
SMEĐOCRVENKASTA GRLAŠICA
Bonomyces sinopicus (Fr.) Vizzini
Etimologija: Po oker-crvenoj (ciglastoj) boji zemlje.
Engleski naziv: Spring Funnel
Klobuk: 2-10 cm širok, mesnat, tanak, spljošteno-ulegnut ili lijevkastog oblika, bez sjaja, skoro gol, oker-narančaste do crveno-smeđe boje, po suhom vremenu izblijedi, površina je fino baršunasta, rub je najprije podvijen pa poslije postane valovit.
Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1.8 cm debeo, osnova je zadebljana, pun pa brzo šupalj, boje je klobuka, vlaknasto-crtast, osnova je maljava od bijelih rizomorfa.
Listići: Vrlo su gusti, spuštaju se niz stručak, izmiješani s lamelulama, bijeli do kremasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela do krem.
Meso: Bjelkasto, na krajevima je svijetlosmeđe do crvenkasto, žilavo, vlaknasto, mekano; karakteristično jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično pojedinačno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, često s jelom, hrastom, bukvom i smrekom, te na opožarenim terenima. Primjerke na prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u prosincu, na lokalitetu Donji Mosti pokraj Đurđevca, a na posljednjoj slici Neven Škific.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete zbog vlaknastog mesa i dosta neugodnog mirisa.
Napomena: Prepoznatljiva je po ciglastoj boji, jako miriše po brašnu i ima karakteristično zadebljan stručak ispod listića. Slična je ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) koja raste nešto ranije i nema tako upadljiv miris.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 699. Smeđocrvenkasta grlašica (Clitocybe sinopica (Fr.: Fr.) Kumm.)