POLUKRVNA RUJNICA

Lactarius semisanguifluus R.Heim & Leclair

Etimologija: semisanguifluus (lat.) = pulukrvno. Po boji mlijeka nakon oko 10 minuta.

Klobuk: 3-13 cm širok, gladak, u mladosti je s rupicom na tjemenu, zatim je lijevkast, svijetlooker, narančast ili narančasto-oker ili narančasto-crven, s tendencijom da pozeleni na rubnom dijelu, na pritisak nakon dužeg vremena pozeleni, pojasast, kožica se teško guli, rub je dugo vremena podvijen i oštar, često je valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, na dnu je sužen, gladak, ubrzo postane šupalj, žućkast ili okerast, u starosti teži da pozeleni, ponekad je crvenkasto zamrljan na bazi, na donjem je dijelu često zelenkast, površina je s narančastim ili crvenkastim jamicama.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, gusti, veoma su različito dugi, uski, 3-4 mm, najprije su oker pa svijetlonarančasti ili narančasto-oker, u starosti su s tamnozelenkastim ili zelenklasto-plavim odsjajem, na ozlijedenim ili pritisnutim mjestima stvaraju se tamnozelene mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do skoro kuglaste, 8-10 x 7-8 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Vrlo je tanko, drobljivo, bjelkasto ili malo žućkasto, na rubu je stručka crvenkasto, kasnije je tipično zelenkasto-plavo; miris je na voće, a okus je gorak i ljut; mlijeko je najprije narančasto ili narančasto-crveno pa za oko 10-ak minuta u dodiru sa zrakom postane krvavocrveno kao kod krvne rujnice (Lactarius sanguifluus).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom naglo postaje sivo-vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, osobito na rubu šuma, u simbiozi s crnim borom (Pinus nigra). Naša je najmasovnija gljiva, brojnija je čak i od mliječnice, nema je jedino na sredozemnom području. Primjerke na slikama snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Gorkasto i ljutkasto meso gubi žestinu kada se ukiseli ili ispirja, nakon čega dosta kvalitetna. Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Slična smrekova rujnica (Lactarius deterrimus) ima izraženije mrlje zelene boje, raste tipično po šumama smreke i jele, a ne bora. Jelova je rujnica (Lactarius salmonicolor) sa svijetlonarančastom bojom mlijeka, boje mrkve, nije promjenljivo ni nakon određenog vremena, a meso joj je također nepromjenljive boje.

Lactarius serifluus - created in Finland by Minna Viljanen

GRBAVOČAĐAVA MLIJEČNICA

Lactarius serifluus (DC.) Fr.

Etimologija: serus (lat.) = sukrvica, surutka, djelomično vodenasto mlijeko + fluo (lat.) = teći, strujati. Po vodenastom mlijeku.

Engleski naziv: Watery Milkcap

Klobuk: 3-7 cm širok, ubrzo je otvoren i ulegnut na sredini, zagasite, tamnocrvene, tamnosmeđe ili crnkasto-smeđe boje, rub je prilično tanak.

Stručak: Valjkast, skoro je boje klobuka, crvenkasto-smeđe boje, nešto je tamniji na bazi.

Listići: Kratko se spuštaju po stručku, dosta su gusti, stisnuti, žuto-smeđi ili oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežasto-bradavičave, 6-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Okerasto; slabo miriše na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, obilno, pomalo je vodenasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Mliječnica je kojoj sliči dosta vrsta iz skupine kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus). Uvijek se može lako determinirati po tome što je krupnija rastom i nešto mesnatija od drugih sličnih mliječnica.

SLADUNJAVA MLIJEČNICA

Lactarius subdulcis (Pers.) Gray

Etimologija: sub (lat.) = skoro + dulcidulus = slatkasto. Po slatkastom i gorkom mlijeku.

Engleski naziv: Mild Milkcap

Klobuk: 2-9 cm širok, nepravilno je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, crvenkasto-smećkast, okerasto-smećkast, cimetastosmeđ ili tamnosmeđ, površina je najprije pahuljasta, sitno je zrnasta, nema koncentričnih krugova, rub je naglašeno uzdignut, tanak i kratko podvijen.

Stručak: Valjkast, sužen je na bazi, vijugav, zakrivljen, pun, kompaktan, svijetlo crvenkasto-oker ili smećkast, na vrhu je svjetliji, na bazi je često maljav od bjelkastog micelija, gusto je pahuljast.

Listići: Gusti, izmiješani su su lamelulama, stisnuti, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, najprije su bjelkasti, kasnije su svijetlooker do oker, na kraju su crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, bradavice do 1 µm visoke, 7.3-9.5 x 6.2-8 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Smećkasto, malo vodenasto; miriše neugodno po stjenicama ili po nečem sličnom kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a okus je lagano gorkast, gotovo blag; ispušta bijelo mlijeko koje se brzo osuši, ne mijenja boju, na početku je slatkastog, a kasnije gorkog okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen tipično po šumama bukve, u simbiozi s bukvom, rijetko na krupnim drvnim ostacima, na kiselom i neutralnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog gorkosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po svijetloj blijedožutoj boji i po staništu ispod bukve. Slična je hrastova mliječnica.

Lactarius subumbonatus - created in Spain by endika ussia apraiz

NEISPUPČENA MLIJEČNICA

Lactarius subumbonatus Lindgr.

Etimologija: sub (lat.) = skoro + umbonatus = grbav. Po jedva uočljivoj grbici.

