu na stručku i karakteristične je crvene boje na bazi stručka. Moguća je zamjena s baršunastim vrganjem (Neoboletus praestigiator) ili mrežastonogim vrganjem (Suillellus luridus) od koje se razlikuje po tome što je ispod površine žut, a ne narančast.

ŽUČNI VRGANJ (ŽUČARA)

Tylopilus felleus (Bull.) P.Karst.

Etimologija: fel (lat.) = žuč. Po gorkom okusu mesa.

Engleski naziv: Bitter Bolete

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izrava ili lagano ulegne na sredini, žuto-smeđ, svijetlosmeđ do smeđ, ponekad je i tamnosmeđ poput kestenjastog baršunovca (Imleria badia), nekad je svjetliji, a nekad tamniji, rub je valovit i iskrivljen.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-5 cm debeo, robustan, čvrst, zadebljan je na bazi, iste ili nešto svjetlije boje od klobuka, svijetlosmeđ do smeđ, cijelom je dužinom prekriven istaknutom smeđom mrežicom s krupnim očicama, na vrhu je svjetliji.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle su ili višekutne, u mladosti su bijele do sivkaste, kasnije kada spore sazriju postaju ružičaste, na kraju su oker, na pritisak postaju malo tamnije ružičaste, cjevčice su duge, zaokružene su uz stručak, slobodne su ili se kasnije spuštaju po stručku sa zupcem.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, prozirne, 11-15 x 4-5 µm, (cromushrooms: (8.1) 10 - 13.1 (14.4) × (3) 3.6 - 4.5 (4.8) µm, Q = (2.2) 2.5 - 3.3 (3.8), N = 60, Me = 11.6 × 4 µm, Qav = 2.9); otrusina je ružičasta.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je smeđe, na presjeku rijetko malo poplavi, u klobuku i uz cjevčice lagano poružičasti; miris je malo kiselkast, na gljive, a okus je uvijek vrlo gorak i odbojan, samo lagani dodir mesa jezikom brzo otkriva gorčinu.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom posmeđi, meso s gvajakolovom tinkturom lagano poplavi, dok meso klobuka sa željeznim sulfatom postane sivo-crvenkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, na kiselom tlu, voli sušna razdoblja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa poput žuči. Neki ljudi konzumiraju ovu gljivu bez problema, a svima ostalima dovoljan komad gljive pa da zbog gorčine upropaste čitavi obrok. Sadrži male količine bufotenina, toksina koji se nalazi u žlijezdama žabe krastače, psihoaktivnu supstancu pet puta jaču od LSD-a. Taj se otrov termičkom obradom uništi. Navodi se da je u izoliranim slučajevima došlo do trovanja sa simptomima kao što su povraćanje, proljev, trbušne tegobe, otežano hodanje, vrtoglavica, osjećaj vrućine, znojenje, povišen krvni tlak, utrnulost jedne ruke.

Napomena: Ako se ne pazi na navedene značajke može se zamijeniti s jesenskim vrganjem (Boletus edulis), raspucanim vrganjem (Boletus reticulatus), hajdinskim vrganjem (Boletus aereus), kostanjevkom i drugim vrstama. Od svih se sličnih vrsta razlikuje po vrlo gorkom mesu koje nije moguće jesti. Također se razlikuje po rupicama i cjevčicama koje su sa ružičastom nijansom, a stručak je tipične žute boje s izraženom mrežicom.

CRVENORASPUCANI BARŠUNOVAC (ZLATAČA)

Xerocomellus chrysenteron (Bull.) Šutara

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + enteron (gr.) = unutarnji. Po žutom mesu.

Engleski naziv: Red-Cracking Bolete

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, nepravilnog je oblika, smećkast, smeđ ili sivkasto-smeđ, fino je baršunast, kasnije je gladak, redovito je nepravilno ispucan, a u pukotinama se vidi ružičasto meso.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-2 cm debeo, tanak, vitak, na donjem dijelu je redovito savijen, sužava se prema bazi, žuto-crvenkast, na vrhu je žut, starenjem često mijenja boju, ostali je dio prekriven sa sitnim crvenkastim granulama, po čitavoj je površini crtast, nagrižena mjesta pocrvenu.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, žute, kasnije su žuto-zelenkaste, cjevčice su zaokružene uz stručak, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na dodir poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, 13-14.5 x 4.5-5.5 µm, Qav = 1.9, (cromushrooms: (12.2) 12.7 - 14.4 (15.7) × (4.6) 5 - 5.9 (6.3) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (3), N = 120, Me = 13.6 × 5.5 µm, Qav = 2.5); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto, ispod kožice klobuka je ružičasto do crvenkasto, u stručku je žuto, u donjem dijelu stručka je crvenkasto do žućkasto-crveno, na prerezu blago poplavi; miriše na gljive ili blago kiselkast, a okus je također kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom posivi, s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane plavo-zeleno, dok s fenolanilinom za 45 minuta postane crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, u svim topovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok je spužvaste konzistencije. U starosti ga brzo napada zlatna plijesan (Hypomyces chrysospermus) koja nije vidljiva golim okom, ali može ozbiljno naštetiti zdravlju, jer se svaki oblik plijesni smatra toksičnim. Crvenonogi vrganji mogu u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovati alergijske reakcije. Onaj tko primjeti bilo kakve probleme nakon konzumacije bi trebao izbjegavati ovu vrstu. Konzumiran sirov izaziva alergijske reakcije jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Pripada skupini Xerocomus kojoj je površina klobuka fino baršunasta. Slični su podstavljeni baršunovac (Xerocomus subtomentosus) i hrđavocrveni baršunovac (Xerocomus ferrugineus) koji na stručku imaju izraženu mrežicu. Lažna zlatača (Xerocomellus truncatus) ima ljubičasto obojen stručak. Nema opasnosti jer su sve spomenute vrste jestive. Najvažnija obilježja opisane vrste su što je ispod kožice klobuka crvene boje poput nanešenog crvenog temeljnog premaza, ... cjevčice su žute – nikad nisu crvene, ... stručak je crvenkasto točkast – uvijek bez mrežice, a kod lažne zlatače stručak pocrni, ... klobuk je pustenast, odakle i naziv roda baršunovci, ... meso je žućkasto, ponekad postaje plavkasto, često je crvljivo, ... baza stručka nije zadebljana, ... meso je uvijek blagog okusa.

