Dentipellis fragilis - created in Norway by Rune Solvang

KRHKA IGLOKOŠKA

Dentipellis fragilis (Pers.) Donk

Plodno tijelo: 6-30 cm dugo, manje tvorevine kasnije srastu u veće površine, razrašteno, valovito, zakrivljeno, bjelkasto, sivo, krem-oker, žuto-smeđe ili crvenkasto-smeđe, pri sušenju cijela gljiva žuti i postaje svijetlooker, rub je bjelkast, ali može nestati nakon nekog vremena, sterilan, površina je prekrivena šiljcima, u početku je fino baršunasta.

Šiljci: Bjelkasti do kremasto-oker, također s crvenkastom nijansom, u starosti su žućkasti tijekom sušenja, oblika su šila.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, 4.5-6 x 4-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do kremasto-oker, krhko; miris je ugodno aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, prvenstveno bukve i javora, uglavnom na donjoj strani oguljenog trupca, pronađe se i na crnogoričnom drveću, obično boru, smreki i jeli. U Hrvatskoj je pronađena na trupcima bukve, u šumi bukve, jele i smreke te u šumi bukve na devet lokaliteta, od čega je osam u Nacionalnom parku Plitvička jezera, a jedan na planini Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Kod prepoznavanje obratiti pozornost na stanište, himenijalnu površinu sa šiljcima i aromatični miris mesa.

BODLJIKAVI IGLIČAR

Hericium cirrhatum (Pers.) Nikol.

Etimologija: cirrus (lat.) = pramenast, kovrčast. Po obliku.

Engleski naziv: Tiered Tooth

Plodno tijelo: 5-25 cm široko, dosta mesnato, iz zajedničke mesnate baze raste bez reda i s različitim nagibom više terastasto postavljenih pojedinačnih školjkastih klobuka, od kojih je većina nepravilno režnjasta, rub je često obješen ili podvijen, nešto kraći šiljci rastu i na gornjoj površini terasastih klobuka, bijelo, kasnije je prljavo žuto, u starosti može biti s narančastom, ružičastom ili crvenkastom nijansom.

Šiljci: Rastu s obje strane klobuka, ujednačene su dužine, ispod klobuka su duži, 1-1.5 cm dugi, žilavi su i zakrivljeni, najprije su bjelkasti pa žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do gotovo kuglaste, glatke, prozirne, 2.8-4.5 x 3-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kremasto ili žućkasto, prilično je debelo, mekano, u starosti je žilavo, lomljivo, na ozlijeđenim mjestima požuti; miris je ugodan na gljive, sličan kao kod žutog kruha (Laetiporus sulphureus), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće busenasto po više primjeraka zajedno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, polegli trupci) bjelogoričnog drveća, najšešće bukve ili breze; izaziva bijelu trulež drva. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Za ovu je vrstu iz roda Hydnum karakterističan rast na drvu, a ne na zemlji. Izgledom podsjeća na razgranati koraljni grm ili školjkastog oblika, snježnobijele boje i dosta mekane konzistencije pa se može konzumirati. Resasti se igličar (Hericium erinaceus) razlikuje po dosta čvršćoj konzistenciji i šiljcima koji su smješteni samo na donjoj strani klobuka koji je lopatastog oblika i ima samo jedan klobuk. Sličan je i koraljasti igličar (Hericium coralloides) čiji se osnovni stručak grana u sve manje isprepletene stručke koji završavaju visećim svežnjićima šiljaka dugih oko 1.5 cm, izgledom podsjeća na koralj.

BJELOGORIČNI IGLIČAR

Hericium clathroides (Pall.) Pers.

Etimologija: clathri (lat.) = pregrada, rešetka + eidos (gr.) = sličnost. Po izgledu?

Plodno tijelo: 3-25 cm široko, dosta je velikih dimenzija, izgleda poput nabrekle snježne grude, formirano je od zajedničkog stručka koji se mnogostruko grana i završava s busenasto visećim snopovima šiljaka, najprije je bijele pa krem boje, u starosti i po suhom vremenu teži da požuti pa posmeđi.

