|
Hemimycena epichloe - created on October 2020 in Røssåne, Øystre Slidre, In, Norway by Rob van Kruining |
![]() |
![]() |
|

LIVADNA ŠLJEMOVKA
Hemimycena epichloe (Kühner) Singer
Etimologija: epi- (gr.) = na, iznad + chloe (gr.) = mlada trava, zelenilo. Po načinu rasta.
Klobuk: 2-8 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i pupčast u sredini, gotovo je u obliku trube, bijel, površina nije prozirno narebrana.
Stručak: 4-20 mm visok i 0.1-0.5 mm debeo, tanak, lomljiv, valjkast, malo je proširen na vrhu, proziran, bijel, fino je pahuljast, baza je prekrivena sa sitnim vlakancima.
Listići: Rijetki, 0-10 ih dopire do stručka, široko razmaknuti, slabo su razvijeni ili skoro nepostojeći, lijevkasto se spuštaju po stručku, bijeli.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo vretenaste, glatke, prozirne, 8-12 × 2.5-4.5 µm, Q = 2.7-3.4, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, bez cheilocistida; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprotrof na trulom lišću i travama, na lisnim ovojnicama sita (Juncus), šašine (Scirpus), šaša (Carex) i drugih jednosupnica na otvorenim travnjacima i po močvarama.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slične su staklasta šljemovka (Delicatula integrella), koja ima prirasle listiće i izraženo nazubljeni rub klobuka, te neugledna šljemovka (Hemimycena ignobilis), koja raste izravno na tlu, ima glatku kožicu klobuka i jače izražene listiće. Druge slične vrste imaju ili šiljaste cheilocistide i/ili caulocistide ili pileocistide debelih stijenki.

