Lactarius controversus - created on October 2004 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

TOPOLOVA MLIJEČNICA

Lactarius controversus Pers.

Etimologija: controversus (lat.) = zavrnut unatrag. Po rubu klobuka koji je skoro uvijek zavrnut.

Engleski naziv: Blushing Milkcap

Klobuk: 5-30 cm širok, debeo, mesnat, kompaktan, prvo je spljošteno-konveksan, zatim se ulegne na sredini, nije lijevkast, često je nepravilan, po vlažnom je vremenu ljepljiv i mazav, po suhom je vremenu sjajan, bjelkast, s jasnim je ružičastim, ružičasto-smeđim ili ružičasto-crvenim mrljama, nema koncentrične krugove, rub je najprije podvijen, poslije je izravnat, tanak, dlakav i krpast.

Stručak: 4-9 cm visok i 1-4 cm debeo, kratak, zdepast, prema bazi je uvijek uži, tvrd, pun, bez dekoracije, često je ekscentrično ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk, površina je mazava i ljepljiva, bjelkast, ponekad je s crvenkastom nijansom.

Listići: Gusti, uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, račvasti, najprije su krem s ružičastom nijansom, kasnije su svijetlonarančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s gustim šiljcima u obliku mrežice, 6-7.5 x 4.5-5 µm; otrusina je kremasto-žuta do kremasto-smećkasta.

Meso: Tvrdo, lomljivo, debelo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ubrzo postane ljut; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka nepromjenljive boje, okus mu je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim krugovima ili po nekoliko primjeraka zajedno, u aluvijalnim bjelogoričnim šumama, parkovima i po rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito topolom, hrastom, lijeskom, vrbom ili brezom, voli glinenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Nije toksična.

Napomena: Neki je autori svrstavaju u skupinu s paprenom mliječnicom (Lactifluus piperatus) od koje se lako razlikuje po glatkom pojasastom klobuku koji je ružičasto nahukan, nekad je isti odjaj i na listićima. Mlijeko joj nije toliko papreno kao kod spomenute vrste zbog čega se gljiva ne može konzumirati. U starosti boja izblijedi i postane okerasto-ružičasta. Lako je prepoznatljiva po izvanredno velikom i mesnatom klobuku, ružičastim listićima, te po tome što pri rastu diže zemlju koja najčešće ostaje na površini klobuka. U vrijeme rasta prošećite ispod topola i gotovo je sigurno da ćete je pronaći i lako prepoznati.

Lactarius cremor - created on September 2022 in Pratond, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

VODENASTOMLIJEČNA MLIJEČNICA

Lactarius cremor Fr.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, ubrzo se raširi i ispupči na sredini, uglavnom je s malom grbicom, pravilan, površina je suha, glatka, nepravilno naborana, bez koncentričnih pojaseva, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ, crveno-narančast ili tamnosmeđ, rub je dugo vremena podvijen i narebran.

Stručak: 1-3 cm visok i 5-10 mm debeo, lomljiv, na bazi je nešto uži, zakrivljen, pun, u starosti je šupalj, bjelkast, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, ispod klobuka svjetlije boje lososa, baza je tamnosmeđa i bijelo maljava.

Listići: Srednje su gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su svijetlooker, u starosti su narančasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptičme, bradavičave, krestaste, 6.5-8 x 6-7 µm (cromushrooms: bazidiospore su (6.5) 6.6 - 7.4 (8.5) × (5.3) 5.7 - 6.7 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.3), N = 110, Me = 6.8 × 6.2 µm, Qe = 1.1, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-39 × 8.8-11.6 µm, N = 27, macrocistide su kopljaste, uske, zašiljene na vrhu, 30-44 × 4-8 µm, N = 13); otrusina je krem.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetlosmeđe, oker do oker-narančasto, u stručku je tamnije; miris je jak na kamfor ili lišće bršljana, sličan kao kod kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus) ili hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je najprije slatkast, ali nakon nekog vremena postaje neugodno gorak; obično ispušta bijelu vodenastu tekućinu koja nakon nekog vremena postane gorka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po nekoliko primjeraka zajedno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, na vlažnim mjestima obraslim mahovinom. Uzorak je pronađen 13.6.2026., na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Vrlo slična je grbavočađava mliječnica (Lactarius serifluus), čiji je klobuk veoma hrapav, a listići su joj vrlo gusto pomiješani s kraćim lamelulama. Također je slična kamforma mliječnica, koja također ispušta vodenasto mlijeko, ali joj je rub klobuka narebran i listići su narančasto-smeđi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 788. Vodenastomliječna mliječnica (Lactarius cremor Fries)

ZAMJENJIVA MLIJEČNICA

Lactarius decipiens Quél.

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po tome što se po izgledu može zamijeniti drugim vrstama.

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksno-ulegnut, zatim se nešto otvori i ispupči na sredini, površina je malo blistava, svijetle je crvenkaste, ružičasto-oker do narančaste boje, nekad je boje ljudske kože, rub je gladak ili narebran.