Šiljci: Do 1 cm su dugi, gusti, raspoređeni su poput zubaca češlja, a nisu raspoređeni poput čuperaka, karakteristično su jednako dugi, u starosti vise prema dolje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 4-5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, žilavo, lomljivo, zgnječeno ispušta vodu, bijelo je pa žućkasto-smeđe; miris je ugodan ili slab na rotkvice, a okus je neznatno gorak.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, ali i drugih vrsta bjelogoričnog drveća, često je i više grmova u nizu, osobito po debljim poleglim trupcima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje vrijednosti. Po nekim autorima predstavlja delikatesu i jednu od najukusnijih gljiva, a navodi se da joj je okus ugodno pikantno-kiselkast, a aroma opojna.

Napomena: Sličan je koraljasti igličar (Hericium coralloides) koji raste na crnogoričnom drveću i ima 5-20 mm duge iglice. Od slične vrste također se razlikuje po jednako dugim iglicama na vrhu grana koje su jednako duge i podsjećaju na zupce češlja, u mladosti je manjih dimenzija. Resasti igličar (Hericium erinaceus) uglavnom izbija iz duplji živih hrastova, bukava i nekih voćaka, ima još krupnije iglice, a izbijaju iz jednog trupa.

KORALJASTI IGLIČAR

Hericium coralloides (Scop.) Pers.

Etimologija: corallium (lat.) = koraljno. Po obliku sličnom koralju.

Engleski naziv: Coral Tooth

Plodno tijelo: 3-25 cm široko i oko 1.5 cm debelo, formirano je od razgranatog panja koji se produžava u brojne isprepletene grančice, u obliku je koralja, grančice su tanke, guste, mesnate, usmjerene su prema gore, u starosti su viseće, bijelo, kasnije je prljavo žuto ili s mesnatocrvenom nijansom.

Šiljci: Dugi su 1-1.5 cm, lomljivi, u starosti su savijeni prema bazi, tako da im je vrh iskrivljen, postavljeni su na donjoj strani spljoštenih grančica, bjelkasti su ili žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, prozirne, 4-5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili bjelkasto, mekano, u starosti je malo žilavo, izdašno, lomljivo; miriše lagano na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u starim bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka i odumrlih dijelova starih stabala bukve, rijetko drugog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata s petnaestak lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje (Lika, Banovina, sjeverozapadna Hrvatska i Slavonija), dok u primorskim područjima nije zabilježena. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske tvari koje posjeduju antioksidativne, imunomodulatorne, protuupalne i protualergijske učinke (National Library of Medicine. 2024. Medicinal Mushroom Extracts from Hericium coralloides and Trametes versicolor Exert Differential Immunomodulatory Effects on Immune Cells from Older Adults In Vitro; Hericium coralloides Ameliorates Alzheimer’s Disease Pathologies and Cognitive Disorders by Activating Nrf2 Signaling and Regulating Gut Microbiota).

Napomena: Lako je prepoznatljiva vrsta po karakterističnom izgledu koji podsjeća na koralj, po čemu je i dobila ime. Može se i uzgajati.

RESASTI IGLIČAR

Hericium erinaceus (Bull.) Pers.

Etimologija: ericius (lat.) = kudrav, ježast, kovrčast. Po izraženim resicama.

Engleski naziv: Bearded Tooth

Plodno tijelo: 2-60 cm visoko i široko, veoma je veliko, srcolikog je oblika, sastoji se od jedva razlučivog zajedničkog debelog stručka koji se mnogostruko grana u duge i viseće šiljke (iglice), najprije je bijelo, kasnije je krem ili žućkasto, a u starosti je crvenkasto-smeđe.

Stručak: Veoma je kratak i mesnat, debljine do 6 cm, iz njega se formiraju dugi šiljci koji su tijesno priljubljeni i usporedno vise.

