|
Calonarius ionochlorus - created on November 2019 in Provincia di Imperia, Italy by Federico Calledda |
![]() |
![]() |
|

LJUBIČASTO-ZELENA KOPRENKA
Calonarius ionochlorus (Maire) Niskanen & Liimat.
Etimologija: ion (gr.) = ljubičasto + chloros (gr.) = zeleno. Po boji.
Klobuk: 5-12 cm širok, u mladosti je konveksan pa otvoren i skoro izravnat, te s dosta široko ispupčenom sredinom, nešto je rjeđe ulegnut, sluzav, gladak, žuto-zelen, maslinastozelen do tamno maslinastozelen, sredina je tamnije maslinasto-smeđa, vlaknasto-pahuljast, kožica se lako guli sve do sredine, rub je jasno tanak, te lagano valovit ili pravilan.
Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, na bazi se širi u obrubljeni gomolj u obliku pehara, sluzav, sjajan, limunastožut, žuto-zelenkast do maslinastozelen, poslije je nešto tamnije zeleno-smeđ, cijelom je dužinom sitno vlaknast, prema bazi do gomolja je lijepe sumporastožute boje, a na dnu je sa sumporastožutim micelijskim nitima, koprena je zagasitožuta.
Listići: Prilično su gusti, suženo-zaokruženi uz stručak, prirasli, na krajevima su stanjeni, malo su trbušasti na sredini (široki 5-8 mm), u mladosti su svijetloljubičasti ili plavkasto-ljubičasti pa poslije ljubičasto-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je ravna i sitno pilasta.
Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, jako su bradavičave, 8.2-11.4 x 5.5-6.9 µm; otrusina je žuto-smeđa.
Meso: Sumporastožuto, u gomolju je bjelkasto-žuto do žuto-zeleno; miris je ugodan, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) reagiraju negativno (poprimi slabu maslinastu boju).
Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom. U Hrvatskoj je nađena u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnog graba, na samo jednom lokalitetu, na planini Medvednici.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna, jer su koprenke sa žutom bojom mesa uglavnom uvijek otrovne.
Napomena: Jako je lijepa koprenka zbog kontrasta između ljubičastih listića i zelenog klobuka. Meso je žute boje. Tamnozelena koprenka (Calonarius atrovirens) ima potpuno zeleni klobuk, žuto meso, ali i žute listiće. Istu boju mesa imaju brojne otrovne koprenke kao što su primjerice sjajna koprenka (Calonarius meinhardii), Cortinarius fulgens, žumanjčana koprenka (Calonarius splendens) i riđo-zlatna koprenka (Calonarius aureofulvus). Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ljubičasto-zelena koprenka (Cortinarius ionochlorus Maire)