Stručak: Malo je nepravilan, sužen je na bazi, najprije je pun, u starosti je šupalj, crvenkaste, ružičasto-oker do narančaste boje klobuka ili nešto intenzivnije vinskicrven, pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, dosta su svijetli, žućkasto-ružičasti do svijetlonarančasti, mjestimično su s hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežaste, 6-8 x 6-7 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Žućkasto, u bazi stručka je svijetlosmeđe ili crvenkasto, prvo tipično miriše na voće, zatim na lišće pelargonije, a okus je vrlo trpak i gorak, te malo slankast; mlijeko je prilično obilno, ubrzo postane sumpornožuto, a okus je gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, voli kiselo tlo. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici lipnja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Dosta se lako determinira po karakterističnom mirisu, što nije osobina brojnih drugih vrsta kojima mlijeko također u dodiru sa zrakom požuti. Ovoj vrsti sliči žutomliječna mliječnica (Lactarius tabidus) koja se razlikuje po mikroskopskim osobinama. Lažna rujnica (Lactarius chrysorrheus) je mnogo rasprostranjenija vrsta, a razlikuje se po pojastastom klobuku.

PLEMENITA RUJNICA

Lactarius deliciosus (L.) Gray

Etimologija: deliciosus (lat.) = delikatesan. Po dobroj kvaliteti.

Engleski naziv: Saffron Milkcap

Klobuk: 4-15 cm širok, manje ili više mesnat, prvo je konveksan, široko ulegnut i često sa sitnom grbicom na sredini, mazav, narančast, narančasto-crven ili narančasto-smeđ, kasnije sa zelenim mrljicama, po površini su jasno uočljivi koncentrični krugovi koji su ponekad zelenkastog tona, u starosti su zelene mrlje uočljivije, rub je jako podvijen.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, prema dnu je malo tanji, najprije je pun, kasnije je šupalj, bjelkast do narančast, ponekad je s plosnatim i plitkim tamnonarančastim jamicama ili mrljama.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, svijetlooker do narančasto-oker, na pritisak kasnije postaju blago zelenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do malo eliptične, mrežaste, 8-10.5 x 6.5-8 µm (cromushrooms: spore su 8 - 9.1 (10.1) × (6.3) 6.5 - 7.4 (8) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.4), N = 80, Me = 8.6 × 6.9 µm, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, batinaste,42-55 × 8.8-11.5 µm, N = 10); otrusina je žućkasto-okerasta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, svjetlije je u sredini pa sve obojenije do žuto-narančasto, ispod kožice je crvenkasto, na zraku postaje zelenkasto; miriše ugodno na voće, a okus je blag i jedva malo gorkast; na prerezu ispušta žuto-narančasto do narančasto-crveno mlijeko ugodnog voćnog mirisa i slatkastog okusa.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom za 20-tak minuta postane maslinastozeleno, a s fenolanilinom smeđo-ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama i po vlažnim travnjacima pored šuma, u simbiozi s borom, a često se pronađe i oko grmova borovice (Juniperus fructus). Prva slika snimljena je 19.11.2022., na lokalitetu Oštrica, Park prirode Medvednica kod Zagreba, drugu i treću snimio je Neven Ferenčak, 2.11.2024., a ostale su snimljene 15.11.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, u šumi bora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Zbog jakog mirisa je najbolja pomiješana s drugim gljivama. Nemojte se bojati krvavocrvenog urina koji se može pojaviti nakon konzumacije ovih gljiva. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne tvari koje imaju antioksidativno, antihiperglikemijsko, imunostimulirajuće, antibakterijsko i antikancerogeno djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Evaluation of metal concentration and antioxidant, antimicrobial, and anticancer potentials of two edible mushrooms Lactarius deliciosus and Macrolepiota procera; New Azulene-Type Sesquiterpenoids from the Fruiting Bodies of Lactarius deliciosus; Chemical Composition, Antioxidant and Antihyperglycemic Activities of the Wild Lactarius deliciosus from China; Immunostimulant Activity of a Novel Polysaccharide Isolated from Lactarius deliciosus (L. ex Fr.) Gray).

Napomena: Sve su mliječnice sa crvenim mlijekom jestive. Slična je jestiva polukrvna rujnica (Lactarius semisanguifluus) koja ima nešto crvenije mlijeko, u dodiru sa zrakom za nekoliko minuta postane crveno poput krvi. Krvna rujnica (Lactarius sanguifluus) ima izrazito crveno mlijeko (poput krvi). Runjava mliječnica (Lactarius torminosus) je otrovna, te s uočljivo dlakavim klobukom. Glavna je vrsta u skupini mliječnica s mlijekom boje mrkve, slične su još jelova rujnica (Lactarius salmonicolor) i smrekova rujnica (Lactarius deterrimus) čije je mlijeko gorko i nekad ljuto. Polukrvna i smrekina rujnica jako pozelene na prerezu u dodiru sa zrakom, osobito na listićima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 741. Plemenita rujnica (Lactarius deliciosus Linne ex Fries)

SMREKOVA RUJNICA

Lactarius deterrimus Gröger

Engleski naziv: False Saffron Milkcap

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksno-ulegnut, malo lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i vrlo sluzav, najprije je narančast ili narančasto-crvenkast, u starosti blijedi u žuto-smeđu boju, kasnije jako zeleni, sa zelenkastim pjegama, osobito u sredini, također je s tamnijim zelenkastim koncentričnim krugovima, rub do kraja ostane narančast i u starosti je uzdignut.