Klobuk: 3-9 cm širok, prilično je malen, ubrzo se otvori i ulegne na sredini, tamnocrven, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ, površina je malo naborana i valovita, rub je kružno podvijen i s jasno široko narebran.

Stručak: 2-5 cm visok, nepravilno je valjkast ili zadebljan na bazi, obično je blago zakrivljen, pun, žućkast, žuto-smeđ, žuto-narančast ili žuto-crven, vrh je svjetliji, lagano je vlaknasto-pahuljast, na vrhu su uočljive uzdužne brazdice u nastavku listića.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, žućkasti, žuto-okerasti ili žuto-smeđi, na kraju su skoro narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, mrežaste, 6-8 x 6-7 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Okerasto do narančasto-smećkasto, tamnije je u stručku; miriše neugodno na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, vodenasto, okus nije papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima i uz rubove putova, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, voli vlažnije terene.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Dekoracija po rubu klobuka i tipična boja površine klobuka su dovoljne karakteristike za determinaciju ove vrste.

ŽUTOMLIJEČNA MLIJEČNICA

Lactarius tabidus Fr.

Etimologija: tabidus (lat.) = otopiti. Po raspadanju?

Engleski naziv: Birch Milkcap

Klobuk: 3-7 cm širok, raširen, malo je ulegnut i ponekad s malim ispupčenjem na sredini, okerast, narančasto-crvenkast ili crvenkasto-smeđ, vremenom blijedi, naboran, rub je ponekad prozirno narebran.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, postepeno se iskrivi, ubrzo postane šupalj, gladak, boje je klobuka, okerast, svijetlosmeđ, narančasto-crvenkast, crvenkasto-smeđ, mjestimično s crvenkastim pjegicama, na dnu su vidljivi ostaci micelija.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, osrednje su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti, svijetlooker i s narančasto-crvenim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bradavičave, bradavice do 1.2 µm visoke, uglavnom izolirane, ali je nekoliko njih povezano krestama, 8-10 x 6-8 µm; otrusina je svijetlokrem s narančasto-ružičastom nijansom.

Meso: Tanko, crvenkasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo, a nakon nekoliko sekundi na rupčiću postane malo sumporastožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s brezom, na mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog mesa.

Napomena: Pripada skupini mliječnica malih rastom, a koje rastu na mahovini, te na travnatim i vlažnim terenima. Ova vrsta najlakše se prepoznaje pomoću testa tkiva. Nakon samo nekoliko sekundi, inače bijelo mlijeko na rupčiću postaje lagano sumporastožuto.

RUNJAVA MLIJEČNICA

Lactarius torminosus (Schaeff.) Gray

Etimologija: torminosus (lat.) = izmučena, uzrokovati grčeve. Jer izaziva probavne smetnje.

Engleski naziv: Woolly Milkcap

Klobuk: 4-14 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, lijevkast, krem-narančast, mesnatoružičast ili narančasto-crven, osnova je svjetlija, s jasno je uočljivim koncentričnim krugovima, čitava je površina prekrivena s često nepravilno postavljenim isprepletenim nitima što je najuočljivije na rubu, rub je jako podvijen i s gustim dlačicama dodiruje stručak.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-2 cm debeo, čvrst, pod klobukom je debeo, a prema dolje je sve tanji, ponekad je valjkast, malo je šupljikav, bjelkast, žuto-smeđ, ružičast ili ružičasto-smeđ, sitno je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, čvrsti, izmiješani su s mnogo lamelula, račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, krem, na kraju su s mesnatoružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 8-10.2 x 5.8-6.6 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Debelo, čvrsto, svijetloružičasto, vodenasto; miriše neugodno na voće ili terpentin, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta prilično ljuto mlijeko bijele boje, u dodiru sa zrakom požuti kada se nanese na rupčić.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru  s gvajakovom tinkturom trenutno postane sivo-zeleno, zatim jako zeleno, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama te po parkovima i vinogradima, skoro uvijek u simbiozi isključivo s brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Ako se nepromišljeno konzumira, ova vrsta može uzrokovati vrlo neugodne gastrointestinalne tegobe. Dio autora navodi da je ova mliječnica jestiva nakon što je prethodno posoli i ukiseli, dok mnogi drugi tvrde da je treba tretirati kao otrovnu vrstu, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Po morfološkim je značajkama vrlo slična jestivim mliječnicama, međutim, zbog staništa, dosta ljutog bijelog mlijeka i iznad svega zamršeno dlakavog klobuka se ne može zamijeniti jestivim mliječnicama. Sličan izgled, ali nešto svjetlije boje i bez koncentričnih pojaseva po površini klobuka ima maljava mliječnica (Lactarius pubescens) koja je rjeđa, manjih dimenzija i bijele boje. Također je otrovna vrsta.

Lactarius trivialis - created in Finland by Allar Antson

PROSTA MLIJEČNICA

Lactarius trivialis (Fr.) Fr.

Etimologija: trivialis (lat.) = prosto, obično, trivijalno. Po rasprostranjenosti.

Engleski naziv: Tacked Milkcap

Klobuk: 4-25 cm širok, spljošteno-konveksan, zatim je ulegnut na sredini, poslije je lijevkast, mesnat, kožica se lako guli, po vlažnom je vremenu jako mazav i sluzav, a po suhom je vremenu srebrnasto svilenast, sivo-smeđe do ljubičasto-smeđe boje, prema rubu izblijedi, na kraju je s mješavinom tonova ljubičaste, oker i mesnatocrvene boje, nejasno je pojasast i često je s koncentrično raspoređenim vodenastim mrljama ili pjegama, rub je podvijen i pahuljast.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, robustan je i lomljiv, najprije je pun, na kraju je šupalj, mazav je i sluzav, bjelkast ili svijetlosmeđ, s tamnijim je pjegama kao i po klobuku, čitava je površina s malim plitkim jamicama.

