Mycena
Lactarius flavidus

Nejestiva gljiva

ŽUTA MLIJEČNICA

Lactarius flavidus Boud.

Etimologija: flavidus (lat.) = žuto. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, konveksan, zatim se raširi, ulegne i ispupči na sredini, kožica je vlažna i blistava, žut, krem-oker, žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, sredina je uvijek tamnija, nema koncentrične pojaseve, s tendencijom da se stvaraju ljubičaste mrlje, sitno je vlaknast, rub je dugo vremena podvijen, gladak i tanak.

Stručak: Valjkast je i ujednačene debljine ili malo zadebljan na bazi, kasnije je šupalj, bijel, žućkast ili krem-sivkast, prema dnu je s mjestimičnim oker mrljama, na pritisak postane ljubičastio-smeđ.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, račvasti su uz stručak, bjelkasti su ili krem, na pritisak ili ozlijeđenom mjestu brzo postanu vinskicrveni ili ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, lagano bradavičave, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bjelkasto do blago žućkasto, na prerezu najprije brzo postane vinskicrveno do tamnoljubičasto, a na kraju je smećkasto; miriše na voće, a okus je gorak i trpak; mlijeko je obilno, bijelo, u dodiru sa zrakom poljubičasti kao i meso po kojemu curi, gorkog je okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog i gorkog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po ljubičastoj boji na ozlijeđenim mjestima. Veoma je slična tipičnoj vrbinoj mliječnici (Lactarius aspideus) od koje se razlikuje po staništu ispod bjelogoričnog drveća i po mesu koje teži da upadljivije poljubičasti.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 768. Žuta rujnica (Lactarius flavidus Boudier)