Šiljci: 2-6 cm dugi i 1.5-2.5 mm debeli, produžetak su kratkih grana, veoma su dugi, gusti, ravni, cjevasti, glatki, elastični, žilavi, ujednačene debljine i kao posuti prahom, u mladosti su bijeli, a kasnije postanu krem ili žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, glatke do sitno bradavičave, 5-6.5 x 4-5.5 µm (cromushrooms: (5) 5.1 - 5.8 (6.2) × (3.9) 4.4 - 5 (5.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 5.4 × 4.7 µm, Qe = 1.2); otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, zatim žućkasto, nepromjenljive je boje, krhko, debelo, vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama kao parazit starih stabala ili kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka, prvenstveno bukve, nešto rjeđe hrasta, a vrlo rijetko drugog bjelogoričnog drveća, voli vlažna mjesta. U Hrvatskoj je osim na bukvi i hrastu pronađena i u duplji živog stabla tatarskog javora (Acer tataricum), a poznata je samo s tri lokaliteta, na planinama Medvednici i Ličkoj Plješivici te u okolici mjesta Lipovca u Slavoniji. Primjerak na trećoj slici snimljen je 28.9.2025. na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na trulom deblu bukve.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske tvari koje su učinkovite protiv bolesti povezanih s neurološkom degeneracijom, pokazalo se da oporavlja ili barem poboljšava širok raspon patoloških stanja mozga kao što su Alzheimerova bolest, depresija, Parkinsonova bolest i ozljeda leđne moždine (National Library of Medicine. 2024. Hericium erinaceus in Neurodegenerative Diseases: From Bench to Bedside and Beyond, How Far from the Shoreline?; Key Mechanisms and Potential Implications of Hericium erinaceus in NLRP3 Inflammasome Activation by Reactive Oxygen Species during Alzheimer’s Disease; Therapeutic Potential of Hericium erinaceus for Depressive Disorder; Hericium erinaceus and Coriolus versicolor Modulate Molecular and Biochemical Changes after Traumatic Brain Injury; Potential Antidepressant Effects of Scutellaria baicalensis, Hericium erinaceus and Rhodiola rosea), jačanje imuniteta (National Library of Medicine. 2024. Polysaccharides from Hericium erinaceus Fruiting Bodies: Structural Characterization, Immunomodulatory Activity and Mechanism), regulaciju crijevne mikrobiote te gastrointestinalne poremećaje poput gastritisa i upalnih bolesti crijeva (National Library of Medicine. 2024. Hericium erinaceus, a medicinal fungus with a centuries-old history: Evidence in gastrointestinal diseases; Digestive Characteristics of Hericium erinaceus Polysaccharides and Their Positive Effects on Fecal Microbiota of Male and Female Volunteers During in vitro Fermentation).

Napomena: Nije je teško prepoznati zbog kompaktnog, jedinstvenog izgleda plodnog tijela (nije podijeljeno na slojeve i nije razgranato), te vrlo dugih i pravilnih šiljaka. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Ova se gljiva dosta uzgaja jer je jako cijenjena gljiva u gastronomiji, gdje se mladi primjerci smatraju najboljima. Ova se gljiva uz shii-take (Lentinula edodes) i bukovu krivonošku (Pleurotus ostreatus) koristi kao specijalna gljiva ili gljiva najveće gastronomske vrijednosti. Njezin se okus može usporediti s onim od jastoga. Proizvodnja specijalnih gljiva je u SAD-u između 2010. i 2018. godine porasla za oko 23%. Plodna tijela ove gljive sadrže 57% ugljikohidrata (od čega 8% vlakna), 4% masti i 22% proteina.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1444. Bradati igličar (Hericium erinaceum (Bull. ex Fr.) Pers.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Resasti igličar (Hericium erinaceus (Bull.: Fr.) Pers.)

JELOV IGLIČAR

Hericium flagellum (Scop.) Pers.

