Inocybe beatifica - created on October 2022 in Kelstrup Skov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

SRETNA CJEPAČA

Inocybe beatifica Bandini & B.Oertel

Etimologija: beatus (lat.) = blažen, sretan + -ficus (lat.) = koji čini, koji stvara. Po primjercima koji su pronađeni u vrtu Ditte Bandini i tako je usrećili. Ditte Bandini je inače bila jedna od autorica koja je 2021. godine znanstveno opisala ovu vrstu. Po 

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je stožast, polukuglast ili zvonolik, kasnije je konveksan do proširen, s ili bez izražene grbice na sredini, površina je bez ostataka ovoja, isprva gotovo svilenkasta ili glatka, kasnije je gola samo na grbici, prema vani fino crtasta do narebrana s fino teksturiranim prilegnutim vlaknima, između vlakana je uočljiva svjetlija trama, vremenom ili zbog vremenskih uvjeta se ponekad malo raspucava prema rubu, mladi primjerci su s ostacima bjelkaste koprene, smeđ do tamnosmeđ, ponekad je nešto tamniji na grbici, rub je prvo podvijen, kasnije je obješen do ravan i nazubljen.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad se blago širi prema bazi, isprva je u potpunosti prekriven bjelkastim dlačicama pa izgleda gotovo bjelkasto, čitav je pahuljast, nešto slabije na donjem dijelu, kasnije je uzdužno crtast do gol, bjelkast, svijetlosmeđ na donjem dijelu.

Listići: Umjereno su gusti do prilično razmaknuti, 30-50 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su gotovo bjelkasti, zatim su s mesnatocrvenkastom nijansom do sivkasto-smeđi, kasnije su smećkasti, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, uglavnom su duguljaste, često su malo sužene na sredini, na jednom su kraju gotovo zašiljene, glatke, 7.5-12 × 4.5-6.5 μm, na 2-spornim bazidijama su duge do 13 μm, Me = 9.8 x 5.4 μm, Q = 1.5–2.3, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 25–36 × 7–10 μm, oštrica je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, valjkastih ili gotovo kuglastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 45-95 x 8-18 μm, obično su prilično usko trbušaste do valjkaste, ponekad i oblika boce, obično su s prilično dugim vratom, na vrhu su općenito tupe, s kratkim su stalkom na bazi, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 2.5 μm na vrhu, ali često prilično jednoliko debele na zadebljanom dijelu i vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 5–12 μm, grubo inkrustiranih i sa smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, ali su prilično rijetke na donjoj polovici, 40–70 × 8–15 μm, usko valjkaste, uglavnom su bez vrata i bez ili samo s kratkim stalkom na bazi, vrh je obično bez kristala, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do valjkastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, osušeno je tamnosmeđe ili tamnosmeđe s crvenkastom nijansom u klobuku i iste ili malo svjetlije boje u stručku, ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično smrekom, borovicom (Juniperus communis) ili hrastom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po fino teksturiranom, smeđem, glatkom klobuku s nazubljenim rubom, bez ostataka ovoja, potpuno pahuljastom stručku, glatkim, duguljastim sporama i cheilocistidama s često prilično dugim vratom, pleurocistidama veličine 42–96 x 8–18 μm i rastu na vapnenastom tlu. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih sličnih vrsta, uključujući smeđe vrste poput tamne cjepače (Inocybe fuscidula), koja se razlikuje po prisutnosti sivkastih ostataka ovoja u mladosti, često manje fino teksturiranoj površini klobuka i drugačije oblikovanim, općenito širim i gotovo vretenastim cheilocistidama, te genetski srodne Inocybe costinitii, koja je s uočljivim bjelkastim ostacima ovoja na klobuku, cheilocistidama gotovo bez vrata i pahuljastim stručkom samo na vrhu. Također su slične Inocybe derbschii, koja se razlikuje po sivkastim ostacima ovoja icheilocistidama s kratkim vratom, prelijepa cjepača (Inocybe plurabellae), koja je s manje fino teksturiranom, obično fino hrapavom površinom klobuka, varijabilnim cheilocistidama, uglavnom s kratkim vratom, te dugim i uskim caulocistidama, često sa zakrivljenim vratom, Inocybe grusiana, koja je s obilnim sivkastim ostacima ovoja i dugim, uskim valjkastim caulocistidama, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), koja se razlikuje po sivkastim ostacima ovoja, često malo crvenkastim vrhom stručka, većim sporama i često valjkastim cheilocistidama, Inocybe pseudofuscidula, koja se razlikuje po obilnim ostacima ovoja i pahuljastom stručku samo na vrhu. Stručak je kod šljukine cjepače (Inocybe scolopacis) pahuljast samo na vrhu, a površina klobuka manje fine teksture. Polunarančasta cjepača (Inocybe semifulva) se razlikuje po manje fino teksturiranoj površini klobuka, pahuljastom stručku samo na vrhu i bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja. Makroskopski su slične i smeđo-bijela cjepača (Inocybe phaeoleuca) i rumena cjepača (Inocybe pararubens), koje se razlikuju po obilnim pahuljama na donjoj polovici stručka, sivkastim ostacima ovoja i dužim sporama. Kestenjastosmeđa cjepača (Inocybe tjallingiorum) je crvenkastije boje, sa sivkastim ostacima ovoja i cheilocistidama uglavnom bez vrata. Inocybe metrodii i glatka cjepača (Inocybe glabrescens) su s potpuno pahuljastim stručkom, a razlikuju se po manjim sporama i kraćim cheilocistidama.