Listići: Skoro su gusti, nejednako su dugi, do stručka su račvasti, tanki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, najprije su svijetložuti ili krem-žuti, kasnije su žuto-ružičasti, na pritisak i na ozlijeđeni mjestu nastaju zelenkasto-sive mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, krupno bradavičave, nepravilno mrežaste, 8.3-8.9 x 6.7-7.1 µm; otrusina je svijetložuta do krem-žućkasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, zatim je smećkasto, ispod kožice klobuka je sivo-ljubičasto; jako miriše na voće, miris je malo neugodan, a okus je prvo slatkast, poslije je jako ljut; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka koje u dodiru sa zrakom kasnije postane sivo-zeleno do sumporastožuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-zelenkasto, listići sa sulfoformolom polako poplave, dok se meso sa sumpornom kiselinom najprije oboji žućkasto-maslinasto pa potom postane čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u močvarnim miješanim i crnogoričnim šumama te po tresetištima planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, ali i s brezama; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i blago je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova mliječnica se po izgledu ponekad može zamijeniti s borovom mliječnicom (Lactarius vietus) ili s mliječnicama iz skupine ljute mliječnice (Lactarius pyrogalus). Uzrok sličnosti dosta promjenljiva boja. Boja može biti ljubičasta, ljubičasto-smeđa, ljubičasto-siva ili svjetlija do svijetle mesnatocrvenkaste boje, osobito kada se gljiva razvije. Prepoznatljiva je po staništu ispod crnogoričnog drveća, te po glatkom stručku i klobuku. Na listićima se mogu uočiti sitne kapljice mlijeka od kojih poprime sivo-zelenu boju. Prosta mliječnica može dosta sličiti viskoznoj mliječnici (Lactarius blennius) koja raste samo po šumama bukve, zbog čega je mogućnost zamjene isključena.

BLIJEDOŽUTA MLIJEČNICA

Lactarius tuomikoskii Kytöv.

Etimologija: U čast finskog mikologa i biologa. Risto Tuomikoski (1911-1989) bio je poznat po svom radu na proučavanju gljiva, a njegovo ime se često povezuje s opisom i klasifikacijom različitih vrsta gljiva, posebno onih iz roda Lactarius.

Klobuk: 4-16 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i tupo ispupči na sredini, na kraju je ulegnut, svijetložut, krem-žut do žut, nije pojasast, više ili manje dlakav, rub je vunasto-dlakav, dugo je vremena podvijen.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, na bazi je zašiljen, pun, ubrzo postane šupalj, bjelkast, žućkast do žuto-smeđ, mjestimično je s malim udubinama po površini, osobito na donjem dijelu.

Listići: Vrlo su gusti, uz stručak su često račvasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti ili krem; mlijeko je bijelo, ubrzo postane sumpornožuto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 6-7.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo do žućkasto, na ozlijeđenim mjestima postane žuto-oker; miriše na voće, a okus je prvo blag, brzo postane gorak i lagano ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH veoma postaje narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama i parkovima, skoro uvijek u simbiozi sa smrekom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer uzrokuje teške gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Sličan izgled, ali nešto svjetlije boje i bez koncentričnih pojaseva po površini klobuka ima maljava mliječnica (Lactarius pubescens) koja je rjeđa, manjih dimenzija i bijele boje.

RUŽNA MLIJEČNICA

Lactarius turpis (Weinm.) Fr.

Etimologija: turpis (lat.) = sramotan, ružan. Po prljavoj boji.

Engleski naziv: Ugly Milkcap

Klobuk: 3-18 cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten i jasno ulegnut na sredini, lijevkast, prilično je mazav, mesnat, tvrd, promjenljive je boje, žuto-maslinaste, prljavo maslinaste, tamnosmeđe ili crnkaste, koncentrični krugovi su uočljivi samo u mladosti, površina je dlakavo-baršunasta, rub je jako podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 cm debeo, zdepast ili valjkast, tvrd, prvo je pun, kasnije je šupalj, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, nešto je svjetliji od klobuka, žućkasto-smeđ do maslinast, često je s tamnijim pjegama i jamicama.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli ili krem, samo na dodir ispuštaju bijelo mlijeko koje u dodiru sa zrakom posmeđi, oštrica je često smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, mrežaste, 5.9-8.4 x 5-6.5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Vrlo čvrsto, debelo, bijelo do svijetložuto, na presjeku posmeđi ili se oboji sivo-ljubičasto; miris nije izražen ili lagan na smolu, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijele boje, okus je gorak i ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru  sa sumpornom i dušičnom kiselinom polako postane maslinasto-sivo, s amonijakom ljubičasto, dok meso u dodiru s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postanei svijetlosivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom. Sliku je snimio Neven Ferenčak, 10.10.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Na granici je jestivosti zbog ljutog okusa mesa. U nekim je sjevernoeuropskim zemljama postojala tradicija kuhanja ove mliječnice, koju su koristiti za začinjavanje drugih jela od gljiva. Međutim, postoje zabrinjavajući dokazi da je ova gljiva kancerogena, pa se stoga treba smatrati smrtno otrovnom. Otkriveno je da sadrži mutageni nekatorin (=7-hidroksikumaro(5,6-c)cinolin), te se stoga nikako ne smije konzumirati. Kuhanje smanjuje koncentraciju ovog spoja, ali ga ne eliminira u potpunosti.