Plodno tijelo: 3-60 cm je široko i visoko, veoma je veliko, razgranava se iz veoma kratkog i mesnatog zajedničkog panja u viseće bijele do žućkaste šiljke.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, 4.5-6 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, mekano, u starosti žilavo i više žućkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u starim crnogoričnim šumama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka i odumrlih dijelova stabala jele ili smreke. Kod nas je poznata s desetak lokaliteta, u Lici, Gorskom kotaru i sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske tvari s potencijalom za liječenje neurodegenerativnih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Two New Cyathane Diterpenoids from Mycelial Cultures of the Medicinal Mushroom Hericium erinaceus and the Rare Species, Hericium flagellum; Hericioic Acids A–G and Hericiofuranoic Acid; Neurotrophic Agents from Cultures of the European Mushroom Hericium flagellum).

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

DVOBOJNI POJASNIK

Laxitextum bicolor (Pers.) Lentz

Etimologija: bi (lat.) = dva, dvobojan + color (lat.) = boja. Po dvije boje.

Engleski naziv: Two Tone Parchment

Plodno tijelo: 4-30 cm široko i 1.5-3 cm visoko od supstrata, rašireno je i razrašteno, priraslo je na supstrat, donjim je dijelom spojeno za supstrat uz koji je kao odrezano, lateralno ili su klobuci sve do sredine valovito poredani, lako se odvaja od podloge, gornja je površina s pojasevima tamnosmeđe i crnkasto-smeđe boje, rub je bjelkast do narančasto-smećkast, maljava, na kraju je bez dekoracije koja otpadne, donji je himenijalni sloj u mladosti bijele boje gipsa, u starosti je slabo oker ili smećkast, gladak i nepravilne debljine od 1-1.5 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, s uljnim kapljama, amiloidne, prozirne, 4-6 x 2.4-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, isprva je mekano i gumasto, kasnije je kožasto, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, bukve, lijeske, johe ili breze; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6,7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova rupičarka obično izgleda mnogo jednostavnije od većine rupičarki i za sigurnu determinaciju je potrebna mikroskopska analiza spora, jer je najčešće gotovo nemoguće identificirati gljivu samo na temelju makroskopskih karakteristika.

Adelphella babingtonii - created on September 2009 in Altarliden, Lycksele Lappmark, Sweden by University of Oslo

RAZNORODNA DRVOKOŠKICA

Scytinostromella heterogenea (Bourdot & Galzin) Parmasto

Plodno tijelo: 3-15 cm široko, razrašteno, proviruje iz kore poput kore ili probija koru, u mladosti je bijelo do žuto, kasnije je žuto-smeđe, površina s mnogo sitnih zrnastih točkica ili bradavica.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičasto zakrivljene, 3.5-5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, u starosti je žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, rjeđe bjelogoričnog drveća, na vlažnim mjestima. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, u bazi starog stabla jele samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju neophodna mikroskopska analiza spora.

Peniophora aurantiaca - created in Estonia by Anna Baklan

JOHINA OPNATICA

Peniophora aurantiaca (Bres.) Höhn. & Litsch.

Etimologija: aurantiacus (lat.) = narančast, zlatno-narančast. Po boji.

Plodno tijelo: 1-20 cm široko i oko 1 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice, površina je u početku glatka, kasnije je bradavičava ili nepravilno kvrgava, svijetlonarančasta, žuto-narančasta, narančasta, narančasto-crvena do ružičasto-narančasta, blijedi, rub je svjetliji, jedva je uočljivo vlaknast, a u mladosti može biti i resast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 16-18 x 8-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, voštano, hrskavičavo, bjelkasto do svijetloružičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u planinskim predjelima na krupnijim drvnim ostacima (grane, panjevi, trupci) zelene johe (Alnus viridis); uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta može rasti na krupnim drvnim ostacima s korom ili bez nje. Izbirljiva je u odnosu na stanište, jer raste samo na zelenoj ili alpskoj johi. Može se pronaći na vrhu Medvednice kod Zagreba.

SIVA OPNATICA

Peniophora cinerea (Pers.) Cooke

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljastosiv, siv. Po boji.

