Mycena
Phellinopsis conchata

Phellinus conchatus - created in Norway by Roger Andersen

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

ŠKOLJKASTI PLUTNJAK

Phellinopsis conchata (Pers.) Y.C.Dai

Etimologija: conchatus (lat.) = školjkast. Po obliku sličnom školjki.

Plodno tijelo: 5-40 cm široko, tvori školjkasto, kapasto, polukuglasto, najprije je rašireno, kasnije su naslagana poput crijepova na krovu ili uzdignuta poput planina, površina je smećkasta do crnkasto-smeđa, gusto je pojasasta, maljava, ponekad je prekrivena mahovinom kao i okolna kora drveta, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 5-6/mm, smećkaste su do cimetastosmeđe, cjevčice su kratke, skoro su slojevite, pregrade su debele, malo su otvorenije prema trami.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s velikim pregradama, 5-6 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, tvrdo, smećkasto, na rubu je hrđastosmeđe, s sivo-crnom je linijom između trame i himenija; miris je ugodan na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u šumama uz mrsku obalu i na rubovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom na donjoj strani grana i trupaca vrbe, ali također i topole, graba, kozje krvi, jorgovana, bukve ili brijesta, ponekad i kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Karakteristična je vrsta po cjevčicama cimetastosmeđe boje.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1263. Školjkasti plutnjak (Phellinus conchatus (Fr.) Quél.)