Stručak: 5-17 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, odmah je šupalj, prema dnu je malo tanji, crvenkasto-narančast, blago je bijelo pahuljast, vrh je svjetliji, površina nije jamičasta.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, lomljivi, u blizini stručka su račvasti, svijetlonarančasti su ili narančasto-oker, boje su klobuka, ubrzo postanu zelenkasto pjegavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 6-7.6 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, crvenkasto do svijetlonarančasto, bjelkasto je u stručku; miris je ugodan i jak na voće, a okus je blago gorkast i trpak; mlijeko na prerezu je najprije narančasto poput mrkve, a za desetak minuta postane tamnocrveno ili crveno-ljubičasto kao kod krvne rujnice (Lactarius sanguifluus).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, isključivo u simbiozi sa smrekama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je ipak nešto manje kvalitetna od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće nakon konzumacije ove vrste. Boja koja se nalazi u mlijeku gljive uzrokuje crvenkastu nijansu urina i stolice. Ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da ehtrakt ove vrste ima antioksidativno i antidijabetičko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Protective Effects of the Mushroom Lactarius deterrimus Extract on Systemic Oxidative Stress and Pancreatic Islets in Streptozotocin-Induced Diabetic Rats; Evaluation of the Antioxidant and Antiglycation Effects of Lactarius deterrimus and Castanea sativa Extracts on Hepatorenal Injury in Streptozotocin-Induced Diabetic Rats)

Napomena: Sve su mliječnice s crvenim mlijekom jestive. Slična je i u skupini s plemenitom rujnicom i jelovom rujnicom (Lactarius salmonicolor) koja raste ispod jela, dok opisana vrsta raste ispod smreka kao što joj i ime govori. Potrebno je samo obratiti pozornost na narančasto mlijeko koje ispušta na presjeku. Smrekina rujnica je jedna od varijacija plemenite rujnice, a meso teži da pozeleni.

ŽUTA MLIJEČNICA

Lactarius flavidus Boud.

Etimologija: flavidus (lat.) = žuto. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, konveksan, zatim se raširi, ulegne i ispupči na sredini, kožica je vlažna i blistava, žut, krem-oker, žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, sredina je uvijek tamnija, nema koncentrične pojaseve, s tendencijom da se stvaraju ljubičaste mrlje, sitno je vlaknast, rub je dugo vremena podvijen, gladak i tanak.

Stručak: Valjkast je i ujednačene debljine ili malo zadebljan na bazi, kasnije je šupalj, bijel, žućkast ili krem-sivkast, prema dnu je s mjestimičnim oker mrljama, na pritisak postane ljubičastio-smeđ.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti su uz stručak, bjelkasti su ili krem, na pritisak ili ozlijeđenom mjestu brzo postanu vinskicrveni ili ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, lagano bradavičave, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bjelkasto do blago žućkasto, na prerezu najprije brzo postane vinskicrveno do tamnoljubičasto, a na kraju je smećkasto; miriše na voće, a okus je gorak i trpak; mlijeko je obilno, bijelo, u dodiru sa zrakom poljubičasti kao i meso po kojemu curi, gorkog je okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog i gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po ljubičastoj boji na ozlijeđenim mjestima. Veoma je slična tipičnoj vrbinoj mliječnici (Lactarius aspideus) od koje se razlikuje po staništu ispod bjelogoričnog drveća i po mesu koje teži da upadljivije poljubičasti.

Lactarius fluens - created in Germany by Markus Pischel

TEKUĆA MLIJEČNICA

Lactarius fluens Boud.

Engleski naziv: Nimbus Milkcap

Klobuk: 3-12 cm širok, konveksno-spljošten, ponekad je ispupčen, na kraju je ulegnut na sredini i konkavan, po vlažnom je vremenu mazav, a po suhom je vremenu sjajan, žućkasto-maslinast, sivkast, maslinasto-smeđ ili siv, površina je s tamnosmeđim pjegama, s jasnim je maslinasto-smeđim koncentričnim pojasom prema rubu, na dodir postane tamnosmeđ, rub je najprije podvijen, kasnije je iskrivljen i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.8-2 cm debeo, šupljikav, na kraju je šupalj, proširen je na bazi, po vlažnom je vremenu mazav, bjelkast, na bazi je obično tamnosmeđ, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu je smeđe prošaran.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, uski, najprije su bjelkasti, zatim su krem do svijetlooker, na pritisak ili na oštećenom mjestu se stvaraju smeđe ili narančasto-smeđe mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s brojnim širokim, međusobno povezanim grebenima visokim do do 1 µm, koji ne tvore potpunu mrežicu, 6-8 x 5-6.5 µm, bazidije su valjkaste do batinaste, uglavnom 4-sporne, 40–55 x 8–11 µm, cheilocistide i pleurocistide su vretenaste, s oštrim vrhom, 55–72 x 7–9 µm (nekado i do 90 µm), s obilnim, refraktivnim granuliranim sadržajem, pileipelis je iksocutis koji se sastoji od nitastih, gusto isprepletenih hifa širokih 2–5 µm, bogato razgranatih, uronjenih u želatinoznu (sluzavu) osnovu, hife su sa žućkasto-smeđim sadržajem (cromushrooms: bazidiospore su (6) 6.1 - 7.2 (7.8) × (4.7) 5.2 - 6.2 (7) µm, Q = (1) 1.1 - 1.25 (1.3), N = 113, Me = 6.6 × 5.6 µm, Qe = 1.2, bazidije su 34-49 × 8.2-9.9 µm, N = 13); otrusina je svijetlokrem.