Napomena: Vrlo je upadljiva vrsta i po svom izgledu daleko odskače od ostalih mliječnica tako da nije moguća zamjena s nijednom vrstom. Karakteristične je tamnozelene boje. Slična je viskozna mliječnica (Lactarius blennius) čija je zelenkasta forma uvijek djelomično žućkasta. Ružna mliječnica miriše po amonijaku i lijepe je intenzivne ljubičaste boje po čemu je uvijek prepoznatljiva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 794. Ružna mliječnica (Lactarius necator (Pers. ex Fr.) Karst.), Sinonim: Lactarius turpis (Wenm.) Fr.

Lactarius uvidus - created on October 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

POKISLA MLIJEČNICA

Lactarius uvidus (Fr.) Fr.

Etimologija: uvidus (lat.) = mokro. Po staništu koje najviše voli.

Engleski naziv: Shiner Milkcap

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, nekad je slabo ispupčen, gladak, prilično je mesnat, vlažan je i blago mazav, kremast, svijetloljubičast, sivkast, oker ili sivo-smeđ, na ozlijeđenim mjestima postane ljubičast, vrlo je rijetko sa ljubičasto-smeđim koncentričnim krugovima ili uopće ne postoje, rub je tanak, gladak i dugo podvijen.

Stručak: 6-8 cm visok i 0.6-1.2 cm debeo, valjkast, ubrzo postane šupalj, ljepljiv je i sluzav, bjelkast, kremast, krem-sivkast ili okerast, s ljubičastim je mrljama po površini, cijelom je dužinom manje ili više jamičast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, lagano se spuštaju po stručku, uz stručak su poneki račvasti, bjelkasti ili krem, samo na lagani pritisak ili na ozlijeđenom mjestu ispuštaju bijelo mlijeko i oboje se ljubičasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su lagano eliptične do kuglaste, mrežaste, bradavičave, na jednoj strani završavaju šiljato, 8-11 x 6-9 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Mekano, lomljivo, bjelkasto do žućkasto, na prerezu brzo postane ljubičasto; miris je na voće, a okus je gorak i trpak; na presjeku ispušta obilno bijelo mlijeko koje u dodiru sa zrakom ubrzo poljubičasti, okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u sjenovitim i vlažnim bjelogoričnim, crnogoričnim i miješanim šumama smreke i breze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog gorkog i trpkog okusa mesa, a i blago je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ima još mliječnica koje na presjeku postanu ljubičaste. Ljubičasta mliječnica (Lactarius violascens) je nešto tamnija, ima koncentrične krugove po površini klobuka i raste po crnogoričnim šumama. Rasprostranjena mliječnica (Lactarius repraesentaneus) puno je veća rastom, rub klobuka je zamršeno-dlakav, pronađe se i u bjelogoričnim šumama. Skoro je ista jamičasta mliječnica (Lactarius scrobiculatus) kojoj mlijeko u dodiru sa zrakom požuti. Sve su navedene vrste jestive, osim jamičaste mliječnice i rasprostranjene mliječnice koje se smatraju otrovnim vrstama.

Lactarius vinosus - created on December 2004 in Torre Grande, Oristano, Italy by Marco Floriani

VINSKA RUJNICA

Lactarius vinosus Quél.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori i ulegne u sredini, najprije je narančast, ubrzo je vinskicrven s blagom ljubičastom nijansom, vrlo često je koncentrično pojasast, sitno je maljav, rub je valovit.

Stručak: 2-4.5 cm visok, kratak, valjkast, prema bazi se sužava, brašnast, pjegav, najprije je pun, poslije je komorasto šupalj, boje je klobuka.

Listići: Gusti, uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, ljubičasti do sivo-zelenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, s okruglastim su bradavicama, 7.5-8.7 x 6.2-7.2 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, kremasto, kremasto-žuto, ispod kožice klobuka i stručka je vinskicrveno; miris je ugodan na gljive ili voće, a okus blag do malo trpak; na presjeku ispušta tamnu krvavocrvenu do vinskicrvenu tekućinu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, ispod raznih varijeteta primorskog bora (Pinus pinaster) uz obale Jadrana i po otocima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sve vrste mliječnica s crvenim mlijekom su jestive. Nemojte se bojati krvavocrvene boje mokraće nakon konzumacije. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna i podsjeća nas na pretjerani unos cikle. Također uzrokuje i bezopasnu crvenkastu nijansu stolice.

Napomena: Postoji velika sličnost s krvnom rujnicom (Lactarius sanguifluus) koja raste na istim staništima. Razlikuje se uglavnom po vinskicrvenoj boji klobuka i stručka koji imaju najčešće blagu ljubičastu nijansu.

Lactarius violascens - created on October 2007 in Izki, Álava, Spain by Felipe Hidalgo

LJUBIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius violascens (J.Otto) Fr.

Etimologija: violascens (lat.) = postane ljubičasto, poljubičasti. Po boji.

Engleski naziv: Violet Milkcap

Klobuk: 4-13 cm širok, prilično je mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i manje ili više izraženo ulegne na sredini, sive, sivo-smeđe, te tamne oker-smeđe ili ljubičasto-smeđe boje, sredina je nešto tamnija, sa slabo je uočljivim koncentričnim pojasevima, kožica je glatka i malo maljava na rubu.