Plodno tijelo: 2-40 cm široko i 0.1-1 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, često je u slojevima, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke plahtice, bez sjaja, površina je glatka i malo bradavičava, siva, sivo-ljubičasta do sivo-plavkasta, u starosti izblijedi ili postane smećkasta, rub je svjetliji i tek primjetno dlakavo-maljav.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 6.6-9.2 x 2.6-3.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, čvrsto, kruto, voštano, po suhom vremenu je tvrdo poput kore, sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po grmlju i živicama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) različitih vrsta bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili lijeske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim vrstama iz roda Peniophora, kao što su jasenova opnatica (Peniophora limitata), jasenova opnatica (Peniophora rufomarginata) i s vrstom Peniophora polygonia, koja raste na krupnim drvnim ostacima topole trepetljike (Populus tremula).

SVIJETLORUŽIČASTA OPNATICA

Peniophora incarnata (Pers.) P.Karst.

Etimologija: in (lat.) = u, unutar + caro, caris (lat.) = meso. Po boji.

Engleski naziv: Rosy Crust

Plodno tijelo: 2-50 cm široko i 0.5-1.2 mm debelo, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice, površina je isprva gotovo voštana, glatka do blago kvržičasta, sitno bijelo pahuljasta (vidljivo samo pomoću povećala), neravna, u zrelosti postaje suha i blago raspucana, uglavnom je mesnatocrveno, ružičasto-crveno, narančasto do narančasto-crveno, okerasto kada se osuši, rub je kod mladih primjeraka s malim bjelkastim ili ponekad čak žućkastim vlakancima, koja u zrelosti nestaju.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, dio može biti blago zakrivljen, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-10 x 3.5-5 µm, bazidije su 4-sporne, valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, 35-45 x 5-7 µm, s bazalnom kopčom, sterigme su duge do 5 µm, hifalni sustav monomitičan, hife su gusto isprepletene i razgranate, prozirne, široke 3-4 µm, dvije su vrste cistida: 1. gloeocistide sa zrnatim sadržajem, do 200 x 10-15 µm, 2. lamprocistide su brojne, u početku su zašiljene i gole, kasnije su grobo inkrustirane, 30-60 x 7-15 µm, hife su s kopčama (cromushrooms: bazidiospore su (7.4) 7.5 - 8.5 (9.4) × (3.4) 3.7 - 4.4 (4.9) µm, Q = (1.8) 1.83 - 2.1 (2.2), N = 60, Me = 7.8 × 4 µm, Qe = 2, bazidije su 36-44 x 5-6.7 µm, N = 6, gloeocistide su 86-104 × 8.4-13.2 µm, N = 5, lamprocistide su 40-63 x 8-15 µm, N = 13); otrusina je svijetloružičasta.

Meso: Tanko, u mladosti je voštano i hrskavičavo, kožasto kada se osuši, bjelkasto do svijetloružičasto, bez crno-smeđeg bazalnog sloja; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grančice, grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, vrlo rijetko crnogoričnog. Prve tri slike snimili su Helea Petrić i Slobodan Bjelajac, 1.2.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica, na grančici javora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najsličnija je johina opnatica (Peniophora aurantiaca), koja je u zrelosti slične boje, ali ima mnogo veće spore i raste na johi.

Peniophora laeta - created on July 2017 in Linnep, Germany by Milan Björn Sothmann

GRABOVA OPNATICA

Peniophora laeta (Fr.) Donk

Etimologija: laeta (lat.) = radostan, veseo, sretan. Po staništu.