Meso: Bijelo, na prerezu blago pocrveni; miris nije izražen, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta bijelo ili vodenasto mlijeko koje ne mijenja boju, na dodir postaje više ili manje smećkasto ili crvenkasto, okus mu je najprije blag pa trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim busenima, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito grabom i bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Veoma je slična viskozna mliječnica (Lactarius blennius) od koje se razlikuje po zelenkastoj boji i po mlijeku koje teži da postane smećkasto, a ne sivo.

ČAĐAVA MLIJEČNICA

Lactarius fuliginosus (Fr.) Fr.

Etimologija: fuliginosus (lat.) = gar, čađa. Po boji.

Engleski naziv: Sooty Milkcap

Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je ispupčen, zatim je ulegnut i lijevkast, suh, bez sjaja, promjenljive je boje, žućkasto-smeđ, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili smeđ, površina je fino baršunasta, rub je isprva usko podvijen, poslije je izravnat i tanak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.8-2 cm debeo, valjkast ili zadebljan na vrhu, zašiljen je na bazi, gol, gladak, svijetlosmeđ do tamnosmeđ.

Listići: Gusti, različito su dugački, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, dosta su račvasti u blizini stručka, izmiješani su s lamelulama, oštrica je glatka, najprije su kremasto-žućkasti, kasnije su kremasto-oker ili narančasto-oker, na dodir poružičaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, s krestom, mrežaste, 8-8.5 x 7-7.5 µm; otrusina je svijetložuta do svijetlooker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo do bjelkasto, u dodiru sa zrakom postaje ružičasto, osobito u bazi sttručka; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je prvo blag, kasnije je ljut i gorak; ispušta oskudno bijelo mlijeko koje sušenjem postaje ružičasto, okus je prvo blag, a kasnije je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drveće, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična smrekova mliječnica (Lactarius picinus) ima tamnosmeđi baršunasti klobuk, guste žućkaste listiće i ljuto mlijeko, raste po višim planinskim predjelima pod smrekama, nije jestiva. Sliči i garava mliječnica (Lactarius lignyotus).

LISIČJESMEĐA MLIJEČNICA

Lactarius fulvissimus Romagn.

Etimologija: fulvus (lat.) = riđe, crvenkasto-žuto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Tawny Milkcap

Klobuk: 4-8.5 cm širok, dosta je mesnat, najprije je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini s malom grbicom, bez sjaja, vlažan i mazav, narančasto-smeđ, crven ili crvenkasto-smeđ, ujednačeno je naboran, pahuljast, rub je najprije tanko podvijen, kasnije je izvrnut.

Stručak: Sužava se od vrha prema bazi, pun, mazav, žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, površina je uzdužno pahuljasta.

Listići: Gusti, s prisutnim su lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, bjelkasti, kasnije su žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do skoro kuglaste, krestasto-mrežaste, 6-9 x 5.5-7.5 µm, s bodljama visokim do 1.2 µm (cromushrooms: (7) 7.1 - 8.2 (9.8) × (5.2) 5.7 - 6.9 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.6 × 6.3 µm, Qav = 1.2): otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Slabo je kompaktno, svijetlooker do žućkasto-narančasto, u stručku malo pocrveni; miriše na lisne uši poput hrastove mliječnice (Lactarius quietus), ali ne neugodno, a okus je blag, kasnije je gorak i ljut; mlijeko je bijelo, vodenasto, kasnije sušenjem postaje svijetložuto, okus je prvo blag, a kasnije gorak ili trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, a po nekim nepotvrđenim podacima i s crnogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po jarkoj boji kakvu se može sresti kod narančaste mliječnice (Lactarius aurantiacus) i drugih mliječnica kojima mlijeko u dodiru sa zrakom teži da oksidira i požuti.

Lactarius glyciosmus - created in Finland by Jukka Vauras

PAHULJIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius glyciosmus (Fr.) Fr.

Etimologija: glykys (gr.) = slatko + osme (gr.) = miris. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Coconut Milkcap

Klobuk: 1-7 cm širok, slabo je mesnat, konveksan, ubrzo je raširen, ulegnut i s malom grbicom na sredini, kožica je sluzava i mazava, sivkasto-smećkast ili žućkasto-smeđ, siv ili sivo-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, baršunast, često je s koncentričnim pojasevima, rub se brzo izravna i postane valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, lomljiv, tanak, pun, kasnije je šupljikav, blistav, bjelkast, s žućkasto-ružičastom ili sivkasto-smećkastom je nijansom, također je s mjestimičnim sivo-smeđim mrljama.

Listići: Prirasli su i kratko se spuštaju po stručku, gusti, nejednaki, krem, svijetlooker ili svijetloružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, sitno bradavičave, 7-9 x 5-8 µm; otrusina je krem do svijetlooker.