Stručak: Pun, gladak, sivkast, krem-sivkast ili okerast, gol ili s izoliranim oker jamicama.

Listići: Prilično su gusti i široki, prirasli se ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti i krem, teže ka smeđoj boji, na oštećenim mjestima s ljubičastim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, krestaste, skoro mrežaste, 9-11 x 7-9 µm; otrusina je krem.

Meso: Bjelkasto ili blago žućkasto, na prerezu brzo postaje ljubičasto, što je najizraženije u klobuku, u stručku je žućkasto; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je gorak i trpak, nakon nekog vremena postaje ljut; bijelo mlijeko je obilno, u dodiru sa zrakom nakon nekog vremena postane ljubičasto, gorkog je okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog i trpkog okusa mesa, a također je i blago otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po ljubičastoj promjeni boje na ozlijeđenim mjestima i smeđem klobuku. Ova se mliječnica razlikuje od pokisle mliječnice (Lactarius uvidus) po pojasastom i mesnatijem klobuku. Vrsta Lactarius luridus također nema pojasasti klobuk.

POJASASTA MLIJEČNICA

Lactarius zonarius (Bull.) Fr.

Etimologija: zona (lat.) = svitak, svežanj, trak, pojas. Po pojasevima.

Klobuk: 4-19 cm širok, ubrzo se spljošti, zatim se široko ulegne na sredini, bez sjaja, površina je prilično mazava, krem, svijetložut, narančast, oker-smeđ ili narančasto-smeđ, vodenast, često jedva uočljivo, nešto upadljivije prema vanjskom dijelu, u mladosti je sitno dlakav (koristiti povećalo), ljuskav, s koncentričnim je pojasevima, rub je podvijen i često valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-3 cm debeo, sužava se od vrha prema bazi, teži da postane valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupljikav, najprije je bjelkast, kasnije je krem, svijetložut ili žuto-oker, mjestimično je s oker-smeđim jamicama, na bazi su uvijek prisutni ostaci žutih micelijskih hifa.

Listići: Gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, stisnuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti su uz stručak, bjelkasti do žućkasti, kasnije su oker-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, nepravilno mrežasto-bradavičave, bradavice su visoke do 0.5 µm, 6-9 x 5-7 µm (cromushrooms: uzorak 2 - spore su (6) 6.1 - 7 (7.7) × (5) 5.7 - 6.7 (7.5) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 98, Me = 6.5 × 6.2 µm, Qe = 1.1, bazidije su batinaste, 4-sporne, 37-57 × 9-12.5 µm, N = 43, pleuromacrocistide su 38-74 × 6.2-10.2 µm, N = 57; kolekcija 2 - (6) 6.5 - 7.7 (8.1) × (5.8) 6.2 - 7.2 (7.7) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 7.1 × 6.7 µm, Qav = 1.1); otrusina je svijetlooker.

Meso: Prilično je čvrsto i debelo u klobuku, šuplje i lomljivo u stručku, na prerezu je bjelkasto, polako postaje svijetlocrveno, a zatim u svim dijelovima sivkasto, osim u unutarnjem dijelu stručka koji ostaje bjelkast; miris je na veće, a okus je nakon nekoliko sekundi umjereno ljut; mlijeko je umjereno obilno, bijelo, nepromjenjivo, sušenjem na listićima postaje kremasto-svijetlosivo, u početku je slatkasto, a nakon nekoliko minuta postaje ljuto.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom postaje tamnozeleno, sa željeznim sulfatom (FeSO4) svijetlosivo, a reakcija s KOH je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, te u parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo. Prve dvije slike snimljene su 1.10.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi hrasta i graba, treća 19.10.2024., u Pili kod Stubičkih Toplica, u miješanoj šumi hrasta, bukve i smreke, a posljednje tri 2.6.2026., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića, u šumi hrasta i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, ali se smatra blago otrovnom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slične su Breadolova mliječnica (Lactarius zonarioides) i trpka mliječnica (Lactarius acerrimus) od kojih se razlikuje po nešto svjetlijoj boji klobuka koji nije narančasto-crvene boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 759. Pojasasta mliječnica (Lactarius zonarius (Bull.) Fries); 762. Pojasastojamičasta mliječnica (Lactarius zonarius var. scrobipes Kühn.); 763. Bjelonoga mliječnica (Lactarius insulsus Fries)

Lactifluus bertillonii - created on August 2023 in Provincia di Sondrio, Italy by gianni_giana

BERTILONIJEVA MLIJEČNICA

Lactifluus bertillonii (Neuhoff ex Z.Schaef.) Verbeken

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Burning Milkcap

Klobuk: 5-18 cm širok, ubrzo se spljošti, zatim se izravna i ulegne na sredini, bez sjaja, kožica se teško guli i prelazi preko ruba, bijel ili kremast, na dodir ili u starosti sa oker ili smećkastim mrljama, kožica se raspucava, sitno je baršunast, rub je zaokružen i uvijek karakteristično podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok, kratak je i dosta krupan, valjkast ili se lagano sužava prema bazi, nije uvijek centralan, bjelkast ili žućkast, na dodir posmeđi, najprije je pahuljast, a kasnije je gladak.

