OBIČNA UŠKA

Otidea bufonia (Pers.) Boud.

Engleski naziv: Toad's Ear

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 cm široko i 3-6 cm visoko, u obliku je rascijepljene šalice ili uha sa stalkom, na jednoj je strani rascijepljeno, vrlo je nepravilno i dugo je vremena s uvrnutim rubovima, unutarnja himenijalna površina je glatka, maslinasto-smeđa, cimetastosmeđa, crveno-smeđa ili tamnosmeđa, sitno je bradavičava i jako naborana, vanjska strana je najprije oker, kasnije je smeđa, crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa ili tamnosmeđa, stalak je kratak, bjelkast, sužava se prema vrhu.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste, glatke, s dvije uljne kaplje, prozirne, 13-15.7 x 6.1-7.1 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše slabo na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, osobito ispod hrastova ili smreka, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Vjerojatno sadrži vrlo male količine toksina giromitrina koje su obično bezopasne.

Napomena: Za sličnu se vrstu Otidea grandis navodi da je himenijalna površina žuto-oker i da je kratki stručak prekriven bijelim maljama. Po izgledu plodnog tijela je slična smeđa uška (Otidea cochleata) koja je nešto manja te ima veće spore (16-19 x 9-11 µm), račvaste parafize su joj račvaste i jako zakrivljene na vrhu.