Meso: Bijelo do smećkasto, tanko, lomljivo; karakteristično miriše na kokosov orah ili anis, a okus je najprije blag, a kasnije podnošljivo ljut; mlijeko je bijelo, oskudno, okus je mu je najprije blag, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, najčešće u bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezama, na travnatim površinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova mala mliječnica dosta sitna rastom, sivkaste je boje, karakteristično miriše na kokosov orah, a mlijeko miriše poput smokvinog mlijeka. Sličnog je mirisa kokosova mliječnica (Lactarius mammosus) koja je nešto tamnije boje i većih dimenzija.

INDIGO MLIJEČNICA

Lactarius indigo (Schwein.) Fr.

Etimologija: indicum (lat.) = indijska, označava plavu boju koja je prvobitno dobivana iz biljaka koje su rasle u Indiji. Po boji.

Engleski naziv: Indigo Milk Cap

Klobuk: 4-12 cm širok, gladak, u mladosti je pupčast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i lijevkast, svjež je ljepljiv i sluzav, indigo plav, kasnije izblijedi i postane svijetlo sivkasto-plav, u starosti se ponekad razvijaju smećkasta područja, s koncentričnim je pojasevima, rijetko je ujednačeno obojen, kasnije može biti sa mjestimičnim pjegama i tamnozelen, rub je najprije podvijen, na kraju je izvrnut prema gore.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, valjkast ili sužen na dnu, ponekad je malo ekscentričan, isprva je mazav, ubrzo je suh, postane šupalj, bjelkast do srebrnkast na plavoj osnovi, površina je obično s plavim rupicama jamicama.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, plave do indigo plave boje klobuka ili malo svjetliji, u starosti postanu gotovo žućkasti, na ozlijedenim ili pritisnutim mjestima stvaraju se zelene mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do gotovo kuglaste, s oko 0.5 µm visokim bradavicama spojenih linijama koje ponekad tvore djelomičnu mrežicu, 7-10 x 5.5-7.5 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, oko 30 x 6 µm, pleurocistide su valjkaste do trbušaste, oko 60 x 8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Plavo do svijetlo sivo-plavo, na prerezu nakon nekoliko minuta postaje zelenkasto; miris nije izražen, a okus je blag do malo trpak; na prerezu izlučuje tamnoplavo mlijeko, kasnije postaje tamnozeleno.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen samo u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa hrastom ili borom. Primjerak na slikama snimio je Zvonko Vrhovec, početkom lipnja, u okolici Krapine.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je zbog rijetkosti potrebna zaštita.

Napomena: Slične su samo vrste Lactarius chelidonium i Lactarius paradoxus, ali samo u mladosti prije nego što počnu razvijati svoje smeđe i žute nijanse, a imaju žućkasto, odnosno smeđe mlijeko.

Lactarius lacunarum - created on September 2013 in Królówka, Poland by Jerzy Opioła

MOČVARNA MLIJEČNICA

Lactarius lacunarum Romagn. ex Hora

Etimologija: lacuna (lat.) = jamičasto, udubljeno, rupičasto.

Klobuk: 1.5-7 cm širok, najpriije je konveksan, zatim se rastegne i često ispupči na sredini, lijevkast, malo je blistav, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili narančasto-crven, lagano je vodenast, kasnije izblijedi prema oker boji, ujednačeno je obojen, lagano je naboran, u starosti je više ili manje izbrazdan, rub je uzdignut.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 3-10 mm debeo, prilično je pravilan, skoro je valjkast ili malo zadebljan na bazi, skoro je gladak, pun, kasnije je šupalj, boje je klobuka, narančasto-smeđ.

Listići: Dosta su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, nisu široki, izrezani uz stručak, spuštaju se po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti ili žuto-oker, u starosti su narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, skoro mrežaste, 6.7-7.5 x 5.5-6.2 µm; otrusina je krem.

Meso: Čvrsto, kasnije je lomljivo, svijetlooker; miris nije izražen, a okus je prvo blag, kasnije je ljut; mlijeko je prilično obilno, bijelo, teži da minimalno požuti što dosta uočljivo zbog kontrasta s bijelom površinom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, često s brezom, johom ili topolom, na vlažnim mjestima. U Hrvatskoj je pronađena na dva creta uz prisutnost breze i vrbe, dok uz treći nalaz nije navedeno stanište, poznata je s tri lokaliteta, na cretu Lepenici u Gorskom kotaru, na cretu Vrhovinskom polju te na otoku Krku.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prilično je promjenljive boje, od tamne crveno-smećkaste do svijetle žuto-oker ili blijedožute boje. Mlijeko joj jedva uočljivo požuti po čemu se razlikuje od sličnih vrsta kod kojih mlijeko mnogo izrazitije požuti.

Lactarius lepidotus - created on August 2021 in Verbano-Cusio-Ossola, Italy by Federico Calledda

SIVOČEHAVA MLIJEČNICA

Lactarius lepidotus Hesler & A.H.Sm.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne, suh, siv ili sivo-smeđ, poslije je baršunast i ispucan, prekriven je pojasasto postavljenim sitnim ljuskicama, rub je tanak i valovit poput padobrana, nikad nije uzdignut.