Listići: Gustu, uski, oštrica se često širi do mesa klobuka, prisutne su i lamelule koje su ponekad račvaste uz stručak, zakrivljeni, spuštaju se po stručku, bijeli, kasnije su krem, na ozlijeđenim mjestima ili na dodir postanu smećkasti ili ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 7-8 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Izdašno, kompaktno, tvrdo, bijelo, na prerezu postane žućkasto do prljavo crvenkasto; miris je neugodan na mrtvu ribu, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijelo, u dodiru sa zrakom postane žućkasto, vrlo je ljuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, osobito kestenom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, ali se smatra lagano otrovnom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta baršunasta mliječnica (Lactifluus vellereus) koja ima nešto manji klobuk i uvijek je s prema unutra kružno podvijenim rubom klobuka. Skoro je ista modrolisna krasnica (Russula delica) kojoj površina klobuka nije zaprljana zemljom. Kemijska reakcija je najsigurnija za determinaciju ove vrste.

ŽUĆKASTA MLIJEČNICA

Lactifluus luteolus (Peck) Verbeken

Etimologija: luteolus (lat.) = žućkasto. Po boji.

Klobuk: 3-12 cm širok, u ranoj je mladosti konveksan, ubrzo se raširi i manje ili više ulegne na sredini, površina je suha, bjelkast, kasnije je svijetlooker do oker-smeđ, na oštećenim mjestima posmeđi, maljav, baršunast, rub do kraja jako podvijen, oštar, često valovito iskrzan i nije narebran.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 1.8-2.5 cm debeo, valjkast, ponekad je proširen na bazi, čvrst, kratak je u odnosu na stručak, pun, bjelkast ili krem, na ozlijeđenim mjestima i na dodir posmeđi, lagano je pahuljast, baršunast.

Listići: Gotovo su rijetki, nejednako su dugi, ponekad su račvasti, široki su do 5 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, u mladosti su bijeli ili krem, a kasnije slamnatožuti, u starosti i na pritisak postanu posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, stožasto bradavičave, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je okerasta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, na prerezu najprije požuti, kasnije posmeđi; miriše poput prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), podsjeća na haringe, a okus je gorak; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka koje u dodir sa zrakom nakon 15 minuta posmeđi.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom ubrzo postane zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s određenim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, voli toplija staništa, pronađe se i u mediteranskom i u kontinentalnom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Rijetka je vrsta. Lako se determinira po maljavo-baršunastom klobuku, do kraja podvijenom rubu, te po mesu, listićima i bijelom mlijeku koji na presjeku ili na dodir jako posmeđe. Skoro je bijele boje. Po više osobina je slična prijesna mliječnica kojoj na prerezu curi obilno mlijeko krem boje, istog je mirisa i posmeđi. Od navedene se vrste razlikuje po nepostojanju cistida koje su kod presnaca brojne. Smatra se sličnom naboranoj mliječnici (Lactifluus rugatus).

PERGAMENTNA MLIJEČNICA

Lactifluus pergamenus (Sw.) Kuntze

Etimologija: Po boji pergamenta s mrljama.

Klobuk: 5-12 cm širok, u mladosti je ravan, zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, nije mazav, suh, bez sjaja, bijel ili bjelkast, često je mjestimično prljavo žut, na ozlijeđenim je mjestima žuto-smeđ, na dodir posmeđi, nije pojasast, površina je često mrežasto naborana, neravna i s plitkim jamicama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, vrlo je promjenljivog oblika, valjkast, ponekad je sužen na bazi, pun, tvrd, gladak, pjegav, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, bijel.

Listići: Veoma su uski i gusti, nejednaki, lagano se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti, bjelkasti pa kremasti, na ozlijeđenom mjestu požute.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, vrlo sitno bradavičave, gotovo točkaste, samo djelomično međusobno crtasto povezane, neamiloidne, 8-9.5 x 5.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Elastično, tvrdo, lomljivo, debelo, bijelo, na prijelomu je zrnasto, miris nije izražen, a okus je ljut i gorak; mlijeko je obilno, bijelo, veoma je ljutog okusa.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s formolom postane intenzivno ljubičasto-plavo, a mlijeko s kalijevom lužinom sumporastožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen (javlja se i u sušnim mjesecima kada raste malo drugih gljiva), u raštrkanim skupinama, u bjelogoričnim šumama nižih predjela, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, rijetko raste ispod crnogoričnog drveća; jedna je od najmasovnijih vrsta gljiva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali ima gorko i neprobavljivo meso zbog gumaste konzistencije. Najbolja je osušena i samljevena.

Napomena: Slične su druge dvije mliječnice, to su paprena mliječnica (Lactifluus piperatus) i zelenomrljasta mliječnica (Lactifluus glaucescens), zadnja je i najrjeđa, a ozlijeđena mjesta i mlijeko joj ne postanu zelenkasti, već žuti. Paprena mliječnica na ozlijeđenim mjestima postaje zelenkasto-plava, dok opisana vrsta posmeđi. Paprena mliječnica se zaprlja smeđe i ima stručak duži od širine klobuka, te ravne listiće. Naša je vrsta manja rastom i vitkijeg izgleda.

PAPRENA MLIJEČNICA

Lactifluus piperatus (L.) Roussel

Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu.

Engleski naziv: Peppery Milkcap

Klobuk: 3-16 cm širok, isprva je konveksan s blago ulegnutom sredinom i zakrivljenim rubom, vremenom se širi i postaje ulegnutiji na sredini, površina je glatka, suha, fino raspucana, zagasita ili blago sjajna, koncentrično je naborana prema rubu, bjelkast do metalik bjelkast ili krem, obično je najtamniji na sredini, ponekad je sa žućkasto-smeđim mrljama.