Engleski naziv: Hornbeam Crust

Plodno tijelo: 0.5-50 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira vijugave plahtice, glatko, vlažno, površina može biti bradavičavo-raduloidna (sa sitnim šiljcima), žućkasto-okerasta, žućkasto-narančasta do narančasto-crvena, po suhom vremenu je svijetlooker do sivo-ljubičasta, rub je oštro ograničen.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, slabo amiloidne, 9-15 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, mekano, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) različitog bjelogoričnog drveća, osobito graba; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta stvara plodno tijelo ispod kore kao i obična voskokorka (Vuilleminia comedens), a tek se nakon potpunog razvoja pojavljuje na površini kore trupca ili grane. Donekle može sličiti svijetloružičastoj opnatici (Peniophora incarnata), ali ona ne probija koru drveta, nego raste na površini. Vrlo često raste u susjedstvu s promjenjivom šupljikavkom (Schizopora paradoxa) i s naboranom drhtalicom (Tremella mesenterica) koja je prozirna te ima želatinoznu konzistenciju.

Peniophora limitata - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

JASENOVA OPNATICA

Peniophora limitata (Chaillet ex Fr.) Cooke

Etimologija: limitata (lat.) = ograničen. Po rubu.

Plodno tijelo: 3-50 cm široko i 0.5 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira plahtice, nepravilne pojedinačne krpice su odvojene i posložene jedna do druge, površina je glatka ili blago kvrgava, sivo-ljubičasta do plavo-crna, rub je po suhom vremenu uzdignut i crven.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, slabo su amiloidne, 8-10 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, po suhom vremenu postane lomljivo, sivkasto-smeđa do plavkasto-siva; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka jasena, a prema literaturi se pronađe i na drvu jorgovana.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Iako je opisana vrsta jako promjenljiva, lako je prepoznatljiva zbog staništa i pojedinačnih limitiranih sivo-ljubičastih krpica. Po obliku je najbliža lipova opnatica (Peniophora rufomarginata), međutim, spomenuta vrsta ima nešto manje spore i poneke bazidije imaju sekundarnu pregradu.

SIVOPLAVA OPNATICA

Peniophora lycii (Pers.) Höhn. & Litsch.

Etimologija: lykoi (gr.) = vuci. Po boji.

Engleski naziv: Ashen Crust

Plodno tijelo: 1-5 cm široko, razrašteno, čvrsto je slijepljeno na podlogu, formira male i tanke raštrkane opnaste krpice, debljine do 80 µm, sliči na lišajeve, u starosti je ispucano, površina je glatka, s ponekom je bradavicom, sivkasta do sivo-plava uz blagu ljubičastu nijansu, rub je sitno dlakavo-maljav.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, kobasičasto zakrivljene, prozirne, glatke, neamiloidne, 10-14 x 3.5-5 µm (cromushrooms: bazidiospore su (9) 9.1 - 11.5 (12.6) × (3.4) 3.7 - 4.2 (4.4) µm, Q = (2.3) 2.4 - 3 (3.2), N = 60, Me = 9.7 × 3.7 µm, Qav = 2.6, bazidije su batinaste, 23-28 × 5-5.6 µm, N = 2, lamprocistide su 14-23 × 9-16 µm, N = 26); otrusina je ružičasta.

Meso: Vrlo je tanko, voštano, sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po grmlju kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća, osobito vrba. Slike su snimljene 27.1.2026., na lokalitetu kod jezera Jarun u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog osobitog staništa (šikare) nije nadohvat ruke pa je brojni autori i ne spominju.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1383. Peniophora lycii (Pers.) Höhn. & Litsch., Sinonimi: Corticium bupleuri Roum., Corticium friesii Grognard

Peniophora piceae - created on April 2021 in Graz-Umgebung, Austria by gfriebes

JELOVA OPNATICA

Peniophora piceae (Pers.) J.Erikss.

Etimologija: picea (lat.) = smreka. Po staništu.

Plodno tijelo: 1-25 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, debelo do 300 µm, površina je glatka i mjestimično malo bradavičava, po suhom vremenu nepravilno ispuca, svijetloružičasta, narančasto-smeđa, kasnije je sivo-ljubičasta, ljubičasto-smećkasta ili sivkasta, rub se ubrzo izdigne s podloge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, slabo su amiloidne, 5.8-8.8 x 2.3-3.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo, tvrdo, voštano; miris je kiselkast, na voće, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitog crnogoričnog drveća, osobito jele ili smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti sa sličnom sivom opnaticom (Peniophora cinerea), koja raste samo na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Osim toga, spomenuta vrsta ima duže bazidije (40-50 µm) i lamprocystide su smećkaste.

