|
Leucoagaricus serenus - created on February 2018 in Novof, Slovakia by Milan Zajac |
![]() |
![]() |
|

SNJEŽNOBIJELA ŠTITARKA
Leucoagaricus serenus (Fr.) Bon & Boiffard
Klobuk: 1-7 cm širok, u mladosti je zvonolik, zatim se raširi i uvijek ispupči na sredini, gladak, snježnobijel do bjelkast, svilenasto vlaknast, rub je ponekad uzdignut.
Stručak: Vitak, duguljast, gladak, na bazi je zadebljan, najprije je pun pa kasnije šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel; vjenčić je bijel i najprije uzdignut, zatim je nepravilno obješen.
Listići: Gusti, nejednako su dugi, do stručka zaokruženi i slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-9.5 x 3-5 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je svijetložuta.
Meso: Bijelo, vrlo tanko, na presjeku ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i parkovima te u grmlju.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a i dio autora navodi da je vrlo sumnjiva kao otrovna vrsta.
Napomena: Najviše sliči žutoispupčenoj štitarki (Lepiota erminea), koja je mnogo većih dimenzija, stručak joj nije gladak, već je bijelo maljav i nema opnasti uzdignuti vjenčić.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 83. Snježnobijela štitarka (Sericeomyces serenus (Fr.) Heinem.)