Stručak: 2-5 cm visok, često je ekscentričan, valjkast, ispod klobuka je nešto deblji, baza je zakrivljena i šiljasta, sivkast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-oker, baza je krem i sitno bijelo maljava.

Listići: Gusti, poneki se uz stručak račvaju, kratko se spuštaju po stručku, najprije su bijeli, poslije su krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 6.7-9.1 x 5.6-7.4 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, bijelo do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je ljut; ispušta malo bijelog vodenastoga mlijeka, okus je najprije blag, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s johom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Sivočehava je mliječnica vrlo karakteristična po sivo-smeđoj boji klobuka, stručak je često ekscentrično postavljen u odnosu prema klobuku, bjelkast je i s blagom crvenkastom nijansom. Listići se spuštaju po stručku, poneki su račvasti i na mali pritisak ispuštaju vodenasto mlijeko koje ima najprije blagi okus, a zatim postane jako ljut.

Lactarius lignyotus - created in Finland by Sebastian Källman

GARAVA MLIJEČNICA

Lactarius lignyotus Fr.

Etimologija: lignys (gr.) = gar, čađa + ous-otos (gr.) = uho. Po tamnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Velvet Milkcap

Klobuk: 2-13 cm širok, slabo je mesnat, najprije je stožast pa spljošteno-ulegnut, poput bradavice šiljato ispupčen, s niskom grbicom, dosta smežuran, crn ili crno-smeđ, suh i baršunast, površina je zrakasto naborana, rub je podvijen, narebran, na kraju se izravna.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.4-1 cm debeo, vitak, proširen je na vrhu, na bazi je proširen ili lagano trbušast, gornji dio jasno je uzdužno naboran, crn, baršunast, na bazi je nešto svjetliji ili ponekad bjelkast, isprva je šupljikav pa na kraju šupalj.

Listići: Tanki, različito su dugački, rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli, kasnije su žućkasto-oker, u starosti često potamne.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežaste, bradavičave, 9-9.3 x 8.3-8.6 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Tvrdo, elastično, bijelo, u dodiru sa zrakom za nekoliko minuta malo poružičasti; miris nije izražen, a okus je blag, ugodan na gljive; u mladosti obilno curi bijelo vodenasto mlijeko koje u dodiru sa zrakom postane ružičasto-smeđe, lagano je gorkasto.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, pojedinačno, u starim crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova. Samo je nekoliko jestivih mliječnica koje se mogu jesti sirove, a među njima su najbolje prijesna mliječnica (Lactifluus volemus) i opisana vrsta.

Napomena: Prelijepa je mliječnica po kontrastu između snježnobijele boje listića i crnkaste boje baršunastog klobuka i stručka, elegantnog je i vitkog izgleda, klobuk je šiljato ispupčen, od smrekove mliječnice (Lactarius picinus) razlikuje se po karakteristično listićima koji se spuštaju po stručku koji je čitav dekoriran i crne boje, navedena vrsta isto tako raste po visinskim šumama smreke, ljuta je i nejestiva. Sličnih je karakteristika i vrsta Giacomia mirabilis.

Lactarius lilacinus - created in Finland by Tapio Kekki

LILASTA MLIJEČNICA

Lactarius lilacinus Fr.

Etimologija: lilaceus (lat.) = ružičasto, plavoljubičasto. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Milkcap

Klobuk: 3-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne, lijevkast, često je jedva naglašeno ispupčen na sredini, suh, sivo-ljubičast, ružičast ili ružičasto-ljubičast, površina je s koncentrično postavljenim ljuskicama, ponekad je malo naboran.

Stručak: 7.5-8.5 cm visok, uglavnom je vitak, zadebljan je prema bazi, pun, kasnije je šupljikav, u starosti je šupalj, okerast, sivkasto-ljubičast ili ružičasto-ljubičast, pahuljast.

Listići: Spuštaju se po stručku, tanki, osrednje su gusti, okerasti ili mesnatoružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, ponekad malo duguljaste, s tankim bradavicama, 7.5-8.2 x 6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku je svijetlooker; miriše na voće, a kada se osuši na cikoriju, okus je prvo blag, kasnije je ljut; mlijeko je bijelo do vodenasto, oskudno, osušeno postane sivo-zelenkasto, okus je najprije slatkast, zatim je ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u aluvijalnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće johom. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u okolici Skrada i Tršća u Gorskom kotaru te u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Slabo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Lijepa je mliječnica upadljive ružičasto-ljubičaste boje po kojoj je i najprepoznatljivija. Sličnu boju ima vrsta Lactarius spinosulus koja raste u sjevernoj Europi, a nešto je manjih dimenzija.

MAIREIJEVA MLIJEČNICA

Lactarius mairei Malençon

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Rene Mairea.

Engleski naziv: Whiskery Milkcap

Klobuk: 4-14 cm širok, kuglast, zatim je konveksan i nešto otvoren, uvijek je ulegnut na sredini, žuto-narančast, narančasto-okerast, mesnatocrvenkast ili smeđ, nije ružičast, rijetko je pojasast, vunasto-ljuskav, rub je dugo vremena podvijen i izraženo vunasto-dlakav.

