BLIJEDA MLIJEČNICA

Lactarius pallidus Pers.

Etimologija: Po blijedo-ružičastoj boji.

Engleski naziv: Pale Milkcap

Klobuk: 4-10 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa raširen i manje ili više ulegnut na sredini, prljave je žućkasto-crvenkaste boje, mazav je po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu, s ponekom nepravilno postavljenom jamicom ili s brazdama prema sredini, nije pojasast, rub je dugo vremena podvijen i maljav pa se izravna i postane oštar.

Stručak: 3-8 visok i 0.6-2 cm debeo, zdepast, nešto je kraći od promjera klobuka, proširen je na bazi, valjkast, šupljikav je pa ubrzo jasno šupalj, baza je maljava, nešto je svjetliji od klobuka, žućkast.

Listići: Bjelkasti, često su sa svijetlo ružičasto-oker nijansom, na povrijeđenim mjestima posmeđe, prilično su gusti, nisu račvasti, nejednako su dugi, prirasli ili se kratko spuštaju niz stručak.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste ili široko eliptične, na jednom kraju bradavičave, 8-10 x 6.7-8 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Debelo, elastično, žućkasto, na presjeku baze stručka postane hrđasto žuto-smeđe; upadljivo miriše po voću, okus je malo ljut; mlijeko je nepromjenljive bijele boje, blagog okusa, nije gorko, ali ubrzo postane papreno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom odmah postane svijetlozelenkasto-sivo, s fenolanilinom za nekoliko minuta poružičasti pa nakon toga pocrveni.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivost ove vrste vrlo je kontroverzna, u nordijskim se zemljama smatra otrovnom, dok je dio autora navodi kao jestivu nakon što se termički obradi. Vjerojatno je lagano otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Zbog svega navedenog se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Ova mliječnica može dostići dosta velike dimenzije. Prepoznatljiva je po mesnatoružičastom tonu mesa u klobuku i stručku koji je uvijek šupalj, lomljiv i izvana brazdast. Raste samo ispod bjelogoričnog drveća, najčešće u blizini bukve. Budući da na klobuku nema nikakvih tragova koncentričnih krugova, te da klobuk može narasti prilično velik, nije problematična za determinaciju. Šteta je što se ne može koristiti, jer je po šumama bukve prilično česta gljiva.