Peniophora quercina - created on November 2021 in Blickling, Norwich, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Richard Jacob

HRASTOVA OPNATICA

Peniophora quercina (Pers.) Cooke

Etimologija: quercus (lat.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Crust

Plodno tijelo: 4-50 cm široko i do 3 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, formira membranozne plahtice, površina je glatka, bradavičava ili grbava, po vlažnom vremenu je mesnatoružičasto, sivo-ljubičasto, ružičasto-ljubičasto do plavkasto-ljubičasto, po suhom vremenu postane sivo-ljubičasto, malo ispuca i rub se okrene prema gore, debljine je samo 0.2-0.5 mm, ispod uzdignutog ruba je tamno do crno-smeđe, po vlažnom vremenu je voštanog izgleda.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 9-12 x 3-4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, staklasto, mekano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, a rjeđe bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti sa sličnom lipovom opnaticom (Peniophora rufomarginata), koja raste na krupnijim drvnim ostacima lipe. Međutim, spomenuta vrsta ima valjkaste lamprocystide i poneke bazidije imaju sekundarnu pregradu.

Peniophora rufomarginata - created in Netherlands by Jan Plaisier

LIPOVA OPNATICA

Peniophora rufomarginata (Pers.) Bourdot & Galzin

Etimologija: rufus (lat.) = crven, kestenjast + marginata (lat.) = rub, obrubljen. Po boji ruba.

Plodno tijelo: 1-10 cm široko i 0.3-0.5 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, formira krastave plahtice, površina je glatka i blago valovito-grbava, ružičasta ili siva s ljubičastom nijansom, po suhom vremenu je tamnosiva, jako raspucana i razložena na manje okruglaste krpice, neplodni rub je u mladosti maljavo-dlakav i bjelkast, poslije se izdigne i zakrivi prema gore, ispod je crnkast.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, slabo su amiloidne, 8.2-11 x 2.5-3.5 µm; otrusina je crvenkasta.

Meso: Sivo-ružičasto do svijetlo ružičasto-plavo, tanko, voštano, žilavo, po suhom vremenu postane tvrdo i lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u grmlju i po živicama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitih vrsta bjelogoričnog drveća, osobito lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti s hrastovom opnaticom (Peniophora quercina), koja najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima hrasta. Međutim, spomenuta se vrsta znatno razlikuje po mikrostrukturi jer njezine bazidije nemaju sekundarnu pregradu i lamprocystide su stožaste.

Scytinostroma odoratum - created in Norway by Tove Jacobsen

MIRISNA DRVOKOŠKA

Scytinostroma odoratum (Fr.) Donk

Plodno tijelo: 3-30 cm široko, razrašteno, proviruje iz kore poput kore ili probija koru, u mladosti je bjelkasto do svijetložuto, kasnije je kremasto-sivkasto do žuto-smeđe, površina je s mnogo sitnih zrnastih mrlja ili bradavica, u starosti je ispucana.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, neamiloidne, 7-8.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plutasto, kožasto, bjelkasto do smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (kora, grane, panjevi) crnogoričnog drveća, obično jele, vrlo rijetko bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Lactarius acerrimus - created in Estonia by Allar Antson

TRPKA MLIJEČNICA

Lactarius acerrimus Britzelm.

Etimologija: acerrimus (lat.) = vrlo resko. Po paprenom okusu mesa.

Engleski naziv: Two-Spored Milkcap

Klobuk: 4-13 cm širok, meso je čvrsto i kruto, najprije je konveksno-pupčast, zatim je lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav, žućkast, žuto-oker ili žućkasto-smeđ, s nešto je tamnijim pojasevima, rubna je zona često oker-ružičasta, po suhom je vremenu raspucan, rub je rascijepljen i zakrivljen, a na kraju je valovit.

