Mycena
Aleuria aurantia

Jestiva gljiva

NARANČASTOCRVENA ZDJELIČARKA

Aleuria aurantia (Pers.) Fuckel

Etimologija: aurantio (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

Engleski naziv: Orange Peel Fungus

Plodno tijelo (apotecij): 1-12 cm široko, tanko, prvo je zdjeličasto, zatim nepravilno i valovitia ruba, na osnovi gotovo da nema stalka, unutarnja strana je žuta, žuto-narančasta, svijetlonarančasta ili narančasto-crvena i glatka, vanjska je sterilna strana nešto svjetlija, svijetloružičasta i zrnasta.

Stručak: Vrlo kratak ili ne postoji, već je samo u obliku korijenčića.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do vretenaste, mrežasto ornamentirane, 17-25 x 9-11 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, čvrsto, voštano, ružičasto ili žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag ili nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u svežnjićima, kao saprotrof tla u šumama, vrtovima, parkovima, uz ceste, na travnjacima, na golom suhom tlu, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Nema nikakvog okusa, ali je jestiva sirova, a pomiješana sa šećerom i likerom predstavlja pravi gljivarski specijalitet.

Napomena: Po obliku i boji je veoma slična chaterijeva zdjeličarka (Melastiza chateri), koja do 2 cm široka, vanjska i unutarnja površina su iste boje, a rub je sa sitnim dlačicama, sjajna pozelenka (Caloscypha fulgens), koja naraste do 15 cm široko, vanjska je površina svjetlija, maljava i zrnasta, te zvjezdani tanjurić (Pulvinula convexella), koji do 3 cm širok, a vanjska je strana glatka i nešto svjetlija.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1751. Narančastocrvena zdjeličarka (Aleuria aurantia (Fr.) Fuckel)