Cortinarius percomis - created in Norway by Inger Kristoffersen

AROMATIČNA KOPRENKA

Phlegmacium percome (Fr.) A.Blytt

Etimologija: percomis (lat.) = vrlo ugodno. Po odličnom mirisu.

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je kuglast pa konveksno-raširen, rub je u mladosti podvijen, kožica se teško guli, sluzav i mazav po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu, limunastožut, zlatnožut ili narančasto-smeđ na sredini.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, batinasto ili ponekad gomoljasto zadebljan na bazi, najprije je žućkast, djelomično i bjelkast, sa žuto-zelenkastim vlaknastim ostacima ovoja, na gornjem dijelu je prekriven crvenkasto-smeđom koprenom.

Listići: Gusti, odmaknuti ili izrezani uz stručak, najprije su žuti, zatim žuto-maslinasti i na kraju cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, bradavičave, 10-11.5 x 6-6.7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetložuto do žuto-narančasto, sumporastožuto u stručku, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu postane crvenkasto; miriše ugodno na mažuran, voće ili mandarine, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je vrsta po svom napadnom mirisu koji podsjeća na mažuran ili timijan. Slična je nancyjska koprenka (Cortinarius nanceiensis) koja ima izraženiju crvenkastu boju klobuka, kao i smrdljiva koprenka (Phlegmacium mussivum) koja je prvo bez mirisa, a malo poslije miris postane jači, oštriji i prodorniji, nijedna od navedenih vrsta nije jestiva.