Stručak: 4-9.5 cm visok i 12-30 mm debeo, valjkast ili se sužava prema dolje, gladak ili neravan, suh, bijel, s metalik bjelkastom ili svijetlokrem nijansom, od baze postaje žućkast ili smeđ.

Listići: Vrlo su gusti, vrlo uski, široki su oko 1.5 mm, isprva su široko prirasli, zatim se blago spuštaju po stručku, s mjestimično ravnomjerno raspoređenim račvanjima, svijetlokrem do krem ​​sa svijetlonarančastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, sa sitnim su bradavicama visokim do 0.2 µm, nepravilno zaobljenim do izduženim i poredanim ili povezanim linijama u nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7-10.5 x 5-7.5 µm, Q = 1.1-1.6, Qe = 1.3-1.4, bazidije su gotovo batinaste do valjkaste, 2-4-sporne, bez bazalnih kopči, 40-45 x 7-10 µm, pleuromacrocistide su obilne, 50-90 x 8-11 µm, cheilomacrocistide su 35-55 x 5-10 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.1 - 8.6 (9.8) × (5) 5.1 - 6.2 (7.2) µm, Q = (1.1) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 175, Me = 7.7 × 5.6 µm, Qe = 1.4, bazidije su 35-45 × 7-10.3 µm, N = 20, pleuromacrocistide su 51-82 × 8.1-11.6 µm, N = 12, cheilomacrocistide su 36-55 × 6.8-10.4 µm, N = 29); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, s metalik bjelkastom nijansom, sušenjem žuti, u bazi stručka je limunastožuto, na prerezu se stvaraju zelenkasto-plave mrlje; miris je blago kiseo, pri sušenju je na med ili jabuke, a okus je nakon kratkog vremena vrlo ljut; mlijeko nije jako obilano, bijelo, sušenjem postaje bjelkasto ili sivkasto-zeleno, obično je nepromjenjivo, ne postaje zelenkasto kao kod slične zelenomrljaste mliječnice (Lactifluus glaucescens), okus nakon nekog vremena postaje vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, s fenolanilinom purpurno, dok s laktofenolom polako postane ljubičasto-plavo, mlijeko s KOH ponekad postaje žuto do narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, linijama, krugovima ili pojedinačno, u svim tipovima šuma, česta je vrsta. Prvu sliku snimio je Neven ferenčak, 8.6.2023., druga, treća i četvrta su snimljene 9.6.2023., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, a posljednje tri 2.6.2026., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete i dvojbena delikatesa zbog jako ljutog okusa mesa.

Napomena: Ako ne pazimo na guste listiće, lako je moguća zamjena s nejestivom baršunastom mliječnicom (Lactifluus vellereus) kod koje su listići široki i prilično račvasti. Može se zamijeniti i s pergamentnom mliječnicom (Lactifluus pergamenus) koja je nešto vitkija i meso joj na ozlijeđenim mjestima posmeđi, a ne postaje zelenkasto-plavo kao kod opisane vrste. Opisana se vrsta razlikuje od sličnih vrsta i po koncentrično naboranoj rubnoj zoni klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 753. Paprena mliječnica (Lactarius piperatus (L. ex Fr.) S.F.Gray)

BARŠUNASTA MLIJEČNICA

Lactifluus vellereus (Fr.) Kuntze

Etimologija: vellereus (lat.) = baršunasto. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Fleecy Milkcap

Klobuk: 6-25 cm širok, mesnat, izdašan, tvrd, suh, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne u sredini, lijevkast, bijel ili bjelkast, u starosti je oker, s mrljama oker boje, površina je baršunasta (pod povećalom izgleda kao okrečen), rub je u mladosti jako podvijen, a u starosti je slabije podvijen ili ravan.

Stručak: 3-6 x 1-2.5 cm, pun, tvrd, debeo, sitno je baršunast kao i klobuk, bijel, boje je klobuka.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, često se račvaju, bijeli, kasnije su prošarani s okerastim mrljama, u starosti su žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 x 7-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu poprimi krem-žućkastu do krem-narančastu boju; miris je ugodan, u starosti je na ribu, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta malo bijelog mlijeka, osušeno je oker boje, okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom trenutno trajno pozeleni, dok sa željeznim sulfatom odmah postane crvenkasto pa nakon 10-tak minuta poprimi prljavo jarkocrvenkastu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Svakako je nejestiva zbog paprenog okusa. Njezino je tanko bijelo meso čvrsto i vrlo ljutog i trpkog okusa što je prilično iznenađujuće, jer je mlijeko prilično blagog okusa, ali ljuto kad se kuša zajedno s mesom. Međutim, ovu je gljivu najbolje tretirati kao otrovnu, jer može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne probleme, a ta se preporuka uporno zanemaruje u nekim dijelovima istočne Europe gdje se ljute gljive tradicionalno sakupljaju za jelo. Smatra se otrovnom i zbog sadržaja terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična je paprenoj mliječnici (Lactifluus piperatus) koja je jestiva i isto tako ljutog okusa, ali s mnogo gušćim listićima i na prerezu ispušta mnogo bijelog mlijeka. Ako pazimo samo na široko smještene i račvaste listiće, ne možemo je zamijeniti s jestivom paprenom mliječnicom. Meso pergamentne mliječnice (Lactifluus pergamenus) požuti, dok kod paprene mliječnice postane zeleno-plavkasto. Topolova mliječnica (Lactarius controversus) je mnogo većih dimenzija, ali joj je boja ružičastog tona, osobito listića, dok je klobuk gladak. Sve se navedene vrste smatraju jestivim, ako su ljutog okusa i mogu se konzervirati.