CRVENONOGI BARŠUNOVAC

Xerocomellus cisalpinus (Simonini, H.Ladurner & Peintner) Klofac

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je gotovo izravnat, suh, najprije je krem, zatim je oker ili smećkast s maslinastim odsjajem, u starosti je također ružičasto-smeđ, na rubu je često s svijetloružičastom crtom, ljuskav, baršunast, redovito je nepravilno ispucan i s crvenkasto-smeđim brazdama, mjesta nagrižena od puževa su lagano crvenkasto-smeđa.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, na dnu je sužen, ponekad je zakrivljen, u gornjem dijelu je žut, od sredine prema dolje je crven ili prošaran crvenkastim mrljama na žutoj osnovi, fino je vlaknasto crtast, na dnu je obavijen bijelim pamučastim micelijem.

Rupice/cjevčice: Široke, okrugle su do višekutne, žute, u starosti su žuto-maslinaste, cjevčice su zaokružene uz stručak, prirasle ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na prerezu ili na pritisak lagano poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, 10.5-16 x 4-5.5 µm (cromushrooms: bazidiospore su (10.5) 11.4 - 14.4 (16.2) × (3.5) 3.8 - 4.5 (5) µm, Q = (2.4) 2.8 - 3.4 (3.6), N = 120, Me = 12.9 × 4.1 µm, Qe = 3.1, bazidije su 4-sporne, batinaste, 25.5 - 28 × 9.4 - 10.5 µm, N = 6); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto do gumasto, elastično, mekano, u klobuku je bijelo, ispod kožice klobuka je crveno, u stručku je više žućkasto, na prerezu brzo poplavi u klobuku iznad cjevčica i u donjem dijelu stručka, u bazi stručka je žuto-narančasto ili narančasto-crveno, slično kao kod engelijevog baršunovca (Hortiboletus engelii); miriše na gljive ili blago kiselkast, a okus je također kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom posivi, s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane plavo-zeleno, dok s fenolanilinom za 45 minuta postane crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, ali i borom ili cedrom, od nizinskih do planinskih područja. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak, druga, treća i četvrta snimljene su u krajem srpnja, na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića, a peta u prvoj kolovici kolovoza, na lokalitetu Oštrica, Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok je spužvaste konzistencije. U starosti ga brzo napada zlatna plijesan (Hypomyces chrysospermus) koja nije vidljiva golim okom, ali može ozbiljno naštetiti zdravlju, jer se svaki oblik plijesni smatra toksičnim. Crvenonogi vrganji mogu u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovati alergijske reakcije. Onaj tko primjeti bilo kakve probleme nakon konzumacije bi trebao izbjegavati ovu vrstu. Konzumiran sirov izaziva alergijske reakcije jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Pripada skupini Xerocomellus kojoj je površina klobuka fino baršunasta. Moguća je zamjena s crvenoraspucanim baršunovcem (Xerocomellus chrysenteron). Najvažnija obilježja opisane vrste su što je ispod kožice klobuka crvene boje poput nanešenog crvenog temeljnog premaza, ... cjevčice su žute – nikad nisu crvene, ... stručak je crvenkasto točkast – uvijek bez mrežice, a kod lažne zlatače (Xerocomellus truncatus) stručak pocrni, ... klobuk je pustenast, odakle i naziv roda baršunovci, ... meso je žućkasto, ponekad postaje plavkasto, često je crvljivo, ... baza stručka nije zadebljana, ... meso je uvijek blagog okusa.

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2019. Gljive. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 176. str. Crvenonogi baršunovac (Xerocomellus cisalpinus Simonini, H.Ladurner & Peintner), Sinonim: Xerocomus cisalpinus Simonini, H.Ladurner & Peintner