Stručak: Pravilno je valjkast, sužava se prema bazi, pun, kasnije je pri dnu šupalj, skoro je gladak, žućkast ili žuto-smeđ, nije ružičast, malo je jamičast.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, okerasto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, mrežaste, 7-9 x 5-7 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, s crvenkastim ili ružičastim tonom u bazi stručka; miris je neugodan, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijelo, obilno, u dodiru sa zrakom prvo postane blago crvenkasto ili ružičasto, kasnije posivi, okus je jako ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, na vapnenastom tlu. Posljednje tri slike snimljene su 17.9.2025. na lokalitetu Gala kod Sinja, u šumi hrasta medunca i graba, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova se mliječnica po upadljivoj dekoraciji površine klobuka može zamijeniti sa sličnom runjavom mliječnicom (Lactarius torminosus) od koje se razlikuje po klobuku koji nije ružičastog tona kao kod slične vrste. Runjava mliječnica je otrovna vrsta, a raste ispod breza i prisutna je samo na sredozemnom području. Vrsta Lactarius tesquorum raste tipično na sredozemnom području.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 802. Maireijeva mliječnica (Lactarius mairei Melancon)

Lactarius omphaliiformis - created on October 2018 in Lombardia, Italy by Federico Calledda

LJEVKASTA MLIJEČNICA

Lactarius omphaliiformis Romagn.

Etimologija: omphalos (gr.) = pupak + forma (lat.) = oblik. Po ulegnutom obliku.

Engleski naziv: Cracking Milkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, vrlo je sitan, najprije je skoro zvonolik, ubrzo se otvori, jasno je ulegnut i s malim ispupčenjem na sredini, skoro je opnast, krem-smećkast, narančasto-smećkast, mesnatocrvenkast ili crvenkasto-smeđ, povremeno s tamnomaslinastim tonom na sredini, kožica je prozirna, karakteristično je sitno zrnast, rub je karakteristično narebran, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-5 mm debeo, tanak, valjkast, često je zakrivljen na bazi, relativno je dug, narančasto-smećkast, mesnatocrvenkast ili crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji prema bazi gdje su prisutni baršunasti ostaci micelija.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, kratko se spuštaju po stručku, svijetlonarančasti, kasnije su nešto tamnije crvenkaste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežasto-bradavičave, 7.5-9.5 x 6.5-8 µm; otrusina je smećkasta do kremasto-žuta.

Meso: Svijetlonarančasto; miriše na lisne uši, a okus je trpak i kiselkast, brzo nestaje; ispušta oskudno, nepromjenjivo bijelo mlijeko koje je često skoro nepostojeće, a okus mu je blag do lagano kiselkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s johom, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom, često na cretovima. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, na cretu Dubravici u Hrvatskom zagorju i u okolici Siska.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Crvenkaste je boje i upadljivo narebranog klobuka zbog čega je moguća zamjena s crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata). Najlakše se zamijeni navedenom vrstom u slučaju kada je mlijeko toliko oskudno da je skoro neuočljivo.

BLIJEDA MLIJEČNICA

Lactarius pallidus Pers.

Etimologija: Po blijedo-ružičastoj boji.

Engleski naziv: Pale Milkcap

Klobuk: 4-10 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa raširen i manje ili više ulegnut na sredini, prljave je žućkasto-crvenkaste boje, mazav je po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu, s ponekom nepravilno postavljenom jamicom ili s brazdama prema sredini, nije pojasast, rub je dugo vremena podvijen i maljav pa se izravna i postane oštar.

Stručak: 3-8 visok i 0.6-2 cm debeo, zdepast, nešto je kraći od promjera klobuka, proširen je na bazi, valjkast, šupljikav je pa ubrzo jasno šupalj, baza je maljava, nešto je svjetliji od klobuka, žućkast.

Listići: Bjelkasti, često su sa svijetlo ružičasto-oker nijansom, na povrijeđenim mjestima posmeđe, prilično su gusti, nisu račvasti, nejednako su dugi, prirasli ili se kratko spuštaju niz stručak.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste ili široko eliptične, na jednom kraju bradavičave, 8-10 x 6.7-8 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Debelo, elastično, žućkasto, na presjeku baze stručka postane hrđasto žuto-smeđe; upadljivo miriše po voću, okus je malo ljut; mlijeko je nepromjenljive bijele boje, blagog okusa, nije gorko, ali ubrzo postane papreno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom odmah postane svijetlozelenkasto-sivo, s fenolanilinom za nekoliko minuta poružičasti pa nakon toga pocrveni.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivost ove vrste vrlo je kontroverzna, u nordijskim se zemljama smatra otrovnom, dok je dio autora navodi kao jestivu nakon što se termički obradi. Vjerojatno je lagano otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Zbog svega navedenog se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Ova mliječnica može dostići dosta velike dimenzije. Prepoznatljiva je po mesnatoružičastom tonu mesa u klobuku i stručku koji je uvijek šupalj, lomljiv i izvana brazdast. Raste samo ispod bjelogoričnog drveća, najčešće u blizini bukve. Budući da na klobuku nema nikakvih tragova koncentričnih krugova, te da klobuk može narasti prilično velik, nije problematična za determinaciju. Šteta je što se ne može koristiti, jer je po šumama bukve prilično česta gljiva.

SMREKOVA MLIJEČNICA

Lactarius picinus Fr.