PRIJESNA MLIJEČNICA (PRESNAC)

Lactifluus volemus (Fr.) Kuntze

Etimologija: pirum volemum (lat.) = svojstvo velike kruške koja ispuni šupljinu na ruci (skupljenih prstiju). Po načinu rasta.

Engleski naziv: Fishy Milkcap

Klobuk: 4-23 cm širok, mesnat, pravilan, najprije je konveksan, zatim je izravnat i ulegnut na sredini, lijevkast, površina je suha i glatka, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili crvenkasto-narančast, crvenkast je na sredini, u starosti je često raspucan, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 5-14 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, mesnat, pun, valjkast, sužen i redovito zakrivljen na bazi, površina je pahuljasta, ubrzo je naborana, boje je klobuka, svijetlosmeđ, svijetlo oker-smećkast ili narančasto-smećkast, na pritisak posmeđi.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, svijetložuti, žućkasto-oker ili oker, na pritisak više ili manje posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo potpuno pravilno kuglaste, mrežaste, dekoracija je visoka do 1.5 µm, 7.5-11 x 7-10 µm, (cromushrooms: (6.4) 7.4 - 9.2 (9.6) × (5.9) 7 - 8.3 (9.3) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 60, Me = 8.2 × 7.7 µm, Qav = 1.1); otrusina je kremasta.

Meso: Tvrdo, bjelkasto, u starosti i na ozlijeđenim mjestima je hrđastosmeđe; miriše tipično na haringe, a okus je ugodan na gljive; na presjeku ispušta mnogo bijelog mlijeka, osušeno postane tamnosmeđe, ljepljivo, okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postanu prljavo-krem-žuti, dok meso s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je čak i sirova. Kuhanjem se izgube neugodan miris i okus mesa.

Napomena: Slična je narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus) koja na sredini ima malo šiljato ispupčenje, tanje meso i vitki stručak. Ako prijesnu mliječnicu duže držimo u ruci, nakon nekog vremena ruka će nam mirisati na haringe. Nema opasnosti od zamjene s opasnim mliječnicama.

LJUTOLISNA KRASNICA

Russula acrifolia Romagn.

Etimologija: acer-acris (lat.) = resko, ljuto + folia (lat.) = list, listić. Po ljutom okusu listića.

Engleski naziv: Hotlips Brittlegill

Klobuk: 5-13 cm širok, prvo je lagano konveksan, zatim je raširen i ulegnut na sredini, duboko je ljevkast, nepravilan, gol, gladak, valovit ili režnjast, sluzav, ljepljiv i sjajan, kožica se guli do 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, može biti oker-smećkast, svijetlosmeđ, smeđ do narančasto-smeđ, na sredini je tamniji, tamnosmeđ, sa crveno-smeđim mrljama, rub je dugo podvijen, zatim je izravnat, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, valjkast do batinast, ponekad je sužen na dnu, pun, tvrd, relativno je kratak, uočljivo je jamičast i naboran, najprije je bijel, zatim je siv do sivo-smećkast, trljanjem pocrveni.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, tanki, lomljivi, krem, kasnije su sivkasto-oker, često su s narančastim odsjajem, na pritisak prvo pocrvenu, kasnije lagano pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s izoliranim su bradavicama visokim do 0.4 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, prozirne, 7-9.4 x 6-7.4 µm, Q = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 6-9.5 µm, cheilocistide su s kraćim ili dužim vršnim produžetkom, 60-95 x 4.5-8 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa širokih 3-6 µm i valjkastih dermatocistida širokih 5-6 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.1 (9.5) × (5.8) 6.1 - 7.4 (8.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 7.5 × 6.8 µm, Qe = 1.1); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, na presjeku umjereno crveni, zatim polako crni; miris nije izražen, a okus je jako ljut u listićima, a nešto blaži u mesu.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane zelenkasto (-), s gvajakovom tinkturom brzo tamnoplavo (++), s fenolom smeđe ili crvenkasto-smeđe, a listići s anilinom crvenkasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, kestenom, brezom ili borom, na svim vrstama tla, vrlo dobro podnosi pjeskovita i kisela tla. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete. Sve su krasnice u sekciji crnih krasnica (Compactae ili Nigricantine) kojima listići pocrnu jestive.

Napomena: Raste ispod bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, a prepoznatljiva je po srednjoj veličini, sluzavoj i sjajnoj površini klobuka crvenkasto-smeđe boje, više ili manje gustim listićima, krem ili s narančastim odsjajem, jakom ljutom okusu, mesu koje na prerezu i na pritisak crveni prije nego što pocrni. Mikroskopski su karakteristične duge valjkaste hife pileipelisa. Slične su antracitna krasnica (Russula anthracina), kojoj se gusti listići nikada ne spuštaju niz stručak i na presjeku jako pocrni, gustolistićava krasnica (Russula densifolia), koja ima vrlo guste listiće, često s plavkastim odsjajem, crna krasnica (Russula adusta), kojoj meso nikada ne pocrni, te bijelocrna krasnica (Russula albonigra), kojoj meso odmah pocrni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 851. Ljutolisna krasnica (Russula acrifolia Romagnesi); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 149. str., Russula acrifolia Romagnesi