Stručak: 2-4 cm visok i 1.5-3 cm debeo, kratak, sužen je prema bazi, skoro je stožast, najprije je pun, u starosti je šupalj, s tvrdim je mesom, lomljiv, bjelkast, kasnije je oker i mjestimično pjegav.

Listići: Gusti, na bazi su povezani žilicama, kratko se spuštaju po stručku, gusti, krem su do žuto-oker, na dodir posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, krupno bradavičave, 12-14 x 10-13 µm; otrusina je žuto-oker s ružičastim odsjajem.

Meso: Bjelkasto, oker je u stručku, žilavo; miris je voćni na pekmez od dunja, a okus ljut i žestok; mlijeko je bijele nepromjenljive boje, najprije je obilno, a kasnije je oskudno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom ili hrastom, na brežuljkastom i planinskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko nisu jestive gljive. 

Napomena: Prepoznatljiva je po žuto-smećkastoj boji i po prisutnim dosta upadljivim pojasevima. Raste isključivo ispod bjelogoričnog drveća, za razliku od slične Breadolove mliječnice Lactarius zonarioides koja raste ispod smreke. Pojasasta mliječnica (Lactarius zonarius) je nešto tamnije boje, a pojasasta je samo na rubu klobuka.

OPORA MLIJEČNICA

Lactarius acris (Bolton) Gray

Etimologija: acer (lat.) = rezak. Po žarećem mlijeku.

Engleski naziv: Raspberry Milkcap

Klobuk: 3-14 cm širok, ubrzo se spljošti ili izvrne, poprimi skoro lijevkast oblik, upadljivo je pupčast na sredini, izgleda blistavo ili prozirno, po vlažnom je vremenu mazav, smećkast ili krem-siv, kasnije je sivo-smeđ ili tamnosmeđ, ponekad je s jedva uočljivom maslinastom nijansom, već je od mladosti narebran ili naboran, veći dio površine je manje ili više radijalan, nekad i bez osobitog reda, više ili manje nejasno pojasast ili nepravilno zrnasto-pjegav, rub je tup, nepravilno je valovit i tanak.

Stručak: Valjkast, skoro je ujednačene debljine ili se sužava prema bazi, također je često zakrivljen, najprije je pun, u starosti je šupalj, površina je najprije mazava i ljepljiva, kasnije je suha, najprije je bjelkast, kasnije je nešto tamniji, sivkasto-oker, samo je u mladosti lagano pahuljast, gladak ili malo naboran.

Listići: Prilično su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu široki, osrednje su debeli, spuštaju se po stručku, svijetložuti, kasnije su svijetlooker, nešto su tamniji kod razvijenih gljiva zbog prisutnosti sazrelih spora, na oštećenom mjestu ili na mjestu uboda oštrim predmetom su prisutne kapljice bijelog mlijeka koje nakon određenog vremena, kada se mlijeko osuši, poružičaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 7-9 x 6.6-8.1 µm; otrusina je oker.

Meso: Bijelo, na prerezu odmah postane crvenkasto, kasnije crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je vrlo papren; mlijeko je obilno, bijelo, papreno, u dodiru sa zrakom oksidira i odmah postane ružičasto, a kasnije crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim vrstama, najčešće bukvom. Posljednjih pet slika snimljeno je 17.9.2025. na lokalitetu Gala kod Sinja, u šumi hrasta medunca i graba, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko nisu jestive gljive.

Napomena: Dio je skupine s tipičnom smrekovom mliječnicom (Lactarius picinus) koja je slična našoj vrsti. Razlikuje se od bespojasne mliječnice (Lactarius azonites) koja dosta slična po obilnom mlijeku koje ubrzo poružičasti, ali mlijeko nakon određenog vremena postane ružičasto, međutim ne odvojeno od mesa, odnosno i meso i mlijeko su iste boje. Nalazi se na listi zaštićenih vrsta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 793. Opora mliječnica (Lactarius acris (Bolt.) S.F.Gray)