Etimologija: picinus (lat.) = boja smreke. Po tamnoj boji.

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i vrlo slabo ispupči na sredini, nije lijevkast, prilično je mesnat, čvrst, suh, promjenljive je tamne boje od sivo-okeraste, crveno-smeđe do crno-smeđe, ujednačeno je obojen ili malo svjetliji na rubu, površina je pod povećalom glatka, baršunasta i zrnasta, ali nije naborana kao kod garave mliječnice (Lactarius lignyotus), rub je tup, najprije je pravilan, kasnije je valovit, iskrivljen i malo dlakav.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-4.5 cm debeo, valjkast, tvrd, čvrst, prilično je nepravilan, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj, smećkast je poput klobuka, rijetko je sivo-smeđ, neposredno ispod klobuka je bjelkast, baza je sitno bijelo ljuskava.

Listići: Osrednje su gusti, u blizini stručka se mnogi račvaju, manje se ili više spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su svijetložuti, kasnije su kremasto-žućkasti ili kremasto-oker, na prijelazu na stručak su bjelkasti, na pritisak postanu crno-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, mrežaste, dekoracija je visoka do 1.5 µm, amiloidne, 6-9 x 5.5-8 µm (cromushrooms: (7.1) 7.5 - 8.7 (9.9) × (6) 6.3 - 7.5 (8.8) µm, Q = 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8.1 × 6.9 µm, Qav = 1.2); otrusina je žućkasta do kremasto-oker.

Meso: Zrnasto, lomjivo poput školske krede, najprije je bijelo, a kada se gljiva razvije lagano žućkasto, na presjeku se stvaraju sitne ružičaste pjegice; miris nije izražen, a okus je u početku blag, kasnije je ljut i neugodno gorak; mlijeko je bijelo, poslije postane najprije žuto i na kraju ružičasto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane blijedo-maslinasto-sivo, s gvajakovom tinkturom trenutno pocrveni pa zatim postane crveno-smeđe i konačno smeđo-crvenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, a rjeđe se pronađe ispod bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Mogla bi biti čak i jestiva, ali se smatra nejestivom zbog svoje ljutine i gorčine. U vrlo rijetkim slučajevima kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne smetnje bez ozbiljnijih posljedica ili kod konzumacije većih količina. Također je malo otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična jestiva garava mliječnica koja raste istodobno na istom staništu i ima mnogo duži i gotovo crni stručak, listići se dosta dugo spuštaju po stručku tako da su na stručku djelomično crni, klobuk je jako smežuran i šiljato ispupčen poput bradavice. Bespojasna mliječnica (Lactarius azonites) je svjetlije boje, a grabova mliječnica (Lactarius pterosporus) je skoro ista, ali s drugačijim oblikom spora, dok opora mliječnica (Lactarius acris) raste ispod hrasta, te teži da postane ružičasta. Kod svih je navedenih mliječnica mlijeko bijelo, ali nakon određenog vremena u dodiru sa zrakom oksidira i postane manje ili više izraženo ružičasto. U skupini plemenite rujnice (Lactarius deliciosus) mlijeko ne oksidira i ne mijenja boju u dodiru sa zrakom.

ARIŠEVA MLIJEČNICA

Lactarius porninsis Rolland

Etimologija: Po francuskom mikologu Porninu.

Engleski naziv: Larch Milkcap

Klobuk: 2-10 cm širok, u mladosti je konveksan, ubrzo se raširi i ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu vlažan, ljepljiv i sluzav, a po suhom je vremenu suh, lijepe je žuto-smeđe ili narančaste boje, ponekad je s tamnijim koncentričnim krugovima, rub je u mladosti podvijen, a u starosti nepravilno valovit.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, u mladosti je valjkast i gladak, a kasnije neravan, u početku je pun, u starosti je šupalj, svijetlo narančasto-crven ili narančasto-smeđ, baza je s bijelim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, malo se spuštaju po stručku, najprije su žućkasti, zatim su svijetlonarančasti, na kraju su narančasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, 6.3-11 x 5.2-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Bijelo, žuto, žuto-narančasto ili svijetlonarančasto, lomljivo; miris je ugodan voćni na koru naranče, a okus je blag, ponekad je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo do svijetlonarančasto, ne mijenja boju.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom za nekoliko minuta postane crveno-žućkasto, a s gvajakolovom tinkturom odmah postane sivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u planinskim miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s europskim arišem (Larix decidua), rjeđe u nasadima ariša. U Hrvatskoj je nađena uz ariše posađene u šumi hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i šumskog kestena samo na jednom lokalitetu, u okolici Samobora. Sliku je snimila Snježana Dujmović, 30.09.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži gorkasto-smolaste tvari koje kod nekih osoba mogu izazvati probavne smetnje.

Napomena: Na presjeku ispušta bijelo mlijeko. Po izgledu dosta sliči plemenitoj rujnici (Lactarius deliciosus) i jelovoj rujnici (Lactarius salmonicolor), ali one na presjeku ispuštaju narančasto mlijeko i rastu na drugačijem staništu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 756. Ariševa mliječnica (Lactarius porninsis Rolland), Sinonim: Lactarius aurantiacus ss. Bres.; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ariševa mliječnica (Lactarius porninsis Rolland)