Mycena
Collybia zonata

Nejestiva gljiva

POJASASTA PLOSNATICA

Collybia zonata (Peck) Sacc.

Etimologija: zonatus (lat.) = pojasast, s trakom. Po dekoraciji na stručku?

Engleski naziv: Zoned Hairy Parachute

Klobuk: 1-2.5 cm širok, konveksan, kasnije se izravna, karakteristično je blago ulegnut na sredini, suh, gusto je žuto-smeđe dlakav, dlačice su postavljene u koncentrične pojaseve, krem ili smeđ.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gusto je prekriven žućkasto-smeđim dlačicama, smeđ.

Listići: Gusti, slobodni ili skoro slobodni, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH postane ružičasta do crvena, a zatim crna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka ili na korijenju bjelogoričnog drveća, obično hrasta, često prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Vrsta je najviše rasprostranjena u Sjevernoj Americi, međutim pronađena je i u Europi. Sliku je snimio Mladen Matišić, krajem lipnja, na biljnim ostacima na nasipu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestivost je nepoznata, neki je autori navode kao otrovnu ili sumnjivu vrstu, a drugi navode da nije otrovna pa je smatramo nejestivom vrstom.

Napomena: Iako je izgledom slična nekim vrstama iz roda Crinipellis, opisana vrsta ima malo veći klobuk. Američki mikolog Charles Horton Peck je 1872. godine vrstu prvi put nazvao Agaricus zonatus, a 1896. godine ju je prebacio u rod Collybia. Današnji naziv dao joj je talijanski botaničar Pier Andrea Saccardo.

DNA sekvenca: prikaži